autograf.hr

Ne pamtim točno, mislim da je u kazalištu bila svečana sjednica Gradskog vijeća. Kasnije na domjenku u nekom trenutku slučajno sam se našao iza dvojice plećatih muškaraca u jednakim tamnim odijelima, s diskretnim slušalicama u uhu i tajanstvenim nabreklinama pod lijevom stranom sakoa, koji su sumnjičavo motrili splitske uglednike i njihove pretjerano našminkane supruge kako […]

Čitali ste zacijelo kako je ministar Gordan Grlić Radman u zadnji trenutak upao na krunidbu Charlesa Trećeg i spasio ugled naše zemlje, nakon što je predsjednik Zoran Milanović neodgovorno propustio neprocjenjivo važnu vanjskopolitičku obavezu.

Pomislite li koji put na pjevačicu Lidiju Bačić kad se spomene ministra Branka Bačića? Glupo je, znam, tako nešto i upitati jer to dvoje nema ništa zajedničko osim prezimena, ali ja se često šašavo zabunim? Razgovaramo li o političkim prilikama u domovini i netko reče Bačić, meni u mislima dođe prizor one dojmljive mlade žene […]

Pet godina otkako je Agrokor s plemenitom domoljubnom namjerom, jednim specijalnim, samo za tu priliku žurno napisanim i izglasanim zakonom, oduzet Ivici Todoriću, uspomena na taj slučaj sve nam je mučnija. Istina, nije to dobro izgledalo ni u trenutku kad se događalo. Vidjeli smo još tada, u proljeće dvije hiljade osamnaeste, da Todorić trpi nepravdu […]

Oduvijek je zanimanje čistačice loše plaćeno. Bez iznimke ga rade žene, ili makar ja ne znam da sam ikad vidio muškarca u modroj kuti kako lijeva kiselinu u zahod u ambulanti. Ako je negdje u novinama i izišao oglas za posao u kojemu se rodno senzibilno ističe da se traži čistač/čistačica, sumnjam da je bilo […]

Jeste li vidjeli onoga Turčina? Ako je on uopće Turčin. Nakon svega što smo o njemu čuli, mene ne bi čudilo da se dozna kako je muškarac koji se predstavio kao Ismet Kamal iz Poljske ustvari neki Estonac na privremenom radu u Belgiji, ili Portugalac s prebivalištem u Kanadi, ili Marokanac trenutno nastanjen Bugarskoj, ili […]

Sve se plemenite ideje ovdje izopače. Nema dobrote koja se u nas neće okrenuti u nešto pokvareno i nakazno. Netko se jednom dosjetio da bi gradovi mogli za manji, takoreći simboličan novac iznajmljivati svoje stanove zaslužnim, a siromašnijim građanima, i ti jeftini smještaji, nazvani kadrovskim stanovima, očekivano su uskoro dopali podlim liscima koji društvo i […]

Javio se nedavno jedan naš ćelavi neonacist kratkim video snimkama na internetu i svi su se zgrozili kako je taj u Zagrebu zaustavljao tamnopute dostavljače hrane iz Indije i Nepala, nazivao ih Untermenschima, što će reći podljudima, i govorio kako nisu dobrodošli u Hrvatskoj.

Ne znam jesam li vam ikad pričao kako sam se uplašio na prvoj splitskoj Paradi ponosa, kad nas je u Marmontovoj ulici dočekala gnjevna rulja. Bilo je nas tridesetak luđaka, većinom žena, nasuprot nekoliko stotina, možda i tisuću nasilnika, većinom muškaraca. Noge su mi se odsjekle kad je prema nama iz gomile poletjela kiša kamenja. […]

Svakog dana na svijetu nestane jedno besmisleno zanimanje i dva nova se pojave. Došlo je tako otprije nekog vremena prirodno izdašno platiti nekoga da vam složi police i ladice, košulje i gaće u ormaru, lonce i zdjele u kuhinji, marmelade i kompote u špajzi, šampone i kreme u kupaonici, cipele u hodniku… “To je nešto […]

Premda se nitko nije usudio imenom i prezimenom istupiti, na Kaptolu je očito zavladala velika ogorčenost što je u Rimu za zagrebačkog nadbiskupa izabran Dražen Kutleša. Naši crkveni moćnici uvrijeđeni su da ih se zaobilazi, da im se nameće nekakav, s oproštenjem, Hercegovac, koji osim toga ne voli Međugorje, a nisu mu zaboravili ni ružnu […]

Ništa ni u prirodi ni i društvu nije pravedno podijeljeno pa nije ni roditeljstvo. Jednima je taj dar uskraćen, premda se godinama muče i s prirodnom i s umjetnom oplodnjom. Mnoge dobre, drage, pametne i čestite žene i muškarci trpe bolne hormonske terapije, drhtavim rukama otvaraju omotnice s nalazima i neutješno jecaju nakon trećeg, četvrtog […]

Gotovo je! Neka nam dragi Bog pomogne, šapnula je nemoćno Ksenija Urličić nakon što je na “Dori”, festivalu koji je ona osnovala, a na kojemu se bira hrvatski predstavnik za eurovizijsko natjecanje, pobijedio Let 3.

Kad se temperatura spusti kao posljednjih dana, ulice opuste, rijetki se prolaznici poginju zbog oštrog vjetra i gaze u teškim postavljenim cipelama, kad smo svi u debelim bezobličnim vjetrovkama i jedini su nam otkriveni komadići kože u izrezima između šalova podignutih preko noseva i pletenih kapa spuštenih do obrva, uhvati nas čežnja za lakoćom tijela […]

Kad je u svibnju hiljadu devetsto osamdesete umro drug Tito, u Jugoslaviji je, bogzna otkud i kako, valjda po partijskoj direktivi, došao običaj saditi nekakva stabla ili grmlje. Uz travnjake oko općinskih zgrada nicali su kestenovi, kod bolnica drvoredi platana, u parkovima oko domova umirovljenika cvale su magnolije, pored škola uz more rasle su masline, […]

Naš se narod užasno sekira trajanjem božićnih blagdana. Zabrinutošću ih ispunjava da će zakasniti ostaviti bor kod kontejnera za smeće i da će tkogod zbog toga pomisliti da su oni pravoslavci.

Umjesto da na potresom pogođenu Baniju dolazi sa zidarima, tesarima, električarima, vodoinstalaterima, keramičarima, krovopokrivačima i drugim radnicima građevinske struke, Gordan Hanžek, državni tajnik Središnjeg ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, putuje u pratnji redatelja, snimatelja, tonca i rasvjetljivača. Ustvari, filmska ekipa ide ispred njega.

Vratimo se u mislima na početak rata. Konac je devedeset prve, osjećamo se bespomoćno, poraženo. Izbjeglice dolaze iz istočne Slavonije. Uplakana djeca pod ceradama kamionskih prikolica. Srpski rezervisti pjevaju o klanjima marširajući između vukovarskih ruševina. Razmijenjeni zarobljenici pričaju kako su ih mlatili u logorima. Konvoj brodova s hranom i lijekovima plovi prema okupiranom Dubrovniku. Drago […]

Kad god nogometna reprezentacija napravi nekakav međunarodno vrijedni rezultat, sutradan će netko, trener, igrač, nogometni funkcioner ili novinar, upozoriti na žalosno stanje naših stadiona. Neizbježno će krenuti poznata kuknjava kako naši dragocjeni talenti igraju u neuvjetnim prostorima, kako su oni bokci i beskućnici, stradavaju na skučenim i polumračnim stadionima gore nego tuberkulozni pjesnici u vlažnim […]

Ni najstariji Švicarci, što se kaže, ne pamte kad se u njihovoj zemlji ratovalo. Ostalo je samo u knjigama kako se vojska nekoliko liberalnih, većinski protestantskih kantona sukobila sa snagama konzervativnih, većinski katoličkih. Sve je trajalo manje od mjeseca, od trećeg do dvadeset devetog studenog hiljadu osamsto četrdeset sedme, i završilo pobjedom liberala, s jedva […]

“Kaži, Gabi”, počela je profesorica hrvatskog strpljivo, “kad je starac ulovio zlatnu ribicu, on ispočetka nije ništa htio od nje, ali ga je starica, njegova žena, izgrdila i poslala natrag na more da od ribice zatraži – što?”

O Mladenu Grdoviću svatko od nas zna više nego što bi trebao znati. Znamo možda i ono što ne bismo željeli znati. Cijeli se njegov neuredni, zbunjujući i smiješni život, na veselje svekolike nacije, daje na svim televizijama i portalima.

Na Konferenciji Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama, održanoj nedavno u Egiptu, premijer Plenković je svečano najavio da će do 2030. Hrvatska znatno smanjiti emisiju ugljikova dioksida jer će naši vlakovi voziti na gumene bombone.

Sedamdeset sedmogodišnji umirovljeni general Luka Džanko nepozvan je doputovao u Dubrovnik, na slavlje uz tridesetu obljetnicu bitke, kada je razbijen obruč u kojem su srpske i crnogorske snage dulje od godine držale grad.

O raskošnim službenim ručkovima i večerama Vinka Zulima, općinskog načelnika Segeta već se godinama priča. Po ugostiteljskim računima koji su od vremena do vremena izlazili u javnosti moglo se samo nagađati što je sve na račun svoga malog mjesta taj požderao.

Ne bih točno znao otkad postoji kafić “Žbirac”, ali bit će vjerojatno dvadeset godina da je on na onoj travnatoj kosini što se spušta do pješčane plaže Bačvica. Dolazio sam u njega dok su moja djeca, danas studenti, bila sasvim mala, u kolicima, a davno vrijeme kad je na tome mjestu bio javni zahod samo […]

Kad žvaka nakon određenog vremena u ustima otvrdne i izgubi okus, naši je ljudi bezbrižno pljunu ne obazirući se gdje će pasti. Mogli bi oni možda žvaku baciti i u kantu za otpatke, ali ovdje nije takav običaj. Pljunuti žvaku na ulicu hrvatska je tradicija poput Sinjske alke, paške čipke, hvarske procesije na Veliki četvrtak […]

Kratko nakon što je u Oluji ostvario svoj životni san, Franjo Tuđman je s užasom shvatio da u hrvatskoj nezavisnosti vjerojatno neće dulje uživati. U studenom devedeset šeste vratio se iz Amerike, iz bolnice Walter Reed u Washingtonu, gdje su ga otpustili sa zlosutnom dijagnozom koju se javnosti, a možda ni sebi samome, nije usudio priznati. “Zar […]

Zbog sigurnosnih razloga u glavnom gradu je otkazana parada heteroseksualnih. Ženama koje odlučno žude samo za muškarcima i muškarcima koji se, usprkos svim teškim okolnostima, svoj penis stavljali isključivo u žene, uskraćena je radost da ponosno izraze svoj seksualni izbor, ruku pod ruku prošetaju belim Zagreb gradom, pred Bogom i narodom pokazujući kako su odani […]

Muškarac je metalnim utezima prebio suprugu ispred njihove dvoje male djece i zbog toga je osuđen na pet godina zatvora. Kazna mu uskoro istječe, možda ga zbog dobrog vladanja puste i ranije.

Društvo s organičenom odgovornošću Regionalni centar čistog okoliša Splitsko-dalmatinska županija osnovala je davne dvije hiljade pete, dok je Ivo Sanader još hodao zemljom, s plemenitom idejom da se Lećevici napravi jedno moderno mjesto gdje bi se razumno skrbilo o otpadu.

Uvijek je zabavno kad Zoran Milanović ispadne blesav, a čini se da ni njemu nije mrsko ispasti blesav jer takve trenutke darežljivo i često dijeli s nama. Pamteći da je on u lipnju odlučno tvrdio kako je Rusija nepobjediva, kako ruska čizma zauvijek ostaje na mjestu koje je ugazila, ne možemo se ne nasmijati gledajući […]

Minulo je deset dana, ali slučaj nas ne prestaje uzbuđivati. Tako je mnogo užasnog i odvratnog i čudnog u pljački Ine da se ne možemo prestati skandalizirati, no dogodilo se ovdje i nešto divno, nešto što vraća vjeru u čovjeka, a prošlo je nezamijećeno, na rubu vidnog polja.

Na subotnjoj kavi razgovarali smo o mafijaškom smaknuću na Pagu, snimci nevjerojatnog događaja kad je u bijelu zoru, u šest ujutro, u omiljenoj turističkoj destinaciji, pred gomilom svjedoka koji su izlazili iz noćnih klubova, ubojica sleđa prišao žrtvi i ispalio joj metak u zatiljak. Zar on to nije mogao napraviti diskretnije, tiše, na nekom mračnijem […]

Jučer je u kafiću opazila da se vrijeme na računu za kavu ne podudara, a i bio joj je sumnjivo pohaban pravokutni papirić koji je konobar ostavio ispod šalice. “Pogledaj kako se vara država”, kazala je ljutito. “Račun koji je meni donio, prije dva sata je donio nekome drugome. Moramo ovo prijavit.”

Vladimir Matijanić i u smrti je ostao novinar. Čudna me je mješavina žalosti, gorčine, bijesa, divljenja i ponosa preplavila kad sam to shvatio, kad mi je došlo kako je on, koji je razvaljivao afere, poslije svega postao najveća afera. On koji je neustrašivo razobličavao pokvarenost, lažljivost, pohlepu, oholost, lijenost, jalovost, ravnodušnost, kukavičluk i sve druge nedostatke […]

Konobar je upitao načelnika općine što će popiti, načelnik je kazao da bi konjak. Konobar je odgovorio da nema. Načelnika općine to je ispunilo takvim bijesom da je zatražio knjigu žalbe. Opis sablažnjivog slučaja, smrtnog grijeha, zvjerskog zločina i teške tragedije da u kafiću nije bilo konjaka sve otad se čuva na šanku kao kakav […]

Skandal je eksplodirao iznenada i niotkud. Nitko ga nije vidio da dolazi. Našega ministra vanjskih poslova Gorana Grlića Radmana ni u stanju potpune budnosti ne krasi bistrina, a u nedjelju ujutro, kad su ga protresli da mu kažu kako je Milorad Pupovac zvao da bi Aleksandar Vučić želio obići Jasenovac, dobrih je pola sata samo […]

Prijateljici je nedavno izišla knjiga na talijanskom, imala je književnu večer u Rimu i sve je bilo super dok nije shvatila da joj je glupi izdavač zbog nečega, između stotina tisuća rimskih soba u hotelima, pansionima i privatnim apartmanima, unajmio jednu u samostanu časnih sestara. Namrštena časna majka pokazala joj je oskudno namještenu ćeliju, s […]

Znamo Ivicu Puljka i njegovu dvojicu zamjenika, u neobičnoj smo zgodi čuli za Luku Baričića, a ostatak od petnaest imena s kandidacijske liste stranke Centar nam je zagonetka. Oni su rezervni ešalon, trećepozivci koje je Puljak okupio nakon što se razišao sa suradnicima s kojima je osnovao Pametno.

Naslov koji je jutros osvanuo na svim portalima zvuči kao najava nekog akcijskog filma. Čitajući ga, zamišljate muškarca odjevenog u crnu kožu. Naoružan pištoljem, kratkom sačmaricom i velikim lovačkim nožem u futroli na bedru, on zaustavlja motocikl nedaleko osnovne škole, presijeca put nekom bubuljičavom četrnaestogodišnjaku, podiže vizir kacige i strogim mu se glasom obraća:

Ne čini se kao osobit uspjeh, čini se prije nekako uzgredno i sporedno da je Hrvatska demokratska zajednica prije subotnjeg Općeg sabora u Lisinskom donijela program u kojemu stoji da poštuju “sve zajednice obiteljskog života koje se temelje na međusobnoj ljubavi i brizi”. Pa i predsjednik Plenković, kada su ga upitali što to točno znači, […]

Nisam u životu mnogo puta kopao motikom, ali su mi ti mučni trenuci ostali u jasnoj uspomeni. Pamtim bolno povijena leđa i sunce koje nas je nemilice pržilo dok smo na njivi zemljom zagrtali mladice krumpira ili plijevili korov oko loze.

Na prošlim, redovnim lokalnim izborima, HDZ-ov kandidat za gradonačelnika Vice Mihanović nasmijao nas je glupim sloganom “Vicegradonačelnik” i bili smo uvjereni da će nakon toga vladajuća stranka biti opreznija, da će dvaput i triput razmisliti što će štampati u formatu jumbo plakata u velikom broju primjeraka. Ali, ne, momcima i djevojkama očito ne ide.

Ante Ćorušić bio je, tvrdi, odličan student. Bistar, marljiv, ambiciozan. I to mu valja vjerovati jer kako bi on inače bio ravnatelj Petrove, bolnice od koje mi ovdje nemamo ni veće ni uglednije. Rođen krajem pedesetih godina prošlog stoljeća u Lovreću u Imotskoj krajini, završio je medicinski fakultet i specijalizirao ginekologiju u komunističkoj Jugoslaviji. U […]

U subotu (14.5. op. A.) je bilo sto godina od rođenja Franje Tuđmana. Da je živ, Andrej Plenković i društvo bi mu za okrugli, troznamenkasti rođendan vjerojatno napravili veliku zabavu. Odveli bi ga u fini restoran na ručak, vjerojatno u kolicima. Na pjegavu ćelu sa samo još pokojom vlasi, žalosnim ostacima nekad raskošne sijede grive, […]

Žena nosi zametak koji je teško oštećen, koji joj u utrobi umire od tumora na mozgu. Ako bi se zametak i razvio u dijete, u dječaka, izdržao do poroda, taj se dječak nikad ne bi nasmiješio prepoznajući svoju majku, prestao plakati kad bi ga ona podigla u naručje, bucmastom ručicom uzeo kraj njezine kose dok […]

Zakon bi kod određivanja visine kazni za pijane vozače morao uzimati u obzir osobitosti tla u kojemu su oni zatečeni u prekršaju, da policajci i suci budu blaži ako tkogod u nas u Dalmaciji nalije čuturu i odleti autom u grabu, nego kad se lola u Srijemu nakiti graševine, sjedne u auto i sto metara […]

Malo je što bilo tako zbunjujuće, tako potreslo političko mišljenje našeg naroda, općeprihvaćeni doživljaj ispravnog i neispravnog, dobrog i lošeg, kao molba za predsjedničko pomilovanje dvojice starih udbaša koji su potpisala nekolicina generala.

To je, bojim se, beznadno. Kad se desetog travnja okupe poklonici ustaša, ne vrijedi im više tumačiti da je NDH bila promašeni eksperiment Adolfa Hitlera, da je bez njega ne bi bilo i da je skupa s njim na koncu otišla u pakao, pa kad je njemački Führer u berlinskom bunkeru metkom iz pištolja probušio […]

Na Plitvicama se komemorirala pogibija policajca Josipa Jovića, prve žrtve našeg posljednjeg rata, a predsjednik Zoran Milanović je, bogzna zašto, bez ikakve potrebe, našao umjesnim usporediti taj rat s ovim koji upravo traje u Ukrajini. “U svakom ratu ima zločina, pa i u ovom, ali nema zvjerstava kako je bilo u našem ratu”, kazao je […]

Jeste li čuli onu priču da se Igor Stanišić, splitski gradski vijećnik iz stranke Željka Keruma, liječio od spolne infekcije nakon nezaštićenog odnosa s transrodnom prostitutkom? Navodno su ga i snimili, ne s transrodnom prostitutkom, već na Križinama, u ambulanti Odjela za kožne i venerične bolesti, gdje je došao nakon radnog vremena, s uputnicom na […]

Kad slušate kako Davor Domazet Lošo tumači rat u Ukrajini, postane vam jasno kako je Hrvatska u posljednjem ratu imala mnogo, mnogo sreće. Kako je naša pobjeda devedeset pete ustvari bila nevjerojatni slučaj.

Mnogi su se neugodno iznenadili kad se ministar Mario Banožić u nedjelju obukao u uniformu Hrvatske vojske. Negodovali su kako je krivo vrijeme za to. Sad je korizma, upozorili su, od Čiste srijede prošlo je jedanaest dana i zbilja je neumjesno da se netko, a pogotovo ako je on visoki državni dužnosnik, više oblači u […]

Koliko god daleko otišli, ovdje svejedno uvijek ima netko tko misli na vas. I kad vas prijatelji zaborave, život vas rastavi od nekih koji su vam nekad bili kao braća, i kad vas voljena napuca nakon jedanaest godina veze, iznenada vam javi da neće doći za vama u Irsku jer se odnedavno viđa s jednim […]

Herojska priča dugo je bila zatajena. Njezini akteri i najbližima su se skanjivali otkriti kakvoj su se smrtonosnoj opasnosti izložili, sve dok nakon cijele godine jedan nije priznao na društvenoj mreži. Kratko zatim to je došlo u medije, prvo na Katolički radio, a onda i na portale.

Pričao mi je nedavno jedan znanac da je njegov stari otac otjerao sve njegovateljice koje mu je on nakon majčine smrti doveo. Jednu je uvrijedio da je lijena, drugu da je drska, treću optužio da troši previše deterdženta, četvrta mu je bila neuredna, a peta, za ne povjerovati, ružna.

Oprostite, ali ne možete na ovu stranu. Ulica je zatvorena, upozorio me ljubazno policajac jučer u Getu, ispod volta na križanju Dominisove i Dioklecianove, a ja sam se na trenutak radoznalo nadvirio preko njegovog ramena, očekujući da ću vidjeti nečiji leš na tlu, krvlju poprskane kamene ploče, nož koji je ubojica u bijegu bacio i […]

Sve nas na granici obuzme nelagoda. Da smo najispravniji na svijetu, svejedno nas ne napušta dojam da smo zbog nečega krivi, da nemamo nekakvu potvrdu, da smo pogrešno ispunili nekakav formular, da nismo znali nekakav važan propis, da nam je na fotografiji u putovnici drugačija frizura…

Jedan je nedavno pisao prijeteće poruke na ulaznim vratima i poštanskom sandučiću jedne porodice sarajevskih Hrvata. Policija ga je uskoro otkrila, privela i zatvorila na psihijatriji. Kažu da je luđak.

Govori se da će austrijske vlasti od iduće godine sasvim zabraniti svibanjska politička okupljanja naših desničara kod Bleiburga. Uopće ih ne žele na svome tlu, čak i ako dođu pristojno odjeveni u odjeću vedrih boja, ne pjevaju o Juri i Bobanu i ne podižu ruku ako ne moraju na zahod.

Ljubav nije pravedna. Na svijetu gotovo nema osobe koja to nije upoznala, koja se barem jednom nije našla u prilici da je netko privlači, a toga nekoga, ili tu neku, ona uopće nije zanimala. To da ljubavno čuvstvo nije ravnomjerno raspoređeno na obje strane najstrašnija je istina s kojom smo se ikad suočili, najneugodnija od […]

Mnoge je zateklo kad su prošli tjedan, u vrijeme posjeta francuskog predsjednika Macrona, doznali da cijena francuskih nadzvučnih borbenih aviona nije milijardu eura, kako se u svibnju govorilo, već da je tajanstveno narasla na milijardu i sto milijuna. Zinuli smo u nelagodi kao da su nam na blagajni u samoposluživanju zaračunali više nego smo očekivali […]

Znate one tvrdice koji na sniženju kupuju mekane, nagnjile banane osute smeđim točkicama i voćni jogurt kojem će sutra isteći rok trajanja? Ima i među našim zastupnicima takvih. Da prođu jeftinije, uzet će lošiju, čak i pokvarenu i oštećenu robu. Primijetili smo to u subotu na onome prosvjedu protiv korone.

Opazit ćete ponekad da netko premire od užasa pred nečim što je vama svakodnevno i prirodno. Postoje, na primjer, neki koji se boje balona, to se zove globofobija. Drugi su pediofobi, plaše se lutaka. Koumponofobi kriknu i poskoče pola metra uvis kad vide dugme. Pogonofobi se stanu tresti ako netko nosi bradu. Heptadekafobi bezglavo pobjegnu […]

Ne znam da sam ikad ijedan politički komentar Zvonimira Hodaka čitav pročitao, pa ni ako je mene spomenuo, a spomenuo me je mnogo puta. Preletio bih tekst zaustavljajući se samo kod svog masnije otisnutog imena, da vidim što je poznati advokat ponovno napisao i bez iznimke bih se zgranuo kako je to sažaljenja vrijedna gomila […]

Mnoge su razlike između europskih zemalja, jedni su siromašni, drugi bogati, jedni napredni, drugi nazadni, jedni obrazovani, drugi neuki, jedni pobožni, drugi bezbožni. Vrijednosti su na istoku drugačije od onih na zapadu. Ono što stanovnici sjevera drže životno važnim južnjaci katkad i ne primjećuju. Kontinent je tako heterogen da se upitate hoće li on ikada […]

Čudnovata je uznemirenost od arapskih izbjeglica. Psihijatrija bi, čini mi se, mogla štošta kazati o divljem bijesu koji u naših građana izazivaju sirijski, afganistanski i irački nevoljnici koji se preko Hrvatske pokušavaju domoći EU-a.

Potpredsjednica Europske komisije Dubravka Šuica primijetila je na N1 televiziji kako naša zemlja u cijepljenju protiv korone zaostaje za zemljama zapadnog, naprednijeg dijela Unije, a imala je i objašnjenje za taj žalosni fenomen. Krivo je, kao i obično, jugoslavensko nasljeđe.

Čovječanstvo propada, svaka je iduća generacija mrvicu pokvarenija od one prethodne. Vidjet ćemo često u obiteljima gdje je djed bio tvrdog poštenja, ispravan, nepokolebljivo časan, da je otac slab, povodljiv, nepouzdan, a unuk je već pravo đubre.

Svaki protivnik cijepljenja zaslužuje poštenu šansu zaraziti se koronom. Ne smije mu se uskratiti pravo doći u tijesni kontakt s virusom kako bi dokazao ispravnost svoga stava kako je to šuplja priča, kako je bolest izmišljena ili u najmanju ruku prenapuhana, kako se iza takozvane pandemije krije prepredeni naum farmaceutske industrije i Židova da pokore […]

Znamo da od vremena do vremena naši policajci namještaju stupice prostitutkama. Predstave im se kao mušterije pa im pokažu službenu značku kad one uzmu novac za seksualnu uslugu. Nismo, međutim, čuli da se radi i obrnuto, da se hrvatske policajke izdaju za prostitutke da bi lovile pohotnike. Nema valjda interesa da se hapse muškarci. Žene […]

Takav strašan cinizam ne viđa se svaki dan. U jednoj zemlji gdje se narodi luđački mrze, gdje je nacionalizam ubio sve sustave, a prije svih onaj ekonomski, gdje milijuni žive u bijedi od nekoliko konvertibilnih maraka dnevno, vođa jednog naroda, glavno lice hrvatske nacionalističke politike, slavi rođendan u svojemu mostarskom ljetnikovcu ugrubo procijenjenom na tri […]

Jednom smo u Splitu imali Urbanistički zavod. Kada se grad nakon Drugog svjetskog rata širio na istok preko njiva, vinograda i maslinika, kad su neboderi nicali na blagim padinama Smrdečca, Blatina, Firula i Trstenika, na kosim crtaćim stolovima u Urbanističkom zavodu su se crnim tušem planirale ulice i križanja, nathodnici, pothodnici, parkirališta, garaže, trafostanice, vatrogasni […]

Dugo im je i trajao, rekao bi tkogod zajedljivo na vijest da je Domovinski pokret došao kraju. Istina, nitko od članova Pokreta još ne spominje kraj i sad bi nas vjerojatno optužili da smo zlonamjerni, i to ne bi bilo sasvim netočno, ali nakon što se Miroslav Škoro prošlog tjedna povukao s mjesta predsjednika, a […]

Šaljivo je kako zastupnike Mosta, i u Saboru i u Gradskom vijeću Splita, uznemiruje homoseksualnost. Kad Nikola Grmoja ustaje protiv “LGBT propagande”, što to zapravo znači? Pogledate li definiciju propagande, kao širenje nekog vjerovanja, mišljenja ili ukusa, sa željom da to vjerovanje, mišljenje ili ukus što više svijeta prihvati, zastupnik Grmoja strahuje da bi spominjanje […]

Bezdušno je ovo naše vrijeme. Nema više prave bliskosti, prave posvećenosti drugome. Učini vam se često kako ste sami, napušteni, kako vas nitko ne čuje. Osjećate se izgubljeno među ljudima koji su zaboravili slušati. Ali, vidite, taj vam je utisak lažan. Stalno je tu netko, i u vašim najsamotnijim trenucima, netko sluša vaše vapaje, netko […]

Odmakni se da te ne poštrapa, upozorila me je baba koljenom i lijevom rukom čvrsto držeći smeđu kokoš da ne lamata krilima, a desnom zamahujući sjekiricom. Povukao sam se korak ili dva, no opet nedovoljno. Kad je sječivo ravno zasjeklo kroz kokošji vrat i zabilo se u panj, jedna je kap guste tamnocrvene krvi pala […]

Jedan Toni Rebić je u Imotskom džabe obavio nekoliko poslova koje su godinama propustili obaviti gradski službenici koji su za to plaćeni i to je, razumljivo, potonje naljutilo. Uredski besposličari, nesposobnjakovići, pijanci i pospanci trgnuli su se iznenađeni i uvrijeđeni da je jedan građanin, po zanimanju stolar, bez ikakvog materijalnog interesa, potaknut jedino nesebičnom željom […]

Dražba je u subotu završena za samo sedam minuta. Netko je anonimno platio čak dvadeset osam milijuna dolara da ode u svemir zajedno s Jeffom Bezosom i njegovim bratom. Kakva ludost!

Stariji Crnogorci još s užasom pamte jutro 15. travnja 1979. godine. U potresu snage sedam stupnjeva po Richteru srušeni su gradovi Ulcinj, Bar, Petrovac, Budva, Tivat, Kotor, Risan, Herceg Novi i oko dvjesto pedeset sela. Srušeni su hoteli uz obalu i pedeset tri zdravstvena objekta, petsto sedamdeset objekata socijalne i dječje zaštite, dvjesto četrdeset škola. […]

(Opaska uredništva: Ovu kolumnu nismo mogli objaviti prošle subote zbog tzv. Izborne šutnje). Hoće li glasače Vice Mihanovića, u njegovim periferijskim utvrdama na Mejašima i Ravnim njivama, naljutiti da je on prepisao doktorat? Neće, naravno. Njih će razočarati samo da je Mihanović doktor, a pravi se pametan. Neće da im napiše bolovanje.

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu jer je bismo objavom kolumne od ovoga tjedna prekršili pravila izborne šutnje). Bio je to užasan trenutak, predsjednički izbori 2010. godine. Znajući kako među lijevim glasačima nema šanse protiv Ive Josipovića, Milan Bandić je zasjekao oštro udesno. Okružio se s ratnim zločincem Tomislavom Merčepom, ubojicom američkog policajca Zvonkom Bušićem, s […]

Nebeski konzilij već se u ponedjeljak ujutro izvanredno sastao zbog izbora za zagrebačkog gradonačelnika. Došli su u punom sastavu, Otac, Sin, Duh Sveti, Bogorodica Marija i sveti Petar kao zapisničar. Duh Sveti je u obliku bijele golubice jedno vrijeme letio oko stola, dok ga Otac nije strogo upozorio da prestane. Onda se spustio na rame […]

Jedan čudnovati nastup župana Blaženka Bobana podsjetio je na jednu aferu iz 2005. godine, kad je iz Solina, na poticaj nadbiskupa Marina Barišića, lokalne vlasti i dvojice, trojice zabrinutih novinara, otjerana američka filmska ekipa koja je snimila neki horor s đavlom. Onda, kao ni danas, neshvatljiv je motiv ovoga čina.

Kako smo mi iz Imotskog duševan i drag narod, kako volimo pomoći bližnjemu, kako ćemo, da je potreba, čitav svijet okrenuti ne bi li učinili nešto dobro. I to sve besplatno, uopće ne pitajući za pare.

Miljenko Smoje imao je jedan trik koji je, s neznatnim preradama, pokazivao u različitim prilikama. Da je živ, ne bi bio red otkrivati trik, ali ovaj mađioničar je odavno mrtav pa smijemo. Tajna njegova humora obično je bila u opoziciji politike i svakodnevnog života.

Branka Medunića su, po svemu sudeći, postavili da upravlja novogradiškim Centrom za socijalnu skrb samo da bi on negdje primao nekakvu plaću, da bi siromah imao od čega živjeti. Vidjeli smo to mnogo puta, HDZ se pobrinuo za svoga člana, kao što HDZ i inače nagrađuje odanost.

Razmišljate li katkad kakav je golemi civilizacijski napredak napravio naš naraštaj, kakve su se nama mogućnosti otvorile za koje naši očevi i djedovi nisu ni naslućivali da postoje? Uzmite tek za primjer Josipu Rimac, nekadašnju kninsku gradonačelnicu, saborsku zastupnicu i državnu tajnicu u Ministarstvu uprave.

Film “Jakob lažljivac” pojavio se krajem devedesetih, kad i žanrovski i sadržajno vrlo sličan “Život je lijep”, i pod dugom sjenom genijalnog djela Roberta Benignija je propao i kod kritike i kod publike. Premda nije mnogo lošiji. Dapače, u glavnoj mu je ulozi Robin Williams, možda i bolji komičar i glumac od Benignija​, ali svijetu […]

Bio je to užasan trenutak, predsjednički izbori 2010. godine. Znajući kako među lijevim glasačima nema šanse protiv Ive Josipovića, Milan Bandić je zasjekao oštro udesno. Okružio se s ratnim zločincem Tomislavom Merčepom, ubojicom američkog policajca Zvonkom Bušićem, s Mladenom Schwartzom i nizom drugih luda i spadala koji su dugo, prvo u Račanovo, a kasnije u […]

Svi znamo kako je našim majkama bilo važno da završimo školu. Nije im bilo većeg zadovoljstva nego se susjedama i prijateljicama pohvaliti našom diplomom. Zamislite onda kako je bilo majci Đorđa Balaševića kad je on u trećem srednje odustao. Istina, on je kasnije izvanredno polagao ispite i maturirao, ali šteta je bila učinjena, golema, nenadoknadiva.

Znate onaj bijes dok čekate u redu u banci. Trudite se djelovati strpljivo, pristojno, uljudno pozdravljate i smiješite se neznancima, ali u vama ključa nemir. Izdaje vas nervozno lupkanje nogom, umorno uzdisanje i kako mašete papirima kao lepezom. Ubija vas čekanje. I jednostavno vam ne ide u glavu zašto nekima treba tako mnogo vremena za […]

Teško je za početak objasniti zašto bi itko tu došao. Da meni tkogod predloži da pođemo u konobu “Pršut” u Kaštel Štafiliću, u sumornu prizemnicu pored benzinske pumpe na magistrali nedaleko od aerodroma, ja bih se ispričao da sam naumio uzbudljivije provesti večer, pa bih ostao kod kuće na kauču, rezati nokte na nogama i […]

Premda se zove pretinac za rukavice, u posljednjih se pedeset, šezdeset godina ne pamti da je tu netko držao rukavice. U malom spremištu nasuprot suvozačkog sica naši ljudi obično imaju mentol bombone, kacavidu, plastičnu strugalicu za led, kasetu najvećih hitova Mile Hrnića, higijenske uloške, prezervative, mokre maramice i, od prilike do prilike, pištolj.

Banijske nesretnike su smjestili u limene kontejnere i podijelili im električne grijalice da se ne smrznu na siječanjskom ledu, ali onda se pročulo da im vlast neće otpisati račune za struju i narod se ozbiljno prepao.

Zagreb, Martićeva ulica, subota ujutro, drugi dan siječnja. U pekaru zbog epidemioloških mjera smije samo jedna mušterija pa stojim na pločniku i razgovaram s muškarcem, koji čeka svoju kći. Ona izlazi s dvije velike vrećice napunjene još toplim kruhom, valjda dvadeset štruca njih dvoje nose unesrećenima u potresu na Baniju.

Šest stotina hiljada stanovnika ima Crna Gora i vjerojatno se svi poznaju. Svatko je svakome nekakav rod, ili kum, ili se znaju iz škole, ili su zajedno bili u partiji, ili u sindikatu, ili igrali mali nogomet, našli se u istoj generaciji regruta na željezničkoj stanici ili ležali u istoj sobi na plućnom odjelu.

Kako smo došli do ovoga, upitate se šokirano, čitajući o zgodi (pred)prošlog petka, nakon konferencije glavnih ljudi koji se ovdje bore protiv koronavirusa, umnih i sposobnih, najboljih koje naš narod ima.

Predsjednik Zoran Milanović svaki je dan sve čudniji. Upravo kad pomislite, pa stvarno, sad smo sve čuli, on ponovno iznenadi, jarosno se okomi na nekog zastupnika, ministra ili političkog analitičara kojega nitko nije doživljavao njegovim neprijateljem.

Kad je sveti Nikola želite imati neko dijete pored sebe, darovati mu igračku i slatkiš i kazati kako je to, specijalno za njega, u čarapi ostavio nasmijani bradonja koji nagrađuje dobru i poslušnu djecu. Neodoljivo je kako mališani vjeruju u to.

“Znaš li ti tko sam ja?” upitao je navodno policajce koji su ga došli privesti državni tajnik u Ministarstvu branitelja i, ako mene pitate, već je to dovoljno da ostane bez posla.

Pamtim da mi je jednom pričao kako ga je baka učila moliti. Bio je mali dječak, kratko iza Drugog svjetskog rata, kad je vjera bila slaba, povlačila se pred ateističkim režimom, njega je njegova bosanska nena posjela u krilo i šaptala mu kuranske ajete.

Putujući nedavno u svoj imotski zavičaj opazio sam zanimljiv natpis. Na jednoj ruševini između Ciste i Lovreća netko je poslao odlučnu političku poruku. Velikim bijelim slovima na kamenom zidu gore je napisao “HOS”, a malo niže “ZA DM”. Boga ti miloga, upitao sam se zapanjeno, šta je DM?! Otkad se Drogerie markt ovako oglašava?

Rat je od vukovarskog vodotornja napravio prvorazredni spomenik hrvatskoj borbi za nezavisnost. Izbušen srpskim granatama na pozadini tmurnog jesenskog neba on je postao prizor od kojega svakog istinskog domoljuba ispuni jedno uzvišeno čuvstvo i podignu mu se dlačice na vratu.

Tri zagonetke ljudskom će rodu zauvijek ostati neodgovorene: postoji li Bog, ima li života nakon smrti i, najveća od svih, šta radi Petar Škorić na čelu Županijske uprave za ceste? Pogledate li mu životopis, Petar Škorić u Županijskoj upravi za ceste je kvalificiran možda samo za jedan posao, da mu dadu jedan mali kist i […]

Dvije hiljade četvrte George Bush mlađi borio se za svoj drugi mandat i mnogima se činilo da ništa ne može biti gore od toga. Aleksandar Dragaš i ja bili smo u Teksasu. Jednog sunčanog listopadnog popodneva, kratko prije predsjedničkih izbora, zatekli smo se u Luckenbachu, na klupama pod širokim gustim krošnjama hrastova, s dvojicom, trojicom […]

Njemački je sud prije nekoliko dana presudio da liječniku muslimanu podrijetlom iz Libanona valja uskratiti državljanstvo jer se nije htio rukovati sa službenicom kad mu je predavala potvrdu o naturalizaciji.

Na vijest da je neki poremećeni dvadesetdvogodišnjak iz Kutine došao na Markov trg, na adresu predsjednika Vlade, zapucao rafalom iz strojne puške i s četiri metka ranio policajca koji je tu stražario, gotovo nagonski sam se trgnuo i pogledao policu s knjigama. Slučaj o kojem su uzrujano izvještavali svi mediji bio mi je poznat, čitao […]

Predsjednik Zoran Milanović svaki je dan sve čudniji. Upravo kad pomislite, pa stvarno, sad smo sve čuli, on ponovno iznenadi, jarosno se okomi na nekog zastupnika, ministra ili političkog analitičara kojega nitko nije doživljavao njegovim neprijateljem.

Gradonačelnik Nove Gradiške Vinko Grgić dao se snimiti sa svojom mladom ženom u svojoj velikoj novoj modernoj kući. Ona cijelo vrijeme nosi bijelu vjenčanicu, vrlo čudno, čak i u kuhinji za špaherom. U bijeloj čipki kuha kavu, pa sjedi na rubu bazena i, napokon, penje se na Vespu iza muža.

Na vrhu jednog nebodera u Rijeci konceptualni umjetnik je uspravio crvenu zvijezdu. Ustvari, zvijezdu od dvije hiljade osamsto krhotina od crvenog stakla. Bilo je to dvadesetog rujna, točno sedamdeset sedam godina otkako je Zemaljsko antifašističko vijeće Hrvatske, u rujnu četrdeset treće, kratko nakon kapitulacije fašističke Italije, odlučilo da su Rijeka, Kvarner, Istra, Zadar i otoci […]

Teško je katkad vjerovati da Split vodi netko s diplomom povijesti umjetnosti. Da imamo gradonačelnika koji možda ne zna sve što treba znati o ekonomiji, gradnji, prometu, zdravstvu i drugome što se traži za upravljanje gradom, ali je izvanredno upućen u antičku i ranokršćansku arhitekturu, u renesansu, barok, secesiju, art déco, cijelu baštinu taj ima, […]

Češki pisac Bohumil Hrabal bio je, po tvrdnjama znanaca, kukavica. Napisao je, napokon, desetke knjiga, stvorio veliki prozni svijet, a da nikad, nigdje, ni jednom jedinom riječju, nije spomenuo čehoslovačku komunističku partiju. Pa opet, taj i takav uplašeni Hrabal svejedno se uspio okliznuti.

Poruka Josipe Rimac, državne tajnice u Ministarstvu uprave, na poznato jadnom hrvatskom kojim pišu i govore članovi vladajuće stranke, bila je da “brat od Gabi polaže” i da se “pripazi malo”. Rečena “Gabi” bivša je ministrica Gabrijela Žalac, a cijenjeni joj je brat pomoćnik zagrebačke pročelnice za energetiku. On je u Ministarstvu uprave polagao državni […]

Četiri mjeseca, sve od ožujka do srpnja ove godine, dvojica su kolumbijskih profesionalnih ubojica živjeli negdje u okolici Splita, čekajući da im nepoznati poslodavac kaže koga trebaju ubiti.

Šezdesetogodišnji Novica Kostić iz Vlasotinca u južnoj Srbiji potužio se nedavno na društvenoj mreži jadnim stanjem svoje proteze za nogu. Umjetno lijevo stopalo, koje nosi otkako je pravo izgubio na bojištu kod Karlovca 1991., gotovo se raspalo, a bezdušna mu država uskraćuje pravo na zamjenu.

Zastupnica srpske manjine Anja Šimpraga u petak je održala možda najvažniji politički govor u Saboru u ovom stoljeću, a Karolina Vidović Krišto iz Domovinskog pokreta je odnekud uzrujano dotrčala, sva zadihana da joj nešto prigovori. I zamislite što je nesretnica teško dišući, puf puf puf, rekla, kako je Šimpragi zajedljivo spustila, da je u Saboru […]

 Velika je prednost kad je netko demokršćanin jer demokršćani znaju štošta što ne znaju obični ljudi i mnogim su vrlinama demokršćani nadareni mimo prostog, da tako kažemo, nedemokršćanskog svijeta. Jedan je takav izabrani pojedinac Davor Ivo Stier na N1 televiziji je kazao da: “Ćirilica kao pismo samo po sebi nije dobra niti loša. Dapače, ona […]

Vijest da njemački mljekarski gigant “Meggle” zatvara pogon u Osijeku, otpušta stotinu šezdeset radnika, raskida kooperantske ugovore s više od dvije stotine lokalnih farmera i premješta proizvodnju u Srbiju, očekivano je izazvala veliku uznemirenost.

Dvadeset četverogodišnjak je gotovo ne dišući, zadivljeno gledao tučnjavu demonstranata i policije kod srbijanske skupštine i samo se u jednom trenutku okrenuo od ekrana da mi reče: “Zavidim im.”

U nedjelju oko deset navečer Željko Kerum je podigao poklopac plitke kartonske kutije, zadovoljno omirisao naručenu pizzu, podigao noge na stolić za kavu i uzeo daljinski upravljač, nadajući se da na nekom programu daju film sa Stevenom Seagalom.

Okupilo se jedne svibanjske večeri prije pet godina u hotelu Westin veliko društvo naših vrsnih domoljuba, generala, zastupnika, biskupa, intelektualaca i poduzetnika, od Karamarka, u to vrijeme predsjednika Hrvatske demokratske zajednice, koji se na izborima na jesen spremao likvidirati nenarodnu Milanovićevu vlast, do Aralice, Markača, Bebića, Bandića, Burilovića, Matulića, Borasa, Reinera, Lovrinčevića, Glogoškog, Ribića i […]

Dogodilo vam se katkad zacijelo da vam je u misli, neočekivano i niotkud, došla nekakva blesava pjesma sa Splitskog festivala otprije milijun godina, nekakva vam se besmislena brojalica ili radijska reklama prišuljala nečujno kao koronavirus i sasvim vas zaokupila.

Njih šetorica nekome su dobri sinovi. Majka hvali njihovu dobrotu, otac marljivost i poštenje, mlađa braća i sestre prosto ih obožavaju. Oni redovno obilaze bake u staračkim domovima, pomoći će susjedima, odani su svojim prijateljima, nježni sa svojim djevojkama.

Prema obiteljskoj predaji, moj stric nije završio fakultet jer je nagrabusio sedamdeset prve. “Uvatio se u kolo sa Savkon i Tripalon”, šaptala je davnih godina pokojna baba ogorčeno, a ja sam malešan zaprepašteno širio oči. Političku i visokoškolsku propast strica Milana dugo sam zamišljao kao špicu poljoprivredne emisije, gdje se on i dvoje čelnika Hrvatskog […]

Da Milorad Dodik nesretno ugazi na grablje skrivene u visokoj travi, pa da alatka poskoči i strefi ga drškom u čelo, tako snažno da se politički vođa bosanskih Srba namah sruši i ostane beživotno ležati raširenih ruku i nogu nasred bašče, bi li to bio razlog da cijela država tuguje?

Napunilo se sedamdeset devet godina od Rimskih ugovora, kojima je Ante Pavelić sve velike dalmatinske gradove i otoke, velike dijelove Hrvatskog primorja i Gorskog kotara prepustio fašističkoj Italiji.

Prizor otprije nekoliko dana u splitskoj bolnici. Stari Ivo je zastenjao i prenuo sina Lovru koji je kratko usnuo s novinama u krilu. Lovre je otvorio oči i lagano se primakao ocu, sasvim blizu njegovog lica, dok nije osjetio topli dah na obrazu, pa se vratio natrag u stolicu pored bolničkog kreveta i nastavio čitati. […]

Sedamnaest stanovnika Doma za stare i nemoćne iz Vukovarske ulice u Splitu dosad je umrlo od koronavirusa i nitko za to nije kriv. Nadzorom je izvan svake sumnje utvrđeno da je učinjeno sve po propisima, tip-top, cakum-pakum.

Čudne misli divljaju u glavama. Uvrnute ideje razbijaju namještaj, deru se, krevelje, pokazuju stražnjicu i mokre u mračnim kutovima svijesti.

Kad dijete naraste do trećeg ili četvrtog osnovne, po prilici, teška je roditeljska zadaća reći mu da Djed Mraz, ili sveti Nikola, ili mali Isus, koga god da su izmislili da na Božić u njihovu kuću donosi darove, ne postoji.

Jednom svakako morate vidjeti Jeruzalem, to je mjesto zaista pupak svijeta. Centar naše civilizacije. Čudna mješavina svetog i odvratnog, gdje iza svakog ugla netko vreba da vam uzme koji šekel. Židovi, kršćani i muslimani tisućama godina jedni od drugih nasljeđuju tradiciju mužnje novca od lakovjernih. Hodočasnici moraju biti izuzetno oprezni, čak i dok mole. Dapače, […]

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog odsutnosti autora). Čut ćete katkad da je holokaust postao gotovo pa privredna grana. Uspomena na židovsko stradanje u Drugom svjetskom ratu navodno opstaje samo stoga što Židovi od toga divno zarađuju.

Moja prijateljica Marina danima ne izlazi iz kuće, i ne samo zbog koronavirusa, već inače. Otkad je znam ona tako živi. Spusti se samo ujutro u “Konzumov” dućan u prizemlju svoje zgrade, a katkad ni toliko. Milija joj je njezina samoća, njezin tihi stan, njezine knjige i biljke od toplog kruha. Ne nedostaje joj razgovarati […]

Prije petnaestak dana, dok se ovo ludilo polako zahuktavalo i još smo samo slutili razmjere užasa koji će nas pogoditi, jedna od zadnjih vijesti koje nisu bile o koronavirusu, bila je vijest da će se napokon, hvala dragome Bogu, rušiti stari i graditi novi stadion u Maksimiru.

Strah od zaraze nije u svemu loš. Dobra je strana preporuke da se izbjegavaju socijalni kontakti da ćete napokon dobiti mira, vremena za sebe, predahnut ćete od gužve i galame, od agresivno srdačnih osoba, od nametljivih pričalica koji sjednu do vas ne pitajući je li slobodno, od brbljavaca, dosadnjakovića i glupana, zaustaviti se i osluhnuti […]

Mnogo je neznanih heroja među nama. Nekadašnji branitelji piju gemište mrki, usamljeni i šutljivi, u mislima i dalje s puškom, na prvoj liniji, među suborcima. Rat za mnoge od njih nikad nije završio. U uhu im je još grmljavina minobacača i topova, u nosnicama miris baruta, na jeziku okus đuveča.

Devedeset treće Franjo Tuđman je prvi put branio pojas predsjednika stranke, a izazivačica je bila ministrica kulture Vesna Girardi Jurkić, koja se nije kandidirala svojom voljom, već zbog demokratske forme. Tuđmanu na veselje. Jer, vidite, pogrešno se vjeruje kako diktatori mrze demokraciju, kako im je odbojno da se njihovo mjesto odlučuje glasanjem.

Imali ste nekad čudno iskustvo u trgovačkom centru ili u bolnici. Pristao mladić u zelenoj kuti, koji vam je potanko objasnio prednosti i nedostatke plinskog roštilja prema klasičnom roštilju na ugljen, bio vam je odnekud poznat. Drugi put se nikako se niste mogli sjetiti gdje ste već vidjeli vrlo lijepu djevojku koja vam je u […]

Ali, njima su očevi bili branitelji, čuo sam da netko govori. Dobronamjerno je isticao kako dvojica homoseksualaca, Ivo Šegota i Mladen Kožić, koji se bore da udome dijete bez roditeljske skrbi, dolaze iz besprijekorno domoljubnih obitelji nekadašnjih hrvatskih ratnika. Taj je podatak, pretpostavljam, svjedočio o visokim ljudskim vrijednostima potencijalnih udomitelja.

Gledate li filmove strave, primijetili ste da u gotovo svima ima jedan više ili manje sličan prizor. Nekoliko mladića i djevojaka iz malog grada na američkom Srednjem zapadu, nekoliko nasmijanih, praznoglavih, razmaženih srednjoškolaca su se prvi puta u svome bezbrižnom životu suočili s nekakvim zlom, vampirom, vukodlakom, zombijem, s nespokojnom dušom bivšeg masovnog ubojice ili […]

Mnogo je glupih izreka u politici i teško je među njima izabrati najgoru, ali za našu današnju priliku neka to bude ova: “glasači su poslali jasnu poruku.” Uzmete li daljinski upravljač i krenete nasumično okretati televizijske kanale, u bilo koje doba dana, ne možete promašiti, netko će nekome to zasigurno tumačiti.

U jesen dvije tisuće četrnaeste, pamtite kako je to bilo, SDP je bio na vlasti. Ratni veterani došli su ispred Ministarstva branitelja u Savskoj cesti, ogorčeni da ih država zanemaruje, zaboravlja, zapostavlja, obezvrjeđuje, omalovažava, ponižava i vrijeđa, a ministar Predrag Matić čudio se zašto to govore, ne shvaćajući čime im se zamjerio? Uzrujano je tvrdio […]

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu kako ne bismo doveli autora i naš portal u neprilici da ga/nas se tereti da kršimo, mi mislimo nepotrebnu, izbornu šutnju). Došli ste možda jedne nedjelje ujutro u kafić, smjestili se za stol i čekajući da vas posluže gledali šankera kako užurbano toči pića i konobaricu gdje se na natečenim […]

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu kako ne bismo doveli autora i naš portal u neprilici da ga/nas se tereti da kršimo, mi mislimo nepotrebnu, izbornu šutnju). Fotografija uz oglas na Njuškalu vratila me je u djetinjstvo, u jednu od mojih najranijih uspomena. Jednak su frižider moji imali, sa zlatnim reljefnim slovima “Obodin” cijelom širinom u […]

Dvadeset godina od smrti Franje Tuđmana mnogi se sjećaju kakav je on bio krasan predsjednik, pravedan, razuman, velikodušan, dobrostiv, čak i šarmantan i zgodan muškarac.

Došli ste možda jedne nedjelje ujutro u kafić, smjestili se za stol i čekajući da vas posluže gledali šankera kako užurbano toči pića i konobaricu gdje se na natečenim nogama probija između stolova noseći tešku, pretrpanu tacnu s kavama, rakijama, vinjacima i svakovrsnim sokovima, i u tome vam je trenutku iznenada došla misao: Kakvi smo […]

Na pitanje zašto misli da se u štrajk učitelja umiješala politika, premijer Plenković je rekao da je to očito. Nije želio potanje opisivati što se dogodilo, tko se s kime i gdje urotio, no to se manje ili više zna. Čuli ste vjerojatno i vi tu priču.

Živa se rasprava povela između dvojice predsjedničkih kandidata. Zoran Milanović s plakata je poručio da je rat gotov, a Miroslav Škoro mu odgovorio da nije, i pravo se naljutio zbog toga. Sav se od rodoljubnog gnjeva zajapurio jer on valjda i danas prolazi kroz taj užas.

Predsjednica je jučer na Velesajmu pred stotinama predstavila svoj program u sedam točaka: razvoj, identitet, stav, pravednost, demokracija, sigurnost, optimizam, i nakon svake točke u dvorani se dugo pljeskalo. Tako su ih sve potresle predsjedničine riječi.

Petar Petrović Njegoš po nekim je izvorima bio 225 centimetara visok, ali poznajući crnogorsku istinoljubivost, mislim da možemo kazati da je narastao do dva metra ili nešto manje. Koliko god imao, teško je shvatiti kako je on umro prirodnom smrću? Kako ga nisu Turci ubili, ili kako nije skončao u jednome od bezbrojnih plemenskih sukoba […]

Čut ćete katkad da je holokaust postao gotovo pa privredna grana. Uspomena na židovsko stradanje u Drugom svjetskom ratu navodno opstaje samo stoga što Židovi od toga divno zarađuju.

Fotografija uz oglas na Njuškalu vratila me je u djetinjstvo, u jednu od mojih najranijih uspomena. Jednak su frižider moji imali, sa zlatnim reljefnim slovima “Obodin” cijelom širinom u gornjem dijelu vrata i manjim natpisom “de luxe” dolje desno. Bio sam manji od njega kad sam ga prvi put otvorio, i ostavio sam ga na […]

Strahovita je uznemirenost ovdje zavladala nakon što je Željko Komšić, predsjedatelj Predsjedništva Bosne i Hercegovine, u Ujedinjenim narodima kazao kako se u Hrvatskoj “kroz javno i političko djelovanje pojedinaca niječe genocid nad Srbima, Romima i Židovima u Drugom svjetskom ratu”.

Konceptualni umjetnik Siniša Labrović predprošlog se tjedna čitav dan smiješio. Od utorka do srijede navečer stajao je na Trgu bana Jelačića, široko naceren kao nekakva reklama za zubnu pastu, zbunjujući, pa i nešto plašeći narod.

Dakle, kad bi Miroslav Škoro na bojištu potegnuo tamburicu, to je bilo nešto. Kad bi Škoro pokazao svoj moćni instrument, svi bi četnici momentalno ispraznili crijeva u čakšire. “Nemoj, Miroslave Škoro!” preklinjali su ga imenom i prezimenom i Šešeljevi Beli orlovi i Arkanova Srpska dobrovoljačka garda jer njegovo tamburaško junaštvo bilo toliko da su ga […]

Nezavisni za Hrvatsku, stranka Brune Esih i Zlatka Hasanbegovića, prdnula je u rosu. Esih je ostala u stranci, a Hasanbegović, Tomislav Jonjić i Ana Lederer otišli i, ako je vjerovati portalima, ovih dana osnivaju novu.

Premda je čitava Hrvatska išarana ustaškim grafitima, i visoka državna izaslanstva nose vijence na ustaške komemoracije, i u knjižnicama se prodaju ustaške knjige, a na televiziji ih srdačno preporučuju, i premda navijači na stadionima razvijaju ustaške natpise, pjevači s pozornica izvikuju ustaške pozdrave, a predsjednica se udvara ustašama u opskurnom tjedniku koji gaji nježna čuvstva […]

“Bivši ministar uprave Lovro Kuščević javio se da ona slika u njegovoj kući na Braču nije tvoja”, rekao je Vjekoslav Maks Luburić prije nekoliko dana Anti Paveliću, a zatim i podigao novine da mu pokaže naslov: “To mi je ili djed ili pradjed, ne znam sad točno.”

Sezona je mnoge ispunila nezadovoljstvom. “Nema gostiju”, kažu uglas iznajmljivači koji u zasjedi, iza okuke, podižu kartonske natpise “Sobe, Rooms, Zimmer, Camere”. “Jure, iđu li?” viču jednome koji se popeo na vrh visokog bora pa s dlanom iznad očiju, opasno se ljuljajući na tankoj grani, netremice motri magistralu. “Evo, bogami, jedan kombi!” drekne odozgo Jure […]

Trenutak je bio neodoljivo smiješan. Dok je premijer Andrej Plenković u nedjelju obilazio sinjsku crkvu Čudotvorne Gospe Sinjske, franjevac Ante Čovo zapovjednim mu je tonom kazao: “Ajde, klekni tamo i moli se.”

Kad smo ih prije tri ili četiri godine upoznali, oni su bili čvrsto urasli jedno u drugo. Iskusni kirurzi s Rebra gledali su sijamske blizance spojene tjemenom, s jednim, zajedničkim mozgom, i nakon dugog vijećanja zaključili: “Ne, ovo se dvoje ne može razdvojiti. Nijedno od njih ne bi samostalno preživjelo.”

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog sriječenosti autora). Muškarac u čamcu mirno priča svoju strašnu priču. “Zovem se Živko. Kad sam rođen, ne znam. Gdje sam rođen, ne znam. Kao što ne znam ni tko su mi roditelji”, govori on u savršenoj tišini, veslajući preko rijeke, kroz maglu gustu kao pamuk. Ne vidi se ni […]

Gole žene hodale su splitskim ulicama. Brazilke u mrežastim haljinicama i tangama tresle su svoje okrugle čvrste stražnjice na živahni elektronički ritam. Amerikanke su prolaznicima razdragano mahale sisama s bradavicama pokrivenim srebrnim šljokicama. Raspomamljene Šveđanke bacale su se na muškarce. Engleskinje su doslovno preklinjale da ih netko opali.

Muškarac u čamcu mirno priča svoju strašnu priču. “Zovem se Živko. Kad sam rođen, ne znam. Gdje sam rođen, ne znam. Kao što ne znam ni tko su mi roditelji”, govori on u savršenoj tišini, veslajući preko rijeke, kroz maglu gustu kao pamuk. Ne vidi se ni obala, ni šaš, ni vrbe, samo mali crni […]

Tko je ikad pomislio da bi se takvo nešto moglo dogoditi? Na tržištu rada manjak je čistačica. Nedostaje žena koje bi promijenile posteljinu, izglačale ručnike, oprale prozore i usisale sag u desecima tisuća apartmana za iznajmljivanje koji su se posljednjih nekoliko godina otvorili.

Mladić popije rakiju, uzme kovčeg i pođe iz rodnog sela u daleki svijet, u pečalbu, a vidiš, srce mu se steglo, suza u kutu oka zaiskrila kao zvjezdica.

Želim potpune i točne informacije, pisalo je na komadu kartona koji je ponosno podigla jedna žena na demonstracijama protiv obveznog cijepljenja u petak popodne u Splitu, iz čega se da razumjeti kako ona vjeruje da se od nje krije istina. Vlasti su je, čini se, propustile upozoriti na sastojke tekućina u špricama i opasnosti od […]

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog spriječenosti autora). Prolazite li preko Firula, lijepo se možete uživjeti u danas već klasično djelo Chucka Jonesa, crtani film o nasmijanoj Ptici trkačici i njezinom smrtnom neprijatelju, ogorčenom luzeru, kojotu Mirku S. Zlikovskom. Jer, upravo kao što Mirko S. Zlikovski negdje u pustinjskoj zabiti Arizone niz padinu od vremena […]

Prelaskom iz frankfurtskog Eintrachta u Real Madrid za sedamdeset milijuna eura, dvadesetjednogodišnji Luka Jović postao je najskuplji nogometaš s ovih prostora. Većini nas taj je novac nepojmljiv. Srednjoškolski profesori, šoferi i tajnice znaju biti gnjevni i zavidni da jedan upola mlađi od njih toliko zarađuje, ali, ruku na srce, takav talent nije čest.

Prolazite li preko Firula, lijepo se možete uživjeti u danas već klasično djelo Chucka Jonesa, crtani film o nasmijanoj Ptici trkačici i njezinom smrtnom neprijatelju, ogorčenom luzeru, kojotu Mirku S. Zlikovskom. Jer, upravo kao što Mirko S. Zlikovski negdje u pustinjskoj zabiti Arizone niz padinu od vremena do vremena zakotrlja veliki okrugli kamen na neuhvatljivu […]

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog spriječenosti autora). Dok sam bio mlad, trudio sam se što više znati, bilo me je sram priznati da nešto ne znam, ali to je, kao i moja mladost, sada prošlost. 

Čitajući kako mađarska OTP banka namjerava kupiti Addiko ili Raiffeisen i postati moćna, druga po veličini banka u Hrvatskoj, sinula mi je iznenada jedna davna proročanska rečenica.

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog odsutnosti autora). Čekajući da predsjednik stranke objavi koga je stavio na listu za Europski parlament, hadezeovci su bili živčani, odsutni i smeteni. Zurili su u prazno, izgubljeno lutali ulicama, automobilima gazili pješake na križanjima, stajali pred pisoarima pokušavajući se sjetiti po što su ono došli.

Premijer Andrej Plenković i njegov kineski kolega Li Keqiang pritisnuli su crveni botun, koji naš narod zove još i puce, gumb iliti dugme, a posljednji, najveći, stotinu i pedeset metara dugačak pilot pelješkog mosta se zabio u morsko dno. Bam!

Čekajući da predsjednik stranke objavi koga je stavio na listu za Europski parlament, hadezeovci su bili živčani, odsutni i smeteni. Zurili su u prazno, izgubljeno lutali ulicama, automobilima gazili pješake na križanjima, stajali pred pisoarima pokušavajući se sjetiti po što su ono došli.

Zadivljujući je entuzijazam onih što se obrazuju u poznijim godinama, u večernjoj školi upišu tečaj za slastičara ili montera centralnoga grijanja ili, kao predsjednica hrvatske države, odluče doktorirati političke znanosti.

Dok sam bio mlad, trudio sam se što više znati, bilo me je sram priznati da nešto ne znam, ali to je, kao i moja mladost, sada prošlost. 

Prošlo je dva tjedna da je ministrica Gabrijela Žalac autom udarila djevojčicu u Vinkovcima, a mnoge pojedinosti te nemile zgode još nas zbunjuju. Za početak, zašto je ministrica uopće bila u autu? Ako je u subotu ujutro išla u župnu crkvu po dijete na vjeronauku, koliki je put morala prijeći?

Nije to slučajno. Već drugi put u sedamdeset četiri godine naše sokolove ne puštaju u Austriju. “Oprostite, di ste se vi uputili?”, upitali su ih savezničke vlasti kod Bleiburga u svibnju četrdeset pete, kad su herojski bježali od komunističkih razbojnika. “Mi bi na zapad, sakriti se u vas”, zamolili su naši. “Ne može”, rekli su […]

Predsjednički je posao takav da bi Kolinda Grabar-Kitarović jednom mogla najaviti izvanrednu konferenciju za novinare, u pratnji savjetnika oštrim koracima izaći pred govornicu ukrašenu predsjedničkim grbom, pričekati nekoliko trenutaka da blicevi fotoreportera prestanu sijevati i napokon zabrinutim glasom objaviti: “Drage Hrvatice i Hrvati, građani Hrvatske, što nam koka daje to se zove jaje.”

Obično je to obrok u kasni večernji sat. Mala zalogajnica gotovo je do pred zoru puna nogometnih navijača izgladnjelih od bježanja pred policijom i posjetitelja narodnjačkih klubova koji se pijani vraćaju s koncerta Mile Kitića.

Esdepeovci nam za izbore za Europski parlament spremaju nešto specijalno. Jutarnji list javlja kako je Davor Bernardić ozbiljno naumio skrenuti udesno i postati, kako se to danas kaže, suverenist.

Postalo je već notorno kako su tvrdi hrvatski nacionalisti plahi. Trzaju se kao zečevi na svaki šušanj i hitro zamiču u zelenilo. Kad se i odvaže na društvenim mrežama kazati štogod nepomirljivo i žestoko kontra svojih tradicionalnih dušmana, ili na glavi nakrive crnu kapu s poznatim samoglasnikom, trenutak kasnije to obrišu, ispričavajući se kako nisu […]

Nema vjerojatno žene koja nije doživjela takvo iskustvo, da je muškarac kriknuo, pao po njoj, zastao nekoliko trenutaka da uhvati zraka, a onda se otkotrljao na svoju stranu kreveta i objavio: “Ja sam gotov, a ti?”

Pjesmu “Marjane Marjane” u različitim ste prilikama, o državnim ili vjerskim blagdanima, na narodnim veseljima, svečanim akademijama, ribarskim večerima, poljoprivrednim i turističkim sajmovima, seoskim olimpijadama, vjenčanjima i krizmama bezbroj puta čuli, ali jedno, dao bih se okladiti, nikad niste pomislili. Premda se logično nameće. Taj Marjan, mitsko brdo iznad Splita, zaista, zašto ono ne vije […]

Ima li tkogod kakav urođen ili stečen tjelesni ili duševni nedostatak, plemenita je zadaća i njega uključiti, učiniti vrijednim članom društva, da ne bude zapostavljen, odbačen, beskoristan, usamljen i malodušan. Socijalni radnici, psiholozi, defektolozi, ekonomisti, vlast i poslodavci ujedinjeno rade na zapošljavanju invalida.

S vremena na vrijeme, kad se perverzno uželim nečega stvarno glupog, uzmem čitati jednu od onih zapanjujućih hrpa riječi koje za jedan desničarski portal marljivo lopata zagrebački odvjetnik Zvonimir Hodak. To je totalna pišurija.

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog spriječenosti autora). U posljednje se vrijeme, Bogu hvala, mnogo piše o svemu dobrome, lijepom, skladnom, pobožnom i domoljubnom čime nas je ustaški pokret neizmjerno i besmrtno zadužio. Ipak, jedno se doktoru Anti Paveliću i odanim mu suradnicima mora, nažalost, zamjeriti. Stravična je to ljaga. Neoprostiv grijeh koji vapi do […]

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog odsutnosti autora). Katolički portal u subotu 8.12. je obilježio godišnjicu smrti Johna Lennona na krajnje neobičan način. Lennona, kao što znamo, gotovo ne možete precijeniti.

Propao jedan naš Dalmatinac na medicini te se nakon šest i po uzaludnih godina vratio iz Zagreba. On i pape u kužini natočili bevandu, zapalili po cigaretu pa sjeli da rasprave taj tragični visokoobrazovni slučaj.

Katolički portal u subotu 8.12. je obilježio godišnjicu smrti Johna Lennona na krajnje neobičan način. Lennona, kao što znamo, gotovo ne možete precijeniti.

Povratak Tomislava Karamarka uvjerljiv je kao viktorijanski roman strave i užasa. Čitali ste ga, ili možda gledali filmsku verziju: briljantni mladi liječnik krao je trupla s grobalja, spojio od različitih mrtvaca jedno čudovišno biće i u olujnoj ga noći oživio elektricitetom munje.

Kad je Jugoplastika 1989. u Münchenu pobijedila Maccabi, Mate Biljarista je među prvima utrčao u parket. On je prvi suznih očiju poljubio Tonija Kukoča. Urlajući od radosti podigao je pehar Kupa europskih prvaka možda i prije Dina Rađe.

Pobjeda protiv Engleske na Wembleyu trebala je biti veća od nogometa, kao što se u nas nogometaši i inače predstavljaju većim od nogometa.

Bez namjere da ikoga vrijeđam, moram primijetiti da je intelektualno nezreo, neuk, neobrazovan, nepismen, a vjerojatno i nešto glup naš čovjek. Običnom su građaninu i jednostavni ekonomski pojmovi nerješiva zagonetka. Buzdovani nikako da shvate razliku između fizičke i pravne osobe.

U posljednje se vrijeme, Bogu hvala, mnogo piše o svemu dobrome, lijepom, skladnom, pobožnom i domoljubnom čime nas je ustaški pokret neizmjerno i besmrtno zadužio. Ipak, jedno se doktoru Anti Paveliću i odanim mu suradnicima mora, nažalost, zamjeriti. Stravična je to ljaga. Neoprostiv grijeh koji vapi do neba. Duša vas zaboli kad se sjetite kako […]

Ako niste predani obožavatelj serije, teško biste shvatili zašto su u Splitu tri dućana majica, kapa i šalica s motivima “Igre prijestolja”. Nekoliko je godina prošlo otkad se mudra Khaleesi Daenerys Targaryen sa zmajevima bila smjestila u Dioklecijanovoj palači, a neki od nas još zarađuju od uspomene na nju.

Kad u gluhu noćnu uru sa subote na nedjelju usnulim gradom odjekne sirena ambulantnih kola, nitko se ne uplaši kao roditelji adolescenata. Momentalno se zaguši telekomunikacijski promet jer sve zloslutne majke zovu svoje kćeri i sinove da ih pitaju gdje su, a sinovi i kćeri obično im ne odgovaraju jer ne čuju telefonsko zvono od […]

Kroz povijest smo upoznali različite političke sustave. Demokracija je, već i po imenu, vladavina naroda, dok je autokracija vladavina jednoga. Birokracija opisuje vladavinu činovnika, plutokracija vladavinu bogatih, aristokracija plemenitih. U meritokraciji odlučuju zaslužni, u gerontokraciji stariji, u teokraciji pobožni, u tehnokraciji stručni, u kleptokraciji lupeži, ali ništa od nabrojanoga u stvari ne opisuje ovo u […]

I najveća internetska tražilica u ponedjeljak je obilježila Dan neovisnosti, iznad natpisa se vijorila naša zastava. Upravo kao da je Google kninska tvrđava.

Kad god se ovdje nađu nekakve pare i nekakva prazna ledina, vlast zaključi da na tome mjestu prije ičega drugoga, prije škole, ambulante ili doma umirovljenika, treba stajati ili crkva ili sportska dvorana.

Katkad prosto ne možete vjerovati kako se istinski Hrvati daju za boljitak naše zemlje i našeg naroda, na kakva su nezamisliva odricanja i žrtve spremni. Jedan naoko beznačajan primjer, stranački drugovi Zlatka Hasanbegovića i Brune Esih, Neovisni za Hrvatsku iz Zadra, javili su se prošlog tjedna ljutitim pismom da homoseksualci snimaju pornografske filmove u njihovu […]

U rujnu devedeset prve odvjetnik Nenad Boban imao je četrdeset osam godina i dvoje maloljetne djece. Ni po čemu nije bio njegov red da se ide boriti, nitko mu ne bi zamjerio da je ostao pod dekom na kauču i, trljajući stopala u čarapama jedno o drugo, u polusnu promrmljao da ga probude kad rat […]

Ako mene pitate, to je jedan od najboljih filmskih završetaka u povijesti kinematografije, jeziv i okrutan, a lijep i mudar u isto vrijeme. Marge Gunderson, policajka iz malog gradića u Minnesoti, jedna mila, nasmijana i, naoko, ne naročito bistra žena, s golemim trudničkim trbuhom, zaskočila je s pištoljem ubojicu dok je gurao leš u drobilicu […]

Stotine Hrvata svakodnevno odlaze iz Hrvatske. Bogzna zašto, znanost još nije rasvijetlila ovaj fenomen. Zna se zašto čaplje s jeseni lete u Afriku i zašto jegulje plivaju u Sargaško more, ali zašto Hrvati odlaze iz svoga čarobno lijepog zavičaja između Drave i Jadranskog mora, biolozima je dan-danas nerješiva zagonetka.

Stariji vjerojatno pamte, u baš svim ratnim izvještajima s početka devedesetih Hrvati su se borili s brojčano nadmoćnijim neprijateljem. Naših je pravednika bilo jedva šačica, no vrhunski motivirani i uvježbani bez značajnijeg su napora izlazili na kraj s nepreglednim gomilama četničkih bijednika.

Žena u u burkiniju, kupaćem kostimu kakav je jedini dopušten po strogim islamskim zakonima, prošli je tjedan nasmijala Dubravku Šuicu. Nekadašnja dubrovačka gradonačelnica, danas europarlamentarka, snimila je muslimanku negdje u plićaku i uz neduhovitu je šalu objavila na društvenoj mreži. Njezina je objava, međutim, izazvala mnogo ljutitih komentara kako je nedopustivo rugati se tuđim vjerskim […]

Građanin je prije dvije godine uzeo dopunsko zdravstveno osiguranje veoma povoljno, s niskom mjesečnom ratom, dok je bio zdrav, da bi se nakon toga teško razbolio. Neočekivano je pao u postelju, a liječnici dugo nisu znali šta mu je.

Razumljivo je zašto naši desničari vole Hrvatsku, to je jedina civilizirana država u kojoj mogu nekažnjeno vikati što im padne na pamet.

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog spriječenosti autora). Tako su skromni i samozatajni mnogi naši ljudi. Jednom su ginuli za svoju zemlju, tisuće njih, ne žaleći života i zdravlja, uzeli su pušku i pošli u borbu, u krv i oganj, i bili čak ranjeni u teškoj bici s dušmanima, a jedva da je itko znao […]

Prema mnogim svjedočenjima najveći internetski dućan Amazon je užasno nepošten poslodavac. Radnici imaju praktično neostvarive norme, ne stignu ni na zahod od posla, ni štogod pojesti, za male ih se pare izrabljuje dok ne krepaju.

Dvije krupnije žene, jedna starija, jedna mlađa, možda majka i kći, našle su se jučer ispred mene na blagajni supermarketa. U kolicima su dovezle, potrudio sam se upamtiti, deterdžent za posuđe, omekšivač rublja, kilogram riže, litru maslinova ulja, vrećicu chia sjemenki i četiri limuna, a od blagajnice su upitale još tri kutije cigareta.

Koliko god voljeli nogomet i svoju zemlju, priznajte, uvijek je neugodna misao da navijate za istu ekipu kao i Davor Šuker. Predsjednik Nogometnog saveza već i svojom pojavom u svečanoj loži čovjeku pokvari doživljaj, a njegova izjava u nedjelju kasno navečer, nakon velike pobjede nad Danskom, bila je prikladna, po prilici, kao biskupov prdac na […]

Tako su skromni i samozatajni mnogi naši ljudi. Jednom su ginuli za svoju zemlju, tisuće njih, ne žaleći života i zdravlja, uzeli su pušku i pošli u borbu, u krv i oganj, i bili čak ranjeni u teškoj bici s dušmanima, a jedva da je itko znao za to.

Vrh stranke okupio se u nedjelju na obljetnicu osnutka stranke na Jarunu, gdje je i Franjo Tuđman prije dvadeset devet godina u velikoj konspiraciji okupio najodanije suradnike, a od svih junaka toga slavnog vremena došao je samo vječni Šeks, u bijelom odijelu kao neki ocvali zavodnik iz meksičke sapunice.

Prema legendi, papa Urban Drugi pozvao je na križarski rat, a kralj Dmitar Zvonimir spremno pristao. Međutim, podanici ovoga vladara nisu dijelili njegov entuzijazam.

Ako bi prije koju godinu izašao oglas gdje se tražila komunikativna i vedra, mlađa žena sa znanjem najmanje dva svjetska jezika za rad u obiteljskom pansionu na moru, potencijalni poslodavac kandidatkinjama bi ljubazno objasnio kako posao nije težak, valja samo dočekivati i ispraćati goste, brisati prašinu, mijenjati posteljinu, prati i peglati stolnjake i zavjese, kuhati […]

Jednom sam se na Plesu lijepo pozdravljao sa ženama na šalterima, policajci na kontrolnoj točki oslovljavali su me imenom, konobari u kafiću mangupski bi nešto dobacili poslužujući me kavom koju nisam morao naručiti jer su oni odavna znali kakvu kavu ja pijem.

Globalno zatopljenje užasna je prijetnja našem svijetu. Temperature rastu, polarni led se otapa, more preplavljuje obale. Znanstvenici godinama sa zebnjom gledaju kako je kopna na Zemlji sve manje. Na satelitskim snimkama našeg planeta plava površina nezaustavljivo proždire zelenu i smeđu.

Opazili ste kako je u posljednja dva dana lijepo vrijeme, ni vruće ni hladno, nego upravo na mjeru, a i ljudi su nekako vedriji, poletniji, srdačniji. Svima je posao krenuo, ljubav ih našla, zdravlje im se popravilo. Krepko spavaju i jedu s tekom, a ne debljaju se.

Kako bi svijet izgledao da Njemačka nije izgubila Drugi svjetski rat, opisuje se u nekoliko odličnih knjiga. Philip Roth u “Zavjeri protiv Amerike” zamišlja povijest kakva bi se dogodila da je 1940. na predsjedničkim izborima, umjesto antifašista Franklina Roosevelta, pobijedio antisemit i obožavatelj nacista, slavni avijatičar Charles Lindbergh, a u trileru “Domovina” britanskog pisca Roberta […]

Što je istina, pitaju se ljudi od davnina, a jedan od jednostavnijih odgovora u našoj zemlji u posljednje vrijeme je vrlo omiljen: sve. Baš sve što poželite ovdje može biti istina.

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog spriječenosti autora). Prosječan balkanski muškarac loše podnosi žensko odbijanje. Ozbiljno mu uzdrma samopouzdanje ako mu se žena sviđa, a on se ne sviđa njoj. Ne razumije zašto to nije uzajamno. Osjeća se izigrano i poniženo i može čak postati nasilan. Vidite u novinama, ne prođe tjedan da neki naš […]

Sela na Dinari jutros je ispunila radost. Gdje god ima radijskog signala i struje, sakupljači metalnog otpada još nisu posjekli stupove i ukrali bakrenu žicu, stanovništvo je s velikom nadom i uzbuđenjem dočekalo novost iz Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

Kad uđete u pravašku stranku, pretpostavljam da dobijete besplatnu crnu košulju ili bar kupon na članski popust od dvadeset pet posto u Modnoj kući Siscia? A možda bi Galeb iz Omiša, MTČ, Varteks pa i, zašto ne, Zara ili H&M mogli napraviti modnu liniju za pravaše, crna misna odijela i crne trenirke za po kući, […]

Nema u cijeloj povijesti ljudskog roda knjige koja je nadahnula više luđaka nego što ih je nadahnula Biblija. Na primjer, u američkim planinskim zabitima neki pentekostalni župnici na misama plešu i pjevaju sa zmijama u rukama i to je, tvrde, izraz njihove vjere u Isusa Krista.

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog spriječenosti autora). Prije nego bacim udicu, izmolim jednu Zdravomariju – kaže Fredo Corleone nećaku Anthonyju, sinu svoga brata Michaela, u drugome dijelu Coppolina “Kuma”. Nešto kasnije Freda vidimo zajedno s Alom Nerijem u čamcu na jezeru kako šapće: “Sveta Marijo, majko Božja, moli za nas grešnike…”, ali ne znamo moli li on za ribolovnu […]

Ne razumijem”, reče mi prijatelj, “kad je oteo putnički avion, kako je on mislio bacati letke iz njega?” “Možda je kontao da će mu stjuardesa otvoriti prozor?” predložim ja.

Slika se zove “Pičkin dim“ i upravo to prikazuje. Jedna je žena, vjerojatno sama autorica Ana Petrović, legla gola i fotografirala svoje raširene noge i obrijani pubis, a između bedara diže se pramenčić dima. Kao da je pepeljaru s upaljenom cigaretom stavila na pod dolje. Kako bilo, nije pretjerano eksplicitno.

Dinamo je trebao igrati u Rijeci, ali je utakmica otkazana zbog hladnog vremena. Suci su izašli na teren i ocijenili da se na zaleđenom travnjaku lopta, kako su rekli, ne ponaša prirodno.

Otišao je čistač ribe Joško Bačić Žila i sve je u Splitu obuzela nježnost i sjeta za njegovim suhonjavim likom.

Srijeda je bila zanimljiv dan. Dva katolička spomendana slučajno su se srela, Pepelnica ili Čista srijeda, kojom počinje korizma, pokorničkih četrdeset dana pred Uskrs, i sveti Valentin, koji se slavi kao Dan zaljubljenih.

Pravovjerna Irska, možda najkonzervativnija katolička zemlja, uskoro će vjerojatno ukinuti zabranu pobačaja. Premijer je dosta razumno zaključio: “Svake godine tisuće i tisuće Irkinja odlazi u druge zemlje, kako bi pobacile. Ili izvode pobačaje u ilegalnim i opasnim uvjetima. Mi moramo prestati izvoziti probleme i uvoziti rješenja.”

Kad se ono Ante Gotovina prije mnogo godina kojekuda po bijelom svijetu skrivao od Međunarodnog suda za ratne zločine, Miroslav Škoro sve je ponosne Hrvatice i Hrvate rasplakao pjesmom “Svetinja“.

Kakvo bi to dobročinstvo bilo, kakva plemenitost i milosrđe da su crkveni ljudi izabrali najsiromašnije među vjernicima i darovali im po hiljadu eura.

Hrvatski ribari u Piranskom zaljevu mogu biti mirni. Hrvatske ribare, blago njima, čuva hrvatska policija. Kakva glupost!

Kad ste mali, majka i otac odlučuju umjesto vas, odnesu vas krstiti u Katoličku crkvu, upišu u “Hajduk”, naprave vegetarijancem ili vam nejakome nataknu nekakvu užasnu ljubičastu kapu na glavu pa vas slikaju i smiju se koja ste vi budala.

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog spriječenosti autora radi blagdana). Prosječan balkanski muškarac loše podnosi žensko odbijanje. Ozbiljno mu uzdrma samopouzdanje ako mu se žena sviđa, a on se ne sviđa njoj. Ne razumije zašto to nije uzajamno. Osjeća se izigrano i poniženo i može čak postati nasilan. Vidite u novinama, ne prođe tjedan da […]

Natočio sam u ponedjeljak u čašu iz pipe mutne smećkaste vode neispravne za piće, kakva nam u Splitu posljednjih godina redovito dolazi nakon obilnijih kiša, i razmišljao o povijesti, kako već ovdje u nas, na razvalinama antičke palače, čovjeka gotovo sve može potaknuti na razmišljanje o povijesti.

Župan Alojz Tomašević optužen je za obiteljsko nasilje, a policija u takvim slučajevima optuženome oduzima oružje. Da šamaranje i naguravanje između muža i žene ne bi preraslo u vatreni obračun, da ne bi on nju nastrijelio kao srnu ili ona njega upucala kao zeca, iz kuće su preventivno odnijeli lovačku pušku.

Prosječan balkanski muškarac loše podnosi žensko odbijanje. Ozbiljno mu uzdrma samopouzdanje ako mu se žena sviđa, a on se ne sviđa njoj. Ne razumije zašto to nije uzajamno. Osjeća se izigrano i poniženo i može čak postati nasilan. Vidite u novinama, ne prođe tjedan da neki naš idiot ne ubije neku jadnicu koja ga nije […]

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog spriječenosti autora). Svaki građanin naše zemlje morao bi uvijek uza se imati državnu zastavu. U gepeku kraj rezervnog kotača i kutije prve pomoći valjalo bi držati torbicu od laganog najlonskog platna, za svaki slučaj.

Mogla bi se možda napraviti televizijska emisija, nešto kao Big Brother, s desetak nepoznatih ljudi zatvorenih u jednu kuću, da ih kamera snima dvadeset četiri sata kako se izležavaju na kaučima, svađaju se, ljube, pjevaju pod tušem, masturbiraju, kopaju nos, prde, a da gledatelji zovu i glasaju tko će od njih otići, a tko ostati.

Prije stotinjak godina u Slavoniji, na kirvaju o kakvom svecu, na tratini ispred crkve, u hladovini pod hrastovima, okupile bi se djevojke u vezenim narodnim nošnjama, s dukatima u nizovima obješenima oko vrata, pa se ukrug uhvatile za ruke i zaplesale na živahnu melodiju tamburica, sramežljivo se kikoćući na stihove: “Ej, nema, mala, livade u […]

Filmski svijet potresaju seksualni skandali. Deseci glumica optužuju moćnog producenta da ih je napastovao, mamio u hotelske sobe, grabio u limuzinama, trgao im odjeću, neprilično ih dodirivao. Zatim se otkrilo da su i stanoviti glumci bezobzirno silovali kolegice, a na kraju su se javili i muškarci, žrtve poznatog glumca za kojega se dosad samo nagađalo […]

(Opaska uredništva: Ponavljamo prošlotjednu, aktualnu kolumnu zbog spriječenosti autora). “Agrokor” ostaje privatna kompanija, kazala je u Rusiji Kolinda Grabar-Kitarović. I još je dodala da “dugovi ‘Agrokora’ ni na koji način ne mogu pasti na leđa hrvatskih poreznih obveznika”.

“Agrokor” ostaje privatna kompanija, kazala je u Rusiji Kolinda Grabar-Kitarović. I još je dodala da “dugovi ‘Agrokora’ ni na koji način ne mogu pasti na leđa hrvatskih poreznih obveznika”.

Tomislav Horvatinčić vidio je možda u daljini jednu jedrilicu, a zatim je podigao glavu i pogledao plavo nebo bez oblaka. I tu se spustio mrak. Odnekud su kao zazvonila neka zvona. Izašao je okrugli žuti mjesec i osvijetlio travnatu ravnicu kojom je trčalo krdo uplašenih antilopa.

Prijatelj me prije tri dana provozao u svom novom Ferrariju 488 GTB, prekrasnom sivom sportskom automobilu, inžinjerskom i dizajnerskom remek-djelu što od nula do sto ubrzava za tri sekunde.

Jednog vrelog popodneva u kolovozu 1990. psovali smo pas mater četničku slušajući o stablima izvaljenim na ceste kod Knina, a već sutradan turisti su nam počeli odlaziti. Sljedeće sezone nisu ni došli.

Više od dvadeset pet godina znam Maju Sever. Studirao sam u Zadru kad je ona došla izvještavati o srpskim bombardiranjima, o ljudskim žrtvama i materijalnoj šteti, o nestašici krvne grupe a plus i Hrvatskoj vojsci koja čvrsto drži linije obrane i ne odgovara na provokacije neprijatelja.

Znate li koja je razlika između jednoga prosječnog hrvatskog svećenika, na primjer, sisačkog biskupa Vlade Košića, i njegovog afričkog kolege, vjerskog službenika u ljudožderskom plemenu daleko od civilizacije, jednoga vrača s ogrlicom od lavljih zubi?

Jedan dječak iz Imotskog cijelo je ljeto nakon osmog razreda, dok su se njegovi vršnjaci kupali u Modrom jezeru i igrali na PlayStationu, pisao knjigu o Bleiburgu.

Putujete li autom na jug prema Dubrovniku, lijep običaj je došao da se zaustavite u Neumu makar na desetak minuta pojesti čuvene lokalne prstace.

Istinita priča. U malom mjestu na jednom našem otoku živio je sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća jedan klesar, ugledan i imućan obrtnik s budalastim sinom koji je obožavao Lepu Brenu.

Posljednjih nekoliko dana nije lako biti Donald Trump. Mediji ga napadaju, nasrću na njega kao čopor vukova na putnika na šumskoj stazi u zimskoj noći, reže i kese mu se bijelim očnjacima. Trump ih odbija mašući bakljom, no neće još dugo.

Pedeset petogodišnjeg Jakova iz Sinja Bog je prije nekoliko godina poslao da zapali travu i nisko raslinje. “Jakove, pali”, poručio mu je glas s nebesa i Jakov je, jasno, uzeo šibice i benzin i pošao u brdo.

Svaki građanin naše zemlje morao bi uvijek uza se imati državnu zastavu. U gepeku kraj rezervnog kotača i kutije prve pomoći valjalo bi držati torbicu od laganog najlonskog platna, za svaki slučaj.

Vrelo popodne prošle srijede u Puli. U centru, na stajalištu taksija kod Circola, stoje dva automobila spuštenih prozora, ali bez vozača. Njih se dvojica nekoliko metara dalje na pločniku, izvaljeni na kamperskim stolicama, znoje s ručnicima oko vrata kao boksači.

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog odsutnosti autora). Policija je banula u svitanje, probudila našeg kontroverznog poduzetnika, da ne kažem mafijaša, i krenula od podruma do tavana pretresati njegovu podsljemensku vilu.

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog odsutnosti autora). Turisti nam dolaze u velikom broju i dobro je, naravno, da dolaze, ali to nije bez posljedica. Dolaze nam svakakvi luđaci, noćobdije, lole i bekrije, pijanci i bludnici, naročito mlađi.

Đakovački vezovi, međunarodna priredba folklornih društava, bezazlena, politički sasvim nezainteresirana fešta u jednom pospanom provincijskom gradiću, prije nekoliko dana je bila prekinuta neobičnim incidentom.

Turisti nam dolaze u velikom broju i dobro je, naravno, da dolaze, ali to nije bez posljedica. Dolaze nam svakakvi luđaci, noćobdije, lole i bekrije, pijanci i bludnici, naročito mlađi.

Policija je banula u svitanje, probudila našeg kontroverznog poduzetnika, da ne kažem mafijaša, i krenula od podruma do tavana pretresati njegovu podsljemensku vilu.

Događaj je komičan, idiotski, zapanjujući i za ovu komičnu i idiotsku zemlju koja nas ne prestaje zapanjivati. Da je sedam osoba završilo pet dana iz rešetaka jer su pjevali nekakvu pjesmu, a pjesma, suprotno očekivanju nekog naivca, nije pozivala na vjersku, nacionalnu ili rasnu mržnju, nema u njoj ni Jasenovca ni Stare Gradiške, već je […]

Kad su u nedjelju navečer došli rezultati izbora, Željko Kerum smjesta je u znak žalosti spustio janjce na pola ražnja. Nisam bio tamo, ali mogao bih vam, vjerujem, opisati kako je to bilo. Kerumova guzičarska svita požudno je škicala kako rumena kožica na pečenju cvrči i lomi se, ali nitko od nije imao hrabrosti kazati: […]

Mrtva je trka. U kafićima, dućanima, autobusima, na tržnicama i na društvenim mrežama građanke i građani zapjenjeno se svađaju čiji je gradonačelnički kandidat gori.

Kad su tajanstveni ulagači krenuli graditi trgovački centar na parkiralištu ispod Općine, podigli su ograde preko pločnika, otjerali pješake, premjestili autobusnu stanicu i, meni najgore, iščupali iz tla jednu krasnu skulpturu, Plavo stablo ispred ateljea pokojnog Vaska Lipovca.

Kad su srpski nacionalisti 1989. obilježavali šest stoljeća od Kosovske bitke, hrvatski nacionalisti pravo se nisu mogli načuditi njihovoj velikoj, raskošnoj predstavi. To je samo Srbima slično, govorili su hrvatski nacionalisti zapanjeno. Ti su Srbi totalni perverznjaci, rugali su se. Kome bi drugome palo na pamet obilježavati svoje poraze?

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog spriječenosti autora). Čitam kako neki tvrde da njihovi sinovi i kćeri rođeni nakon raspada Jugoslavije ne razumiju srpski i ne preostaje mi nego sa žaljenjem zaključiti kako ta djeca očito nisu neki lumeni, odlikaši s pohvalnicama nastavnog vijeća.

Petar Škorić rekao je negdje da su on i Andro Krstulović Opara devedesetih stvarali državu, i to vam isprva vjerovatno zvuči kao pretjerivanje. Podsmjehnut ćete se, gdje bi Škorić i Opara znali kako se pravi država? Ali, kad pažljivije razmislite, to bi i moglo biti istina.

Nemio incident otprije nekoliko dana – da su Srbi i Židovi odbili sudjelovati na komemoraciji za žrtve Jasenovca zbog ustaškog pozdrava uklesanog na jednu ploču nekoliko kilometara od nekadašnjeg koncentracijskog logora – ozbiljno bi trebao zabrinuti hrvatske vlasti. Pogotovo zato jer nije prvi put da im Srbi i Židovi otkazuju poslušnost.

Na rubovima naših cesta iz trave izviruju spomenici poginulima u prometnim nesrećama, u granitu urezani portreti, većinom muškaraca, bez izuzetka vrlo mladih. Nose jakne od džinsa i fudbalerke.

Baš kad je kriza u “Agrokoru” prošlog mjeseca sramežljivo došla u medije, Iva Balent viđena je kako moli kraj međugorske vidjelice Mirjane Dragičević. Klečala je žmireći na Brdu ukazanja, obamrla od pobožnosti, šapćući ružarije, preklinjući nebesa da joj dadu mudrosti, snage i zdravlja da savlada nedaće koje su snašle nju i njezinu obitelj.

Čitam kako neki tvrde da njihovi sinovi i kćeri rođeni nakon raspada Jugoslavije ne razumiju srpski i ne preostaje mi nego sa žaljenjem zaključiti kako ta djeca očito nisu neki lumeni, odlikaši s pohvalnicama nastavnog vijeća.

Andrija Hebrang u subotu je naveo komičan razlog zašto će na izborima za zagrebačkoga gradonačelnika glasati za Brunu Esih. Učinit će to, kaže, jer Esih u programu za lokalne izbore zagovara utvrđivanje istine o komunističkim grobovima.

Noć je u Veroni. Mjesečina srebrom obasjava usnuli gradić. Tek se samotni ćuk čuje iz perivoja i negdje iz daljine pijana dernjava nekolicine mladih plemića što su zbog krčmarice namiguše bodežima nasrnuli jedan na drugoga.

Ivan Kovačić očito voli kad je napeto. Donosi li kakvu odluku, prikazuje je većom nego što ona jest. Njegove su dvojbe uzvišenije od drugih, uvijek na život ili smrt. Sve što on čini, ma kako drugima djelovalo malo, svakodnevno i bezazleno, za pravedniju je Hrvatsku i budućnost naše djece, svaki njegov postupak dio je vječne borbe […]

Kad je prije tri i pol godine na autocesti Bregana – Lipovac poginula glumica Dolores Lambaša, bila je to nesreća koja se može dogoditi svakome i razmjerno se često događa. Znate i sami, čitate novine, nema tjedna da tkogod na autocesti ne pogine jer je bilo mokro ili magla ili zato jer je vozač bio umoran.

Sve od lipnja 1981. Gospa svaki tjedan dolazi u hercegovački kraj da svome odanom narodu udijeli mudrosti poput: “Djeco draga, mrlje od crnog vina najlakše je očistiti mineralnom vodom” ili “Djeco draga, cvijeće će dulje ostati svježe ako u vazi rastopite jedan aspirin.”

“Srela sam američkog potpredsjednika Pencea. Drago mi je da dijelimo entuzijazam oko rada za dobrobit naših zemalja i snažne veze između Hrvatske i SAD-a”, objavila je u nedjelju na Twitteru predsjednica Republike Hrvatske, a novinarima je dodala da su izmijenili nekoliko vrlo srdačnih i konstruktivnih rečenica i dogovorili se o daljnjoj suradnji.

Prekinite me ako sam vam ovo pričao. Prije deset, dvanaest godina, ne sjećam se više, došao sam u Zadar na snimanje filma po mom romanu “Što je muškarac bez brkova”.

(Opaska uredništva: Zbog spriječnosti autora ponavljamo raniju kolumnu). Podaci ne ostavljaju mjesta nikakvoj dvojbi: nezaposlenost je u Hrvatskoj u padu. Državni zavod za statistiku u utorak je još jednom, po tko zna koji mjesec zaredom, potvrdio da je kriza zapošljavanja daleko iza nas.

Podaci ne ostavljaju mjesta nikakvoj dvojbi: nezaposlenost je u Hrvatskoj u padu. Državni zavod za statistiku u utorak je još jednom, po tko zna koji mjesec zaredom, potvrdio da je kriza zapošljavanja daleko iza nas.

Okrugla obljetnica međunarodnog priznanja naše zemlje u nedjelju je prošla vrlo lijepo. Na televiziji i u novinama govorili su vojnici koji su se za Hrvatsku borili na blatnjavim slavonskim njivama i snijegom zametenim velebitskim visoravnima, kao i ministri i ambasadori koji su teško krvarili na diplomatskim primanjima diljem Europe, a gospođa predsjednica se, uobičajeno, hvalila […]

Na križanju Desete ulice i Avenije Ustava u Washingtonu smješten je Smithsonianov prirodoslovni muzej i u njemu najveća entomološka zbirka na svijetu, gdje se u stotinama tisuća staklenki, ladica i vitrina čuva više od trideset pet milijuna primjeraka ravnokrilaca, opnokrilaca, resokrilaca, kornjaša, ušiju, vodencvjetova, bogomoljki, termita, uholaža i desetaka drugih vrsta kukaca.

Čekajući prije nekoliko dana u redu u pošti u Hercegovačkoj ulici pogled mi padne na njihovo radno vrijeme i osmjehnem se: pola sata pauze je ujutro, pola sata popodne i još pola sata za predaju dužnosti između dvije smjene.

Nezadovoljna rezultatom međunarodne arbitraže, hrvatska država namjerava od mađarskog MOL-a otkupiti udio Ine koji im je prije desetak godina sama prodala.

Neke je stvari jednostavno bolje ne znati. Evo, recimo, vi radite sve kao i inače, ustajete i perete zube, plaćate račune, odlazite na posao, kladite se na Manchester City, motate švercani duhan, četvrtkom navečer igrate mali balun, a vikendima odlazite na misu i nakon mise s kumom u njegovu selu iza Kozjaka pravite kobasice i […]

Dogodi se s vremena na vrijeme da u svemu prosječne, ili čak ispodprosječne osobe naprave nešto zapanjujuće razborito, čestito i hrabro. Eto, Tomislava Nikolića, predsjednika Srbije, ni najdobrohotniji među nama ne bi nazvali izuzetnim.

(Opaska uredništva: ponavljamo raniju kolumnu zbog spriječenosti autora). Želite li dobro zarađivati, a niste poduzetnik spreman na ulagačke rizike, u kapitalističkom svijetu morate vladati nekakvom specijalističkom vještinom, biti, na primjer, neurokirurg, ili mikrobiolog, ili kompjutorski programer, ili analitičar burzovnog tržišta, ili redatelj reklama, ili odvjetnik za razvode…

Bilo je, kažu, jednom vrijeme da se nije smjelo kazati da si Hrvat. Jednako se tako, tvrde, nije smjelo ići na vjeronauk i na misu. Ja, doduše, ne znam kad je to vrijeme bilo jer su moji otvoreno ispovijedali svoju hrvatsku narodnost, krstili se, ispovijedali, pričešćivali, krizmali i ženili u crkvi, postili na Veliki petak, […]

Želite li dobro zarađivati, a niste poduzetnik spreman na ulagačke rizike, u kapitalističkom svijetu morate vladati nekakvom specijalističkom vještinom, biti, na primjer, neurokirurg, ili mikrobiolog, ili kompjutorski programer, ili analitičar burzovnog tržišta, ili redatelj reklama, ili odvjetnik za razvode…

Što ste prvo pomislili kad ste čuli da se PDV na kruh, mlijeko i ortopedska pomagala neće povećavati? Pomislili ste zacijelo kako bi nekome vrlo rado prebili nogu polubijelom štrucom od prošlog utorka, a onda mu darovali štaku nabavljenu po jednakoj povlaštenoj poreznoj stopi.

Doživite li devedesetu, napokon se možete zabavljati. Život je na izmaku, čemu više odricanja? Čemu oprez, zašto biti obziran i pristojan i drag? Krajnji je čas da se oslobodite strahova, otpustite kočnice. Sazrelo je vrijeme da upišete padobranski tečaj, tetovirate se, otkrijete radosti nudizma, izgubite životno osiguranje na pokeru, kupite motocikl i shvatite šta je […]

Tužna je istina da najuzorniji hrvatski domoljubi često ne znaju svoj jezik. Zazivaju hrvatsku mati, a jedva natucaju materinji. Komično je to gledati, što su veći Hrvati, gotovo u pravilu, gore vladaju hrvatskim. Rasrdila se tako prvo Željka Markić, a za njom cijeli niz desničarskih portala da sam u jednom novinskom tekstu ja napisao kako […]

Građane je donedavno ljutilo da saborski zastupnici uzimaju plaću, a ne dolaze na posao. Izbezumljivali su ih prizori polupraznih klupa. Gnjevom ih je ispunjavalo da Željko Kerum, poznat i kao svjetski megacar, legenda i obožavano biće, u cijele četiri godine mandata nije nego dva puta po pola sata boravio u sabornici.

Nema tome deset dana, u jednim su novinama ukorili Ministarstvo kulture da su nerazumno otpustili jednu sposobnu i vrijednu činovnicu, a iz Ministarstva je na to došao odgovor kako nitko nije nezamjenjiv.

Prije nego bacim udicu, izmolim jednu Zdravomariju – kaže Fredo Corleone nećaku Anthonyju, sinu svoga brata Michaela, u drugome dijelu Coppolina “Kuma”. Nešto kasnije Freda vidimo zajedno s Alom Nerijem u čamcu na jezeru kako šapće: “Sveta Marijo, majko Božja, moli za nas grešnike…”, ali ne znamo moli li on za ribolovnu sreću ili zato što sluti da će ga […]

Mogao sam i ja biti bogat, nego me je bilo sram, govorim katkad ljudima. Jer, zaista, osobina koja vam treba da biste zaradili više od drugih, istaknuli se posjedovanjem mnogih materijalnih dobara, pokraj marljivosti, poslovnog znanja, sreće i koječega drugog, je i određena mjera bezobzirnosti.

Prijatelj je prije nekoliko godina sa suprugom i dva sina preselio se iz Beograda u Ženevu. Tamo ima odličan posao u međunarodnoj agenciji za sigurnost zračnog prometa i stan u zaštićenom i čistom susjedstvu s ravno ošišanim živicama, rascvalim grmovima ruža i očetkanim psima.

Svi znaju potresnu priču kako su kršćani zbog svoje vjere u starome Rimu krvavo stradali, kako su ih proganjali, razapinjali i bacali lavovima. Pa, dobro, to je istina, ali ne baš potpuna.

Može li mi netko objasniti što će velikom Bogu na nebesima olimpijska bronca u skoku u vis za žene? Da je Bog htio medalju u skoku u vis, pa još u, neobično, ženskoj konkurenciji, mogao je valjda uzeti zlato. Ako je jednu natjecateljicu izabrao i osobito inspirirao,

(Opaska uredništva: Ponavljamo kolumnu od prošle subote kako ne bismo prekršili izbornu šutnju jer se Ante Tomić u ovotjednoj, najnovijoj kolumni bavi jednim poznatim političarem koji se natječe na parlamentarnim izborima). Zamislite kako je tužno u našim nogometnim klubovima uvijek u ovo doba godine, na izmaku ljeta, kad talentiraniji igrači prazne ormariće u svlačionicama, ostavljajući […]

Zamislite kako je tužno u našim nogometnim klubovima uvijek u ovo doba godine, na izmaku ljeta, kad talentiraniji igrači prazne ormariće u svlačionicama, ostavljajući mlađim kolegama dezodorans ili svoju sretnu kožnu narukvicu ili takvu nekakvu sitnicu za uspomenu,

Ljubiša Buha, zvani Čume, višekratno osuđivani nasilnik i lupež, šef surčinskoga klana i zaštićeni svjedok u suđenju za ubojstvo Zorana Đinđića, došao je jedne svibanjske nedjelje prije devet godina u Sinj da sa svojim rasnim arapskim grlom sudjeluje u konjičkoj utrci Memorijal Franje Tuđmana.

Zar ne bi bilo zgodno da Crkva uvede kartice vjernosti kao trgovački lanci koji popustima nagrađuju redovne mušterije? Više bi vjerojatno bilo naroda na misama da se, recimo, možete ispovjediti, skrušeno i iskreno, i da vam svećenik dade pokoru od, na primjer, deset Očenaša i pet Zdravomarija,

Ako ste na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti poželjeli štogod priložiti za obnovu vukovarskog vodotornja, trebali ste nazvati specijalni broj, a s druge strane, u Kninu, javio bi vam se nekakav znameniti živući Hrvat ili Hrvatica, pa biste vas dvoje na minutu ili dvije ugodno i opušteno razmjenjivali svoja bezvrijedna mišljenja o bezvezarijama.

Kad je u javnost došla afera s Anom Karamarko i savjetnikom MOL-a, afera koja je na koncu dovela do rušenja vlasti i izbora u rujnu, politički mudrijaši iz Mosta u prvo vrijeme nisu imali pojma što bi s time, koja je dalekosežna posljedica otkrića da supruga potpredsjednika Vlade ima zgodan financijski aranžman s tvrtkom koja […]

Reklama počinje zračnom snimkom plaže, čistog modrog mora koje oplahuje bijelo žalo i ugostiteljskog lokala pod krovovima od trske koji, usput rečeno, meni djeluje nezakonito, podignut na brzinu na komadiću nasutog tla, bez građevinske i lokacijske dozvole i odobrenja nadležnih inspekcija. Zacijelo ipak griješim jer je mjesto ekskluzivno.

Dvadesetak se mladih katolika okupilo u Splitu prije neku večer. Ispunjeni onom grčevitom, nešto i jezivom veselošću koja se tu i tamo vidi kod vjernika, grozničavo se trudeći odlično zabaviti, u Marmontovoj ulici su uz akustičnu gitaru pjevali o Isusu Kristu, srdačno zovući međunarodno mnoštvo vršnjaka okupljenih na festivalu elektroničke glazbe da im se pridruže.

Korejci i Korejke, rastom po prilici kao naši prvopričesnici i prvopričesnice, prolaze ulicama snimajući se mobitelom na štapu. Čine to, doduše, i turisti drugih nacionalnosti, ali pripadnici malešne dalekoistočne race, primijetio sam, osobito vole selfie stickove. Osim u zaslon telefona na kratkoj metalnoj motki oni jedva i u šta drugo gledaju.

Kad je prije nekoliko dana na Ugljanu netko razbio šoferšajbu nogometnom reprezentativcu Rakitiću i uništio mu obiteljsko ljetovanje, općinski je načelnik smjesta pogodio tko je to učinio: pa naravno, stari policijski znanac, karijerna propalica, iskusni razbojnik, neuhvatljivi zulumćar u narodu poznat kao Neodgovorni Pojedinac.

SOA je podnijela redovni javni izvještaj o svom djelovanju u 2016. godini koji se jedva neznatno, u nekoliko detalja, razlikuje od redovnog javnog izvještaja o njihovu djelovanju u 2015. godini.

Ako ste i školovan teolog, često će vas zbunjivati Božje odluke. Nećete primjećivati onu beskrajnu milost i dobrotu koja navodno ravna našim svijetom. Naprotiv, postoji li zaista jedna svemoćna i sveprisutna nevidljiva sila, ona će vam se prije činiti okrutna i zla.

Ako se Zoran Milanović ikad poželio odmoriti od premijerskog posla, premda ne znamo od čega bi se taj odmarao, osim možda od masne spize i teškog crnog vina, Tomislav Karamarko definitivno mu je pokvario planove.

Polovinu saborskih zastupnika, sedamdeset šestero njih, HDZ mora sakupiti za spas Tomislava Karamarka. Sedamdeset šest izabranih muškaraca i žena, najboljih koje naš narod ima, trebalo bi visoko podignuti ruku da posvjedoče kako je Tomislav Karamarko časna, nepokolebljivo ispravna osoba, i kako on i supruga mu Ana,

Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović zaspala je slušajući kriještanje paunova na rascvaloj ledini predsjedničkog posjeda na Pantovčaku, kad je kraj nje protrčao bijeli zec u odijelu s prslukom. U tome doista nije bilo baš ničeg jako neobičnog, a niti se samoj gospođi Grabar-Kitarović učinio sasvim nesvakidašnjim kad ga je čula kako si mrmlja u bradu: […]

Izrabljivanje ima mnogo lica i svako je ružno, a jedno od ružnijih upoznali smo prije nekoliko dana u jednom gradiću u unutrašnjosti domovine. Muškarac je s prostitutkom dogovorio intimni susret za stotinu eura, no nezadovoljan uslugom na kraju joj je isplatio samo petsto kuna i još se otresao da je ona tako bezvoljno i traljavo […]

Zajapureni, razjareni, razdrljeni, a često i pijani mužjaci dohvate se katkad u našim gostionicama jer je netko varao na kartama ili oklevetao nečiju ženu. Plane krv, zagrmi psovka i sijevne pleska. Uskomeša se načas narod i učini se kao da će upravo početi krasna balkanska makljaža slobodnim stilom, bez ograničenja, s davljenjem, pljuvanjem, čupanjem kose, […]

Na vlasti su ljudi koji nikada nisu voljeli i željeli Hrvatsku, ali uskoro će to biti promijenjeno, najavljivao je odlučno Tomislav Karamarko prije dvije godine, a mnogi su diljem zemlje grizli šake da ne bi zaridali od domoljubnog ganuća.

Mališane je nezahvalno darivati. Donesete li im štogod, njihova se lica nakratko razvedre, široko se osmjehnu mliječnim zubićima, a onda nestrpljivo i pohlepno razderu omot, izvade iz kutije bager, ili Supermana, ili robota ili što ste im već donijeli, i šmugnu u svoju sobu, da bi se otamo najkasnije za deset minuta vratili žalosno noseći […]

Na samom sjeveru Srbije, nedaleko od državne granice s Mađarskom, Tisa razdvaja Bačku od Banata i dijeli na dvoje jedan gradić s golemom mađarskom većinom. Polovica u Bačkoj zove se Kanjiža, a na banatskoj je strani Novi Kneževac. A jednom je tu bila i granica dvije velike i slavne, obje danas bivše carevine, preko mirne […]

Na jednom portalu u nedjelju kasnije navečer objavljena je vijest kako je Tomislav Karamarko nešto poslije 22 sata pred svojim pristalicama održao pobjednički govor.

Zamislimo jednu običnu hrvatsku čekaonicu Hitne pomoći. Muškarac s krvavim ručnikom na tjemenu, kojega je susjed u svađi oko zemlje klepio, srećom, tupom stranom sjekire. Zatim dječak koji je progutao autić. Onda jedan što je varao ženu s najboljom prijateljicom, pa mu ljubomorna žena umjesto gemišta dva u tri donijela nerazblaženu, čistu, cijelu solnu kiselinu.

Sunčano je proljetno jutro, čistačice s ružičastim gumenim rukavicama i kratkim bijelim majicama s ispranim pivskim reklamama na prsima metu sportske kladionice. Preko mramornih podova metlama guraju hrpe zgužvanih papirića, ravnodušno skupljaju na škovacere tuđa žarka nadanja u bolje sutra.

Premda je ekranizacija njegovog poluautobiografskog romana o odrastanju 2004. bila među nominacijama za “Oscara” za najbolji strani film, Jan Guillou nije došao na svečanost u Hollywood, a razlog je za to bio upravo zapanjujući. Švedski pisac i novinar imao je nevolja s dobivanjem ulazne vize jer se nalazio na popisu terorista.

Jedna saborska prepirka prošli tjedan je podsjetila na potresnu zgodu iz rujna 2000. godine, kad je predsjednik države Stipe Mesić ukazom umirovio sedam visokih časnika.

Hodao sam Karlovim mostom kad je Feđa Klarić nazvao da mi slomljenim glasom reče da je Lepa Smoje umrla. Zaustavio sam se zatečeno, ispunjen tugom i krivnjom. Nekoliko već godina nisam vidio Lepu, premda me je Feđa više puta zvao da je pođemo posjetiti, a sad sam, evo, daleko, u Pragu, pa joj ni na […]

Djelovalo je kao da su Božu Petrova oteli izvanzemaljci. Konferencija za novinare predsjednika Mosta nezavisnih lista činila se kao scena izbačena iz nekog nastavka popularnog znanstvenofantastičnog serijala “Ljudi u crnom”.

Papa Frane nedavno je uočio kako prijetnje Donalda Trumpa za oštrijim, represivnijim mjerama protiv ilegalnih meksičkih useljenika nisu najbolji primjer kršćanskog ponašanja, a Trump mu je uskoro odgovorio izjednačavajući, bogzna zašto, ilegalce na južnoj granici Sjedinjenih Država s radikalnim islamistima na Bliskom istoku:

Ima, znate i sami, ljudi koji su sporiji. S njima valja pažljivo i smireno. Ne smijete izgubiti živce, već im polako i nježno objašnjavati. Naglasiti im svaku riječ i tražiti da vam kimnu glavom i ponove, kako biste znali da su vas čuli i razumjeli.

Hajduku je okrugli rođendan, sto pet će napuniti krajem ovoga tjedna, ali vrijedni jubilej će nažalost proći bez šefice države. Kolinda Grabar-Kitarović šalje savjetnika Andru Krstulovića Oparu sa čestitkom i ružama i ljubaznom isprikom kako ima neodgodivih državnih poslova.

Kao kad vas pokvareni stolar uvjerava da iverica nije drugačija od punog drva, ili kao kad vam lažljivi slastičar tvrdi da nećete uočiti razliku između margarina i maslaca, ili kao kad vam se prepredeni trgovac na materin grob kune da je skaj od poliuretana lijep i trajan kao teleća koža, ili kao kad vam šašavi […]

Vlada nije ni počela raditi, a neki su već zaključili kako nema šanse da ostvari sve što je obećala. Jedva što su i imenovani ministri, dežurni su ih skeptici otpisali. Nema od ovoga ništa, tvrde nezadovoljnici. Sve je to samo prelijevanje iz šupljeg u prazno. Premiještanje potrošenih ljudi, preslagivanje partijskih budala. Oreškovićeva ekipa nema reformski […]

Kao što znate, u velikim političkim strankama sve je veliko. Velika je opasnost od njih, veliki su to gadovi, veliki lažljivci, velike pare kradu, pa glasači zaziru od njih i traže nekakvu manju stranku ili nezavisnu listu, misleći kako će razmjerno manji pokvarenjaci napraviti razmjerno manju štetu.

Na otvaranju Europskog prvenstva u Beogradu hrvatski vaterpolisti, od milja Barakude, teško su poraženi od Srbije rezultatom trinaest prema šest. U utakmici protiv domaćina naši momci djelovali su kao neplivači, kao djevojčice koje grčevito veslajući ručicama istom uče držati glavu iznad vode. Ponižavajuće i mučno je to bilo gledati.

Postoji li pakao drugačiji za svakog grešnika, mene će Sotona staviti da u vječnosti stojim pred šalterom u banci, beznadno zureći u displej na kojemu, recimo, crveno svijetli 22, dok ja u ruci držim papirić s rednim brojem 72 346 923 746 018 911.

Napušten od svojih i poražen od Mađara, posljednji hrvatski kralj narodne krvi izdahnuo je na kamenitom planinskom putu. Leži u poderanoj crvenoj uniformi, krvav i bespomoćan, dok se vrane blistavog, ugljenocrnog perja skupljaju oko njega, a jedna lijepa, gotovo gola djevojka, o čijem odnosu s poginulim muškarcem možemo samo pretpostavljati, skanjujući se prilazi iz lijevog […]

Ulazeći u prostorije stranke na Trgu žrtava fašizma, Milijan Brkić se okrenuo novinarima i ozbiljno kazao: “Danas je prekrasan dan. Mi smo ljudi koji imaju čast, ponos i dostojanstvo i ne mijenjamo svaki dan mišljenje”. Nestao je zatim iza vrata, a novinari su ostali na pločniku, razbijajući glavu o značenju njegove izjave.

Prije dvadesetak godina oko toga su se vodile ideološke rasprave. Naš je narod bio podijeljen, nepomirljivije nego Sjeverna i Južna Koreja ili istočni i zapadni Berlin, na one koji navijaju za Djeda Mraza i one što briju na svetog Nikolu.

Veliki strah i uznemirenost zavlada u naših ljudi nađu li se u blizini kakvog tuđinca, da ne bi tuđi jezik i kultura, kao izuzetno opasan, infektivan materijal, skočio na nas i našu djecu i totalno nas promijenio, uništio ono osobeno, prepoznatljivo i jedinstveno, od davnina naše.