autograf.hr

Uglavnom nije ni pristojno pretpostavljati u koju širu skupinu i u koji narod čovjek sebe udijeva. Čak ni to što se ime i biografija Nenada Puhovskog nalazi na internetu, u radnoj verziji “Židovskoga biografskog leksikona”, ne bi bilo dovoljno da zalazimo u njegove identitete.

Slika pape Lava XIV., koji se na balkonu bazilike svetoga Petra prvi put pokazuje i predstavlja nad trgom prepunim vjernika, po nečemu je vrlo neobična. I kao televizijska snimka, i kao fotografija – ona službena vatikanska – ova je slika neobična zbog pomaknutog fokusa. Premda ju je snimao profesionalni snimatelj, i premda je raspored figura […]

Boris Maruna: Bilo je lakše voljeti te iz daljine, Matica hrvatska, Zagreb 1996. Premda ćete ovu knjigu pronaći u zagrebačkim antikvarijatima, a nedavno se još poneki njezin primjerak mogao naći i na pultu knjižare Matice hrvatske, u istoimenoj ulici u Zagrebu, ona je, ta knjiga, rijetka dragocjenost. Načinjena na samom kraju jednoga od naših ratova, […]

Raspravu oko budućeg imena pape Roberta Francisa Prevosta, koja se povela u Hrvatskoj, izazvao je, ako ja dobro tumačim stvari, jedan katolički profesor koji je na nekakvoj televiziji na novinarsko pitanje kako bismo mi Hrvati trebali zvati Svetoga oca, otprilike ovako odgovorio: ipak Leon, jer ime Lav nije u hrvatskoj tradiciji.

Ono čime se gradske vlasti u svakoj prigodi hvale broj je novoizgrađenih vrtića. Doista, u vrijeme Milana Bandića i HDZ-a, u Zagrebu je trebalo imati vezu za upis u vrtić. Danas već ima slobodnih mjesta, pa se učini da je manjak djece. Novih staračkih domova, ili domova za penzionere – kako bi se ljepše reklo […]

Čuveno je bilo pitanje koje je, navodno, Josif Visarjonovič Staljin, taj strašni, paranoični i smrtonosni vođa antifašističkog svijeta, na konferenciji u Teheranu krajem studenoga 1943. postavio svome kolegi, drugom po redu antifašističkom kolosu Winstonu Churchillu: “Koliko divizija ima taj Papa?” Kao i u većini takvih slučajeva, taj povijesni apokrif možda se nije zasnovao na zbilji, […]

Ovo je pričala očeva tetka, časna sestra Paulina Slavka Jergović, pa ću ispričati i ja, bez nadopričavanja, sve onako kako se četrdesetak godina kasnije sjećam. Na Medveščaku stajala je višekatnica koja je pripadala Crkvi, pa su je poslijeratne vlasti nacionalizirale. Cijelu, osim jednoga velikog stana u prizemlju, u kojem je živio velečasni Živko. Iznad njega […]

Na novinarsko pitanje u povodu zabrinjavajućeg izvještaja pučke pravobraniteljice o stanju ljudskih prava u Hrvatskoj (u već davnoj 2023. godini…) predsjednik Vlade Andrej Plenković prije nekoliko dana odgovara: “Kakva je to tema? Koga briga!” Bolji, kulturno i politički još izravniji odgovor, umio je dati samo Plenkovićev državni odvjetnik Ivan Turudić, kada je na pitanje povodom […]

Za koji dan će osamnaest godina od smrti Ivice Račana, čovjeka za kojeg mi se iz nekih razloga čini da je jako davno živio, premda je svojom prisutnošću i djelovanjem obilježio važan dio mog života. Koji mi se i ne čini tako davnim. Ono što se danas čini najbližim i najživljim od Račana za mene […]

Za profesora Gorana Senjanovića publika je prvi put čula u siječnju 2024, kada je gostovao  kod Morane Kasapović u emisiji “Razgovor s razlogom”. Premda je na HRT-u prikazana u neko gluho pretponoćno doba, bilo je to, možda, tridesetak minuta najzanimljivijeg i najdostojnijeg televizijskog vremena u Bog zna koliko godina.

Argentinski pjesnik Leopoldo Lugones ustvrdio je da su riječi mrtve metafore. Zatim je to citirao njegov mnogo poznatiji zemljak Jorge Luis Borges, pa je ova genijalna konstatacija njemu pripisana. Ali postoje, rađaju se i riječi koje nisu bile metafore.

Vaša ekselencijo, gospodine predsjedniče, obraća se narančastom američkom kralju i suvladaru svijeta lučki radnik iz Brodogradilišta Lenjin u Gdanjsku, kvalificirani električar i sindikalist Lech Wałęsa: snimku vašeg razgovora s predsjednikom Ukrajine Volodimirom Zelenskim gledali smo sa strahom i gađenjem. Mislimo da je uvredljivo vaše očekivanje da on iskaže poštovanje i zahvalnost za materijalnu pomoć Sjedinjenih […]

U noći između 14. i 15. ožujka 1939. zbio se u Berlinu jedan od istodobno najsramotnijih i najžalosnijih događaja u suvremenoj povijesti Europe i zapadnog svijeta. Njegova tragična figura šezdesetsedmogodišnji je praški odvjetnik, sudac Vrhovnoga upravnog suda iz vremena Austro-Ugarske, pjesnik, kolekcionar umjetnina i prevoditelj s engleskog Emil Hácha.

Suprotstavljajući se londonskom skupu europskih vođa, Trump je objavio: “Trebali bismo manje brinuti o Putinu, a više o bandama silovatelja među migrantima, narko-bosovima, ubojicama i ljudima iz psihijatrijskih ustanova koji ulaze u našu zemlju – da ne završimo kao Europa!”

Gradske su vlasti od čuvenoga kipara naručile monument, koji će biti posađen na gradsku pjacu da se u njega zataknu koplje i zastava. Kiparu su, kako je to već i običaj, dostavili što će u kamenu pisati. Po svijetu je običaj, i u nas je bio u neka druga vremena, da spomenički natpis sastavlja ugledni […]

Dobro situirani i poštovani europski građanin. Sveučilišni profesor komparativne književnosti, koordinator Studijskog centra za jezik rata i nasilja, istraživač s područja filma, fotografije i televizije, predaje kreativno pisanje, usmeno pripovijedanje i retoriku, na postdiplomskim studijima drži kolegije posvećene epskom pripovijedanju i književnom pripovijedanju temeljenom na dokumentima.

Do 1991. neprijatelje nam je, manje ili više uspješno, određivala država: njemački i talijanski okupatori, domaći izdajnici, ekstremna neprijateljska emigracija, unutarnji neprijatelj… Tako je to otprilike izgledalo, u to se uglavnom vjerovalo ako se željelo živjeti kao sav normalan svijet. Ali kada je došla 1991, i kada je nakon dugih četiri-pet godina priprema, koje su […]

Vreme, 05. februar 2025. Ispratit ćemo jedan drugog pričom.  Bila je u Sarajevu, iznad Kina Romanija, jedna odvajkada derutna i prašnjava kafana, po imenu Galerija. U ratu je kinu vraćeno staro ime, Imperijal. Pa je i kafana postala Imperijal. Ništa tu u jesen 1996, prvu poslijeratnu, nije bilo imperijalno. Bilo je hladno i zagušljivo. Zaudaralo […]

Posljednje nedjelje u godini, 29. prosinca 2024, dok su hrvatski građani birali svoga predsjednika, kroz gomile infotejment smeća do nas se probila vijest da je u svome domu, na farmi u Georgiji, umro trideset i deveti američki predsjednik Jimmy Carter. Dogodi se tako ponekad da se nekim dugim ljudskim životom spoje međusobno udaljene epohe, ili […]

Prvo nekoliko notornih činjenica: hrvatski N1 je, uza sve svoje mane, tvorničke greške i produkcijska ograničenja, televizija koja najšire zahvaća hrvatsku društvenu, političku i kulturnu zbilju. Jedina hrvatska televizija u kojoj opozicijski političari mogu očekivati jednak tretman kao i oni koji su na vlasti. N1 je ona televizija koja je svojim programom stvarala ravnotežu u […]