autograf.hr

Za koji dan će osamnaest godina od smrti Ivice Račana, čovjeka za kojeg mi se iz nekih razloga čini da je jako davno živio, premda je svojom prisutnošću i djelovanjem obilježio važan dio mog života. Koji mi se i ne čini tako davnim. Ono što se danas čini najbližim i najživljim od Račana za mene […]

Za profesora Gorana Senjanovića publika je prvi put čula u siječnju 2024, kada je gostovao  kod Morane Kasapović u emisiji “Razgovor s razlogom”. Premda je na HRT-u prikazana u neko gluho pretponoćno doba, bilo je to, možda, tridesetak minuta najzanimljivijeg i najdostojnijeg televizijskog vremena u Bog zna koliko godina.

Argentinski pjesnik Leopoldo Lugones ustvrdio je da su riječi mrtve metafore. Zatim je to citirao njegov mnogo poznatiji zemljak Jorge Luis Borges, pa je ova genijalna konstatacija njemu pripisana. Ali postoje, rađaju se i riječi koje nisu bile metafore.

Vaša ekselencijo, gospodine predsjedniče, obraća se narančastom američkom kralju i suvladaru svijeta lučki radnik iz Brodogradilišta Lenjin u Gdanjsku, kvalificirani električar i sindikalist Lech Wałęsa: snimku vašeg razgovora s predsjednikom Ukrajine Volodimirom Zelenskim gledali smo sa strahom i gađenjem. Mislimo da je uvredljivo vaše očekivanje da on iskaže poštovanje i zahvalnost za materijalnu pomoć Sjedinjenih […]

U noći između 14. i 15. ožujka 1939. zbio se u Berlinu jedan od istodobno najsramotnijih i najžalosnijih događaja u suvremenoj povijesti Europe i zapadnog svijeta. Njegova tragična figura šezdesetsedmogodišnji je praški odvjetnik, sudac Vrhovnoga upravnog suda iz vremena Austro-Ugarske, pjesnik, kolekcionar umjetnina i prevoditelj s engleskog Emil Hácha.

Suprotstavljajući se londonskom skupu europskih vođa, Trump je objavio: “Trebali bismo manje brinuti o Putinu, a više o bandama silovatelja među migrantima, narko-bosovima, ubojicama i ljudima iz psihijatrijskih ustanova koji ulaze u našu zemlju – da ne završimo kao Europa!”

Gradske su vlasti od čuvenoga kipara naručile monument, koji će biti posađen na gradsku pjacu da se u njega zataknu koplje i zastava. Kiparu su, kako je to već i običaj, dostavili što će u kamenu pisati. Po svijetu je običaj, i u nas je bio u neka druga vremena, da spomenički natpis sastavlja ugledni […]

Dobro situirani i poštovani europski građanin. Sveučilišni profesor komparativne književnosti, koordinator Studijskog centra za jezik rata i nasilja, istraživač s područja filma, fotografije i televizije, predaje kreativno pisanje, usmeno pripovijedanje i retoriku, na postdiplomskim studijima drži kolegije posvećene epskom pripovijedanju i književnom pripovijedanju temeljenom na dokumentima.

Do 1991. neprijatelje nam je, manje ili više uspješno, određivala država: njemački i talijanski okupatori, domaći izdajnici, ekstremna neprijateljska emigracija, unutarnji neprijatelj… Tako je to otprilike izgledalo, u to se uglavnom vjerovalo ako se željelo živjeti kao sav normalan svijet. Ali kada je došla 1991, i kada je nakon dugih četiri-pet godina priprema, koje su […]

Vreme, 05. februar 2025. Ispratit ćemo jedan drugog pričom.  Bila je u Sarajevu, iznad Kina Romanija, jedna odvajkada derutna i prašnjava kafana, po imenu Galerija. U ratu je kinu vraćeno staro ime, Imperijal. Pa je i kafana postala Imperijal. Ništa tu u jesen 1996, prvu poslijeratnu, nije bilo imperijalno. Bilo je hladno i zagušljivo. Zaudaralo […]

Posljednje nedjelje u godini, 29. prosinca 2024, dok su hrvatski građani birali svoga predsjednika, kroz gomile infotejment smeća do nas se probila vijest da je u svome domu, na farmi u Georgiji, umro trideset i deveti američki predsjednik Jimmy Carter. Dogodi se tako ponekad da se nekim dugim ljudskim životom spoje međusobno udaljene epohe, ili […]

Prvo nekoliko notornih činjenica: hrvatski N1 je, uza sve svoje mane, tvorničke greške i produkcijska ograničenja, televizija koja najšire zahvaća hrvatsku društvenu, političku i kulturnu zbilju. Jedina hrvatska televizija u kojoj opozicijski političari mogu očekivati jednak tretman kao i oni koji su na vlasti. N1 je ona televizija koja je svojim programom stvarala ravnotežu u […]

Možda nam se to u ono vrijeme nije činilo, ali postupanje Zapada – Sjedinjenih Američkih Država i Europske zajednice, a od 7. veljače 1992. Europske unije (tojest Europske Unije) – prema žrtvama ratova za raspad bivše Jugoslavije, prvo u Hrvatskoj, a još mnogo intenzivnije u Bosni i Hercegovini, bilo je ispunjeno milosrđem i solidarnošću.

Biti čovek danas u Srbiji u najmanju ruku znači stati uz našu decu. Ako smo odgovorni i pošteni građani, ukoliko smo, kako bi to patrijarh Pavle rekao, naprosto ljudi, poslušaćemo ih. To je generacija koja gleda daleko iznad i dalje od besmislenih i destruktivnih podela i omraza i čini mi se da konačno ima nade […]

Među zacijelo najbizarnije vijesti s kraja godine spada i ona da se u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu priprema uprizorenje Krležinih “Zastava”. Tako će Iva Hraste Sočo, nesuđena HDZ-ova dogradonačelnica Zagreba, prekomandovana na mjesto intendantice središnjega Plenkošenkova teatra, producirati nečuven i neviđen spektakl, s kojeg lako već možemo zamisliti fotogalerije premijernih uzvanica.

Ove godine se za došašća pucalo više nego u prethodnih desetak. Građani su ispaljivali topovske udare, noćni su mir rešetali praskovi petardi, tresla su se prozorska okna na novozagrebačkim neboderima pred zvučnim i zračnim udarima eksplozivnih sredstava neodređenog podrijetla.

Ne znam zašto Péter Nádas tako često dolazi u Zagreb. Slušao sam ga i gledao u jesen 2013, na prvom Frakturinom Festivalu svjetske književnosti. Deset godina kasnije ponovo je gostovao. I opet sad, na zagrebačkom knjižnom vašarištu Interliberu, nekoć davno uspostavljenom da stvori hrvatsku protutežu velikom beogradskom Sajmu knjiga.

Koliko su Andreju Plenkoviću i HDZ-u predsjednički izbori važni pokazalo je da će pred izlazak na birališta umirovljenicima biti podijeljeno po osamdeset eura dodatka na mirovinu. U skladu s klerikalnom tradicijom režima, taj novac se naziva božićnicom. Biva, proviđenjem Božjim potrebitima ga pod jastuke i pod staračke pelene donosi tek rođeni djetić.

Narodne pjesme nekad su nastajale tako što ih nije imao tko zapisivati, nego bi ih pjevači pamtili. Otud sve te lijepe rime i uredni deseterci i dvanaesterci naše narodne lirike i epike: da se lakše upamti! A oni koji su pamtili, usput bi zaboravljali sve što im se činilo manje važnim i što bi im […]

Malo kad je u dugoj historiji beščašća na sceni Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu viđena tako perverzna scena. Dodjeljivale su se godišnje nagrade hrvatskog glumišta, a jednim od dva počasna priznanja za životno djelo čašćena je sarajevska operna i operetna diva, rodom Splićanka, koja od 2007. svoje umirovljeničke dane provodi u Zagrebu. Vazda vedra i […]