novinarstvo s potpisom
(Opaska uredništva: Objavljujemo razgovor s pokojnim luteranskim teologom, Jürgenom Moltmannom, koji je preminuo u ponedjeljak 3. Lipnja, a koji je Drago Pilsel vodio u rujnu 2008. u povodu Moltmannova dolaska u Zagreb i u povodu objavljivanja njegove fundamentalne knjige ”Teologija nade” u izdanju riječkog Ex Librisa). Jürgen Moltmann je jedan od najznačajnijih i najplodnijih teologa […]
Na nedjelju koja je iza nas (Cvjetnica) tradicionalno se čitao ili pjevao izvještaj o Kristovoj muci. U tom cijelom tekstu čini mi se važan jedan detalj koji zapravo stvara preokret događaja, a odvija se na dvoru Pilata. Dakle ondje gdje su stvari doista mogle biti promijenjene, a konačna je odluka ovisila o jednom rimskom službeniku. […]
Pobjeda Giorgije Meloni, liderice talijanske stranke ”Talijanska braćo” (u vokativu, jer je ta stranka uzela za svoje ime prvi stih talijanske himne: ”Talijanska braćo, Italija se budi…”), otvorila je pitanje pojave neofašizma, postfašizma ili jednostavno – fašizma – u vladi demokratske Italije, zemlje koja je živjela dvadeset godina pod fašističkom vlašću.
Strah je uvijek bitno određivao ljudsko ponašanje i način konceptualizacije stvarnosti. Mi ljudi smo se bojali planina na kojima su boravili bogovi Olimpa, bojali smo se oluja, gromova, potresa i poplava koje su bogovi slali na nas, bojali smo se bolesti, grijeha, mračnih sila koje upravljaju našim životima i nadasve neizvjesnosti, svega smo se oduvijek […]
Svi kao nešto sve ruše, a nitko ne zna tko koga ni zašto, važno je da se ruši. Naslov je izrekao Unamuno, neki njegovi slobodari drže skup u Madridu, dok falangisti ubijaju republiku. Kaže mu prijatelj: ”Uđimo!” ”Uđimo, ja sam protiv!” veli Unamuno. Ča je novega u svitu bilen? Štijen đornale, foje, naše i druge, […]
Htjeli mi to ili ne, Hrvatska se već nalazi na zlu glasu zbog nasilja nad migrantima. Misija Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini još je u travnju optužila hrvatsku policiju zbog nasilja nad migrantima koji su htjeli preći granicu iz BiH u Hrvatsku.
(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog spriječenosti autora). Je li prisutnost Andreja Plenkovića i drugih državnih dužnosnika na proslavi Dana antifašističke borbe u Brezovici nešto znače? Svakako znače, ako se to dogodilo, da je jedan hrvatski premijer konačno prisustvovao obilježavanju početka antifašističke borbe u Hrvatskoj.
(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog spriječenosti autora). Je li prisutnost Andreja Plenkovića i drugih državnih dužnosnika na proslavi Dana antifašističke borbe u Brezovici nešto znače? Svakako znače, ako se to dogodilo, da je jedan hrvatski premijer konačno prisustvovao obilježavanju početka antifašističke borbe u Hrvatskoj.
Karl Rahner je uoči materijalne i duhovne bijede nakon završetka Drugog svjetskog rata zapitao kako pronaći Boga u svakodnevnici. ”Gott meines Alltags” (”Bog moje svakodnevnice”) naslov je ranog molitvenog teksta iz zbirke ”Molitve u šutnju”.
Je li prisutnost Andreja Plenkovića i drugih državnih dužnosnika na proslavi Dana antifašističke borbe u Brezovici nešto znače? Svakako znače, ako se to dogodilo, da je jedan hrvatski premijer konačno prisustvovao obilježavanju početka antifašističke borbe u Hrvatskoj.
Trnjanski fakin, štemer Zoki zaslužuje barem onu popevku ”Dobro nam došel prijatel”, a isto tak i paun Plenki. Pa tak se dela politika, dečki! Vulgarno? Prizemno? Samo tako! Možda se konačno ”opasuljimo” i prestanemo zadivljeno slušati predsjednika i premijera.
U Trstu je umro Marko Sosič (62), kazalištarac, režiser i upravitelj, pisac od najboljih slovenskih i južnoslavenskih i talijanskih (kao državljanin Italije).
Čovjek je ustao i uzeo alat u ruke i sam, dok država ”promišlja i domišlja”, spašava gole živote po Petrinji, Glini, Sisku i bezbroju okolnih banijskih sela, gdje su ljudi još za Krajine pjevali, za turskog zemana i KundK, ”dobro mi je boljem se ne nadam, u čem hodam u tome i spavam”.
Prije nekog vremena citirao sam u kolumni Umberta Eca koji je govorio i pisao o neminovnosti velikih promjena koje će u ovom stoljeću i mileniju zadesiti Europu. Pišući o tome kako se migracije ne mogu zaustaviti i kako će Europa u trećem mileniju postati poprište “miješanja kultura i višerasni “obojeni kontinent”, Eco na kraju jednog […]
Umberto Eco, ”Migracije i netolerancija”, TIMpress, Zagreb, 2020. Preveo Damir Grubiša. Migracije i netolerancija mala je zbirka napisa i istupa Umberta Eca. Neki od njih potječu od prije više od dvadeset godina, što je jasno već od prvoga retka. No oni nas pozivaju, s još uvijek valjanim i učinkovitim rasuđivanjima, da razmišljamo i o danas […]
Europa je u velikom strahu, a s njom i Hrvatska. Val migranata sve je bliži otkako se turski diktator, moderni sultan, Recep Tayyip Erdoğan poigrao šaha i doslovno, zadao Europi šah-mat.
U susjednoj Italiji pojave fašističkog vandalizma postaju sve brojnije. Oskrnavljeni su židovski grobovi, sprejem je na stanovima i zgradama svastikama obilježeno gdje stanuju Židovi, vandaliziraju se grobovi antifašista iz Drugog svjetskog rata, neofašističke organizacije izlaze iz anonimnosti i sve su glasnije.
(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog spriječenosti autora). Jedna nevelika knjiga zaslužuje da bude prevedena na hrvatski. Nakon mnogih knjiga i spisa, uglavnom prevedenih, o fašizmu i njegovoj aktualnosti u današnjoj Europi (među kojima prednjači pregnantni esej Umberta Eca o ur-fašizmu – vječnom fašizmu), još jedna uspoređuje sadašnji trenutak Europe s 1933., godinom dolaska njemačkih […]
Prošlog četvrtka, 19. rujna 2019., Europski parlament usvojio je rezoluciju o ”važnosti europske memorije za budućnost Europe”. O važnosti sjećanja – memorije vode se brojne rasprave u okviru Vijeća Europe, a sada je ta rasprava ovom rezolucijom poprimila i oficijelne konotacije.
Događaji oko talijanskog pjesnika Gabriele D’Annunzija razbuktali su strasti, i ovdje kod nas i u Italiji, odakle i potječe ovaj genijalni pjesnik, najveći predstavnik talijanskog dekadentizma na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Sve bi bilo u redu da D’Annunzio, osim što je napisao 48 knjiga – toliko iznose njegova sabrana djela – nije postao […]
Jedna nevelika knjiga zaslužuje da bude prevedena na hrvatski. Nakon mnogih knjiga i spisa, uglavnom prevedenih, o fašizmu i njegovoj aktualnosti u današnjoj Europi (među kojima prednjači pregnantni esej Umberta Eca o ur-fašizmu – vječnom fašizmu), još jedna uspoređuje sadašnji trenutak Europe s 1933., godinom dolaska njemačkih nacista na vlast.
Neslavni kraj ustaškog režima, katastrofalno urušavanje svih njegovih materijalnih svjedoka – ”Bleiburg” je tek jedan, ali najtragičniji čin – vapili su, vape i danas za nekakvim suvislim obrazloženjem, za ”višom smislom”.
U Italiji su sve aktualnije polemike o fašizmu, ali ne samo u Italiji. Poticaj za to su i ”prvomajski” događaji – manifestacije neofašista u raznim talijanskim gradovima, veliko okupljanje povodom godišnjice smrti Benita Mussolinija u Predappiju, njegovom rodnom mjestu, pa čak i grupno silovanje što su ga počinili pristaše ”Poundove kuće” u jednoj od njihovih […]
Umberto Eco, ”Vječni fašizam”, preveo Damir Grubiša, Tim press, Zagreb, 2019. Vječni fašizam je tekst predavanja koje je Eco održao na simpoziju na Sveučilištu Columbia. Predavanje su organizirali odsjeci za talijanski i francuski jezik u povodu proslave oslobođenja Europe od fašizma.
Predsjednik Europskog parlamenta morao se dugo prati od osude svojih riječi povodom komemoracije žrtava fojbe u Bazovici, stratišta za vrijeme i poslije rata u koju su bačeni antifašisti, fašisti, nacisti, nevini s obiju strana.
(Opaska uredništva: Ovaj bi esej Umberta Eca trebalo ponavljati barem jednom godišnje dok ga svi naši čitatelji ne zapamte. Zato ga i ponavljamo). Godine 1942, kada sam imao deset godina, osvojio sam prvu regionalnu nagradu na Ludi Juvenilesu, dobrovoljnom i obavezujućem takmičenju za mlade italijanske fašiste, što će reći – za svakog mladog Italijana. Retorički […]
Jedan je luđak ubio gradonačelnika Gdanjska Pavela Adamowicza u Poljskoj; poremećeni neofašisti pretukli su novinare lista Espresso u Italiji; također u Italiji, u Udinama, jedan je luđak pretukao Brazilku koja je naručila pizzu jer to nije učinila na jeziku kojim se govori u tom kraju; u Hrvatskoj je jedan ”nestašni” mladić obrijane glave čestitao ”srbićima” […]
Jedna je zabavna knjižica, nedavno objavljena u Italiji, pokrenula lavinu ozbiljnih, duhovitih, kritičkih, ironičnih, mrziteljskih i čak pogromaških reakcija. Knjižica o kojoj je riječ zove se ”Upute kako postati fašisti”, a autorica je spisateljica i novinarka Michela Murgia, 1972. godište, nešto između feministkinje i ekološke aktivistkinje i Sardinijske indipendentistkinje. Njezin je stil pisanja uvijek nekakav […]
Ugledni New York Times još je prije dvije godine upozorio na pojavu koju je nazvao ”fenomenom globalnog fašizma”. To upozorenje je uglavnom ignorirano, da bi se danas ponovo pojavilo u medijima potaknuto zbivanjima na svjetskoj sceni.
(Opaska uredništva: Ovaj bi esej Umberta Eca trebalo ponavljati barem jednom godišnje dok ga svi naši čitatelji ne zapamte. Zato ga i ponavljamo). Godine 1942, kada sam imao deset godina, osvojio sam prvu regionalnu nagradu na Ludi Juvenilesu, dobrovoljnom i obavezujućem takmičenju za mlade italijanske fašiste, što će reći – za svakog mladog Italijana. Retorički […]
Konačno, nakon tri mjeseca, rodila se nova talijanska vlada. Doduše konvulzivno, u porođajnim grčevima, u čudnoj igri naprijed-natrag, u amplitudama koje su išle od bauka novih izbora (koji bi dali isti ili približno jednak rezultat) do prijetnje prijekim sudom za ”visoku izdaju” predsjednika Republike.
Hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova smoglo je snage da se u izjavi za medije desolidarizira sa SAD-om, predsjednikom Trumpom i njegovom objavom o napuštanju međunarodnog ugovora s Iranom o uporabi nuklearne energije u miroljubive svrhe.
Populizam je sve popularniji, ne samo u Europi već i u cijelom svijetu. Svojim antielitističkim stavom, prezirom intelektualaca, odbacivanjem demokracije kao birokratizirane, neefikasne i korumpirane populizam raste kao kvasac.
(Opaska uredništva: Tekst ponavljamo zbog toga što je tema itekako aktualna). Godine 1942, kada sam imao deset godina, osvojio sam prvu regionalnu nagradu na Ludi Juvenilesu, dobrovoljnom i obavezujućem takmičenju za mlade italijanske fašiste, što će reći – za svakog mladog Italijana. Retorički vješto elaborirao sam na temu ”Trebamo li umrijeti za slavu Mussolinija i […]
More je ”maternica čovječanstva i kolijevka civilizacije”, govorio je Magris, a Matvejević u svom ”Mediteranskom brevijaru” dodao ono presudno: ”Kao da je Mediteran ne samo svijet za sebe nego i središte svijeta…more okruženo zemljom, zemlja oko mora, središnje i more i zemlja… Atlantik ili Pacifik su mora razdaljina, Mediteran je more susjedstva. Jadran more bliskosti…”
Milan Gavrović, ”Bolesna vremena”, SNV, Zagreb, 08/2016. Milan Gavrović je prije šest godina u ovoj istoj dvorani primio nagradu Otokar Keršovani za životno djelo. Izjavio je tada i ponovio u intervjuu objavljenom u knjizi pred vama: nemam nikakvu poruku mladim kolegama. I nakon toga ispisao još koju tisuću stranica.
Predsjednica ili prva dama Nedavno su svi naši dnevnici donijeli vijest o tome kako se predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović igrala s djecom u vrtiću, ako se dobro sjećam, na Pagu. Lijepo. Šarmantno. Toplo. I većina njenih drugih programa okrenuta je ”malom čovjeku”.
Godina je 1327. bogati talijanski samostan pod sumnjom je da skriva heretike u svojim redovima, a situaciju dolazi istražiti fra Vilim od Baskervillea u pratnji svojega vjernog mladog učenika Adsona iz Melka. Njegov delikatni zadatak naglo zasjeni niz bizarnih smrti, a fra Vilim postaje detektiv koji prikuplja dokaze,
Europa je mrtva! – grafit na polurazrušenoj garaži, negdje u nigdini, blizu entitetske granice, na putu prema Trebinju. Pomišljam da bi to bila sjajna tema za kolumnu Umberta Eca, i da je šteta što se Eco ne vozi ovim krajevima, i nije u prigodi da dešifrira znakove na rubu Europe.
(Opaska uredništva: Tekst ponavljamo u povodu smrti velikoga profesora, pisca i novinara, ali i zbog toga što je tema itekako aktualna). Godine 1942, kada sam imao deset godina, osvojio sam prvu regionalnu nagradu na Ludi Juvenilesu, dobrovoljnom i obavezujućem takmičenju za mlade italijanske fašiste, što će reći – za svakog mladog Italijana. Retorički vješto elaborirao […]
Umberto Eco, ”Nulti broj”, Profil, Zagreb, 2015. “Kao prozni autor, ja sam prilično čudnovat stvor: između osme i petnaeste godine pisao sam priče i romane, da bih im se vratio na pragu pedesete” – piše Umberto Eco u eseju “Kako pišem”, objavljenom u knjizi “O literaturi”.
(Opaska uredništva: Tekst objavljujemo ponovo, nakon više od godinu dana, jer ga mnogi tada nisu pročitali a bilo bi dobro da ga uzmu kao obavezna duhovna vježba i u povodu 70. godišnjice pobjede nad nacizmom odnosno završetka Drugog svjetskog rata u Europi, osobito kada se u Hrvatskoj opet žali za ustašama i zagovara NDH). Godine […]
Poštovane uzvanice i uzvanici na Osnivačku skupštinu AFL, Vaše ekselencije, dragi prijatelji, AFL Republike Hrvatske zamišljena je kao asocijacija nevladinih organizacija i građana koji nisu nužno članovi ni jedne udruge. Interesi i područje djelovanja tih građana i tih udruga općenito su različiti.
Kakav jedinstveni događaj, kakav glamur, kakva pometnja od obostranog obožavanja! Da je neko sleteo sa Marsa i uložio natčovečanski napor da shvati šta se zbiva na ovom delu Balkana, bio bi u beutu. Šta se to zbiva, zašto je dolazak jednog reditelja (koji je i ranije dolazio da nas obraduje) predstavljen kao događaj planetarnih razmera, […]
”Glupost na vlasti”, da parafraziram naslov jedne urnebesne komedije Ateljea 212 iz sedamdesetih, pod nadmoćnom maršalskom palicom nepravedno zaboravljene Mire Trailović. Tad je podsmeha na račun večite vladavine gluposti bilo koliko hoćete na tom mestu, sa kultnim komedijama Aleksandra Popovića (”Krmeći kas”, ”Druga vrata levo”, ”Kape dole!”; ove poslednje dve je sama Mira uklonila sa […]
César Aira (Coronel Pringles, Argentina, 1949.) jedan je od najplodnijih argentinskih pisaca, cijenjen i u širem kontekstu južnoameričkih autora današnjice. Dosad je objavio više od osamdeset djela, a njegovi romani, knjige pripovjedaka i eseja prevedeni su na više svjetskih jezika. Od 1967. živi u Buenos Airesu, gdje je predavao na sveučilištima (Rimbauda i Mallarméa) te […]
Osim što je verificirao duboke antagonizme u našem nacionalnom korpusu, referendum o braku pokazao je da su ljudska prava zajamčena samo na papiru. A papir gori, u stvarnosti, u fašistoidnim razdobljima planetarne povijesti, ali i u mašti, kao što je to slučaj u ”Fahrenheitu 451”. Bradburyjev roman, objavljen prvi put prije 60 godina, slika je […]