novinarstvo s potpisom
Od Abrahama Lincolna do Wilsona, Roosevelta, ”Ikea” Eisenhowera, Kennedyja do Donalda Trumpa… Što sad čeka Ameriku, a što Evropu i cijeli ”bijeli” svijet? Trump egzaltira, kao nikad nitko u Americi: ”Rekli su ‘on će započeti rat’. Ja neću započeti rat, ja ću zaustaviti ratove… Ovo je velika pobjeda za demokraciju i slobodu. Otključat ćemo slavnu […]
Nekako mi je lakše danas biti prenositelj loše karme, jer imam dva sudionika iz mog osobnog kruga favorita, našeg pograničnog kruga: naslov je stih pjesme Zorana Predina, prkosnog slobodara bez granica. Drugi je astrozik-futurolog, naš Istranin Korado Korlević. Me par da je čovik propio štuf samega sebe, ne zna ča bi z osobon i sviton […]
U ovoj posthistoriji, po krugovima naše anarhoidne ljevice u ne tako davnoj davnini, u historiji, kružila je doskočica: Tri luksuzna automobila na raskrižju. U prvom Staljin kaže šoferu – žmigavac lijevo vozi lijevo. U drugom Eisenhower naređuje – žmigavac desno vozi desno. U trećem Tito veli – žmigavac lijevo vozi desno. Pouka: NITKO ne vozi […]
Desnica buja i u Njemačkoj, gotovo jedinoj članici Europske unije koja održava demokraciju i industriju kao dva posljednja stupa civilizacije. Stiže i ”utjeha”, iz visokog kruga kulture: ne treba se bojati povratka nacifašizma, treba se bojati totalnog kolapsa Države (svih država!), Društva, Kolektivizma. Njemačka demokracija reagira smjesta, i najavljuje da će podići svestranački BRANDMAUER (zaštitni […]
Već 1919. godine počinje neviđeni, u novijoj povijesti, fašistički, rasistički kulturocid nad Slavenima Julijske krajine, plus Zadar Lastovo. Fasci di combattimento (fašistički odredi – ”borbeni snopovi”) upravo ovdje već 1919. godine, prije dolaska fašizma na vlast, divljački haraju u ”službi talijanskih nacionalnih interesa”. Oni spaljuju Narodni dom u Trstu i Puli, demoliraju sjedišta društva ”Zora” […]
Odlučio sam pisati o vlastitome ocu, ne bez oklijevanja, ponukan napose gotovo mitološkim odnosom Istrana prema Joakimu Rakovcu. Gordan Stojić, dokumentarist Hrvatske televizije, snimio je film o Joakimu Rakovcu. ”Partizan kojeg su štovali kao sveca”… Naslov filma, doduše, u duhu vremena u kojem živimo, ali i duboko istinit… Jedna pak Istranka, psihologinja, koja živi u […]
U četvrtak 25. srpnja 2024. godine bit će svečano otvorena dugo zapuštena muzejska zbirka o Joakimu Rakovcu, u našoj rodnoj kući u selu Rakovci, kod Baderne. Uzgred, zapravo, naše selo smo uvijke zvali RaHovci i naše prezime (najbrojnije u selu) smo pisali RaHovac, a ne Rakovac… Prije oko već pola stoljeća napisao sam knjigu o […]
Tea Tulić, još jedna velika spisateljica moga zavičaja, kakve su bile (i ostale), Giuseppina Martinuzzi, Zofka Kveder, Fausta Cialente… Evo dva izvatka iz njenog romana ”Strvinari starog svijeta”, u kojem se Tea superiorno igra sa samom sobom, svojim viđenjima i priviđenjima, a osobito s nama, ostarjelom generacijom očeva i djedova i našim ishlapljelim sanjama: Miris […]
Prve dvije riječi Marseljeze, pjesme koja nije samo himna Francuske, uzimam ovdje ne samo zbog ”nečuvene” odluke Emmanuela Macrona da raspiše izvanredne parlamentarne izbore zbog poraza od desničarke Le Pen na izborima za Europski parlament: odlučan politički, moralan, historijski čin vrijedan divljenja! ”To nije samo kocka, to je izrazito odvažno. Obično oni koji se odluče […]
Prije deset godina umro je Tomaž Šalamun, dobar prijatelj, veličanstveni pjesnik. Donosim ovdje ondašnji moj nekrolog. Dobre nade u godine pred nama, vrve ove dane po medijima nakon jedne smrti. Umro je čovjek Tomaž Šalamun; ali PJESNICI NE UMIRU. Pa ipak sam neutješan: nije više s nama ”najbolji slavenski pjesnik” (kako su za nj rekli […]
Fulvio Tomizza je umro 21. svibnja 1999. godine. Na pogrebu, nad njegovim grobom, dogovorili smo s gradonačelnikom Umaga Vladom Kraljevićem da osnivamo odmah spomen-dane pod naslovom ”Tomizza i mi, Tomizza e noi, Tomizza in mi”. I već 2000. godine održali smo prve tomizzijanske susrete i pravi prekogranični interkulturalni pokret. Stvar smo, pod pouzdanim pokroviteljstvom, materijalnim […]
Lucidni novinar splitske Slobodne Dalmacije Damir Pilić autor je ove prijeteće ”reforme” EU u Europsku ratnu uniju (ERU). Ali Pilić je samo sažeo predavanje Emmanuela Macrona prošlog tjedna na Sorboni. Macron dixit: ”Moramo biti lucidni i priznati da je naša Europa smrtna. Može umrijeti. Sve ovisi o izborima koje napravimo, a te izbore treba napraviti […]
Čovjek je postao ratnik. I ništa drugo. A ratovati, ubijati, razarati kao da je već tako ”normalno”. U svijetu je danas preko 360 (!!!) oružanih sukoba, ali čovjek današnjice jedva da išta o tome zna. A i kad sazna – daljincem prebaci na drugi program… ili se zabavi na Fejsu, TikToku… Valjda još od pradoba […]
Sudar dvaju prvih hrvatskih ovnova na hrvatskom brvnu daje naslutiti da će oba hrvatska vodeća ovna (nas, hrvatskog stada) tresnuti s hrvatskog brvna u hrvatsku ponornicu – ali s njima zajedno i hrvatsko brvno. I mi, svi ostali, hrvatska pokorna stada, svatko za svojim ovnom, propast ćemo u ponornicu. Dva ovna su predsjednik države Zoran […]
”Nije više pitanje hoće li izbiti svjetski rat, nego KADA ĆE IZBITI”, piše Tomislav Jakić, dugogodišnji vanjskopolitički komentator HTV, savjetnik ranijih predsjednika Republike Hrvatske, Stjepana Mesića i Ive Josipovića. ”Proslavljen” je Dan žena. Bestijalizirani, stupidizirani mužjak podijelio je bukete karanfila supruzi i ljubavnici i sad ih može opet šamarati, ”osviješćen” u svom ”novom” križarskom, fundamentalističkome, […]
Razmišljam o nama na granicama. I kako je virusna opsada same čovjekove srži učinila smiješnim šengenske slobode, sjetim se nas, ratne djece Istre… Nije ovo suvisao zapis, ovo su tek bilješke o neprebolnoj sjeti. Baš pamfletski me zadesilo, dok bijesno lupam po tipkovnici mog laptopa, kao da je moja pisaća mašina, dragocjena Olympia koju će […]
Živjeti, a ne raditi ništa? Tu ”novinu” već ozbiljno iskušavaju vrlo ozbiljne zapadnjačke zemlje (financije, industrija, država), kao i umjetna inteligencija – mahom u istim tim zemljama. Zucchero je još 2010. godine snimio pjesmu ”Zvuk nedjelje”: Ma il suono della domenica dov’è, al mio paese vedo fiorire il grano, ha braccia tese verso l’eternità, il […]
We’re leavin’ togetherBut still it’s farewellAnd maybe we’ll come backTo Earth, who can tell?I guess there is no one to blameWe’re leaving ground (leaving ground)Will things ever be the same again?It’s the final countdownThe final countdown
Napoleon reče: Ilirija vstan! Vstaja, izdíha: Kdo kliče na dan? O vitez dobrotni, kaj ti me budiš! Daš roko mogočno, me gori deržiš! Često se sjetim ove pjesme Valentina Vodnika, pa se pitam hoće li netko uspjeti, poslije Teute i Napoleona, stvoriti Treću Iliriju? I zato za danas biram izvatke iz teksta Daše Drndić, dok […]
Složismo se svojedobno mladi Lokotar i stari Rakovac, da je u uven sliparsken svitu, di se libri drugo ne štiju ni ne kupuju, a pisci se jagme da načine tekst spota Coca-Cole ili barem PIK Vrbovec, svitu u SUSVITU (Đorđe je Matić našao ovu bodulsku besedu za smak svijeta): prava radost stiže kako stižu tići-razletavci […]
Orangutan, čovjekov bliski rođak (na malajskom jeziku, oran gutan znači šumski čovjek). U Indoneziji orangutani izumiru, jer njihove džungle danas su beskrajne plantaže palmi uljarica. Prirodno stanište orangutana je uništeno zbog te palme. A palmino ulje danas je neizbježno u prehrani, kozmetici, zdravstvu…
(*grop je čvor, uzao…) Istarski interetnički sukob, nerijetko strovaljen u nacionalistički, rasistički sraz zakrvljenih neprijatelja, produbio se u ponor, u metaforičku fojbu između lokalnih Slavena i Romana poslije Prvog i Drugog svjetskog rata, uz odgovarajuće razvijanje lokalnih mitomanija, predrasuda, stereotipa.
Pišem memoare. Zapravo, sve sam napisa ča san ima povidati, pak zbiren po juštih šezdesiet lit ča pišen, a to ča zabranega ću dati i Autografu. Ma najveć ljude i dogajanja muojega živlienja… Vržmo: Prija osavnajst lit Luciano Lukšić, Istrijanac u Zagrebu, je pisa:
Pjevam šlager sa San Rema 1957., pjevam ga ”ženi u ratu, ratu prema ženama”. Šlager su pjevali Claudio Villa i Gino Latilla, pa Renato Carosone i kvartet Cetra. Kantan šoto voče sam za se i za sve žene mojega živlienja…
”Pučina je stoka jedna grdna”, zapisao je Petar Petrović Njegoš. Ča bi se reklo po našu: narod je nego grdo blago! Naravno, na to nas nisu upućivali u školama, kad smo čitali Njegoša. Osobno, preferiram njegovu misao ”kome zakon leži u topuzu, tragovi mu smrde nečovještvom”. Obje ove Njegoševe misli obilježavaju minula (valjda!!!) balkanska vremena. […]
Pomorci pjevaju o namaDok traže puteve do nove IndijeJer smo totalno drukčiji od drugih… Tako je pjevala nekad grupa Vještice (štrige): jasno da je svaki čovjek totalno drukčiji od drugih, pa valjda je onda legitimno misliti da smo mi, ljudi s Jadrana i oko njega, totalno drukčiji od drugih. Jesmo li? I ako jesmo, što […]
Prije osam desetljeća, 13. rujna 1943. godine, NOO za Istru donosi znamenite Pazinske odluke o ”kidanju svih veza s Kraljevinom Italijom i sjedinjenju s našom hrvatskom braćom”. Osam decenija – kao osam stoljeća! Jer tog dana 13. rujna 1943., istarski većinski etnosi, Hrvati i Slovenci, do kraja smo realizirali svoj milenijski san! Pa onda pišem […]
Moram uz ovaj (i ovaj!) jubilej Glasa Istre ”malko” intimizirati, jer su mi bili prijatelji očevi prijatelji i suborci Ante i Ljubo Drndić – utemeljitelji Glasa: s kojima sam sudjelovao u Beogradu sedamdesetih, uz Mariju Crnobori i barba Božu Oplanića, u osnivanju tamošnjeg Društva Istrana, Primoraca i Gorana.
Ma inšoma, čigova je Istra? Ki zapovida? Ča je još živega od propale utopije transfrontalierske EuroIstre? Kultura! Arte! Festivali jedan za drugin. Ta bot, come ogni tanto, đir po Istri van pišen prez milijun festivali istarskih della cucagna dove se bevi e magna, alora besida-dvi della dolcevita istriana (naslov ću špjegati potle).
Pišem ove retke nakon 11. srpnja, na dan kada je u Srebrenici počelo ubijanje preko 8.000 ljudi, a ”baštinici” genocida upravo svim silama pripremaju raspad Bosne i Hercegovine. Zar je moguća neka nova Srebrenica? Ratoborni Mile Dodik kao ”usamljeni jahač”, kao harambaša wannabe republike, kao (tjelesno) napuhani Putin. Kao nekad Catalina: Dodik danas stavlja na […]
Od prvij kuorki do sad, Glas Istre je sinja muoje živlienje, štampan je u partizani 1943. – istarski 100 posto, kad san ima četiri lita. Sad ih iman 84. Vol dir ča će reči da san stariji četiri lita nego Glas Istre. A jur đornališta, u Glasu Istre san jur šezdesiet lit. Tako da ovaj […]
Nightlife is safe most of all in Croatia and Slovenia! Ta nemojte ka’sti!!! Štijen pa mriži EU novice i ne virujen suojima oči. Ma ste znali da po nuoći Hrvatska i Slovenija su najsigurnije zemlje u Evropi? Moreš u dva ujutro prošetati po Tromostovlju eli po Špici, i niedan te nieće mani grdo pogledati, altroke da […]
Ča je je, drioman si, moran kupiti pametnu uru, smartvoč. Štijen ča pišu uvi novi merli ‘štuti: moreš biti i trubilo, ma ko imaš smartvoč, šubito si puri Ajnštajn. Propio in corsa i fa ‘ste machine inteligenti e i disi che oramai le divneta geniali. I ča sad? Čovik je u strahu da će mu […]
SIPRI (Stockholm International Peace Research Institute), međunarodni institut sa sjedištem u Stockholmu. Osnovan je 1966. godine i već više od pola stoljeća nemilosrdno znanstveno denuncira oružane sukobe, vojne budžete i potrošnju, trgovinu oružjem, zauzimajući se dosljedno za razoružanje i kontrolu naoružanja. WarLords, naravno, nisu baš oduševljeni. I još manje će biti novijom studijom SIPRI-ja.
Krijesovi uoči Prvog maja diljem Slovenije – a drugdje ih nije bilo, naravski – čarobno su nasljeđe iz žive prahistorije. Te vatre kao da su osvijetlile europski put izlaska iz tmine koja nas okružuje. Pišem ovo na dane oslobođenja moga zavičaja, od 1. do 5. maja 1945. godine, Trsta, Rijeke, Pule. I uoči 9. maja, […]
Šetnja Istrom ovoga puta je gotovo utopijska, homerska, za me, nešto kao povratak Odiseja na Itaku. Istra kao Obećana zemlja, nakon briselskog plana ogromnih ulaganja u ”evropeizaciju” ovdašnje prometne mreže.
Novi predsjednik Crne Gore Jakov Milatović retorički je 100 posto evropski orijentiran, ali u EU pretežu skeptični tonovi o njegovim budućim evropskim koracima, jer iza svega stoji čvrsta sprega sa Srpskom Pravoslavnom Crkvom i Aleksandrom Vučićem. BBC podsjeća da je s Đukanovićem Crna Gora primljena u NATO i stekla pregovarački status za članstvo u EU. […]
Mužjačka Hrvatska, i susjedstvo, mogu odahnuti, otišla je ”u veliko bezglavo ništa” (by Krleža) Dubravka Ugrešić, svjetska književnica nagrađivana i prevođena na dvadesetak jezika. I nepopustljiva ratnica za oslobođenje žene i zgažene čovječnosti Balkana.
Ossia, la storia de Viteus vitifoliae Fitch, ovvero Daktulosphaira, che xe Phylloxera vastatrix, ča je šenac koji nan je loze požera i mladiće stira ća, valje u Merike. L’amerika, Merika, Merika, ma cossa vraga ti strilli, Lamerikamerikamerika, ma cossa la xe sta merika, ča svi komoč čekaju poj u Meriku?
Eppur si muove: na mreži, inače bogatog ulova sve samih ispraznosti, toplo preporučam beogradski portal Peščanik, čiji moto u zaglavlju govori sve – ”ako vam je dobro, onda ništa”. Peščanik redovito donosi zapise Nan Levinson, američke spisateljice i žestoke antiratne aktivistice, koja se u jednom tekstu prisjeća danas kako su prije više od pola stoljeća […]
Gledam i slušam fejkere koji strovaljuju čovjeka u pećinsku budalu (jer im sve više vjeruje!) pa samom sebi pjevuši Đavole: Stojin na kantunu, glava u balunu A, di si ti.
Poslije Titove smrti kružila je anegdota kako se netko od naših vođa pohvalio Giancarlu Pajetti da će Jugoslavija opet biti jedinstvena – ako nas netko napadne. A Pajetta upita: A ako vas nitko ne napadne? Nitko nas ne napada još od 1941. godine, ali zato napadamo sami sebe kao nikad nijedan okupator, kojih ovuda nikad […]
Ala, ljubi moji, je Šan Šilveštro, i zadnji bot morete u guštu nositi pašaporto na Dragonju i povidati bale doganjeru da nimate niš za prijaviti, ma za ča? Zato ča jur sutra nissun badera nissun, poderemo levarse fin’ a Stavanger i valje na polo Nord. Ma ča je to nas trefilo? Kako da se je […]
Šengenizirana Hrvatska, za nas autentične i autohtone frontaliere urođenike da-Trieste-fin’-a-Zara, gente mia. Je vero kako da se je tornalo naše Cesarstvo, kako ča mi je špjegiva Carolus Cergoly (dičeći se da je on i Zrinski!) u birerija Forst kako se je hodilo prez pašaporta (LA PROPUSSNIZZA kad je došla slobuoda) iz Krakova u Kobarid iz […]
U ovom (ne samo našem) raspamećenome svijetu današnjice, bome lako je naći oazu mudrosti i ljepote i utjehe: još jedan raskošni i pristupačni Sajam knjige u Puli (jer, tko čita može kupiti neku od oko 25.000 knjiga (!) od čak 280 (!) izdavača, uz popuste do čak 70 posto (!!!); ma vero jušta fešta od […]
Barufanti delaju barufu, ma altroke Goldonijevi Ćozoti, pak se domislin kad san gleda Barufe u Veneciji pak zapošta jienu repliku na venecijansken dijalektu: MA COSSA XE ‘STO TANANAI. Ergo veliki Goldoni uzima čestu završnu riječ u istarskom, hrvatskom narodnom pjevu: TANANAAAAJJJJ! A drage su nam i važne, ne samo u pjesmi: ni ne naj, trajnanaj, […]
”Prezreni na svijetu” opet su ustali, samo sad je proletarijat = lumpenproletarijat, ustali su i uzvisili crnu zastavu. Čak i Italija ispunjava opet Dučeove snove: postfašistički poredak zapovijeda, trseći se prikazati kao demokrati, pa čak, za sada, ne spominju terre perdute Istru i Dalmaciju, i kao fol se odriču fašizma.
Nevladivost, neupravljivost. Treccani tumaču taj pojam: Ingovernabilità di una popolazione, di un paese, di un movimento di protesta, o di un veicolo… Silvije, pak, Tomašević ističe kako je on autor kovanice ”referendumizam”, te će reći: ”I hrvatska vlada se plaši ‘referendumizma’… ali ni oporba nije drukčija… Talijani bi kazali: siamo messi male…”.
I dok se Italija pridružuje, kao još nikada od 1943. godine, klubu desničarskih država članica Europske unije, pa se možda treba pribojavati neke nove njene Ostpolitik, a sama Giorgia biondina prije nekoliko mjeseci govorila je o povratku Italije u Istru i Dalmaciju, istarski historičar dr.sc. Davor Mandić objavio je opsežnu znanstvenu monografiju (preko 500 stranica) […]
Opisao nas je i opjevao Johnny Štulić, prije četrdesetak godina, kad je Azra žarila i palila Jugoslavijom. Ali. Sad je ”post Jugoslavija”, i Johnny opet maršira muzikom i riječima, kao škotski gajdaši, koji su usred bitke za Normandiju u svom povijesnome slow march marširali i svirali smireno kroz kišu metaka i šrapnela.
Dobre su dobre vijesti, a dobro znamo da ih je jako malo u posljednje vrijeme. Evo, eppur si muove nešto stvarno, životno, zajedničko među jadranskim državama – udružuju se luke, sporazumno se trajno ukida ulov ribe u Jabučkoj kotlini, u čijim dubinama se odvija mrijest i rast i množenje najvećeg dijela ribljeg fonda Jadrana…
Bojim se, može li čovjek zaustaviti autodegeneraciju? A kad kažem čovjek, mislim na našeg čovu, ”postjugovića”, kao i na ponosnog patriota ovih wannabe mojih država: a sve su ”moje”… Vođe Srbije i Hrvatske, kao ulične kere, sve žešće reže jedni na druge, rekao bi čovjek, rastrgali bi se, da nema mrkve&batine vašingtonske, moskovske i briselske…
Razgovarao sam prije skoro pedeset godina s četiri maloiške matere čija su po četiri djeteta poginula u antifašističkoj borbi, a jednoj još i muž, i pisao o njima: antičke, homerske heroine, muter kuraž tragičnog 20. stoljeća. Gigantska, povijesna veličina Malog Iža obuzela me tada i Iž je postao moj zavičaj, jednako kao i rodna mi […]
Posla je sve više i sve više će ga biti, a radnika je sve manje i bit će ih sve manje. Hladni rat je prestao, sad je mlačan, a svaki tren može postati vruć u cijelom svijetu, kao što je sada za Ukrajinu. A onda sankcije, blokade, zabrane uvoza i izvoza i bankovnih transakcija, i […]
Baby boomers, pa generacija X, pa milenijci – obuzeti digitalijama i tehnologijom, ali njihova djeca Alfe već su tu, rođeni nakon 2011., koji već donose povratak ”analognom” radu i životu. Mlađi milenijci, zbog totalno ”virtualnih” milenijskih očeva, počeli su rusoovski ”povratak prirodi”, reintegraciju u prirodu, u psiho-mentalnom, pa i misaonom, filozofskom smislu otkrili su ”crvenu […]
SEE = jugoistok Evrope. SWS = jugozapadna Slavija (slo-cro). Korak naprijed prema evropskoj budućnosti. Pa dva koraka unatrag prema ”boljoj prošlosti” južnoslavenskih raskola. A mi Južni Slaveni na odličnom smo geopolitičkom položaju, tamo još od Teute i Epulona, od Trajana, Atile Biča Božjeg, do Karla Velikog i Napoleona. SEE & SWS – ove zemlje su […]
Dakako da pretjerujem s ovim stihom iz Internacionale u naslovu. A ne, nego ću čekati smak svijeta i trpati vreće brašna u podrum? Kaže nam dr. Nouriel Roubini nazvan ”Dr. Doom” (Propast, Smak svijeta, Doomsday – sudnji dan) da stiže ”majka svih kriza”, a taj čovjek stekao je zasluženo svoj nadimak, što još više plaši, […]
Hoće li biti kruha? Ili ćemo morati jesti brioche, po izjavi što se pripisuje zlosretnoj francuskoj kraljici Mariji Antoaneti – kraljevni dične nam kuće Habsburg, petnaestome djetetu Marije Terezije. Jer grdi su ”signali nad gradom” (vidi naš istoimeni film). Po Njemačkoj ljudi kupuju štednjake na drva, drvo za loženje, ugljen, tako barem kažu novinari i […]
Orban i Vučić trijumfalno marširaju na krilima pobjede, koja se vidi s Marsa i iz Brusselsa – kaže Viktor de victoria. A raspojasani Vučić zadivljen samim sobom kaže – ovo je sigurna ruka koja će da vas vodi kroz historiju.
Veliki pisac, novinar, kritičar, nemilosrdni polemičar Igor Mandić otišao je na onu stranu, u ”veliko bezglavo ništa” (Krleža). Uz ovaj naslov sad bi mi rekao: Ma ćo mona, koša ti škrivi monade de mi… Premda je sam sebe tako titulirao – MOJA MALENKOST…
Naslov sam posudio iz pučke sardonične pulske pjesme: E la Guerra finira quando’l mondo vrolera soto le bombe (A rat će završiti kada se svijet uruši pod bombama). WARLORDS & KILLER CLOWNS naprosto su očajni, nikako da ”kao ljudi” (a ljudi su muškarci, naravno!) zaratimo! Jasno, neće oni tek tako odustati, iako je izgleda neo-svjetski […]
Bad and good news, bad news first. Piše ovih dana talijanski reporter Francesco Batistini s lica mjesta, užasnoga mjesta: Sale la tensione tra Ucraina e Russia. Il fronte passa vicino alla centrale devastata nel 1986, che Kiev vuole presidiare: ‘Non importa se la regione è contaminata, anche questa è Ucraina. E ci sono mille ragioni […]
poeziju će svi pisatiistina će prisustvovati u svim rečimana mestima gde je pesma najlepšaonaj koji je prvi zapevao povući će seprepuštajući pesmu drugimaja prihvatam veliku misao budućih poetika:jedan nesrećan čovek ne može biti pesnikja primam na sebe osudu propevale gomile:
Si potrebbe poi sperare tutti in un mondo miglioreVengo anch’io? No, tu noDove ognuno sia già pronto a tagliarti una manoUn bel mondo sol con l’odio, ma senza l’amoreE vedere di nascosto l’effetto che fa Veliki pjesnik i šansonijer (i liječnik!) davno je spjevao pjesmu s ovim proročkim stihom: ”Moglo bi se nadati boljem svijetu/ […]
Na Badnjak, brigada agilnih ljudi, Slovenci i južnoslavenska kolonija iz Kopra, (treba li reći, različnih vjera? Treba!) pošli su na Dragonju, i obilježili mjesto gdje se utopila mala Rahime… Pjesnik Boris A. Novak zapisao je u potresnim stihovima tu surovu smrt, u baladi ”Kralj Svobode”:
Svi kao nešto sve ruše, a nitko ne zna tko koga ni zašto, važno je da se ruši. Naslov je izrekao Unamuno, neki njegovi slobodari drže skup u Madridu, dok falangisti ubijaju republiku. Kaže mu prijatelj: ”Uđimo!” ”Uđimo, ja sam protiv!” veli Unamuno. Ča je novega u svitu bilen? Štijen đornale, foje, naše i druge, […]
I propio san trdo napensa ča da van pišen, moji ljubi ”zamejci”: lipa, čovična reportaža iz ”Istre nan materine” (by Franci), ter blizu su fešte – ”abolirani” Dan Republike, Advent, pak je najmilija ”sveta Lucija prahce ubija” itd. Potle čuda vrimena san načinija Giro d’Istria, ma vero lipo: Rika-Fiume, Pazin, Pula-Pola-Pulj, samanj libri. Ma vero […]
Dodik kod Erdogana, mio i drag, a iza njih zastave Turske i BiH (ništa la Republic of Srpska). A Zoki Milanović predlaže da on, Vučić i Erdogan riješe bosansko ”pitanje”. Ma nemoj! A EU i NATO su odlučni da sačuvaju tekovine Daytona, ali samo retorički. A Bosna ŠAPTOM GRMI svoju vjekovnu opstojnost i neuništivost. Jer […]
Ma divota jedna, Prešern u Zagrebu, a Gaj u Ljubljani, dva predsjednika u jednom danu u Ljubljani pa u Zagrebu… pa Pahor i Matarella u Goriziji i Novoj Gorici, pa Milanović u Rimu. Znači li to se stvaraju uvjeti za ideje koje je 1848. iznosio Šibenčanin Niccolo Tommaseo – ”federacija slobodnih jadranskih republika”? Eh, barem […]
Velika ”nesvrstana” parada u Beogradu, uz 60. godišnjicu Prve konferencije nesvrstanih u Beogradu 1961.: Vučić kao wannabe Tito! Doduše, od svega što je ostalo nakon raspada Jugoslavije, Pokret nesvrstanih (koji još ”postoji”!) valjda je jedina prihvatljiva baština za baštinike nekad slavne zemlje. Isto je tako neprihvatljiv Vučićev pokušaj ”svrstavanja nesvrstanih” za potrebe vlastite promocije uz […]
U Norveškoj su laburisti osvojili vlast i ozbiljnu većinu u parlamentu. U Portugalu je lijeva koalicija zadržala vlast. I, Zucker kommt zuletzt, SPD je konačno, pobijedio u Njemačkoj… Budi li se to europska ljevica, ako ne baš kao Feniks iz smrti u pepelu, ali zacijelo poput probuđene rezignirane i nepoželjne ocvale dame iz gotovo agonijske […]
Što se to događa ljudima? Baš želimo natrag u atavističke tame? Zar je prošlost budućnost? Covid-19 ili neki drugi virus koji napada zdrav razum? U velikom intervjuu za zagrebački tjednik Nacional, nakon Leibachove nedavne ljubljanske premijere Millerove ”Wir sind das Volk”, rekao je Ivan Novak: ”U nekom smislu žurimo prema mračnom srednjem vijeku koristeći društvene […]
Baš mi se danas posrećilo, jer možeš ovaj naslov čitati kao KRAJ HISTORIJE, ali i kao njenu POVIJESNU NIT, zapravo ARIJADNINU NIT za izlaz iz labirinta. Dobro, de, ne mora baš biti niti da smo u labirintu (kamo lipe sriće!), ali da je zavrzlama – e nije ni ona. Nego je gordijski čvor, uzao, grop […]
Već sad je očigledno da je stvoren novi Treći svijet ili Srednji svijet – srednji između Zapada i Istoka. Srednji Istok, to jest, a koji je ”skoro Europa”. Afganistan se pridružuje tom moćnom krugu: Pakistanu, Iranu i Turskoj. Uz ”neutralnu”, ali neizbježnu naklonost Rusije i Kine…
Kao da neumitno počinje, konačna evropeizacija moje zemlje, come non volendo – pero si deve! – uskoro smo A) šengenska straža, antenmurale altroche fio mio, qua non passa piu un passero. Nema vrabac islamski da proleti! Pak zajno za tin iš ga euro, ni već kune, ča je bila hrvacko šuoldo samo 1941.-1945., pak u […]
Oh, kakvi bujni dani su za nama, Ursula nam je došla i rekla Plenkiju: ”dearest Andrej”, evo i vi ćete biti šengenčeki, i eure budete imali.
”Pučina je stoka jedna grdna”, zapisao je nitko drugi nego Petar Petrović Njegoš. Ča bi se reklo po našu: narod je nego grdo blago! Naravno, na to nas nisu upućivali u školama, kad smo čitali Njegoša. Osobno, preferiram njegovu misao ”kome zakon leži u topuzu, tragovi mu smrde nečovještvom”.
Rekao mi svojedobno Enzo Bettiza, veliki Splićanin, talijanski novinar svjetskog glasa, u kameru HTV-a, na solidnom mandrilskome hrvatskom, dvije lakonske konstatacije, primjerene trećem mileniju – lokalno i globalno.
Građani Hrvatske pokazali su u nedjelju da više neće biti pokorni podanici, plebs – po domaće PUK: Možemo! i Centar (do jučer anonimusi) već su sad opasni rivali i za HDZ i za SDP. Da ni ne spominjem pravu erupciju nezavisnih kandidata koji su osvojili bezbroj općina (uz Možemo! i Centar).
Baš mi je gušt u izbornoj šutnji molati glas, a ča, ča da ćemo svi stati kuco? Ma ja neću kršiti zakon, guai Dio: niti slovca o kandidatima i njihovim strankama, blebetanju ili izgledima na izborima. Ali zato glasnost na masu decibela o meritumu stvari: Ki smo? Ča smo? Kamo gremo?
Pišem ovo na Praznik rada, PRAZNIK JADA, rekao je jedan radnik dok upravo propada jedna od potonjih hrvatskih tvornica teške industrije – njegov ”Đuro Đaković” iz Slavonskog Broda, nakon ”Uljanika” i ”3. maja” jučer, nakon ”Prvomajske” i ”TPK” i ”Jugoturbine”.
Gledam kartu Europe i opažam kako se sve radosnije guramo tamo gdje nam je mjesto.
Trnjanski fakin, štemer Zoki zaslužuje barem onu popevku ”Dobro nam došel prijatel”, a isto tak i paun Plenki. Pa tak se dela politika, dečki! Vulgarno? Prizemno? Samo tako! Možda se konačno ”opasuljimo” i prestanemo zadivljeno slušati predsjednika i premijera.
Cio mio, se cantava una volta ”od Jadrana do Kitaja slobode nam sunce sja”. Carpinteri e Faraguna, italianissima, tra latro, scriveva ”L’Austria iera un paese ordinato”. Pak je Adenauer denacificira Đermaniju. Inšoma, antinacifašo koalicija je načinila novu državu, Zapadnu ma veri i Istočnu, a di je sada Država? A ma. A bo.
Đole je mlogo voleo Istru, u Puli je carevao, puneći Arenu kao nekad ”Valter brani Sarajevo” i, poslije Valtera i Boška Buhe, belosvetski rockeri i ostali zgubidani.
Nekak se ćutim kak onaj Jimmyjev mali zeko. Svojedobno je Jimmy Stanić peval v Ritz-baru, i u pauzama pripovedal viceve, prafzapraf basne v prozi.
U Trstu je umro Marko Sosič (62), kazalištarac, režiser i upravitelj, pisac od najboljih slovenskih i južnoslavenskih i talijanskih (kao državljanin Italije).
Lucinda Williams iz duše o čovjeku bez duše: YOU ARE A MAN WITHOUT TRUTH / A MAN OF GREED, A MAN OF HATE / A MAN OF ENVY AND DOUBT / YOU’RE A MAN WITHOUT A SOUL…
Čovjek je ustao i uzeo alat u ruke i sam, dok država ”promišlja i domišlja”, spašava gole živote po Petrinji, Glini, Sisku i bezbroju okolnih banijskih sela, gdje su ljudi još za Krajine pjevali, za turskog zemana i KundK, ”dobro mi je boljem se ne nadam, u čem hodam u tome i spavam”.
Kako uopće sažeti osjećaje u godini na izmaku? Vozim Vlaškom, zelenim valom, Zrinjevcem (tek da glumim životnost) – a cjepivo već stiglo! Spasenje!
Kopam po sjećanjima i papirima i kupujem sikter-kafu na automatu kod ”Sinova orla” pa pijem na terasi kafića zatvorenoga, a magla studena prokine mi kosti pa kašljem koronarno ino dihotomično.
”Hoće li sloboda umeti da peva kao što su sužnji pevali o njoj?” Branko Miljković upitao se ovo suštinsko, i tako strašno, pitanje, koje se vraća u me gledajući slobodarske demonstrante po europskim gradovima, zabrinut za slobodu, svoju i njihovu, pun straha.
U ove krunske dane kao olinjali stari mačak lunjam gradom tražeći srodnu dušu, mačku, naravno, po mogućnosti mladu.
Na parkingu u Savskoj, nemam pet kuna za automat, a ne znam mobitelom platiti – sapliću se prsti. Četiri čovjeka srednje dobi sjede na klupi, zamolim jednog od njih, ne ide ni njemu, pa mi on plati parking svojim mobaćem.
Humano bratstvo i socijalno prijateljstvo među ljudima, jer svi smo braća: fratelli tutti – braća svi, zvuči kao stih?, prije kao ukaz, nalog, naredba, zapovijed, zar ne? Hm&uf, taj zaigrani Papa.
NOĆAS SE MOJE ČELO ŽARI, NOĆAS SE MOJE VJEĐE POTE… Se potin i fiebra kako da me ćapiva, porka pipa bambinata, ča da me je ćapalo? Me je ćapalo da, ali jad i muka i ljutnja: zar nas zbilja drže za glupu djecu, ovi s IQ i EQ ”sobne temperature” (sada, u nedjelju 27. rujna, […]
Historija, povijest, zapravo se sastoji od marginalnih detalja. Ti detalji su nju, historiju, stvarali. Moja sjećanja na Pazin 1943. višestruka su, makar sam tad imao tek četiri godine!
Igor Mandić svojedobno s naporom, zbog nemara ove iste Hrvatske, postavio je u sjaj reflektora današnje javnosti jednog od najvećih naših ljudi, zacijelo ravnog Krleži (!), Josipa Horvata.
Smrt, glupa, hirovita i konačna – napose, konkretna. Minulih dana pokosila je neke mi bliske ljude, drage i važne ljude našega ambijenta.
Ljeto je i mora se na more, na plaže, zar ne, plivati, roniti, veslati, jedriti, igrati karte u hladu, cio e – cucar le belle mule slovene, tedesche e de tutti colori. A šta’ lipšega nego ćirit u lipe divojke, moj kaurine ljuti (bi reka Dinko s Iža Maloga). Na Hvaru (a gdje drugdje?) ljeti […]
Trinaestog srpnja 1920. fašisti su spalili Narodni dom u Trstu i onaj u Puli, i demolirali hrvatsku tiskaru u Pazinu. U Trstu veliki čin pomirenja, predsjednici Italije i Slovenije zajedno, ruka u ruci.
Demokracija ne postoji bez pravde i slobodne javne riječi, nezavisnog sudstva i medija. Gušiti te dvije elementarne ”povlastice” nije više povlastica totalitarnih režima, nego i formalnih demokracija, na Istoku. Kao i na Zapadu.
Pax americana, ćo muoj, me par da to funkcionira! Orban nam ne da našu Inu, a njegov Mol je – ruski. Ali zato Ameri čvaknuli krčki LNG! A onda ima da Vučić potpiše priznanje Kosova, vele Ameri? Ma boli glava od balkanskog intelekta, onog pravog, državotvorno-domoljubnoga.
Ma ča da već Europe će reći – manje nacije, manje države? Magari! Mater Europa je zbabna, nosieća, ma nikakor da rodi. Znate zašto, zato ča Madre Patria je ta nosieća mater, i uona bi najveselije da bi EU – abortirala.
Po čemu pamtim netom raspušteni Sabor? Po trajnoj raspuštenosti! Po uličarskim gegovima koje naši najbolji sinovi dobacuju jedni drugima u praznoj hali saborskoj, jer sabornici naši imaju distancu i izolaciju i karantena DAVNO PRIJE KORONE, ČETIRI GODINE PRIJE NJE, od prvoga dana svojih dobro plaćenih mandata i drugih bonusa.
Da su pobijedile sile Osovine i kvislinški fašistoidi, od Baltika preko Karpata i Balkana do Jadrana, danas bismo svi vozili BMW-e i Mercedese, pisao je Ervin Hladnik-Milharčič u ljubljanskom Dnevniku.
I have good news and bad news. Dobra vijest: Rasipa se liberlni kapitalizam. Loša vijest – mi, raja, smo ”kolateralne žrtve”. I sad, kaj? Bumo čekali da se pojavi opet jedan ili drugi Matija, hoću reć Gubec ili Ivanić? Il’ čekat da se rodi situacija iz gornjega naslova: Karl Marx pripisuje ovu krilaticu Proudhonu, kojeg […]
Za Vazan valja da čovik čuda tega se spomiene, ma najveć ča je uon sam. More biti da uva korona nas je domislila – da si čovik samo kao si unen drugen čoviku čovik! A sam za se se domislin dida Ive ča bi hodija po kolini za pokoru kroz cilu crikvu: pak, poša ubajti […]
Otišel je vu vječna lovišta Ernesto Cardenal koji me navčil moliti i dok kunemi pisati samo uno ča mi se sanjiva u škurini noći kako i mutasti po-tića-po-miša.
Baš nas fest fuka ova Korona, neko si je negde to čist namerno zmislil, ja vam velim: jerbo sv. Korona je zaštitnica od epidemije, i sad nek mi neko veli da ovaj virus slučajno ima nekakvu krunu! Taj nam se ruga! A onda, vidiš da ne dira djecu? Ka’e to sad?
Migrant Covid-19 širi se svijetom sijući paniku, nema maski za lice, prazne se police evropskih samoposluga, otkazuju se karnevali, putovanja i sportska natjecanja, medicinari zaposjedaju granice, Crkva preporuča higijenski obzir u ritualima preduskršnjih dana. Ozbiljni ljudi trse se objasniti nam stvarnosne probleme, od kojih prestravljeni čovjek kao da bježi natrag u prapećinski svijet.
Hoće li Slovenija i Hrvatska već jednom proglasiti svoj Dan sjećanja? Jer srž sadašnjih razmirica, koje na Jadranu stvaraju novi ”hladni rat”, jest baš u tome – da se mi ovdje nerado sjećamo svojih sjećanja!
Gotovo artistične, svakako bizarne stvari ubrzano i uvećano se dešavaju u Državi, s Državom i državljanima, ljudima. Jer čovjek je na prekretnici, kao kad je izašao iz špilje: Homo erectus, sapiens, faber, ludens. Sada su u igri dva nova čovjeka: homo politicus i homo oeconomicus. Za sada se među njima održava mrzovoljna ”kohabitacija”.
I opet, D’Annunzio je baš zadužio talijanske fašiste, izumivši gornje riječi: jedni viču EIA! EIA! A drugi otpovrću ALA LA! Jezična besmislica, historijska opasnost i 2020. kao mi 1920.
Ka’e ovo? Pisac čist ponorel? A ča ti ga ja znan, čovik tribe valja se putiti u sve jezike svita. Jerbo, bi rekli stari mandrili: više znaju čovik i tovar nego sam tovar. But, I’ll try to translate my title for you, at the end of a story.
O da, isto je ”demokratski” komentarijat kao jučer boljševički komesarijat, ali to je samo nečuvena drskost, reći tako nešto, zar ne? Ok, svojeglavi pisac može si dopustiti i takvu slobodu, zato uzimam svjedoke iz svijeta zapadnjačke aktualne znanosti.
Oooo, jako mnogo toga se događa nel Golfo de Trieste, to jest u njegovom dijelu zvanom Piranski zaliv, ossia Savudrijska vala: Ruski brodovi usidreni su u međunarodnim vodama zapadno od rta Savudrija. Američki brodovi su vezani na Molo 7.
Na stotine tisuća ljudi dolazi k nama, u zemlje spasa. A mi? Najbolji posao na Mediteranu danas su izbjeglice: konzlager mafija od svoje države i EU dobija 35 eura dnevno po glavi, potrošiš 10 eura, ostaje ti 25, dnevno, oko 700.000 esula lani i ove godine donosi solidan profit od 17 milijuna i 500 hiljada […]
”Niš ne brini, zajedno ćemo bježat u planine – ovdje je još i gore nego vama tamo, to ti odlično znaš. Možda da formiramo NPB – Nove partizanske brigade”, tješi me Ferida. A ja bih u planine, ali one od Bijelog dugmeta – ”hajdemo u planine, jer tamo nema zime”.
Franglais se govori u Francuskoj, europanto ili euroenglish u Europi: sutra ćemo svi govoriti GLOBISH (ne znam koliko je dopustiva ova moja ”engleska” konstrukcija?).
Ča nas čeka lako se more znati, samo štiješ ča pišu: a pišu da ćemo bjelokršćanski zgubidani – seliti u Kinu. Masa nas do 2030. I sad, recimo da je ovo 2029. a ne 2019. Altroke Žuta opasnost stiže u Europu, ma to je Žuta nada. A mi, Dugi Nosovi (kako nas tamo zovu) poružnit […]
“Riječka farsa” 1919.-1924.; evo metaforičkoga kraja zapravo ”idiličnih”, gotovo literarnih međunacionalnih odnosa kakve je na jedvite jade uspjela nama ovdje nametnuti Carevina kao svome Primorju, izravno podčinjenome Kruni, kroz višejezištvo i regionalni multietnički parlamentarizam, nakon kojih počinje fašistički etnokulturocid, austrougarski egzodus, pa slavenski egzodus, da bi se sve ubrzo strovalilo u strahotni novi rat, pa […]