autograf.hr

U povodu smrti Budimira Lončara stalo se reciklirati laži da je “razoružao Hrvatsku!”. Imam moralnu obavezu, uz ovaj in memoriam, iznijeti istinu o tomu. Zbog novih uvreda i laži na račun Budimira Lončara (u dnevnim listovima osobito), što podsjeća na odluku Milana Bandića da mu se dodijeli Medalja Grada Zagreba i to za “izuzetna postignuća […]

”Čiji ono svatovi bez muzike poljem hode? Čiji ono svatovi uplakani kolo vode? Čiji ono svirači mesto pesme, tugu poje? Čiji ono svirači mesto para, suze broje?” – jugoslovenska estradna umetnica Vesna Zmijanac koja je, kao da je znala, opevala razlaz naših naroda i narodnosti. Prošli mesec obeležilo se više važnih datuma čija zbivanja u […]

– Zete, jesi li ti bija Jugoslaven? – Ma kaki! – A šta si onda bija? – Eskim. – Ne stvarno, šta si bija?

Imala sam namjeru pisati nešto o sramu i osjećaju krivnje općenito i posebno u vezi s politikom. Već kasnim, nastojeći da nešto naučim o psihologiji i politici. A onda mi naš urednik predloži da napišem nešto o usvojenju. Ovih dana intenzivno se piše o grupi naših građana koji su zapeli u Zambiji u namjeri da […]

Kada je pet europskih država, davne 1985. godine, potpisalo na brodu ”Princeza Mari-Astrid”, na rijeci Mozel, pored Schengena, malog mjesta u Luksemburgu, sporazum (od tada skraćeno nazvan ”Schengen”) o slobodnom kretanju unutar teritorija udruženih država Belgije, Francuske, Njemačke, Luksemburga i Nizozemske, Hrvatska je još uvijek bila u ”mraku”,

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog preopterećenosti autora). (Mali Jerusalim, tako bosanskohercegovački Sefardi zovu Sarajevo.) U jednoj od scena u mom romanu ”Sarajevska megila”, kad u toku pretposljednjeg rata pripadnik Legije Jure Francetić, po stupanju na teritoriju tadašnje HB, pretresa jednu sarajevsku Sefartkinju, ona mu veli: ”Možete vi biti ustaša koliko hoćete, to je moj […]

Bitni datumi iz razdoblja Drugog svjetskog rata uvijek su vruća tema u Republici Hrvatskoj (i u drugim državama nastalim raspadom SFRJ) koja svake godine sve intenzivnije dijeli društvo. Vjerojatno ste svi primijetili da se u Hrvatskoj rasprava o bilo čemu na društvenim mrežama brzo svede na raspravu o ustašama, četnicima i partizanima. Pri tom se […]

Kada sam svojedobno studirao na Fakultetu političkih nauka (danas znanosti), geopolitiku je predavao izuzetno živopisan profesor (sam je popravljao rasklimane naočale bakrenom žicom), ali zanimljiv je po još nečemu. Predavao je Geopolitiku i geostrategiju prema teoriji Halforda Johna Mackindera da se kopneni dio planete Zemlje dijeli na dvije ključne sastavnice.

Pod utjecajem Napoleonovog građanskog zakonika u Europi se postepeno širio koncept tzv. prava krvi (ius sanguinis) u uređivanju prava državljanstva. Po tom konceptu državljanstvo se prenosi ”putem krvi” s roditelja na dijete.

Početkom pedesetih godina prošloga stoljeća nije bilo mnogih stvari za kupiti u onoj našoj Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji. To je bilo i razumljivo. Nova država se tek stvarala. Prvo se porušena zemlja obnavljala, a tek su onda druge stvari potrebne za život dolazile na red.

Plemeniti ”nadotac” – ratni zločinac, despot i diktator. Između tih dviju krajnosti, put do primjerenog, realnog lika i položaja u povijesti pokojnog predsjednika SFRJ morao bi voditi preko iskustvene činjenice da je svaki čovjek biće s polaritetima i proturječnostima.

– Da već nisam preumoran od ovih naših gluposti, slučaj s izborom sarajevske dogradonačelnice bi me baš iznervirao – kaže moj drug, a ne može sakriti koliko ga nerviraju primitivne reakcije na kandidaturu političke analitičarke na mjesto dogradonačelnice.

(Mali Jerusalim, tako bosanskohercegovački Sefardi zovu Sarajevo.) U jednoj od scena u mom romanu ”Sarajevska megila”, kad u toku pretposljednjeg rata pripadnik Legije Jure Francetić, po stupanju na teritoriju tadašnje HB, pretresa jednu sarajevsku Sefartkinju, ona mu veli: ”Možete vi biti ustaša koliko hoćete, to je moj lični kofer i nemate pravo da kopate po […]

Dana 22. decembra, bez rukovanja i, ne daj mi te bože, ljubljenja, obeležili smo, svako u skladu sa svojim afinitetima, dan kada je pre trideset godina donesen prvi Ustav, kažu, ”neovisne Republike Hrvatske”, premda se tada Hrvatska još zvala Socijalistička Republika Hrvatska.

Božić je društveni fenomen, pojava koja je nešto puno više od religije. Takozvani ”božićni duh” obuhvata različite sfere društva. Božić je porodični, individualni, ekonomski, umjetnički i ko zna koji sve fenomen. Ovaj kršćanski praznik postao je praznik za mnoge i mnogi u njemu učestvuju. Pogotovo u ne-vjerskim elementima poput poklona, kupovine, gozbi, ukrasa, božićnih filmova […]

Mislim se nešto o vojskama na nekadašnjem zajedničkom prostoru Jugoslavije, a sada prostoru “država zapadnog Balkana”. Ne znam što je smješnije – države ili vojske. Što znači pojam ”imati vojsku” ili  imati vojske i vrhovne zapovjednike tih vojski na Balkanu, južne i tužne Europe.

Odnos prema antifašističkoj baštini hrvatskog društva sve više podsjeća na famozni sindrom kuhane žabe. Znate tu priču, koja vuče korijen iz eksperimenta provedenog 1882. godine. Kad žabu bacite u kipuću vodu, ona će refleksno iskočiti van jer se u njoj osjeća nepodnošljivo i zna da u tim uvjetima ne može preživjeti.

Najtalentiraniji hrvatski igrači, poput Grobničana Zorana Šestana, sjedili su tada na klupi, dok su neki drugi, manje talentirani, ali politički podobniji dobivali priliku.

Na portalu koji sebe smatra predstavnikom naroda – a zapravo je samo glasnogovornik radikalne katoličke struje – kočoperi se, između ostalih bedastoća, i ovakva rečenica: ”Podsjetimo, prema hrvatskom Ustavu, Hrvatska nije sekularna država, a što se pokušava nametnuti u medijskom prostoru, ali i hajkom na katolike”.

Tog sam jesenskog poslijepodneva sjedila u dnevnom boravku starog dvorca Trezić povrh Ćepelovca. Dok je u starom, bijelom kaminu tiho pucketala vatra, promatrala sam grupu turista okupljenu ispred dvorca, kojoj je njegova vlasnica, književnica Božica Jelušić, živahno bljeskajući modrinom svog pogleda, poželjela dobrodošlicu prepuštajući je ubrzo unuku Leu Filipu, turističkom vodiču, da gostima ispriča povijest […]

U ponedjeljak 23. rujna objavio sam kolumnu koja je naslovljena ”Zašto partizani nisu pobili sve fratre u Korčuli?” Riječ je o retoričkom pitanju kojim skrećem pažnju na neprihvatljivo pismo provincijala franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri koji je fra Andrija Bilokapić uputio 21. rujna kao priopćenje hrvatskoj javnosti i medijima, a u kojemu […]

Komentar glavnog urednika Glasa Istre Roberta Franka povodom  događaja u Valbandonu, pod naslovom ”Fizički obračun kulminirao vrijeđanjem na nacionalnoj osnovi”, počinje izdvojenim i naglašenim naslovom na drugoj stranici jedinog dnevnika u Istri:

Film “Dnevnik Diane Budisavljević” u zla doba tematizira iza sedam brava zaključanu tabu temu hrvatske kulture: genocid nad Srbima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Između 15. lipnja i 18. srpnja 1942. traje združena ofenziva njemačko-ustaških snaga u sjeverozapadnoj Bosni.

U utorak je u Pakracu preminuo naš prijatelj i humanist Đorđe Gunjević. Sve nas je zadužio spašavajući svoje sugrađane i boreći se za pravednije društvo. Dok će ga u Pakracu i Lipiku prije svega pamtiti po uspješnoj evakuaciji bolnice u rujnu 1991. godine svi koji su ga poznavali neće zaboraviti njegove bitke za pravdu, za svoje […]

Da Franjo nije baš dobro sjeo našim katolicima moglo se namirisati još na početku cijele priče. Meni to osobno nije bilo – niti je sada – od osobite važnosti, samo sam registrirao takvu pojavu.

O lijepa, o draga, o slatka slobodo… Treći put pišem kolumnu nadahnutu Gundulićevim stihovima i notama Jakova Gotovca koji je u svojoj suiti “Dubravka” uglazbio zanosnu Himnu slobodi.

Zbog novih uvreda i laži na račun Budimira Lončara (čak i u Novome listu!), a u povodu odluke Milana Bandića da mu se dodijeli Medalja Grada Zagreba i to za ”izuzetna postignuća i značajan doprinos međunarodnoj suradnji Hrvatske i zemalja članica EU”, kao osoba kojoj je stalo do povijesne istine donosim kraći životopis Budimira Lončara […]

Aldo Zanelli, ”Eine Analyse der Metaphern in der kroatischen Linguistikfachzeitschrift Jezik von 1991 bis 1997”, Verlag Dr. Kovač, Studien zur Slavistik, Band 41, Hamburg, 2018, str. 142. Početkom 2018. objavljeno je u hrvatskim medijima nekoliko članaka koji upozoravaju na govor mržnje u hrvatskom znanstvenom časopisu Jezik. Istovremeno je u Njemačkoj objavljena čitava knjiga koja kritički […]

Kada god se HDZ nađe u neugodnoj situaciji ili ga uhvate (a to je već postala konstanta) s rukama u pekmezu, esemesu ili escortu, oni iz očuvanih jelovih ormara propalog Oriolika izvlače neke bajate slučajeve i prežvakane afere, koje bi trebale skrenuti pažnju s tih njihovih nepodopština.

Povod za razgovor sa Jergovićem je njegov novi roman “Selidba”, koji govori o iščezavanju jedne velike porodice nakon veka provedenog u Bosni. Razgovaramo neposredno pred njegov dolazak u Srbiju, gde će mu u Novom Sadu biti uručena Međunarodna nagrada za prozno stvaralaštvo “Milovan Vidaković” na festivalu “Prosefest”.

Na pisanje o ovoj temi sam se odlučio jer smo u četvrtak komemorirali prvu godišnjicu smrti Slavka Goldsteina, za kojeg Ivo Josipović u kolumni na našoj naslovnici kaže da je jedan od otaca suvremene i demokratske Hrvatske. Pišem ovo potaknut veličanstvenim mirotvornim radom Slavka Goldsteina, njegovom porukom tolerancije i njegovim iskonsim osjećajem za pravdu.

Na ovim našim brdima i dolinama od Vardara do Buja, od Prevlake do Štrigove stoljećima smo se službeno petljali ne samo s neimaštinama, bolestima, tlakama, okupacijama, ratovima, seksualnim i ostalim revolucijama – nego i s jezičnim nevoljama. Iako je u tome narod bio najmanje kriv, jer je živio kako je mogao, a govorio kako je […]

Jučer, u nedjelju 24. lipnja 2018. u 18.35 sati, obavijestio sam predsjednika Antifašističke lige u Republici Hrvatskoj, organizacije kojoj sam suutemeljitelj i koju sam pomagao od samih početaka, otkako smo na poziv Jurja Hrženjaka počeli raspravljati o potrebi takve organizacije i o njenim načelima, odnosno o Povelji koju smo izglasali, da me izvoli izbrisati iz […]

Nedavno je Javna ustanova Spomen područje Jasenovac izdala zbornik ”Jasenovac – manipulacije, kontroverze i povijesni revizionizam”, koji urednički potpisuju dr. sc. Andriana Benčić, dr. sc. Stipe Odak i dr. sc. Danijela Lucić, a o kojem razgovaramo sa sociologinjom Andrianom Benčić, zaposlenom u JUSP-u Jasenovac.

Već sam bio počeo pisati o Claudeu Debussyju, stogodišnjici njegove smrti i o tome kako su ovih dana tisuće đaka prošle kroz Lisinski učeći o glazbenom impresionizmu, kad se počeo događati narod na splitskoj rivi. Debussy će biti jednako sto godina mrtav i jednako velik i slavan i sljedeći tjedan, dok bi drugo po redu […]

Više je razloga za ovaj tekst. Prvi je mračna spoznaja da se ljude, bili oni dobri ili ne, ne pamti dugo. Neki se povuku i brzo ih se zaboravi, drugima, ma koliko pisali po tvrdoj ploči povijesti, nitko ne pamti ime.

Kucam ovo na svom laptopu već drugi dan prikovan za krevet. Nisam bolestan, samo me duša boli, doživio sam takav niski udarac da naprosto ne znam kada ću se i hoću li se oporaviti.

Postoji li još uvijek Jugoslavija? Ovo pitanje pomalo podsjeća na ono: ima li života poslije smrti? Jer, SFRJ je odavno i neporecivo mrtva. Da se ne radi o pravnoj, nego o fizičkoj osobi, od nje bi do danas preostala tek šaka pepela.

Na pisanje o ovoj temi sam se odlučio u petak kada sam, na poziv vladike pakračko-slavonskog gospodina Jovana Ćulibrka, prisustvovao u prostorijama pravoslavne gimnazije u Zagrebu Međunarodnoj konferenciji u povodu Komemoracije jasenovačkih novomučenika. Najviše me se dojmio govor o zločinima pripadnika VII. brdske SS divizije Princ Eugen jer se to tiče  mene samoga s obzirom […]

Moja obitelj i prijatelji znaju da od rane mladosti volim i pratim košarku, pa ih stoga ne iznenađuje što sam ovih dana mentalno i dalekovidno na Eurobasketu.

Takvo što nije zabilježeno ni na najradikalnijem desničarskom skupu, za čije ekscese barem kakvo-takvo objašnjenje nudi pozamašna količina popijenog alkohola.

Strašno sam umoran – kaže jedan od likova u posljednjoj epizodi treće sezone televizijske serije Fargo. On je žrtva. Obraća se glavnom zlikovcu koji mu je preuzeo život i posao, uništivši u njemu svaku pomisao na mogućnost otpora.

Nazvao je čitatelj iz Zagreba (podaci poznati redakciji). Odmah je rekao da ne koristi računalo i da nije redoviti čitatelj portala Autograf.hr, ali su mu rekli da se na tom portalu objavljuju novinarski prilozi o kršenju ljudskih prava i diskriminiranju građana Hrvatske.

Bura koju je izazvala Frljićeva predstava u splitskom HNK samo je još jedan simptom našeg društva koje nije naviklo na život u demokraciji.

Par stvari o kojima mislim da mogu govoriti kada govorim o jeziku Na pitanje: jesam li, kao korisnik jezikâ i njihov su-kreator (ostvarujući se uglavnom u mediju književnosti, znanosti o književnosti i književne kritike) ili nisam pozvan javno se o jeziku očitovati, kreirati jezičnu politiku, re-kreirati i korigirati jezik(e),

Od 125 tisuća ljudi, koliko je otprilike stradalo u ratovima na području bivše Jugoslavije, okolnosti i mjesta pogibije poznati su za njih tek 35 tisuća, zbog čega je nužno nastaviti proces ekshumacija i utvrđivanja činjenica oko stradanja.

Tužba i pravno sljedništvo NDH Navodna tužba u Americi protiv Republike Hrvatske kao pravne sljednice NDH izazvala je na političkoj šahovnici Milana Jajčinovića (njegova kolumna, Večernji list, subota, 18. ožujka o. g.) rušenje figura i elementarne političke logike. Tvrdi je desničar ustao u obranu teze kako Hrvatska nije sljednica NDH.

Ustrajno se podmeće javnosti da bivša jugoslavenska Služba državne sigurnosti (poznatija po nazivu Udba) punih 27 godina nakon što je ukinuta i dalje kontrolira(ne)dostupnost građe u Hrvatskom državnom arhivu, osobito građe o Savezu komunista Hrvatske.

(Opaska uredništva: Zbog spriječenosti autora i zbog važnosti teme prenosimo novu autorovu kolumnu s P-portala). Darko Hudelist, novinar tjednika Globus, želio je ovih dana od mene saznati neke stvari u vezi Alojzija Stepinca s obzirom na to da u povodu četvrte godine pontifikata pape Franje priprema širu temu koja će uključivati i Papin odnos prema […]

Da se prvo razumijemo oko glavnoga. Arhivska građa treba biti dostupna, naravno prema općim standardima koji vrijede u arhivistici.

Događaje u Čehoslovačkoj 1968/69., tzv Čehoslovačko proljeće, danas se u Hrvatskoj prikazuje na neobjektivan, jednostran način, prema željama suvremene politike. Na radiju i televiziji spominje se Katolička crkva kao najvažniji faktor u tamošnjim događajima, a potpuno prešućuje SFR Jugoslavija koja je predstavljala primjer za razvoj društva ne samo novom čehoslovačkom državnom vodstvu, nego i najširim […]

Vladimir Šeks, bivši predsjednik Sabora i, što je možda važnije, autor tekstova nekih među najznačajnijim zakonskim dokumentima Republike Hrvatske, uključujući “božićni” Ustav Republike Hrvatske 1990. i deklaraciju o neovisnosti 1991., ovih je dana, u povodu Dana neovisnosti, po tko zna koji put iznio mišljenje da u Hrvatskoj zbirka državnih praznika izaziva zbrku,

Nema više u Hrvatskoj nijednog većeg medija koji ima dovoljno volje, snage i ljudi da barem dostojno najavi i zabilježi, a kamoli kritički poprati sva kulturna zbivanja kojima vrve ovi posljednji ljetni i prvi jesenski dani.

Nakon odlaska iz Hrvatske, teoretičar kulture, filozof, publicist i prevoditelj Boris Buden doktorirao je na Univerzitetu Humboldt u Berlinu. Nekadašnji urednik ”Arkzina” danas je gostujući predavač na Univerzitetu Bauhaus Weimar. Ovdašnjoj publici poznat je po zbirkama eseja ”Barikade”, ”Kaptolski kolodvor”, ”Vavilonska jama” i ”Zona prelaska: o kraju postkomunizma”.

Goran Babić rođen je 1944. na Visu, odakle nije bio nitko njegov. Otac iz doline Neretve, Hrvat, komunist; mati Beograđanka, iz jevrejske obitelji u kojoj je nakon rata ostalo malo živih. Oboje partizani, pa su sina donijeli na svijet tamo gdje je tih tjedana i dana boravila glava pokreta.

Znate li koja je razlika između dirigenta i terorista? U tome što teroristi imaju i simpatizere. Ovim starim vicem neki je glazbenik duhovito dao oduška mrzovolji i zlobi kojom ga je, očito, ispunjavao pogled na čovjeka za dirigentskim pultom.  

Sociolog religije i diplomat, član Programskog vijeća HRT-a u razgovoru za Novosti: Mješovita komisija Katoličke i Srpske pravoslavne crkve dat će svoje mišljenje i prijedloge, a odlučit će vrhovi crkvenih institucija. Stepinizacija Katoličke crkve i dijela svjetovnih institucija u Hrvatskoj će se nastaviti, a kod vjernika SPC-a i nadalje će se naglašavati neosporna veza kardinala […]

S kakvim raspoloženjem idemo u susret 25. godišnjici stvaranja Republike Hrvatske? Takvim da u prvi red dolaze huligani, oni na tribinama, oni u sportskim institucijama i oni u politici i medijima! Dana 25. lipnja 1991. Sabor je izglasao ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti RH, kojom se utvrđuje pokretanje postupka razdruživanja od ostalih jugoslavenskih republika, […]

Moja mjera tuge zbog zloupotreba crkvenih oltara u političke svrhe odavno je prepunjena do ravnodušnosti. Uostalom, neka se za evanđeosku čistoću i svetost crkvenih prostora i liturgijskih obreda bore oni pravi, iskreni i praktični vjernici koji u crkve još odlaze. Ne znamo koliko ih ima i jesu li tiha manjina ili većina. Ali, ovih smo […]

Opaska uredništva: Donosimo dijelove knjige Slavka Goldsteina ”Jasenovac – Tragika, mitomanija, istina” koja je izašla u izdanju Frakture iz Zaprešića (5) U zadarskom ”Hrvatskom tjedniku” od 28. siječnja 2016. godine Igor Vukić napisao je tri stranice teksta (str. 33-35) kojem je sažetak grafički izdvojen u okvir i glasi: ”Smirena rasprava i daljnja istraživanja pokazat će […]

Sudeći po posljednjim zbivanjima u društvenom i političkom životu, srpska zajednica u Hrvatskoj ulazi u novo, nesigurno razdoblje: o aktualnim događajima, ali i budućim hrvatsko-srpskim odnosima razgovarali smo s profesorom zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti dr. Dejanom Jovićem, koji je i član Vijeća srpske nacionalne manjine Grada Zagreba.

O nepodnošljivoj lakoći (su)života razmišljam u Mehmedovom i Dijaninom obiteljskom vrtu (njem. Schrebergarten), u središtu B., tijekom srpanjske proslave Bajrama. Pod složenom imenicom “Schrebergarten“ se podrazumijeva inače niz odnjegovanih “parcela“ ili vrtova u središtima njemačkih gradova, što je ilustracija normalnog obiteljskog, pa ako se tako hoće i (malo)građanskog života,

  ”Gospođa dr. sc. Olga Carević autentičan je glas ljudskosti (…) Ostala je uvijek ono što je u srcu bila i jest: promicateljica istinskog humanizma (…) Nikada joj se nećemo moći dovoljno odužiti.” Ivo Josipović. Olga Carević, “Snaga prijateljstva – Izbor tekstova objavljenih od 1990. do 2014.”, Udruga Žene u Domovinskom ratu, Zagreb, 12/2014.

HKD Napredak je 6. svibnja, neposredno uoči Dana pobjede nad fašizmom i Dana Europe (9. svibnja), upriličio u Galeriji ”Gabrijel Jurkić” u Kamernom teatru 55 u Sarajevu promociju moje knjige ”U sjenci Branka Mikulića”. Moram odmah reći, zahvalan sam prvom čovjeku Napretka prof. dr. sc. monsinjoru Franji Topiću i za objavljivanje mojih sjećanja i promociju.

Počinjem pisati ovaj komentar točno u 15:05 sati kada je, prema informaciji Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije, objavljene preko televizije u pet sati popodne tog 4. svibnja 1980., umro drug Tito. Od svih mogućih pitanja i od svih mogućih rasprava koje se nude u povodu današnje, trideset i pete godišnjice smrti Josipa Broza meni se […]

Premda se u osnovi slažem s uredništvom portala Autograf.hr u ocjeni pisma predsjednika Obiteljske stranke Mate Knezovića, objavio sam u studiji slučaja na mojoj web stranici o (anti)fašizmu u Hrvata i Knezovićevo pismo i odgovor veleposlanika Kraljevine Norveške u Republici Hrvatskoj, NJ. E. Henrika Ofstada, kao i izvješće s Osnivačke skupštine Antifašističke lige Republike Hrvatske […]

Treba pobiti sve Hrvate iznad 45 godina, a bogami i Bosance. Takav se zaključak hrvatskom domoljubu neminovno nameće nakon ankete koju je portal MojeVrijeme.hr na uzorku od 1700 građana Hrvatske i BiH starijih od 45 godina proveo na temu “Je li nam nekad bilo bolje?“.

Partiji je ovoj kraj! – reče kockar i baci karte na stol. Tu dvosmislenost, i još jednu – ”Revolucija nam se rađala u šumama – mnoge bukve to su dobro iskoristile” – izrekla je u ranom ”Feralu” čudna kljunasta ptica, koja će se godinama kasnije proslaviti pod imenom Oswald.

Ništa u politici i povijesti nije neizbježno. Politika je iznimno subjektivizirana djelatnost, a ne neka mehanička refleksija nepromjenjivih socijalnih struktura. O relevantnim političkim akterima i kontekstu u kome djeluju ovisi kojim će smjerom krenuti: prema integraciji ili dezintegraciji. U socijalističkim je sistemima politička elita imala mogućnosti brod usmjeriti prema drugoj luci, ne prema onoj za […]

Bez obzira koliko uzimala u obzir realnosti, u samoj biti djelovanja marksistički-vodjene politike jest ideja da je realnost/sadašnjost neprijatelj progresa i budućnosti. Realnost nije tu da je se utemelji i učvrsti (kao što bi htjeli konzervativci), nego da je se mijenja. Smisao nije da se svijet (samo) interpretira, nego da ga se (prije svega) izmijeni. […]

Raspad socijalističke Jugoslavije rezultat je više faktora, ne samo jednog. Glavni faktor, tvrdi se u mojoj knjizi “Jugoslavija, država koja je odumrla”, Prometej, Zagreb, 2003., jest raspad ideološkog konsenzusa unutar jugoslavenske političke elite, do kojeg je došlo u postupnom i relativno dugotrajnom procesu koji je prethodio samom raspadu državnih institucija. U toj sam knjizi analizirao […]

Piše: Drago Kovačević   Svetislav Basara rođen je 1953. u Bajinoj Bašti: trideset godina jedan je od najznačajnijih pisaca na srpskom jeziku, a njegov roman “Fama o biciklistima” mnogi kritičari, ljudi iz književnog svijeta i upućeno čitateljstvo svrstavaju među najznačajnija ostvarenja srpske književnosti uopće. Prema ocjeni Davida Albaharija, nakon pojave “Fame o biciklistima” srpska proza […]

Kad god Srđan Dragojević snimi film, bioskopi i kina uzduž i popreko post-YU ”regije” otvaraju mu se širom: Dragojević se, naime, tržišno-kapitalistički rečeno, ”dobro prodaje”. Ono što on režira ili napiše, to se masovno gleda. Biće da za to postoje dva razloga ili dve grupe razloga: prvo, on je talentovan čovek; drugo, njegovi filmovi uvek […]

Bilo je to 1966 godine, kada je grad Sarajevo slavilo 450-godišnjicu dolaska svojih prvih građana Jevreja, zbog kojih će, parsto godina kasnije, biti prozvano i Malim Jerusalimom (Čiku Jerušalajim).   Bilo kako bilo, tom je prilikom, ustaškim zločinima gotovo potpuno satrvena Jevrejska opština, poklonila gradu Kal grandi, odnosno Veliki hram (koji je tad postao Radnički […]

Srđa Popović, advokat koji se “na našim prostorima” među prvima bavio ljudskim pravima i pravima politički progonjenih svih nacija, napustio nas je u utorak, 29. listopada, u Beogradu, nakon kratke i teške bolesti. Prošle su točno 23 godine nakon što je izašao prvi broj “Vremena”, prvoga privatnog tjednika u bivšoj Jugoslaviji, čiji je dugo godina […]