autograf.hr

Čovjek više ne ili razumije svoj svijet ili se s njim nalazi u velikome nesporazumu. S jedne strane odustaje od svijeta i sve doživljava kao znak propasti ili je s druge strane spreman prihvaćati teorije i zaključke koji nemaju više veze sa zdravim razumom – samo da ne mora napuštati svoju poziciju, da ne mora […]

Orangutan, čovjekov bliski rođak (na malajskom jeziku, oran gutan znači šumski čovjek). U Indoneziji orangutani izumiru, jer njihove džungle danas su beskrajne plantaže palmi uljarica. Prirodno stanište orangutana je uništeno zbog te palme. A palmino ulje danas je neizbježno u prehrani, kozmetici, zdravstvu…

Od kada je Vanja proveo jedno vrijeme u invalidskim kolicima drugačije posmatram svijet oko sebe. Sjećam se kada smo, on u kolicima i ja koja ih pokrećem, ušli u prodavnicu na Lapadu u Dubrovniku gdje smo inače proveli dva i po mjeseca na Vanjinoj rehabilitaciji robotima. To je bio njegov prvi ulazak u neki društveni […]

Bog je u Isusu Kristu postao čovjek, čime je ljudskom rodu vidljivo, opisivo i konačno objavio samog sebe kao izvor i cilj čovjekovog postojanja. Sveti Pavao bi rekao da je Bog ”oplijenio” samog sebe, kako bi postao čovjekom. U svemu se podložio zakonitostima ljudskog života, osim grijehu. Barem kršćani tako vjeruju.

Egzistencijalistička osnova humanizma toliko je jednostavna i poticajna, da je treba stalno ponavljati – kada izvršavamo neki čin, kada biramo i djelujemo, mi ne biramo i ne realiziramo samo sebe, nego ujedno biramo čitavo čovječanstvo jer u izboru promoviramo našu sliku o čovjeku kao čovjeku.

Čovjek može bez vode četiri dana, bez hrane četrdeset i možda još koji dan više, ali koliko se vremena može bez interneta – pitanje je koje je na virtualnim mrežama predmet recentnih komentara, nakon što smo se u dugim danima pandemije još više vezali za naše internetske instrumente.

Na Badnjak, brigada agilnih ljudi, Slovenci i južnoslavenska kolonija iz Kopra, (treba li reći, različnih vjera? Treba!) pošli su na Dragonju, i obilježili mjesto gdje se utopila mala Rahime… Pjesnik Boris A. Novak zapisao je u potresnim stihovima tu surovu smrt, u baladi ”Kralj Svobode”:

Prvo predavanje koje održim brucošima suočava me sa spoznajom kako je ljudski život autentičan samo ako smo u stanju napustiti otuđujuće elemente s kojima su nas drugi natjerali da se identificiramo i da im se, nakon što smo ih kritički sagledali i dali im novo značenje, vratimo i pretvorimo ih u elemente naše autentične egzistencije.

Nešto nam se dogodilo. Odnosno: dopustili smo da nam se dogodi nešto što je uništilo ono što nam je sve do sad kroz povijest omogućavalo da opstanemo kao vrsta. Prestali smo biti pojedinci svjesni važnosti zajednice, dužnosti i odgovornosti prema toj zajednici. Postali smo pojedinci koji vehementno zahtijevaju samo prava, svoja prava.

Čovjek koji se ne zna igrati samo je umišljaj čovjeka. Igra prividno pripada djetinjstvu. Prava istina je da je djetinjstvo samo priprema za istinsku igru, a ta istinska igra naziva se životom. U djetinjstvu igramo po pravilima, u stanju smo se samodokinuti kako bi drugi došli do izražaja. Pravila upravo tome služe – da se […]

Odnos vremena i čovjeka, iako jest filozofijski problem, ipak nije samo to. Čovjek je nezamisliv izvan vremena, pa i kada se misli u religijskim, eshatološkim kategorijama, kao što je to vječnost, onda se i ta kategorija misli kao negacija mogućnosti daljnjeg vremena.

Naravno da je lijepo imati. Imati dovoljno da ti se život ne svede na puko preživljavanje i borbu. Čovjek koji nema kao i da nije, kao da ga nema. Na to se sve svelo. Pitanje imati ili biti svelo se na klackalicu jednadžbe kojoj ”ispravan” slijed veli: imati znači biti. Ne obratno. Nipošto. Osobito ne […]

Pogodilo se tako da je gospodin Porfirije služio prvu svoju liturgiju u Zagrebu otkako je postao patrijarh Srpske pravoslavne crkve upravo onoga dana kada je među ljude stigla vijest da je prethodne noći umro zagrebački gradonačelnik. Milanu Bandiću posvetio je kraj svoje propovijedi: ”Bez ulaženja u politiku, jer to nam nije svojstveno, a i ne […]

Na potresne i kataklizmatične scene koje nam dolaze iz Petrinje, Siska, Gline i drugih mjesta pogođenih potresom nitko ne može ostati imun.

Mnogi su pokušavali na različite načine odrediti ono što je čovjeku najvlastitije, ono što ga razlikuje od svakog drugog oblika života, pa su dolazili do toga da je čovjek biće koje proizvodi, stvara tradiciju, smije se, nadilazi prirodni svijet kreirajući povijesni svijet, itd. No, ono što se ne spominje često, a bitna je karakteristika ljudskog […]

Na ovogodišnjem Prideu, ove subote, 8. lipnja u Zagrebu, nisam bio. Nalazio sam se u Sarajevu na snimanju emisije ”Vrijeme suodgovornosti” koju već neko vrijeme uređujem i vodim na FACE TV.

Enrico Onofri je čudesan čovjek i glazbenik. Jedan je od najtraženijih i najslavnijih svjetskih violinističkih virtuoza specijaliziranih za sviranje barokne glazbe na baroknoj violini na barokni način, strastveno i ekstravagantno.

“Kud svi Turci, tud i mali Mujo” simpatična je izreka iz vremena bivše države u kojoj je i mali Mujo bio jedan od istih. “He who hangs around with wolves, learns to how” kaže i stara engleska i potvrđuje poznatu “S kim si, takav si”. I kao da smo svi svjesni sklonosti utapanja pojedinca u […]

(Opaska autorice: Na starohebrejskom ”iš” znači čovjek, a ”išah” čovječica. Hrvatski će to prevesti kao muškarac i žena. Dugo se kroz povijest, a i danas nerijetko, podrazumijeva da je čovjek muškarac. S obzirom da pišem iz pozicije feminističke teologije, a da feminizam zastupa radikalnu ideju da je žena čovjek, naziv IŠAH mi se čini vrlo […]

Mitropolit Porfirije u radu donosi različite koncepcije i shvaćanja o smrti koja proistječu iz antičke filozofije kao i suvremene znanosti i psihologije, međutim naglasak stavlja na kršćansko učenje i poimanje smrti. U tome smislu on razmatra dvije vrste smrti: biološku i duhovnu (ontološku) smrt

Smrt je velika. Rainer Maria Rilke Smrt. Kako govoriti o nečemu što sami nismo iskusili? Kako govoriti o izravnom iskustvu smrti onih koji su ga stekli, ali koji, baš zato što su to iskustvo imali, o njemu ne mogu ništa reći? Je li ”smrt velika”, kako kaže veliki Rilke, ili tek neka puka životna beznačajnost? […]

Ministrica obrazovanja Divjak u proceduru uputi prijedlog Zakona o udžbenicima u osnovnim i srednjim školama pisan kompletno u ženskom rodu – i ministru uprave pada mrak na oči, a činovnici Ministarstva uprave posežu za uvijek popularnim argumentom: ”Ustav rabi muški rod”, točka.

”I am a Man – ”Ja sam čovjek” stajalo je na plakatima boraca za ljudska prava crnaca pod vodstvom Martina Luthera Kinga. U novije vrijeme se ponovo diže isti glas otpora u poruci ”Black lives matter” –”Crni životi vrijede” kojom američki građani protestiraju protiv nasilja prema Afroamerikancima. Obje poruke teže nenasilnom oslobođenju. Pitanje je koga?

1. Kad sam odavde, sa sjevera Europe, pročitao da je u subotu, 14. Travnja, umro Miloš Forman, gotovo u istom trenu osjetio sam razliku od većine recentnih odlazaka, kojih kao da je nekako sve više. Forman, o kome zapravo duže vrijeme uglavnom nismo ni mislili jer nije mnogo radio zadnjih godina, bio je uistinu titan […]

Znaš, jednom je netko pametan rekao da ljudi koji nisu čuli glazbu misle da su oni koji plešu ludi. I malo se onda zamisliš nad time, uzmeš abakus i zbrajaš ozbiljno i zaprave, ne bacaš procjenu onako odokativno, pa konačni račun pokaže da previše duša ovdje obitava koje nikada nisu čule nikakvu glazbu.

Slavni neurokirurg dobio je cipelu u zagrebačkoj bolnici Rebro. Otkako je otišao u mirovinu, bolničke vlasti dopustile su mu da ostane na četiri sata dnevno, za mjesečni honorar od 4.500 kuna. Aranžman je trajao godinu i pol. On je radio po 10 sati, kao i uvijek. Takav je bio i ostao. Nikad u životu nije […]

Nikad nitko nije objasnio kako se to postaje vjernik. Postane li čovjek vjernik kad se rodi, nakon krštenja, svete pričesti ili kad si pribavi prvi grijeh.

Johann Baptist Metz, katolički teolog, učenik Rahnera i jedan od tri njemačka teologa čije ime se veže uz pojam nove političke teologije, pisao je o vjeri kao o opasnom sjećanju na Isusa iz Nazareta.

Može li živ čovjek svakog jutra kad se probudi misliti i govoriti jedno, a prije spavanja sasvim drugo? Recimo, ustanete se iz kreveta i mrzite sve oko sebe, pjevušite Juri i Bobanu i uveli bi NDH u Ustav, a onda ste već navečer sasvim druga osoba, sklapate oči uz Internacionalu i pomolite se Josipu Brozu […]

Slika 1. TV kalendar, emisija koja svaki dan oko podne rekapitulira važne povijesne događaje, tog dana već tjednima škrtari s likovima žena iz povijesti koje bi bile vrijedne spomena. U prvom dijelu kalendara predstavljaju se događaji i likovi iscrpnije, u drugom u kratkim crtama gledateljstvo se podsjeti na nekih osam likova.

Tijelo pamti. Kada smo puni snage trčali po snijegu Velebita, naiskap popili pola litre kiselog vina, bančili i ne spavali, radili noću. Sve to ostavilo je traga.

”Povjerenje građana u institucije ključno je pitanje u pogledu transparentnosti, pouzdanosti i integriteta. U tom kontekstu potrebno se prikloniti koherentnom pristupu za povećanje transparentnosti u svim europskim institucijama (…) Mora se omogućiti najveća moguća dostupnost dokumentima svih institucija.

Međunarodni dan sjećanja na ŠOU težak je spomen-dan i javne ceremonije uglavnom djeluju kao ”obavezne vježbe” patetike – ”Nikad više” (kao da se genocidi od tada nisu ponavljali) koja nadomješćuje empatiju, a odaje uglavnom nepoznavanje povijesnih činjenica: na dan 27. siječnja Crvena armija je kročila na areal konclogora Auschwitza i spasila živote ostatku ostataka zatočenika.

Krajem prosinca 2017. godine u Austriji je koalicija Narodnjaka (ŐVP) i Slobodarske stranke (FPŐ) preuzela vladu. Pool iz kojeg su slobodarci ”crpili” svoje glasače bio je – socijaldemokracija, stranka koja je utemeljena krajem 19. stoljeća kao ”braniteljica” obespravljenih, siromašnih, fizičkih industrijskih radnika. Uspjela je osvježiti svoj profil ”radničke partije” i nakon Drugoga svjetskog rata, kada […]

Predsjednica Republike neprestano ponavlja isto: demografska obnova, radna mjesta, manje birokracije, bolji život, lijepa naša Hrvatska. Cijela politička klasa u Hrvatskoj neprestano ponavlja isto.

Jedna od učestalo ponavljanih fraza u našoj kulturi jest ona o Crkvi kao instituciji koja je dijelila sudbinu hrvatskog naroda. Riječ je o frazi koja se izriče nerijetko, i obično ide pod ruku s nizom kičastih historiografskih prizora.

Jezik je javno dobro. Jednako pripada svima, i pjesniku-jezikotvorcu i onome koji je u ovom jeziku izgovorio samo riječ mama, a poslije nijednu više. Samo jedan je način da se uskrati pravo na jezik: smrću! Jezik ima početak u riječi mama, ali nitko nije došao do njegova kraja. Jezik je beskrajan kao vasiona. U jeziku […]

U pjesmi ”Odlazak Bohumila Hrabala” pjesnik Branislav Petrović oprašta se od svog druga, prijatelja i kuma, pjesnika iz zlatnoga grada Praga, koji je, kako su onomad javile agencije, ”pao s prozora bolnice hraneći golubove”. ”A, međutim”, upozorio je pjesnik, ”nije lepo reći da je Pao / Za gospodina koji je Odleteo”.

Pri kraju je godina obilježena grubošću, nepristojnošću, prostotom i lažima američkog predsjednika Donalda Trumpa. Jedan od njegovih posljednjih ispada, jer svakog dana on izazove neki novi skandal, bio je kap koja je prelila čašu strpljenja uredništva američkih novina USA Today koje su obračun pristojnog dijela američke javnosti s nepristojnim predsjednikom podigle na novu razinu i […]

Propovijed na ispraćaju Dražena Glavaša, Krematorij, Mirogoj, 9.12.2017. Tužni zbore, ožalošćena obitelji i rodbino, braćo i sestre, dragi prijatelji i poznanici. Izražavajući svoju duboku sućut i privrženost, okupljeni smo ovdje ispratiti zemne ostatke našeg voljenog Dražena.

U dane poput ovih, označene sjećanjima na rat, vojnike, junake i žrtve, meni u misli uvijek dolazi ista glazba, isti stihovi i molitva: Ratni requiem Benjamina Brittena.

Cijenim psihologe, psihijatre i psihoterapeute. Svećenici rade sjajan posao dajući duhovnu utjehu. No bolest trenutka je depresija. Čitam: ”Traumatski događaj, kao i genetski i okolinski utjecaji mogu učiniti osobu ranjivom za razvoj svih vrsta psihijatrijskih poremećaja, uključujući i psihozu, a kao važan psihološki mehanizam u reakciji na traumu Britvić navodi nesposobnost integracije traumatskih sjećanja, povezivanja […]

Bauk ateizma kruži Hrvatskom – par postotaka onih koji se smatraju ateistima već su toliko utjerali strah u kosti onoj nadmoćnoj katoličkoj većini koja je uvelike započela odapinjati otrovne strijele ne bi li kako spriječili da jednoga sudnjega dana baš ateisti postanu većina u Lijepoj našoj.

Smrt je zadnja granica našega života, granica kroz koju, svi bez razlike, moramo proći. Ujedno i ono ključno ”mjesto“ u kršćanstvu iz kojega uopće možemo i pozvani smo promotriti što život jest, tko smo mi i što nam to Bog nudi u Isusu Kristu.

Sloboda savjesti (lat. conscientia – suznanje, znanje čega i zajedno s drugima) u katoličkoj duhovnosti često se primjenjuje na slobodu drugih da izaberu ono što katolici misle da je jedino ispravno, a rijetko na slobodu samih katolika da misle i žive po svojoj savjesti.

Živimo u posljednja vremena. Ne zato što će uskoro biti kraj čovječanstvu – premda bi se i to moglo dogoditi – nego zato što je naša čovječnost na ozbiljnom ispitu. A sve ovo što se događa u naše dane u našem ljudskom svijetu tek je početak kraja. Ili početka – ovisi o nama. O našoj […]

(Opaska uredništva: Objavljujemo raniju kolumnu zbog spriječenosti autorice). U javnom prostoru ništa nam tako nedostaje kao dobrih riječi. Riječi koje oslobađaju dobre energije i omogućuju dobre odnose. Zatrpali smo se međusobnim podjelama te često ne vidimo više ljude. Ne vidimo više jedni druge. Bez ljubavi, riječi ponižavaju, a bez tišine kritika postaje osuda. A iz […]

Papa Franjo (ili Frane kako ga dosljedno zovu oni, doduše rijetki, koji smatraju da su dobro shvatili zašto je Franciscus u Hrvatskoj odmah preveden u Franjo) bio je u Sarajevu. Posjet što ga je prije nekoliko mjeseci sam najavio na Trgu svetoga Petra u Vatikanu bio je posjet i crkvenog i državnog poglavara. Po svojem […]

DEKLARACIJA  O  SVJETSKOJ  ETICI Parlament svjetskih religija Chicago,  4. rujna 1993. UVOD Tekst pod naslovom “Uvod” sastavilo je uredničko vijeće “Koncila” Parlamenta svjetskih religija u Chicagu na temelju Deklaracije, sastavljene u Tübingenu, koja u daljnjem tekstu dolazi pod naslovom “Načela”. Taj uvod daje kratki sažetak Deklaracije i služi u publicističke svrhe.

Rođeni smo kao pripadnici ljudske vrste. To nas još ne čini čovjekom. Čovjekom postajemo. Postajati čovjekom jest avantura i hodočašće. Avantura jer nam je život ponuđen kao prostor potrage za samima sobom. Hodočašće jer nam je trajno preotkrivati svetište vlastitoga bića, ono mjesto gdje smo cjeloviti, stvoreni na sliku Božju.

Katkad nas od onoga što smo pozvani slaviti na Božić ne odvajaju samo folklor i pretjerivanja vezana uz proslavu, nego i naš idolopoklonički odnos prema Isusu. U takvom odnosu Isusa doživljavamo i štujemo izvan nas samih, kao ideal što bismo ga trebali doseći. Kao da se dijete položeno u jaslice može ‘‘doseći“! Ne treba li […]

S neandertalcima znanost nije načistu. Dugo se mislilo da su oni preci ljudi, no u posljednje vrijeme pojavila se teorija kako su ta uspravna, čovjekolika, rudimentarno razumna stvorenja širokih koščatih lica ustvari naši rođaci, slijepi rukavac naše vrste, kako su u kamenom dobu živjeli usporedno s Homo sapiensima, dok u jednome trenutku nisu neobjašnjivo iščeznuli. […]

Inteligentna vjera nužno uključuje hermeneutiku demistificiranja. Vjera je ono područje simboličkog na kojem se funkcija obzora neprestano izrođuje u funkciju predmeta, stvarajući idole, religiozne likove iste one iluzije koja u metafizici rađa pojmovima vrhunskoga bića, prve supstancije, apsolutnog mišljenja. Idol je postvarenje obzora u stvar, pad znaka u nadnadaravan i nadkulturan predmet.   Riječi ‘‘idol“ […]

Postoji li sreća? Vjerojatno ne, ali papa Franjo je iznio neka načela koja mogu pomoći ljudima da žive bolje. To je učinio u jednom razgovoru za podlistak Viva argentinskog lista Clarín.   Među porukama koje je poslao je i ona da bi ljudi bili mnogo sretniji kad bi se prestali toliko truditi da privole druge […]

“Idemo u Vukovar poručiti da nećemo zaboraviti zločine koji su se dogodili. Dužni smo pokazati suosjećanje i solidarnost, da pokažemo da nas se tiče što se dogodilo i preuzmemo na sebe građansku odgovornost”. Ovo su riječi Staše, žene u crnom iz Beograda, koja svake godine dolazi u Vukovar da bi sobom cijelom pokazala kako je […]

Čuo sam o njima još poodavno, iz raznih usta i izvora. Čitao o tom dvojcu u originalu, u Bibliji, pa u Tori, potom i u Kur’anu. No, i pored svih uvjeravanja i meni prilagođenih interpretacija, ja u priču o Adamu i Evi nisam mogao povjerovati. Nikako.   Toj priči iz knjige drage mojoj mami sam […]

(Napomena uredništva: Nismo do sada objavljivali dokumente ali to činimo iznimno zbog važnosti teme i zbog toga što bismo željeli potaknuti raspravu. Ograđujemo se pak od stavova koje iznose autor ili autori Poruke koju potpisuju hrvatski biskupi i osobito smo začuđeni što tako značajan dokument nema ozbilnije znanstvene aparature već donosi samo nekoliko usputnih fusnota). […]

Kakvi smo ljudi bjelodano se otkriva u našem odnosu spram drugih živih i neživih bićima. Povrijedimo li njihovo temeljno pravo na opstojnost, možda nas i dosegne kakva pravna kazna, ali moralna nelagoda jedva. Kad nas ne koče društveni i moralni obziri, bivamo bezobzirniji. Zapravo, kakvi doista jesmo.   Znanost i Crkva pridonijele su oblikovanju ljudskoga […]

Čovjek je na stanovit način prognan u svijet, a njegova čežnja za Bogom njegov je božanski zavičaj. Budući da je Bog nepoznat i nespoznatljiv, čežnja se ne može vezati ni uz kakav objekt te duša mora kušati prazninu u kojoj za utrošenu energiju naknade nema. Taj proces je nenaravan i bolan za čovjeka te je […]

Kad ispovijedamo da smo vjernici, često, zapravo, hoćemo potvrditi kako vjerujemo u Božju opstojnost. No, vjerovati da Bog postoji jedva da ima dublje veze i s Bogom i s vjerom samom.   Bog nije odgovor na pitanja – on je prisutan u pitanjima u nama samima. On ne jamči spasenje – spasenje je put kojim […]

Eto, dogodilo se i meni. To da sam nastupila na prestižnoj priredbi TEDx, u dvorani hotela ‘‘Slon“, u Ljubljani. Neka se zna za taj povijesni datum: 3. travnja 2014. godine.   Nije ovo povijesni događaj zbog toga što je TEDx prestižna priredba, već zbog onoga što ću vam povjeriti u nastavku. Prvo o onome što, […]

U javnom prostoru ništa nam tako nedostaje kao dobrih riječi. Riječi koje oslobađaju dobre energije i omogućuju dobre odnose. Zatrpali smo se međusobnim podjelama te često ne vidimo više ljude. Ne vidimo više jedni druge. Bez ljubavi, riječi ponižavaju, a bez tišine kritika postaje osuda. A iz ponižavanja i osuđivanja zacijelo ne može niknuti bolji […]

‘‘U razdoru sa samim sobom i svime oko sebe, 1951. sam počeo, gotovo iz osobne razonode, pisati “Raspolovljenog viskonta”… potpuno fantastičnu pripovijest… što se odigrava u dalekim epohama i u izmišljenim krajevima… Već duže vrijeme mislio sam o jednom uzdužno raspolovljenom čovjeku čiji bi se svaki dio kretao za sebe. Dakle jedna polovica preživi, a […]

SVE SU ŽIVOTINJE JEDNAKE ALI NEKE ŽIVOTINJE SU JEDNAKIJE OD DRUGIH   Poslije toga više nije bilo čudno što su slijedećeg dana svinje, koje su nadgledale posao na Farmi, imale bičeve. Nije bilo čudno kada su saznale da su svinje kupile radio, da pregovaraju o uvođenju telefona i da su se pretplatile na Džon Bul […]

Svaki pojedinačni život može se promatrati kao potka unutar sveukupnoga tkanja života. Naš je život prepleten životima drugih. Da bi čovjek ozbiljio samoga sebe kao cjelovito biće, treba da je u interakciji s drugima: drugi su mu istodobno i zrcalo njegove jedinstvenosti i njegove vlastite drugosti. Naš identitet nikad nije samo naš: on je drugome […]