autograf.hr

Vaša ekselencijo, gospodine predsjedniče, obraća se narančastom američkom kralju i suvladaru svijeta lučki radnik iz Brodogradilišta Lenjin u Gdanjsku, kvalificirani električar i sindikalist Lech Wałęsa: snimku vašeg razgovora s predsjednikom Ukrajine Volodimirom Zelenskim gledali smo sa strahom i gađenjem. Mislimo da je uvredljivo vaše očekivanje da on iskaže poštovanje i zahvalnost za materijalnu pomoć Sjedinjenih […]

U noći između 14. i 15. ožujka 1939. zbio se u Berlinu jedan od istodobno najsramotnijih i najžalosnijih događaja u suvremenoj povijesti Europe i zapadnog svijeta. Njegova tragična figura šezdesetsedmogodišnji je praški odvjetnik, sudac Vrhovnoga upravnog suda iz vremena Austro-Ugarske, pjesnik, kolekcionar umjetnina i prevoditelj s engleskog Emil Hácha.

Suprotstavljajući se londonskom skupu europskih vođa, Trump je objavio: “Trebali bismo manje brinuti o Putinu, a više o bandama silovatelja među migrantima, narko-bosovima, ubojicama i ljudima iz psihijatrijskih ustanova koji ulaze u našu zemlju – da ne završimo kao Europa!”

Gradske su vlasti od čuvenoga kipara naručile monument, koji će biti posađen na gradsku pjacu da se u njega zataknu koplje i zastava. Kiparu su, kako je to već i običaj, dostavili što će u kamenu pisati. Po svijetu je običaj, i u nas je bio u neka druga vremena, da spomenički natpis sastavlja ugledni […]

Dobro situirani i poštovani europski građanin. Sveučilišni profesor komparativne književnosti, koordinator Studijskog centra za jezik rata i nasilja, istraživač s područja filma, fotografije i televizije, predaje kreativno pisanje, usmeno pripovijedanje i retoriku, na postdiplomskim studijima drži kolegije posvećene epskom pripovijedanju i književnom pripovijedanju temeljenom na dokumentima.

Do 1991. neprijatelje nam je, manje ili više uspješno, određivala država: njemački i talijanski okupatori, domaći izdajnici, ekstremna neprijateljska emigracija, unutarnji neprijatelj… Tako je to otprilike izgledalo, u to se uglavnom vjerovalo ako se željelo živjeti kao sav normalan svijet. Ali kada je došla 1991, i kada je nakon dugih četiri-pet godina priprema, koje su […]

Vreme, 05. februar 2025. Ispratit ćemo jedan drugog pričom.  Bila je u Sarajevu, iznad Kina Romanija, jedna odvajkada derutna i prašnjava kafana, po imenu Galerija. U ratu je kinu vraćeno staro ime, Imperijal. Pa je i kafana postala Imperijal. Ništa tu u jesen 1996, prvu poslijeratnu, nije bilo imperijalno. Bilo je hladno i zagušljivo. Zaudaralo […]

Posljednje nedjelje u godini, 29. prosinca 2024, dok su hrvatski građani birali svoga predsjednika, kroz gomile infotejment smeća do nas se probila vijest da je u svome domu, na farmi u Georgiji, umro trideset i deveti američki predsjednik Jimmy Carter. Dogodi se tako ponekad da se nekim dugim ljudskim životom spoje međusobno udaljene epohe, ili […]

Prvo nekoliko notornih činjenica: hrvatski N1 je, uza sve svoje mane, tvorničke greške i produkcijska ograničenja, televizija koja najšire zahvaća hrvatsku društvenu, političku i kulturnu zbilju. Jedina hrvatska televizija u kojoj opozicijski političari mogu očekivati jednak tretman kao i oni koji su na vlasti. N1 je ona televizija koja je svojim programom stvarala ravnotežu u […]

Možda nam se to u ono vrijeme nije činilo, ali postupanje Zapada – Sjedinjenih Američkih Država i Europske zajednice, a od 7. veljače 1992. Europske unije (tojest Europske Unije) – prema žrtvama ratova za raspad bivše Jugoslavije, prvo u Hrvatskoj, a još mnogo intenzivnije u Bosni i Hercegovini, bilo je ispunjeno milosrđem i solidarnošću.

Biti čovek danas u Srbiji u najmanju ruku znači stati uz našu decu. Ako smo odgovorni i pošteni građani, ukoliko smo, kako bi to patrijarh Pavle rekao, naprosto ljudi, poslušaćemo ih. To je generacija koja gleda daleko iznad i dalje od besmislenih i destruktivnih podela i omraza i čini mi se da konačno ima nade […]

Među zacijelo najbizarnije vijesti s kraja godine spada i ona da se u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu priprema uprizorenje Krležinih “Zastava”. Tako će Iva Hraste Sočo, nesuđena HDZ-ova dogradonačelnica Zagreba, prekomandovana na mjesto intendantice središnjega Plenkošenkova teatra, producirati nečuven i neviđen spektakl, s kojeg lako već možemo zamisliti fotogalerije premijernih uzvanica.

Ove godine se za došašća pucalo više nego u prethodnih desetak. Građani su ispaljivali topovske udare, noćni su mir rešetali praskovi petardi, tresla su se prozorska okna na novozagrebačkim neboderima pred zvučnim i zračnim udarima eksplozivnih sredstava neodređenog podrijetla.

Ne znam zašto Péter Nádas tako često dolazi u Zagreb. Slušao sam ga i gledao u jesen 2013, na prvom Frakturinom Festivalu svjetske književnosti. Deset godina kasnije ponovo je gostovao. I opet sad, na zagrebačkom knjižnom vašarištu Interliberu, nekoć davno uspostavljenom da stvori hrvatsku protutežu velikom beogradskom Sajmu knjiga.

Koliko su Andreju Plenkoviću i HDZ-u predsjednički izbori važni pokazalo je da će pred izlazak na birališta umirovljenicima biti podijeljeno po osamdeset eura dodatka na mirovinu. U skladu s klerikalnom tradicijom režima, taj novac se naziva božićnicom. Biva, proviđenjem Božjim potrebitima ga pod jastuke i pod staračke pelene donosi tek rođeni djetić.

Narodne pjesme nekad su nastajale tako što ih nije imao tko zapisivati, nego bi ih pjevači pamtili. Otud sve te lijepe rime i uredni deseterci i dvanaesterci naše narodne lirike i epike: da se lakše upamti! A oni koji su pamtili, usput bi zaboravljali sve što im se činilo manje važnim i što bi im […]

Malo kad je u dugoj historiji beščašća na sceni Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu viđena tako perverzna scena. Dodjeljivale su se godišnje nagrade hrvatskog glumišta, a jednim od dva počasna priznanja za životno djelo čašćena je sarajevska operna i operetna diva, rodom Splićanka, koja od 2007. svoje umirovljeničke dane provodi u Zagrebu. Vazda vedra i […]

“Državi malo a nama lepo i još radimo nešto fenomenalno, smanjujemo listu čekanja… Tih 30 miliona će već u tri godine uštediti.” Ove riječi koje izgovara Saša Pozder posljednji su proplamsaj ljudskosti u ovom bezdušnom i strašnom mafijaškom igrokazu. Sve drugo je kao u samom predvorju pakla. I Novica Petrač zvani Buraz, i Hrvoje Petrač […]

U Željezničkoj radionici Vaso Miskin Crni pedesetih je godina radio čovjek kojeg su zvali Crveni Štef. Nijemac, tridesetih se pojavio u Sarajevu, na glasu kao najbolji bravar u Radionici, ali bolesni lažljivac. Nitko nije mogao razabrati što je u njegovim pričama plod minhauzenovske mašte, a što mu se stvarno u životu dogodilo. Jer nešto se […]

Tomislav Tomašević u informativnim emisijama HRT-a obrazlaže odluke o povećanju kazne za nepropisno parkiranje i poskupljenju pauka, koji odvozi nepropisno parkirana vozila. U njegovom glasu osjeća se nešto od onog sladostrasnog gnjeva hadezeovskog vladaoca kada govori o borbi protiv nepočinstava i zlodjela Srba, migranata, ateista ili homoseksualaca. I jedno, i drugo je, naime, stvar ideologije […]