novinarstvo s potpisom
Prijatelj i ja smo kao studenti skloni buntu i društvenim promjenama u doba socrealizma sredinom krajem 80-ih čitali o 1971. i baš smo željeli upoznati Ivana Zvonimira Čička kao jednog od onih koji je organizirao i kao prvi izabrani student prorektor aktivno sudjelovao u hrvatskom proljeću. Bio nam je zanimljiv i kao netko tko se […]
Bio bih ništarija kada se ne bih osvrnuo na činjenicu da je umro Ivan Zvonimir Čičak, predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava (HHO) i, što je važnije, pouzdan svjedok komunističke represije prema političkim zatvorenicima u SFRJ. Ništarija zato što jako dugo šutim o Čičku, uvjeren da se bez adekvatne revizije mog slučaja, i to […]
Ponekad, budući da sam već dugo na portalima (od 2004., kada sam neko vrijeme bio kolumnist i komentator na portalu Index), preciznije punih dvadeset godina moje karijere, ili imajući u obzir da sam objavio na hiljade tekstova, a samo ovih nedjeljnih tekstova na Autografu (kolumna je pokrenuta u travnju 1995. u riječkom Novom listu i […]
Ova moja bidna žena, koja me trpi priko četrdeset godina, svaki se put hoće samoubit kad me vidi s bilo kakvim alatom u ruci. I sasvim je nebitno je li mi u ruci osvanija čekić, kacavida, klišta oli pinel jer ona empirijski zna da ću se gadno ranit, a onda ajme njoj sa mnom. Ako […]
Ciceron je 168. godine prije Krista zapisao: ”Siromah radi, bogat iskorištava prvoga, vojnik brani obojicu, porezni platiša plaća za svu trojicu, lutalica odmara se za četvoricu, pijanac pije za petoricu, bankar potkrada svih šest, odvjetnik zavađa svu sedmoricu, liječnik ubije svih osam, pogrebnik pokopa svih devet, političar živi na račun svih deset”.
Kao sljedbenik političkih ideja i štovalac moralnoga profila Vlade Gotovca moram reći da ne vjerujem u stranku ni u ljude koji ne rade za druge. Odbacujem svaku intelektualnu oholost, ali i lijenost, klanjanje snazi, svaku zavist, neiskrenost, nevjeru, nepovjerenje, svaku izdaju zadane riječi, pomanjkanje poniznosti i duha služenja, svako penjanje preko leđa drugih, izrabljivanje tuđe […]
Nakon što je s jeseni 1697. Europa, predstavljena u generalfeldmaršalu Svetoga Rimskog carstva Eugenu Franji Savojskom, pregazila i spalila Bosnu, pa se onda povukla u strahu od zime i snijega, u toj zemlji ostala su tri samostana i pet crkvi. A kako Turci, njezini gospodari, kršćanima nisu dopuštali da grade hramove, niti da (osim u […]
Dragi Tonko, bio si naša divna nestvarnost i čudesan prijatelj. Elitni duh, a boemska duša. Skroman, jednostavan, razigran kao dijete koje se čudi. Vazda s osmijehom koji osvaja. Tvoj veliki sugovornik Borges sa žudnjom piše: Želim da me više pamte kao prijatelja nego kao pjesnika. Znao si biti i prijatelj i pjesnik.
Srce Vladimira Pavlinića prestalo je kucati prošle nedjelje 25. rujna. Javio mi se iz bolnice, posljednji put, direktno. Govorio mi je da stvar nije dobra. Slutio je smrt. Potvrdio mi je to kada se vratio doma, preko sina (poruka poslana 10. rujna): ”Ovdje Daniel, Vladin sin. Jako je slab, doma leži i mi se brinemo […]
San o svjetlu Naša zemlja je zabit, turoban krajništa velikotu dugo ne raste ona čovjeku ne pružazadovoljstva nikakvih udobnostiu njoj se uvijek kinjilo glađu, mučiloi ubijalo radomi na druge načine
Miljenko Jergović u ”Levijevoj tkaonici svile” spominje slučaj mladića hospitaliziranog na psihijatriji zbog toga što tvrdi da poznaje Antuna Gustava Matoša koji je umro davno prije njegovog rođenja. Jergović zaključuje kako će ga s psihijatrije pustiti tek kada ”tu stvar zadrži za sebe”. Ovo ponajbolje opisuje postignuti stupanj demokracije u Hrvatskoj. Demokracija u Hrvatskoj je […]
Zahvaljujući novinaru Saši Lekoviću i Boži Rudežu, nekadašnjem vlasniku i uredniku nažalost ugašene izdavačke kuće Prometej koja nas nije prestajala iznenađivati nezaobilaznim naslovima za stvaranje društva zdrave političke kulture, javnost je 2003. dobila na uvid potresnu priču o mukama, ali i građanskom herojstvu bračnog para Ankice i Slavka Lepeja.
Nešto mi brani i ne da da ljude vidim iz prevelike blizine. Tako i Seida Serdarevića obično u mislima gledam s pristojne distance, u dvije duže dokumentarne sekvence, i u desetak godina razmaka.
Na pragu nove godine srdačno pozdravljam sve vas, čitateljice i čitatelje Autografa, ali posebno zahvaljujem svim našim suradnicama i suradnicima na velikome trudu i na iznimnoj velikodušnosti i predanju.
Prošlo je 29 godina od ubojstva obitelji Zec i 20 godina od smrti Vlade Gotovca. Za ubojstvo obitelji Zec, iako su počinitelji poznati, nitko nije kažnjen. Izvršitelji zločina su zločin priznali, ali se hrvatsko pravosuđe potrudilo da, zbog proceduralnih razloga, budu oslobođeni. Ubojice su, dakle, na slobodi.
Nisam otišla do Adolfovca kako bih se opet posramila u ime ubojica obitelji Zec. Kad se već ubojice ne srame. Nisam smjela. Kao što već dva tjedna ne smijem vidjeti svoje unuke i njihove roditelje. Kao što već dva i pol mjeseca nisam vidjela muškarca uz kojega vozim slalom, više ili manje uspješno, punih četrdeset […]
Hvala mnogima koji ovih dana pohvalno govorahu o Vladi Gotovcu kao čovjeku, piscu, filozofu, književniku, pjesniku, polemičaru, političaru, o njemu kao disidentu, robijašu, sanjaru slobodne Hrvatske, o njegovom odnosu s Tuđmanom, itd.
U subotu 7.12. smo obilježili devetnaestu godišnjicu smrti Vlade Gotovca. Oprostite, ovo moram naglasiti odmah na početku jer se ponosim što sam sljedbenik političkih ideja i moralnog profila ovoga velikana. Ja ne vjerujem u stranku i u ljude koji ne rade za druge. I odbacujem svaku intelektualnu oholost, ali i lijenost, svako klanjanje snazi, svaku […]
Najtalentiraniji hrvatski igrači, poput Grobničana Zorana Šestana, sjedili su tada na klupi, dok su neki drugi, manje talentirani, ali politički podobniji dobivali priliku.
(Opaska uredništva: Ovaj tekst donosimo ususret godišnjice smrti Vlade Gotovca – 7.12.2000.). Pošto sam sljedbenik političkih ideja i moralnoga profila ovoga velikana – Vlade Gotovca, moram reći da ne vjerujem u stranku ni u ljude koji ne rade za druge. I odbacujem svaku intelektualnu oholost, ali i lijenost, svako klanjanje snazi, svaku zavist, svaku neiskrenost, […]
U ponedjeljak 23. rujna objavio sam kolumnu koja je naslovljena ”Zašto partizani nisu pobili sve fratre u Korčuli?” Riječ je o retoričkom pitanju kojim skrećem pažnju na neprihvatljivo pismo provincijala franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri koji je fra Andrija Bilokapić uputio 21. rujna kao priopćenje hrvatskoj javnosti i medijima, a u kojemu […]
Ako ste na mjestu državnog poglavara čak i manje države poput Hrvatske, uživate određene pogodnosti. Među njima je i da su vam mediji dostupni. Kada želite dati intervju nekoj redakciji, nema onoga tko će vas odbiti, štoviše u pravilu će poslati najboljeg novinara ili čak glavnog urednika, koji će doći u svom najboljem izdanju. Prilika […]
Na ovogodišnjem Prideu, ove subote, 8. lipnja u Zagrebu, nisam bio. Nalazio sam se u Sarajevu na snimanju emisije ”Vrijeme suodgovornosti” koju već neko vrijeme uređujem i vodim na FACE TV.
Tko može na bilo koji način odrediti duh jednoga naroda? U hrvatskom slučaju i u odnosu na Drugi svjetski rat (i na poraće) to je gotovo nezamislivo i skoro nemoguće. U prvome redu zato što smo od travnja 1941. do svibnja 1945. imali užasan građanski rat.
Svašta smo mi, treba reći, u ovoj zemlji doživjeli. Doživjeli smo Ivana Milasa u Saboru. Doživjeli smo Tuđmanov zlaćani kanape. Doživjeli smo pukovnika Željka Glasnovića, doživjeli Billa Clintona koji na Plesu razgledava Račića i Kraljevića u blatnjavim čizmama. Doživjeli smo glupe vlasti i lopovske vlasti, glupe opozicije i manje glupe opozicije. Doživjeli smo puno dobrog […]
(Opaska uredništva: Biografiju Vlade Gotovca, koji je preminuo 7.12.2000. pripremio je Drago Pilsel a iz više je izvora dobivenih od Instituta Vlado Gotovac zahvaljujući doktorici Simoni Gotovac).
U Novinarskom domu, u Zagrebu, u srijedu 5.12. u 19 sati, održat će se promocija knjige Drage Pilsela ”Povratak Adlofa Pilsela”, koju izdavač VBZ predstavlja kao nastavak bestsellera istog autora ”Argentinski roman”.
(Pozivam čitateljice i čitatelje iz Zagreba i okolice da dođu na predstavljanje knjige ”Povratak Adolfa Pilsela” u srijedu, 5. prosinca, u 19 sati u Novinarskom domu. Govore: Stjepan Mesić, Ivo Josipović, vladika Jovan Ćulibrk, Jadranka Brnčić, Boris Rašeta, urednik knjige Drago Glamuzina i autor. Tekstove čita i razgovorom moderira Branimir Pofuk).
Predstavljajući moj novi roman na tportalu, moj urednik Drago Glamuzina (VBZ) preporučuje (auto)biografsku knjigu ”Povratak Adolfa Pilsela” u čijem je središtu moj otac Adolf, nekadašnji pripadnik Hitlerjugenda i Pavelićev tjelohranitelj u Argentini, ”kojeg sin u dubokoj starosti prvi put dovodi u Hrvatsku da se pokloni ustaškim žrtvama u Jasenovcu”. Jesam li ja podsvjesno zapravo cijelo […]
Nakon što su jugoslavenske vlasti preuzele kontrolu nad političkim zbivanjima 1968. godine, službena interpretacija tvrdila je da su za studentske nemire bili krivi praksisovci. Kritiku svega postojećeg kao glavno usmjerenje za djelovanje tih filozofa i sociologa predstavnici vlasti tumačili su, s jedne strane, kao zagovaranje višestranačkog sustava i, s druge, kao unitarizam i pokušaj političke […]
Jedan od ključnih argumenata obrane vlade od kritike ovih dana je tvrdnja da su neki ljudi uvijek protiv. Uvijek protiv vlasti i pozitivnih planova. Kritizeri svega postojećeg. Nikad ne vide nešto dobro. Ne razmišljaju pozitivno. Zbog njih propadaju obećanja jer da, intelektualno ili stvarno, nisu saboteri, bilo bi nam bolje.
Prema Anićevu rječniku močvara je velika površina tla pod stajaćom vodom i pod vegetacijom koja uspijeva na takvom tlu. U pravilu to je iznimno plemenito područje koje buja životom i jamči ravnotežu ukupnom odnosu snaga u prirodi.
Za mene je domovina ljubav. Ja sam protiv shvaćanja domovine kao bilo kakve ekskluzivnosti ili mržnje prema bilo komu. Ja sam za pozitivan odnos prema domovini, protiv rasizma i protiv shvaćanja da je domovina način da se mrzi druge.
U povodu šibenskog skandala u kojem je ravnatelj Tehničke škole Josip Belamarić cenzurirao izložbu o Anni Frank, nakon čega su je organizatori odlučili povući u punom smislu riječi, što nesumnjivo otkriva sadržaj hrvatskog revizionizma, povjesničar i vođa Nove ljevice prof. Dragan Markovina postavlja vrlo važno pitanje. Pokušao bih na njega dati odgovor koji možda neće […]
Već drugu godinu za redom predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović Novu godinu dočekuje u SAD-u, okreće leđa građanima, osobito onima koji su je birali, i u maniri Marije Antoanete se cereka siromašnima u lice jer, vidi nju, ona si može priuštiti, pitaj Boga na čiji račun, da joj rit vidi puta.
“Umrijet će u pustoši svog mrtvog srca!”, poručio je Vlado Gotovac generalima JNA 30. srpnja 1991. godine u svom antologijskom, nikada nadmašenom govoru pred zgradom Komande 5. vojne oblasti.
Ciceron je 68. godine prije Krista zapisao: ”Siromah radi, bogat iskorištava prvoga, vojnik brani obojicu, porezni platiša plaća za svu trojicu, lutalica odmara se za četvoricu, pijanac pije za petoricu, bankar potkrada svih šest, odvjetnik zavađa svu sedmoricu, liječnik ubije svih osam, pogrebnik pokopa svih devet, političar živi na račun svih deset”.
I ovaj put ista priča može biti ispričana na dva načina. U prvom, ikonopokloničkom, govori se o siromašnom dvadesetsedmogodišnjem električaru koji je dobio na lutriji, pa svojoj brojnoj obitelji kupuje prvi televizor i perilicu za rublje; u drugom, ikonoboračkom načinu pričanja priče mladi električar nije dobio na lutriji,
Mora da je jako teško tim ljudima u Domoljubnoj koaliciji i Udruzi Križni put koji snivaju lustraciju. Toliko strasno maštati o osveti znači da se svaki dan pokreću idejom ostvarivanja neke zadovoljštine i makar male osvete.
Krajem 19. stoljeća Pasquale Bertolino zaplovio je iz svog rodnog Termolija preko Jadranskog mora i nadomak hrvatske obale doživio brodolom. Trgovačka kompanija poslala je brod da svoje pomorce vrati u Italiju. Ali, Pasquale se nikada neće vratiti u Termoli. Ljubav je bila brža. Oženio se Hrvaticom i nastanio u Omišu gdje će 1940. godine čitav […]
Samo dan nakon što je u ispraznom, slabo artikuliranom, nadmenom, pomalo agresivnom motivacijskom zaključku, taman uoči izglasavanje povjerenja njegovom kabinetu, Tihomir Orešković kazao da ga ne zanimaju ideološke podjele i da on time nije nimalo opterećen,
U petak 11. prosinca navršilo se 20 godina otkako je preminuo Miko Tripalo, što je obilježeno promocijom knjige Centra za demokraciju i pravo Miko Tripalo ”Za demokratsku i socijalnu Hrvatsku” koja sadrži važne eseje o Tripalu, te izabrane Tripalove intervjue, govore i članke (uredili Dario Čepo, Slaven Ravlić i Goran Sunajko).
Danas obilježavamo petnaestu godišnjicu smrti Vlade Gotovca. Oprostite, ovo moram naglasiti odmah na početku jer se ponosim što sam sljedbenik političkih ideja i moralnog profila ovoga velikana. Ja ne vjerujem u stranku i u ljude koji ne rade za druge. I odbacujem svaku intelektualnu oholost, ali i lijenost, svako klanjanje snazi, svaku zavist, svaku neiskrenost, […]
U subotu sam, dijeleći na Trgu bana Josipa Jelačića letke naše koalicije, odnosno stranke ”Naprijed, Hrvatska – Progresivni savez Ive Josipovića” imao prilike osjetiti bilo građana. Mnogi su izražavali simpatije, drugi sam nam govorili da nismo njihova opcija, neki su nas ignorirali, što govori o nedostatku interesa većeg broja sugrađana za politiku, možda i o […]
Kažu mi da su mi šanse u 2. izbornoj jedinici, iako sam prvi na listi (lista broj 6), minimalne, ankete (ako im je vjerovati, iako im ja ne vjerujem ni da mi kažu da je podne, a sat pokazuje 12 sati) dapače kažu da sam se kandidirao bez veze, ta tu su Josip Leko (SDP […]
Upaljene luči. Tako se zove knjiga koja je u nedjelju, 21. rujna predstavljena u Domu kulture u Berku. U pozivnici piše da je knjiga plod rada dvadesetak “običnih” ljudi, mirovnih aktivistica i aktivista, teologinja i teologa. Piše i to da je knjiga zbirka koja promovira doprinos običnih ljudi za izgradnju mira i da priče i […]
Taman kad pomisliš da su klinički mrtvi i da se besmisao njihovog postojanja konačno realizirao, eto ih opet. HSLS, stranka koja je u dvadeset i kusur godina prevalila put od ozbiljne i uljuđene građanske opcije do trgovačkog pogona za uhljebljivanje najspretnijih, ovih dana ušla je u HDZ. Cijena – prava sitnica, u skladu s njenim […]
Zamislimo na trenutak da je nekim čudom 1990. ili 1991. u Hrvatskoj provedena lustracija. Zamislimo da slijedom toga prvi hrvatski predsjednik nije mogao postati bivši general JNA, da nismo u proteklih četvrt stoljeća morali u novinama čitati tekstove Josipa Pavičića, da perjanice socijalističke mladeži nisu postali predsjednici liberalnih stranaka, da u Saboru nisu ordinirale razne […]
Tačno pre pola stoleća, u ove upaljene julske dane, bio sam na Struškim večerima poezije koje su se tradicionalno održavale na Ohridskom jezeru. U to vreme to je bila najpoznatija, neko će reći najizvikanija pesnička manifestacija te vrste; makedonsko udruženje pisaca (veoma brojno, kao i ova današnja na širokom balkanskom prostoru), uz izdašnu materijalnu potporu […]
Kao kršćanin sam svjestan različitosti vjerskih utemeljenja. Kršćani luterantske baštine vjeruju, ne u neko sinkretističko slijevanje svih religija u jednu, već u jedan plodonosniji ekumenizam, u potrebu za ekumenističkim obraćenjem. Mi smo i moramo biti mirotvorci! Religije svijeta moraju s nekritičke indoktrinacije svojih sljedbenika prijeći na njihovu edukaciju za ljudsko dostojanstvo, razvijati globalnu teologiju […]
Piše: Drago Pilsel Danas obilježavamo trinaestu godišnjicu smrti Vlade Gotovca. Pošto sam sljedbenik političkih ideja i moralnoga profila ovoga velikana, moram reći da ne vjerujem u stranku ni u ljude koji ne rade za druge. I odbacujem svaku intelektualnu oholost, ali i lijenost, svako klanjanje snazi, svaku zavist, svaku neiskrenost, svaku nevjeru, svako nepovjerenje, svaku […]