autograf.hr

U godišnjoj božićnoj čestitki službenicima Kurije papa Franjo ih moli da uvijek budu zahvalni za milosti koje nam Bog daje, da nikada ne pomisle da im više nije potrebno obraćenje i da na svaki način doprinose miru.

Umrla je kraljica Velike Britanije Elizabeta II. i, nakon skupih protokola i ceremonija koji su trajali desetak dana, napokon 19. rujna (2022.) sahranjena da počiva u miru. Prateći događanja od njezine smrti do sahrane te prisjećajući se povijesti i simboličke težine britanske monarhije, teško se oteti dojmu koliko sličnosti postoji između monarhije i ustroja Katoličke […]

Kad kažemo svijet, riječ je o konstelaciji našega bića projicirana u kulturu, cjelokupnost naših odnosa i njihove proizvodnje. Prije nego što počnemo raspravljati može li svijet mijenjati te kako, valjalo bi prvo postaviti pitanje o potrebama i željama: je li potrebno svijet mijenjati i želim li promjenu svijeta?

Većina će nas se vjerojatno usuglasiti da u našem društvu itekako nedostaje istinskoga dijaloga. No neće nas u dijalog uvesti jadikovanje i kritiziranje drugih kojima nedostaje dijaloga. Izuzeti sebe same iz kritike znači, zapravo, ni ne željeti da do dijaloga zbiljski dođe.

Kojom bismo riječju mogli sažeti temeljne biblijske događaje? Jedan od odgovora svakako jest: Izlazak ili oslobođenje od ropstva. U biblijskim tekstovima, uključujući Tanah i novozavjetne tekstove, čitati je različite perspektive razumijevanja ropstva i oslobođenja. Riječi je o neodvojivim razinama: od političke do duhovne. Tekstovi svjedoče o političkom ropstvu u Egiptu, Asiriji i Babilonu, o duhovnom […]

Vjerojatno nema čovjeka koji ne želi mir, život bez sukoba i nasilja. Barem u vlastitom, osobnom, obiteljskom i svakodnevnom životu. Najčešće mislimo da naš mir uglavnom ovisi o drugima, odnosno da su drugi ti koji ga mogu narušiti.

Zen majstor Thich Nhat Hanh napustio je svoje tijelo 22. siječnja 2022. u rodnom Vijetnamu, gdje je to i želio nakon četrdeset godina izgnanstva i nakon što je 2014. bio doživio jak moždani udar. Vijetnamske vlasti su odobrile povratak Thicha Nhata Hanha tek 2018., ali policija u civilu bila je stacionirana ispred hrama u kojem […]

Klimatske promjene, virusne epidemije, ekonomske krize, sve veće razlike između bogatih i siromašnih, lažne vijesti, političke i svjetonazorske ideologije koje nas dijele – sve nas to ispunja osjećajem nesigurnosti i strahovima. A strah, pogotovu nesvjestan, rađa frustracije, gnjev, pa onda i sukobe i ratove.

Ironični podnaslov najpoznatijega europskog romana 18. stoljeća, napisanog u tri nadahnuta dana 1759.: ”Candide, ili Optimizam”, usmjeren je protiv nade Voltaireova doba: protiv nade usredotočene na znanost, tehnički napredak, razum te utopijske svjetove religije i ljubavi. Voltaire je bio bijesan: naravno da znanost neće poboljšati svijet – samo daje novu moć tiranima; naravno da religija […]

Mirovni forum, po prvi puta održan 2018. na inicijativu francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, ove se godine održava od 11. do 14. studenog u Parizu u nazočnosti brojnih osoba iz kulturnog, medijskog i političkog svijeta, uključujući filipinsku novinarku Mariju Ressu, nedavnu dobitnicu Nobelove nagrade za mir i potpredsjednicu Sjedinjenih Država, Kamalu Harris.

Prvi Svjetski dan molitve za mir 27. listopada 1986. organizirao je papa Ivan Pavao II. u Asizu (Assisi) u Italiji. Skupu je prisustvovalo 160 vjerskih poglavara koji su proveli dan zajedno u postu i molitvi. Predstavljali su 32 kršćanske vjerske organizacije i 11 drugih nekršćanskih svjetskih religija.

Možda više od svih drugih govora pape Franje volim slušati njegove odgovore na konferencijama za novinare što ih nakon svojih putovanja redovno drži u avionu koji ga vraća u Rim. Novinari iz brojnih zemalja mu postavljaju pitanja o dojmovima nakon posjete nekoj zemlji, ali i druga, opća pitanja kakva bi mu možda rado postavili mnogi […]

Promjena koju je donio Drugi vatikanski koncil, a da je odmah bila vidljiva i osjetna svima svakako je ponajprije liturgijska: svećenik više nije okrenut leđima vjernicima, a mise su govorene na jeziku zemlje u kojoj su služene. No učinci su mnogo dalekosežniji.

Kao i u mnogim biblijskim izrekama (Iz 40, 18; Br 11, 17; 15, 30; Tuž 2, 13 ili u prispodobama u rabinskoj literaturi (Avot de-rabi Natan 18,1; Bereišit / Post / Raba 39, 2; Šamot / Izl / Raba 31, 14) o kakvom događaju ili osobi, i Isusove prispodobe o Kraljevstvu najčešće počinju s pitanjem: […]

Primjere za svoje prispodobe Isus je nalazio u stvarnom životu i nije ih ponudio slušateljima kao alegorije (što ne znači da se ne mogu i tako tumačiti – prvi su to či nili evanđelisti), nego kao analogije koje provociraju na razmišljanje, raspravu i djelovanje.

Dopustite mi da se, misleći na braću i sestre Pravoslavne Crkve koji slave Uskrs, prisjetim svoje posjete Lavri sv. Trojstva i sv. Sergija (Trojice-Sergijeva lavra) za putovanja u Rusiju krajem 80-ih.

Svakodnevno se budimo u našu stvarnost gdje nas dočekuju vijesti što potvrđuju dubinu krize u kojoj se nalazimo: financijske malverzacije, laži političara, izbjeglice i prognanici u kampovima uz granice, sve više nasilja u gradovima uperena protiv onih drukčijih: drukčije boje kože, religije ili nacije, plastika u oceanima i morima koja ubija njihove stanovnike, elementarne nepogode, […]

U petak 5. ožujka papa Franjo krenuo je iz Rima talijanskom aviokompanijom Alitalia prema Bagdadu.

Generalna skupština Ujedinjenih nacija jednoglasno je odlučila da se 4. veljače svake godine obilježava kao Međunarodni dan ljudskog bratstva, počevši od 2021. Pozvala je države članice i druge narode da poštuju datum na način koji svaka smatra prikladnim. Papa Franjo sudjelovat će na obilježavanju Dana ljudskoga bratstva zajedno s velikim imamom Al-Azharom Al-Tayebom virtualnim susretom […]

Prvoga siječnja ne obilježavamo tek početak nove godine, nego ove 2021. godine i 54. Svjetski dan mira. Tom prigodom papa Franjo objavio je poruku pod nazivom ”Kultura brige kao put mira”. S pozicije osobe kojoj su brige čovječanstva i njegove brige uputio ih je svima s kojima dijeli ili bi želio dijeliti u brigu: ponajprije […]

U evanđeljskoj prispodobi o najmodavcu i najamnicima (Matej 20, 1-16) riječi je o pravim najamnicima koji na tržnici čekaju da ih tkogod unajmi za posao i o pravom najmodavcu koji ih unajmljuje. Poruka same prispodobe nije eshatološka ni soteriološka, nego se tiče ekonomije i društvenih odnosa. Nije riječi o spasenju u budućem svijetu, nego o […]

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju, vrlo aktualnu kolumnu, zbog spriječenosti autorice). Svaka kriza nas nečemu uči. To najčešće ne primjećujemo odmah. Vidimo kasnije. Kad prođe i kad njezine posljedice uspijemo integrirati u naš život i krenuti dalje. Stoga bi se trebalo već sad pitati ne što nam oduzima, nego čemu na uči.

Kršćanima, i ne samo njima, ne bi trebala biti strana misao da smo, mi ljudi, ma koliko da nas je, uzajamno povezani kao članovi jedne obitelji te da se od zdrave obitelji očekuje uzajamno uvažavanje, briga i odgovornost svih članova jednih za druge. Gotovo da se čini neobičnim da o tome uopće treba govoriti. Međutim, […]

Pokušati rekonstruirati povijesnoga Ješuu (Isusa, op. ur.) ne znači svesti ga na Židova prvog stoljeća. Svrha rekonstrukcije jest jednostavno upozoriti na Ješuinu ukorijenjenost u njegovoj vlastitoj tradiciji.

Htjeli ne-htjeli nalazimo se usred radikalnih paradigmatskih promjena. Thomas Kuhn je tako nazvao promjene u povijesti znanosti, obrate od ptolomejskog do kopernikanskog, ili od newtonovskog do einsteinovskog načina mišljenja. ”Normalna paradigma” je način na koji se, prema Kuhnu, misli znanost u danom povijesnom trenutku. No, to jednako vrijedi za kulture (uključujući religije), ekonomije i politike. […]

Dok ovo pišem 16.708 osoba je potpisalo peticiju na ovoj web stranici.  Potpisi daju potporu Anne Soupa u njezinoj kandidaturi za biskupa Lyona te će, zajedno s popratnim pismom kandidatice, biti predani papi Franji.

Prigodom pete obljetnice objavljivanja enciklike Laudato Si. O brizi za naš zajednički dom te u kontekstu pandemijske krize u kojoj se potvrđuje važnost pitanja što ih je enciklika bila otvorila, papa Franjo je, na inicijativu Dikasterija za promicanje cjelovitog ljudskog razvoja, u nedjelju, 25. Svibnja pozvao cjelokupnu Crkvu da sljedeću godinu posveti promišljanju i aktivnostima […]

Naša je civilizacija postala civilizacijom brzine. Sve smo brže stvarali svijet u kojem živimo: naprezali sebe i svoje okruženje da proizvodimo što više, da mnoštvo aktivnosti stisnemo u jedan dan, sat, minutu.

Kojom bismo riječju mogli sažeti temeljne biblijske događaje? Jedan od odgovora svakako jest: Izlazak ili oslobođenje od ropstva.

Svaka kriza nas nečemu uči. To najčešće ne primjećujemo odmah. Vidimo kasnije. Kad prođe i kad njezine posljedice uspijemo integrirati u naš život i krenuti dalje. Stoga bi se trebalo već sad pitati ne što nam oduzima, nego čemu na uči.

Pisala sam već u nekoliko navrata o pojedinim svećenicima i duhovnim autoritetima te emocionalnim i seksualnim zloporabama žena u Crkvi, točnije: o zloporabama duhovne moći kakvu su ti autoriteti dobili od Crkve. Preplavljeni vijestima o pedofilskim skandalima, zanemarili smo žene.

S golemom se radoznalošću očekivao dokument pape Franje kao njegova zaključna riječ nakon izvanredne Biskupske sinode na temu Amazonije održane u listopadu prošle godine.

Prošlo je sedam godina otkako je Joseph Ratzinger odustao od papinske službe. Rekao je da će se posvetiti kontemplaciji i molitvi.

Prošlo je sedam godina otkako je Joseph Ratzinger odustao od papinske službe. Rekao je da će se posvetiti kontemplaciji i molitvi.

Prošlo je sedam godina otkako je Joseph Ratzinger odustao od papinske službe. Rekao je da će se posvetiti kontemplaciji i molitvi.

Bilo je na blagdan Trojice mudraca bačenih ubijenih jelki oko kontejnera. Možda zato da bi njihovi bacači, tko zna komu, pokazali da ih se, premda liturgijsko božićno vrijeme još traje za katolike, ne tiče ako se Isus još komu rodio.

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog spriječenosti autorice). Vjera je osobni odabir, ne toliko skup uvjerenja o Bogu, koliko povjerenje u Njega, u Njegovo milosrđe i raspoloživost za čovjeka.

Biti svet znači biti cio, cjelovit. Kao na početku. Sve stvoreno – zvijezde i planeti, zemlja i nebo, biljke i životinje, čovjek i njegova sjena dobro je, štoviše “veoma dobro”. Pokret stvaranja čin je Božjega samoočitovanja, njegovo utjelovljenje u stvorenome.

Ako je onaj koga najčešće imenujemo Bogom negdje skriven, onda je skriven u religijama, skriven od nadzora kojim se nastoji otajstvo upregnuti u liturgiju, nutarnje znanje u uvjerenja, a neizrecivo u dogme.

Povjerenje u Boga ne proishodi iz uvjerenja, nego iz čuvstva za neizrecivo. Čovjeka kojega, makar i nerazgovjetno, ne dirne prizor lijepoga krajolika ili mu pogled malenog djeteta ne izmami osmijeh, dakle tko se ne odaziva svom čuvstvu za neizrecivo, gotovo da ne bismo mogli nazvati čovjekom.

Nedavno se (24. kolovoza) navršilo sedamdeset šest godina od smrti filozofkinje i mističarke Simone Weil (1909-1943). Nije okrugla obljetnica, ali svaka je prigoda dobra da se prisjetimo njezine misli.

Čitati Tomino evanđelje i intelektualan je i duhovan izazov. Intelektualan zbog toga što propitujući kako i gdje je živjelo to evanđelje i zašto je osuđeno kao heretičko, otkrivamo složenost nastajanja kršćanstva kakvoga poznajemo. Duhovan zbog onoga što u njemu možemo otkriti za svoj vlastiti duhovni put.

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog odsutnosti autorice). Već više od dvije tisuće godina brojimo godine počev od događaja koji je, kako reče Hegel, stožer oko kojega se okreće sveopća povijest. Ili barem povijest tzv. Zapada. U knjizi Le grands inventions du christianisme, što ju je 1999. priredio René Rémond (u hrvatskom prijevodu Velika iznašašća […]

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog odsutnosti autorice). Čovjek bi očekivao da će, u vremenu u kojem nam procesi globalizacije i napredak tehnologije u području komunikacija omogućuju da znamo kako postoje drugi i drukčiji ljudi od onih kakve poznajemo iz naše okoline, kršćanstvo prednjačiti u povezivanju ljudi. I zacijelo to ponegdje u svijetu i čini, […]

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog odsutnosti autorice). Intenziviranje globalizacije, internacionalizacija trgovine, medija i informacija, nagle promjene političkih i društvenih struktura što uzmiču pred ekonomskom moći, klimatske promjene, masovne migracije – sve to utječe na nas. Usporedno s materijalnim i društvenim promjenama događaju se i one duhovne naravi. Živimo u vremenu radikalnih promjena i one […]

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog odsutnosti autorice). Intenziviranje globalizacije, internacionalizacija trgovine, medija i informacija, nagle promjene političkih i društvenih struktura što uzmiču pred ekonomskom moći, klimatske promjene, masovne migracije – sve to utječe na nas. Usporedno s materijalnim i društvenim promjenama događaju se i one duhovne naravi. Živimo u vremenu radikalnih promjena i one […]

Kada je riječi o područjima u kojima kršćani artikuliraju vlastitu vjeru, liturgijsko/sakramentalno i moralno područje zacijelo nisu jedina. Ni dostatna. Čovjek vjere, ukoliko pristaje živjeti u svom vremenu i unutar društva u kojem se zatekao, pozvan je nastojati oko razumijevanja vjere kako unutar vlastite tradicije i njezina razvoja, tako i unutar ljudske događajne i intelektualne […]

Intenziviranje globalizacije, internacionalizacija trgovine, medija i informacija, nagle promjene političkih i društvenih struktura što uzmiču pred ekonomskom moći, klimatske promjene, masovne migracije – sve to utječe na nas. Usporedno s materijalnim i društvenim promjenama događaju se i one duhovne naravi. Živimo u vremenu radikalnih promjena i one se događaju brže nego što je to ikad […]

Čovjek bi očekivao da će, u vremenu u kojem nam procesi globalizacije i napredak tehnologije u području komunikacija omogućuju da znamo kako postoje drugi i drukčiji ljudi od onih kakve poznajemo iz naše okoline, kršćanstvo prednjačiti u povezivanju ljudi. I zacijelo to ponegdje u svijetu i čini, što ne samo da jest bitno jedno krilo […]

Vijest o smrti Jean Vaniera (1928-2019), utemeljitelja zajednica “Arka” (“L’Arche”) i “Vjera i svjetlo” (“Foi et lumière”) prisutnih diljem svijeta, i u Hrvatskoj, te autora brojnih knjiga i predavanja o duhovnosti i antropologiji ljudskog zajedništva, obavljena je i u našim medijima.

Već više od dvije tisuće godina brojimo godine počev od događaja koji je, kako reče Hegel, stožer oko kojega se okreće sveopća povijest. Ili barem povijest tzv. Zapada. U knjizi Le grands inventions du christianisme, što ju je 1999. priredio René Rémond (u hrvatskom prijevodu Velika iznašašća kršćanstva objavljena 2010.), autori kušaju odgovoriti na pitanje:

Svakodnevno se ujutro budimo u takozvanu stvarnost gdje nas dočekuju vijesti što potvrđuju dubinu krize u kojoj se nalaze i Crkva i svijet: nova otkrića seksualnoga zlostavljanja i prešućivanja, financijske malverzacije, laži političara, sve veći broj izbjeglica i prognanika u kampovima uz granice, sve više nasilja u gradovima uperena protiv onih drukčijih: drukčije boje kože, […]

Već nas je Hannah Arendt, u studiji Eichmann u Jeruzalemu iz 1963., upozorila da počinitelji velikih zala kroza ljudsku povijest najčešće nisu – kako to rado zamišljamo da sebe ne bismo dovodili u pitanje – sociopati i fanatici, nego obični ljudi koji prihvaćaju autoritet neke institucije ili države i onda kad im tumače da su […]

Na ivici stojimo još od ”konačnog rješenja”. Gledamo u vlastito lice suočeni s onim za što smo kadri učiniti jedni drugima prelazeći točku u kojoj se još možemo zvati ljudima. Kroz našu povijest prelazi nezacijeljena pukotina i širi se. Gledamo i pravimo se da ne vidimo.

Vjera je osobni odabir, ne toliko skup uvjerenja o Bogu, koliko povjerenje u Njega, u Njegovo milosrđe i raspoloživost za čovjeka.

Dario Edoardo Viganò bio je od 2015. do 2018. perfekt vatikanskoga Sekretarijata za komunikaciju, dakle, odgovoran za audiovizualnu komunikaciju pape Franje sa svijetom. Njemu dugujemo brigu za odlične snimke Papinih susreta, govora i putovanja, video-susreta s kršćanskim zajednicama diljem svijeta, kao i njegovu prisutnost na društvenim mrežama (Twitteru i Instagramu).

Uvijek je zanimljivo pogledati i čuti konferenciju za novinare što ju papa Franjo, nakon posjete nekoj zemlji obično drži u avionu na povratku u Rim. Tada kaže svoje dojmove, komentira značenje susreta što ih je imao i stavlja ih u širu povijesnu perspektivu.

U prosincu prošle, 2018. godine obilježili smo 70. obljetnicu Opće deklaracije o pravima čovjeka usvojenu na Generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda 10. prosinca 1948. u Parizu.

U svijetu paradoksa živimo otkad je ljudske povijesti. Tek, u ovo naše stoljeće osjećamo to intenzivnije jer se promjene događaju brže, a binarne su podjele – na prirodu i kulturu, politiku i ekonomiju, čovjeka i kapital, pa posljedično na bogate i siromašne te na tehniku i tehnologiju – očitije.

”Na rubu polja ide izdajnik. Kamen na njega ne baci živ, nego mrtav“ – moto je Ozova romana Judino evanđelje (Habesorah al pi Jehuda, 2014), citat iz pjesme “Izdajnik“ Nathana Altermana, izraelskog pjesnika utjecajnoga u cionističkoj socijalističkoj politici 50-ih i 60-ih godina prošloga stoljeća.

Ukoliko kršćanstvo ima još kakvoga zbiljskoga raison d’être, onda on može biti jedino u povratku vlastitim izvorima, odnosno u povratku sadržaju Isusova učenja, tako često zanemarenoga u ime vjere u Krista.

Sveta Stolica je ovih dana najavila da će se u veljači 2019. održati važan sastanak nadbiskupa iz cijeloga svijeta, dakle sastanak sinodalnoga karaktera, koji će se baviti pitanjem seksualnoga zlostavljanja maloljetnika u Crkvi.

Svake godine o obljetnici posljednjih borbi u Vukovaru, sjetim se gospodina Koha i naših susreta u rano proljeće 1992.

Kristalnacht bila je noć s 9. na 10. studenog 1938. u kojoj je po nacističkoj Njemačkoj razbijeno i opljačkano najmanje 1700 židovskih trgovina, oskvrnjena brojna židovska groblja, spaljeno 177 sinagoga, ubijen 91 Židov i 30.000 ih odvedeno u koncentracijske logore. To je bio tek početak procesa koji je nudio ”konačno rješenje”, a svrha mu bila […]

Slušajući kakav govor o kršćanstvu prevladava u našim crkvama i u društvu, mogao bi se steći dojam da je svrha kršćanstva vjera u određene dogmatske istine, održavanje crkvenosti, uključujući i njezin hijerarhijski te što viša razina besprijekornosti u životu moralnoga reda. Govor o povjerenju u Boga, o zajedništvu Tijela Kristova čiji smo svi udovi, o […]

U humanističkim znanostima desetljećima se govorilo se o ”obratima“ – lingvističkom, semiotičkom, kognitivnom, ontološkom, hermeneutičkom. Riječ je o radikalnom mijenjanju motrišta s kojih se ove znanosti hvataju u koštac s problemima predmeta svojega proučavanja.

Kršćani koji napadaju papu Franju zbog njegovih nastojanja da se otvoreno govori istina u Crkvi ta makar i škodila njezinu ugledu, s jedne strane, te oni koji napadaju Papu jer, navodno, ne čini dostatno da se suzbiju strašni zločini protiv maloljetnika i zavjera prešućivanja tih zločina, s druge strane – svi oni natovaruju na Papina […]

Nisam ni psihijatar niti psiholog, nisam član Pravoslavne crkve, ne živim u Srbiji. Nisam pratila njegov profesionalni i ljudski život, nisam pročitala mnogo njegovih knjiga. Uživo sam ga čula tek nekoliko puta. A ipak, njegova me smrt pogodila u ono mjesto koje biva pogođeno kada umre tkogod od bliskih nam ljudi.

Papa Franjo je postao taoc vlastitih riječi i stolica mu se ljulja. Nakon ostavke pape Benedikta, koji je otišao jer se osjećao nemoćan usred grozote Vatileaksa, ali i zato jer je želio pokazati da nije izgubio osjećaj za odgovornost, Franjo se jučer našao usred do sada neviđene situacije: da ga jedan nuncij, i to ne […]

Papa Franjo objavio je u ponedjeljak, 20. kolovoza ove (2018.) godine Pismo Božjem narodu, a u njemu je riječi o seksualnom zlostavljanju maloljetnika u Crkvi.

Parabola o traženju bisera velike vrijednosti (Mt 13, 45-46) tipičan je primjer parabole kakva se najčešće čita kao kršćanska alegorija o osobi koja traži Kraljevstvo Božje. Trgovaca se shvaća kao metaforički model za Isusova učenika, a biser za Evanđelje, radosnu vijest Kraljevstva.

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog odsutnosti autorice). Zacijelo smo za liturgijskih čitanja mnogo puta čuli parabolu o radnicima najamnicima u vinogradu kojima je domaćin, najmodavac dao istu plaću bez obzira jesu li radili od jutra ili tek jedan sat (Mt 20,1-16). Uvijek iznova svećenici tumače ovu na manje-više isti način – iz kršćanske soteriološke […]

Dopustite mi da danas budem osobna, odnosno da jednostavno podijelim s vama koji čitate kolumnu, razmišljanje kakvo možda jest (nadam se) i vaše.

U srijedu, 13. lipnja (2018.) svečano je obilježena 50-obljetnica djelovanja izdavačke kuće Kršćanska sadašnjost. Tom prigodom održan je i znanstveni kolokvij ”Vjera i kultura”. Njime je, čini se, zatvoren krug obilježavanja kojim se javnost mogla prisjetiti nastojanja oko koncilske obnove Crkve u nas, nastojanja čije su važni protagonisti bili utemeljitelji Kršćanske sadašnjosti:

Priča o stvaranju u Bibliji i nije tek priča o stvaranju, nego i o – odvajanju. Svjetlost je odvojena na dan i noć, nebeski svod na kopno i vode, živa bića na ona koja plivaju, gmižu, hodaju ili lete. Ljudska bića razdvojena su od životinja, muškarac od žene, tijelo od duše, intelekt od inteligencije, užitak […]

 U organizaciji Sveučilišnog centra za protestantsku teologiju ”Matija Vlačić Ilirik” rimokatolička teologinja Elisabeth Schüssler Fiorenza u srijedu 16. svibnja održala je auli Sveučilišta u Zagrebu predavanje od naslovom: ”Feminism, Religion and Theology” (Feminizam, religija i teologija).

Separatisti i kozmopoliti, danas bismo rekli, konzervativni i progresivni kršćani, u srcu su kršćanstva od samih njegovih početaka. Nije zgorega malo se na to podsjetiti.

Dakako, nova pobudnica pape Franje “Gaudete et Exsultate” (”Radujte se i veselite se”), objavljena 9. travnja ove 2018. godine, napisana je svim kršćanima, ali bilo bi dobro da posebice mi u Hrvatskoj imamo uši za poziv koji nam upućuje. A poziva nas, na tragu i evanđelja i Drugoga vatikanskog koncila te u kontekstu našega vremena […]

Svi pozivaju na prozor: ”Vidi, vidi!” Pogledam.. Klatno se njiše s lijeva na desno, pa zapne. Ravnotežni položaj maglom je ovijen. Pogledam kroz prozor. Pozivaju da zajedno gledamo u vremena natrag. No, neka su sjećanja zabranjena i oteta, a iz ropotarnice vire glave nemani. Pogledam kroz prozor: veledostojnici zatvoreni u svoje visoke dveri. Mašu narodu […]

Već godinu dana traje priprema za 15. redovnu skupštinu Biskupske sinode koja će se održati u Rimu u listopadu ove 2018. godine na temu: ”Mladi, vjera i raspoznavanje zvanja”, a u kontinuitetu je s plodovima nedavnih biskupskih sinoda o obitelji kao i sa sadržajem posinodske apostolske pobudnice Amoris laetitia.

Svjedoci smo toga da je skupinama ljudi u hrvatskom društvu očito jako stalo da Istanbulska konvencija ne bude ratificirana a kurikularna reforma obrazovanja ne bude provedena. Ono što u tome čudi jesu osobna posvećenost protivljenju kakva postaje životnom misijom, štoviše opsesijom, potom pseudo argumenti koje pritom koriste eda bi uvjerili širu javnost u opasnosti od […]

Demokracija je temeljno pluralistički politički sustav, sustav kakav autorizira i promovira slobodno izražavanje i cirkulaciju ideja, pluralnost stranaka i mnoštvenost prijedloga i odabira.

Duga je povijest kršćanstva te poznaje mnoge promjene i putanje. Iako nam se može činiti da se tradicija, nepromijenjena i pouzdana, sukcesivno prenosi s koljena na koljeno, tomu nije posve tako. Barem ne u naglascima koje unutar tradicije pridajemo različitim vidovima i razinama kršćanskog života, pa onda, dakako, i odnosa prema Isusu Kristu, izvoru i […]

(Tekst izgovoren na Svečanoj sjednici Udruge za vjerske slobode u RH 27. siječnja 2018.) U raspravama o ljudskim pravima često se zapostavlja važnost sprege prava i dužnosti, kao i dužnosti i ljudskih potreba. Na tu spregu prva je upozorila francuska filozofkinja Simone Weil. Polazeći od njezine artikulacije u knjizi Ukorijenjenost, nudim nekoliko misli na daljnje […]

Živimo u vremenu kada su se velike priče, o povijesti, smislu, životu, pa i ona o Bogu, sve redom još dok su nastajale, smjesta bivale dekonstruirane, a ipak, grčevito se želimo držati o posljednje slamke njihovih krhotina. Štoviše, zabadamo te krhotine jedni drugima u leđa.

Na kraju jednoga trajanja i njegova nastavljanja u novome ništa se bitnoga ne događa – tek se brojevi odmjenjuju u istom svijetu.

Nas nekolicina studenata teologije i filozofije sastajali smo se ranih osamdesetih na Katoličkom bogoslovnom fakultetu da bismo razgovarali o analogijama između kršćanstva i Marxovih Ranih radova, pa onda, nužno, i Moltmannove i Blochove misli. Moltmannove knjige Teologija nade (1964) i Raspeti Bog (1971) bile su nam glavna literatura na kolegiju Eshatologija (barem kod o. Alfreda […]

Doista, mnogo toga se promijenilo, i to gotovo preko noći, te 1991. Dopustite mi da ovoga puta ne pokušam analizirati što se dogodilo, nego ispričam svoje iskustvo.

Da se biskupi, svećenici i laici ne slažu oko interpretacija sadržaja vjere koju ispovijedaju, nije novina u povijesti Katoličke crkve.

U utorak 12. rujna 2017. Europski parlament podržao je ratifikaciju Istanbulske konvencije. Implementacijom sadržaja Konvencije, članice Europske Unije postale bi obvezne provesti niz mjera u službi prevencije i borbe protiv nasilja nad ženama i rodno uvjetovanog nasilja u koje, među ostalim, pripadaju: objava pornografskih sadržaja iz osvete,

Čovjek bi očekivao da će, u vremenu u kojem nam procesi globalizacije i napredak tehnologije u području komunikacija omogućuju da znamo kako postoje drugi i drukčiji ljudi od onih kakve poznajemo iz naše okoline, kršćanstvo prednjačiti u povezivanju ljudi.

Danas bismo tražili riječi, brinuli da ostanemo u okviru trenutnih ukusa i ne budemo ni s koje strane, ni onih koji se zalažu povratku tzv. tradicionalnim, zapravo patrijarhalnim vrijednostima ni onih koji pripadaju novom valu tzv. feminizma, optuženi za neprijateljstvo.

Djeca nam se vraćaju u školu. A vraćaju nam se i sjećanja na polemike u društvu oko vjeronauka i tzv. zdravstvenog odgoja u školama, polemike koje su i dalje ispolitizirane, polarizirane i, čini se, još daleko od toga da se pretvore u dijalog. Možda prigoda da opetovano razmišljamo.

Kad umre kakva poznata i važna osoba, danima poslije njezine smrti susrećemo u medijima tekstove i priloge o njezinu životu i djelovanju. Premda, istodobno, obično biva da nekrolozi, zapravo, više odaju o svojim autorima, nego o osobi o kojoj je u njima riječi. Naravno, pritom, kako i priliči, govoreći o njoj u superlativima. Mi kroz […]

U tiraniji misli, koje nam se neprestance vrzmaju po glavi, gubimo prirodnu nam mudrost življenja, našu otvorenost sebi, drugim bićima i kozmosu.

Gotovo da smo navikli vidjeti pripadnike religija tamo gdje se rađaju podijeljenosti i nasilja, gdje se govori s prezirom ili s osjećajem nadmoći o ljudima drugih uvjerenja i vjera, gdje se osuđuju drukčiji, gdje se pokušava utjecati na politiku u ime vlastitih interesa, gdje je zalaganje za socijalna pravdu, za najsiromašnije, marginalizirane i diskriminirane posljednja […]

Kao građansko društvo nismo u Jugoslaviji prošli pravu sekularizaciju u smislu u kojem su to prošla zapadna građanska društva, odnosno nismo naučili razlikovati područje za koje je nadležna sekularna država od područja religijskoga potisnutoga u privatnost.

Zacijelo je među sudionicima ”Hoda za život“ mnogo kršćana koji doista misle da ”hodaju“ za život, za ”poštivanje svakoga ljudskog bića“. I čine to iskreno, ne razmišljajući pritom i o tomu kako i plemenita nakana može biti predmetom nečije manipulacije u političke svrhe.

Prvi puta sam ga vidjela u Mrkoplju, pod stablom, okružena djecom kojima je govorio o ljepoti mira. Sjena mu padala na lice, a kosa, prosijeda i, premda kratka, nemirna, vijorila na vjetru. Pokreti mu bili žustri, glas pomalo opor, pun strasti, a pogled iz sjene svijetao i blag.

Potraga za autentičnim kršćanskim životom u povijesti kršćanstva ima mnogo bogatiju i složeniju tradiciju i raznovrsnije tragove nego se to može činiti kada motrimo na što je u naše dane uglavnom svedena, barem u onom kako se očituje u javnom životu Katoličke Crkve u Hrvatskoj.

 Dana 13. ožujka 2013. na balkonu bazilike sv. Petra pojavio se pomalo stidljiv čovjek i zaželio okupljenoj gomili dobru večer: Sorelle e fratelli… buona sera. Kako je počeo govoriti, tako mu glas postajao sigurnijim i osmijeh svjetlijim. A na kraju, nagnuo je glavu pred okupljenima i zamolio blagoslov.

Kada se ukrste svjetonazorska, politička, vojna koplja, kršćani, koji vjeruju da se bore za pravednu i dobru stvar (bez obzira na sredstva), često jednako tako vjeruju da je Bog u toj borbi ”na njihovoj strani“. Ta gdje bi drugdje bio ako je stvar pravedna, dobra i ispravna?!

U Zagrebačkoj (nad)biskupiji tijekom devetsto dvadeset godina njezinoga postojanja održano je trideset biskupijskih sinoda. Posljednja, ujedno i prva nadbiskupijska sinoda, daleke 1925. godine, za nadbiskupa Antuna Bauera.

Svaki pojedinačni život može se promatrati kao potka unutar sveukupnoga tkanja života. Naš je život prepleten životima drugih. Da bi čovjek ozbiljio samoga sebe kao cjelovito biće, trebalo bi da je u interakciji s drugima: drugi su mu istodobno i zrcalo njegove jedinstvenosti i njegove vlastite drugosti.

Vjeru smo strpali među crkvene zidove i uvalili ju kao prijetnju ponad naših postelja, odričući joj njezin prostor koji je sam život.

Ima nas raznih. Jedni se igraju u pijesku, drugi smišljaju kule. Jedni se utrkuju autićima, drugi se igraju skrivača. Jedni se nabacuju pijeskom, drugi mirno slažu igračke. A ima ih koji sjede sa strane i motre (i kadikad kopaju nos – veli Srećko). Baš kao djeca.

Vjerujemo li da je Isus utjelovljenje božanskoga u ljudskome, da je on sama Božja prisutnost nama? Ulazimo li u odnos s Bogom bez vlastite moći: s Bogom predanim poput malena djeteta, izloženim poput komadićka kruha na dlanu, nemoćnim poput čovjeka na umoru?

Sloboda savjesti (lat. conscientia – suznanje, znanje čega i zajedno s drugima) u katoličkoj duhovnosti često se primjenjuje na slobodu drugih da izaberu ono što katolici misle da je jedino ispravno, a rijetko na slobodu samih katolika da misle i žive po svojoj savjesti.

Poželjeti je doživjeti da su kršćani poučeni u svojoj vjeri, njezinoj širini i dubini kakva ne ovisi o uvjerenjima, moralnim normama i razlikama među ljudima.

U dokumentu ”Gaudium et Spes” Drugi Vatikanski koncil nije zamislio ulogu Crkve kao korištenje moći. Htjeti dijeliti radosti i nadanja čovječanstva – činilo se da otkriva optimizam gotovo onkraj stvarnosti, ali to je bilo programatsko nadahnuće.

Krize su sastavni dio povijesti i naše vrijeme, zapravo, nije lošije nego su to bila ranija vremena. Jedino se možda kotač povijesti okreće brže, a mi se snalazimo teže.

Kad je Papa, primjerice, rekao da države moraju biti sekularne, ili da crkvena hijerarhija boluje od ”kurijalnih bolesti” koje pripadaju ”patologiji moći“ ili, pak, kakvu drugu britku kritiku politizacije vjere i duhovne lijenosti prisutne u Crkvi, portali u Hrvatskoj koji izlaze u javnost kao branitelji hrvatskih, katoličkih vrijednosti, nisu to prenijeli (premda valja reći da […]

Uskoro će godinu dana od održavanja Biskupske sinode o pastoralu obitelji te šest mjeseci od objavljivanja apostolske pobudnice pape Franje Amoris laetitia (Radost ljubavi) u kojoj je sažeo rad Sinode i otvorio prostor za daljnje promišljanje.

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog sprječenosti autorice). Kada je u Parizu upoznao mentalno hendikepirane osobe, Jean Vanier (1928) bio je ganut njihovom jednostavnošću, gostoprimstvom, njihovom čežnjom za ljudskim kontaktom. A onda, kada se pobliže upoznao s njihovim svijetom, šokiralo ga je otkriće koliko je, s jedne strane, u bolnicama, lječilištima i domovima za hendikepirane […]

Filozofski cjelovitu i zaokruženu misao, kakva, dakako, nije zatvoren sustav, Simone Weil izlaže u knjizi Ukorijenjenost koju je danonoćno pisala posljednje godine svojega života u Londonu kao svojevrstan testament za poslijeratnu Francusku. U predgovoru prvoga izdanja Albert Camus piše: ”Nemoguće mi je zamisliti obnovu Europe kakva ne bi uzela u obzir zahtjeve koje Simone Weil […]

Crkva trajno živi u napetosti između Pisma i predaje, često dajući prednost ovom potonjem namećući tumačenje Pisma uvjetovano razvojem crkvene i ljudske antropologije kao jedino ispravno čak i stoljećima nakon što su se okolnosti tih uvjetovanosti promijenile. Posebice je to slučaj kada je riječi o odnosima moći među vjernicima, točnije: među svećenstvom i laicima.

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog godišnjeg odmora autorice). Ukoliko nam religija ne treba kao identifikacijska zastava kojom mašemo prikrivajući vlastitu nesigurnost u usidrenju u život, ukoliko razumijemo da su definicije vjere i kodificiranje ponašanja u skladu s njom samo jedan od jezika kojim nastojimo sebi tumačiti misterij života, ukoliko smo otvoreni mogućnostima svjetova kojima […]

Isus u času smrti povika iza glasa: ”Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?” Vapaj nalazimo u dva sinoptička Evanđelja: u Marka (Mk 15, 34) i u Mateja (Mt 27, 46). Luka, čiji je Isus ostvarenje grčkog ideala ljudske veličine u ljepoti i dobroti, kao posljednje Isusove riječi navodi: ”Oče, u ruke tvoje predajem […]

Tko imalo poznaje život Crkve u društvu, zna koliko je zala znala činiti kroza svoju povijest. Ta činjenica, s jedne strane, mnogima dobro dođe kada hoće napadati Crkvu kao takvu, dok, s druge strane, pripadnici njezine hijerarhije to još uvijek nevoljko priznaju jer im je ugled Crkve važniji od istine.

Naučili smo parabole iz evanđelja tumačiti paradigmatski: njihove poruke shematiziramo, poopćavamo, a likove polariziramo kao pravedne i nepravedne, dobre i zle. A onda se najčešće i poistovjećujemo s pravednima i dobrima. Ako ih i ne povezujemo s nama osobno, onda s kršćanima općenito, suprotstavljajući im Židove iz paraboličke naracije, što je kroz povijest bilo, među […]

U intervjuu francuskim katoličkim novinama La Croix 16. svibnja ove, 2016. godine, papa Franjo je na upit: što misli o povećanoj zabrinutosti dijela kršćana zbog širenja islama u Europi, odgovorio je kako svatko ima pravo prakticirati vjeru koju je odabrao. ”Sekularna država, za razliku od države s jednom religijom koja se svima nameće, može svakome […]

Daniel Berrigan – svećenik isusovac, pjesnik, učitelj, aktivist, voditelj duhovnih vježbi, autor više od pedeset knjiga, što poezije, što biblijske egzegeze i testova o duhovnosti i o otporu ratovanju, umro 30. travnja ove, 2016. godine u devedeset četvrtoj godini – jednom je rekao i ovo: ”Vjera je rijetko tamo gdje ti je glava. Ni tamo […]

Dug je put od rasprava, svađa do zagrljaja. Od dokumenata, deklaracija, proklamacija do svakodnevnoga života. Od zauzetosti oko vlastitoga identiteta i njegova utemeljenja u naciji, religiji, vlastitoj ispravnosti do življene vjere. Vjere za koju je cijelo čovječanstvo mističko Tijelo Kristovo, a svijet mjesto brige za sve udove toga tijela.

Radost ljubavi (Amoris laetitia) naslov je novoga apostolskoga pisma/pobudnice pape Franje, zapravo oko 250 stranica duge refleksije o onomu što je bio sadržaj rasprava na Biskupskoj sinodi o pastoralu obitelji održavane od 2014. do 2015.

Kršćani najčešće Isusove parabole tumače izvan okvira samoga žanra parabole – kao alegoriju, svodeći njihovu poruku na moralnu pouku. K tome, čitamo li parabole isključivo kroz našu vlastitu kulturu i naslage tumačenja što nam je ona namrla, zaplest ćemo se u stereotipe. Promašujemo Isusovu nakanu da provocira, izaziva na razmišljanje i na djelovanje.

Papa Franjo danas, 13. ožujka 2016., slavi treću godišnjicu pontifikata večerom s najsiromašnijima u crkvi San Lorenzo nadomak Vatikana. Tri godine pontifikata brata našega i papa Franje tri su godine otvaranja prozora i vrata ustajale Crkve prema svijetu koji više no ikad potrebuje nježnosti Božje.

Zacijelo smo za liturgijskih čitanja mnogo puta čuli parabolu o radnicima najamnicima u vinogradu kojima je domaćin, najmodavac dao istu plaću bez obzira jesu li radili od jutra ili tek jedan sat (Mt 20,1-16). Uvijek iznova svećenici tumače ovu na manje-više isti način – iz kršćanske soteriološke i eshatološke perspektive. A najčešće i kroz stereotipe […]

Brat Franjo ne sjedi dugo na Petrovoj stolici (zapravo ni ne sjedi nego hoda. odveć uposlen ljudima a ne pozicijama i stavovima), a stigao je već toliko toga napraviti: toliko ljudi zagrliti, tolika vrata otvoriti, premostiti tolike ponore lakoćom jednoga osmjeha iz dubina Bogom ispunjena srca.

Nakon početnoga poleta u koji je, po Drugom vatikanskom koncilu, Crkva ušla i u području ekumenizma, pokazalo se da dijalog s drugim kršćanskim Crkvama, s drugim svjetskim religijama i svijetom uopće, nije tako jednostavan.

O milosrđu je papa Franjo progovorio već za prvoga javnog govora s balkona bazilike sv. Petra: ”Isusova poruka je milosrđe… to je njegova najsnažnija poruka“. Milosrđe je glavna tema i žarište cjelokupnoga njegova pontifikata, kao, uostalom, i osobnosti koja prožima njegov govor i njegove geste spontanošću, iskrenošću, izravnošću i jednostavnošću.

Za prvoga javnoga Angelusa 17. ožujka 2013. papa Franjo je kardinala Kaspera nazvao ‘‘dobrim teologom“ jer mu se svidjela Kasperova tek izašla knjiga o milosrđu (Misericordia. Concetto fondamentale del Vangelo, Queriniana, Rim 2013). Milosrđe je ključ Papinih pastoralnih gesta, riječi i nastojanja. ‘‘Imati iskustvo milosrđa“ – kaže kardinal Kasper – ‘‘mijenja svijet“. A mijenja i […]

Za prvoga javnoga Angelusa 17. ožujka 2013. papa Franjo je kardinala Kaspera nazvao ‘‘dobrim teologom“ jer mu se svidjela Kasperova tek izašla knjiga o milosrđu (Misericordia. Concetto fondamentale del Vangelo, Queriniana, Rim 2013). Milosrđe je ključ Papinih pastoralnih gesta, riječi i nastojanja. ‘‘Imati iskustvo milosrđa“ – kaže kardinal Kasper – ‘‘mijenja svijet“. A mijenja i […]

Božić je i naš rođendan ukoliko smo otvoreni da se uvijek iznova rađamo u duhu i otvaramo vrata milosrđu. Nikodem je pitao Isusa: kako to možemo biti nanovo rođeni?, a Isus mu odgovara: ”Tko se ne rodi odozgor, iz daha, ne može vidjeti Kraljevstva Božjeg. Dah [hebr. ruah] diše gdje hoće, čuješ mu šum, a […]

Božić je i naš rođendan ukoliko smo otvoreni da se uvijek iznova rađamo u duhu i otvaramo vrata milosrđu. Nikodem je pitao Isusa: kako to možemo biti nanovo rođeni?, a Isus mu odgovara: ”Tko se ne rodi odozgor, iz daha, ne može vidjeti Kraljevstva Božjeg. Dah [hebr. ruah] diše gdje hoće, čuješ mu šum, a […]

Žena u Crkvi, osim u iznimnim slučajevima, nije prihvaćena kao cjelovita osoba, nego se, uglavnom, poimlje u njezinoj majčinskoj i supružničkoj funkciji. Identitet žene da je biti ili majkom ili djevicom. Za muškarca, međutim, ne kaže se da je njegov poziv biti ili ocem ili djevcem.

Živimo u posljednja vremena. Ne zato što će uskoro biti kraj čovječanstvu – premda bi se i to moglo dogoditi – nego zato što je naša čovječnost na ozbiljnom ispitu. A sve ovo što se događa u naše dane u našem ljudskom svijetu tek je početak kraja. Ili početka – ovisi o nama. O našoj […]

Možda se teško oteti dojmu da danas, 8. studenog 2015., na biračka mjesta ulazimo kao u kakav casino u kojem pravo ne poznajemo ni pravila ni strategiju igre, premda su nas ovih dana obasipali informacijama o mogućim rezultatima uglavnom građenima na diskreditiranju protivnika.

Možda se teško oteti dojmu da danas, 8. studenog 2015., na biračka mjesta ulazimo kao u kakav casino u kojem pravo ne poznajemo ni pravila ni strategiju igre, premda su nas ovih dana obasipali informacijama o mogućim rezultatima uglavnom građenima na diskreditiranju protivnika.

Da postoje takozvane progresivne struje (kojima su radosti i nade, jednako kao i žalosti i patnje ljudi vlastita vremena važni) i konzervativne struje u Crkvi (kojima je važno jedino očuvanje koncepata vjerskih istina) poznato je barem još od objavljivanja spornih papinskih dokumenata: dokumenta pape Pija IX. Syllabus 1864. i enciklike pape Pavla VI. Humana vitae […]

Polariteti se, čini se, sve više zaoštravaju, a jazovi među suprotstavljenima produbljuju, jednako kao i napetosti. U politici, u ekonomiji, u Crkvi, u svakodnevnom životu. Gorljivo braneći svoju poziciju i stavove, i sami se kadikad svrstavamo na ovu ili onu stranu, pridružujemo ovom ili onom ”mi“ pridonoseći tako krizi, a ne njezinu rješavanju. A jednako […]

Koliko god bili informirani, što kažemo da razumijemo o onome što se događa oko nas tek je naša priča. Zapravo, sve što kažemo o svijetu, o sebi, o drugima, o prošlosti ili budućnosti, ni ne može biti drugo. Koliko god prilagođavali i modificirali naše priče svakom novom informacijom, riječima ne možemo iskazati ni najjednostavniju svakodnevnu […]

Možda se i vama štogod takvoga dogodilo. Uđete u pekarnicu u gradiću u kojem ste se rodili i zamolite prodavačicu da vam kruh stavi u “škrnicl“, a ona vas čudno pogleda i pita: ”A što vam je to?“ Osjetite nelagodu kao da ste stranac u vlastitom zavičaju.

Teologija je, zapravo, sve dublje gurana u akademski zapećak još otkako se Katolička crkva, ustuknuvši pred naglim, globalizacijskim promjenama u svijetu, uplašila dalekosežnosti Drugoga vatikanskog koncila te se, sve do sadašnjega pape Franje, vraćala u siguran prostor restauracije staroga. Na Koncilu su učiteljstvo i teologija išle, iako ne bez trzavica, ruku pod ruku. Danas kao […]

(Opaska uredništva: Objavljujemo raniju kolumnu zbog spriječenosti autorice). U javnom prostoru ništa nam tako nedostaje kao dobrih riječi. Riječi koje oslobađaju dobre energije i omogućuju dobre odnose. Zatrpali smo se međusobnim podjelama te često ne vidimo više ljude. Ne vidimo više jedni druge. Bez ljubavi, riječi ponižavaju, a bez tišine kritika postaje osuda. A iz […]

(Opaska uredništva: zbog godišnjeg odmora autorice ponavljamo raniju kolumnu). Čini se kao da katoličanstvo u Hrvata u ove naše dane ima tek jednu svrhu – da služi malograđanštini. No, što to zapravo znači biti malograđanin? Kao da smo riječ, premda ne i njezin sadržaj, izbacili iz opticaja zajedno s Nušićem, Popovićem i Krležom. A jedva tko […]

Enciklikom Laudato si. O brizi za naš zajednički dom, koja je ugledala svjetlo dana krajem lipnja 2015. papa Franjo koraknuo je dalje i dublje od pokušaja dosadašnjih papa da u svoje govore i dokumente uključe i ekoteologiju, i samu još u povojima. U 180 stranica dugačkom dokumentu Papa ne samo da premošćuje višestoljetnu manjkavost katoličke […]

Pravednost i ljubav nisu neodvojive. Međusobno se nadopunjuju. Možda je pravda stvar države, kako kaže papa Benedikt XVI, ali Crkva ne može biti izuzeta borbe za pravednost kao što to jasno kaže papa Franjo u objema svojim enciklikama: Evangelii Gaudium i Laudato si.

”Laudato si“ (”Hvaljen budi“) – tako počinje Il Cantico delle Creature, ili Pjesma stvorenja, kako se najčešće prevodi pjesma Franje Asiškog. Pjesmu je Franjo ispjevao u doba najveće krize, dvije godine prije smrti. Još od povratka s Istoka patio je od sve to jače upale očiju te ga, uz posvemašnju iscrpljenost organizma, posve shrvala. Klara […]

Ako je još tkogod dvojio o tome što su značenje i smisao posjete pape Franje Sarajevu – unatoč jasnom očitovanju njegova pastoralna poslanja u posljednje dvije godine pontifikata – to više ne bi trebao činiti čuvši Papinu propovijed izgovorenu za slavljenja svete mise na stadionu Koševo u Sarajevu. On je došao svima, „svim muškarcima i […]

Prelazeći iz Staroga u Novi zavjet potrebno je naglasiti da je riječ o kontinuitetu, mnogo više nego o ispunjenju Staroga u Novome, kako su to shvaćali crkveni oci i preuzela teologija. Ivanova deklaracija (1 Iv 4,8): “Bog je ljubav” čini se kao prekid s starozavjetnom logikom kakva počiva na shvaćanju Božje pravednosti.

Iako je za interpretaciju biblijskih tekstova važno proći kroz objašnjenje njihovih značenja i smisla, nakana interpretacije nije ”objasniti” Bibliju, nego ju ”razumjeti”. Dakle, pitanje nije toliko u tome da se otkriju značenje i smisao biblijskih tekstova, koliko da se u njih uđe. Izvana i iznutra: upoznavanjem s njezinim glasovima te prianjanjem ne samo uz jedan […]

U ovogodišnjoj uskrsnoj poruci vojnog biskupa u Bosni i Hercegovini, Tome Vukšića, unutar govora o klanjanju kumirima i poziva na povratak Bogu, među ostalim, čitamo: ”Vratiti se Bogu svom i biti s njim znači živjeti da se samo Bogu klanjamo, da ga volimo iznad svega drugog (…)

Sloboda je krajnja referencija biblijskoga svijeta. Početke povijesti hebrejskoga naroda obilježio je temeljan događaj: izbavljenje iz egipatskoga ropstva. Njega su Hebreji razumijevali kao osobit Božji zahvat u ljudsku povijest i potvrdu njihova izabranja, tj. osobite sudbine kakvu im je Bog obećao u opetovanim savezima.

Evanđelisti nisu suglasni u tome kada je Isus posljednji put blagovao sa svojim učenicima: u Ivana to je bilo pred Pesah (Iv 13,1), a u sinoptika prvoga dana blagdana (Mt 26,17; Mk 14,12; Lk 22,7). Sinoptičarima je bilo važno vezati Posljednju večeru uz Pesah zbog simboličkog potencijala blagdana:

”Dva su načina razmišljanja i vjerovanja: možemo se bojati izgubiti spašeno i možemo željeti spasiti izgubljeno“ – rekao je papa Franjo stotinama biskupa kardinala, među kojima devetnaestoro novoimenovanih, za nedjeljne mise 15. veljače u Bazilici sv. Petra. ”Čak se i danas događa da smo na raskrižju tih dvaju načina“

Godine 2005. papa Benedikt XV. je prilikom tradicionalnoga Božićnog obraćanja djelatnicima Rimske kurije govorio o ”hermeneutici diskontinuiteta i prekida” koja je, po njemu, izvitoperila razumijevanje Drugoga vatikanskog koncila predstavljajući ga kao revolucionaran događaj te pridonijela mnogim bolestima sadašnje Crkve.

Rođeni smo kao pripadnici ljudske vrste. To nas još ne čini čovjekom. Čovjekom postajemo. Postajati čovjekom jest avantura i hodočašće. Avantura jer nam je život ponuđen kao prostor potrage za samima sobom. Hodočašće jer nam je trajno preotkrivati svetište vlastitoga bića, ono mjesto gdje smo cjeloviti, stvoreni na sliku Božju.

Shvaćajući prvoga čovjeka kao inicijatora i propagatora zla, kršćanska je teologija oblikovala shemu po kojoj ljudi, Adamovi potomci, nasljeđuju grijeh te dijele solidarnost u grijehu. Shemu je uveo Pavao uspoređujući Krista, savršena čovjeka, drugog Adama, inicijatora spasenja s prvim čovjekom, prvim Adamom, inicijatorom ‘‘pada“: ‘‘Zbog toga, kao što po jednom Čovjeku uđe u svijet grijeh […]

Katkad nas od onoga što smo pozvani slaviti na Božić ne odvajaju samo folklor i pretjerivanja vezana uz proslavu, nego i naš idolopoklonički odnos prema Isusu. U takvom odnosu Isusa doživljavamo i štujemo izvan nas samih, kao ideal što bismo ga trebali doseći. Kao da se dijete položeno u jaslice može ‘‘doseći“! Ne treba li […]

Inteligentna vjera nužno uključuje hermeneutiku demistificiranja. Vjera je ono područje simboličkog na kojem se funkcija obzora neprestano izrođuje u funkciju predmeta, stvarajući idole, religiozne likove iste one iluzije koja u metafizici rađa pojmovima vrhunskoga bića, prve supstancije, apsolutnog mišljenja. Idol je postvarenje obzora u stvar, pad znaka u nadnadaravan i nadkulturan predmet.   Riječi ‘‘idol“ […]

U ova naša vremena kritizerstava, polarizacija i apatičnosti, bavimo se uvjerenjima a gubimo strast vjerovanja. Vjera je strast za mogućim – tako ju je definirao Søren Kierkegaard u knjizi Ili-ili. Štoviše, vjera je strast za nemogućim, a definirali bismo ju tako u mogućoj knjizi I-i.   Uvjerenja se sukobljuju, nadmeću i potiru, a vjera potiče, […]

Kada je u Parizu upoznao mentalno hendikepirane osobe, Jean Vanier (1928) bio je ganut njihovom jednostavnošću, gostoprimstvom, njihovom čežnjom za ljudskim kontaktom. A onda, kada se pobliže upoznao s njihovim svijetom, šokiralo ga je otkriće koliko je, s jedne strane, u bolnicama, lječilištima i domovima za hendikepirane osobe prisutno nasilja i grubosti, no istodobno koliko […]

Olivier Legendre umro je 20. listopada ove, 2014. godine. Ostavivši za sobom svoju suprugu, petero djece i čitatelje koji su u brojnim njegovim tekstovima – posebice u dvjema knjigama: Kardinalove ispovijesti (Confession d’un cardinal, 2007.) i Kardinalova nada (L’espérance du cardinal, 2011.), što su postigle rekordnu nakladu i ne samo u Francuskoj – prepoznali vlastite […]

Čini se kao da katoličanstvo u Hrvata u ove naše dane ima tek jednu svrhu – da služi malograđanštini.   No, što to zapravo znači biti malograđanin? Kao da smo riječ, premda ne i njezin sadržaj, izbacili iz opticaja zajedno s Nušićem, Popovićem i Krležom. A jedva tko da još čita Baudelairea, Flauberta ili Brechta. Ili […]

Cinički način življenja valja smjestiti unutar poimanja ideje ‘‘istinskoga života“ u grčkoj filozofiji. Cinička škola, namijenjena izvanbračnoj djeci koja nisu imala prava kao ostali građani, bila je starogrčka filozofska škola u kojoj je poučavao Antisten iz Atene (ime škole najvjerojatnije potječe od atenske škole Kynosarges u kojoj je poučavao). Pripadnici ove škole isticali su bespotrebnost […]

Dvadeseto stoljeće obilježeno je mobilizacijom ateizma u političke svrhe. Poslije Revolucije 1917. u Rusiji je za Lenjina vladalo još ozračje relativne tolerancije prema fenomenu religije jer na nju se gledalo kao na nužan proizvod ugnjetavanja i materijalne prakse proletarijata: kao ‘‘izokrenuta svijest o svijetu“ religija će naprosto iščeznuti pred znanstvenom obaviještenošću i uklanjanjem uzroka njezina […]

Religije same po sebi nisu uzrok sukoba među ljudima i narodima premda su često dobro opravdanje za zapodjenuti kakav. No, religije očito ne nude ni razrješenja sukoba. Ili ih vjernici nisu kadri prepoznati u svojim religijama unatoč tomu što je većini njih temeljna poruka – nenasilje i ljubav. Ili, drugim riječima: zabrana ubojstva.   U […]

Židovi su žrtve jednoga genocida bez presedana. Nikad još dotad jedna država nije odlučila i objavila, pod autoritetom svoje najviše odgovornosti, da određena skupina ljudi mora biti istrebljena i to, ako je moguće, u potpunosti, što je odluka koju je, potom, sustavno (uredno, pedantno, birokratsko-metodično, tehnički i industrijski) primjenjivala svim sredstvima koja su joj bila […]

‘‘Molimo za prestanak rata u Izraelu“ – čut ćemo ovih dana u molitvama i željama vjernika. ‘‘Neka bude mir među Palestincima i Židovima“ – slogan je što ćemo ga, kad se pojavi na našim Facebook stranicama, rado ‘‘lajkati“ iz udobnosti svojih fotelja.   Naravno da na stravične prizore ubijene i ranjene djece u Gazi ne […]

Kakvi smo ljudi bjelodano se otkriva u našem odnosu spram drugih živih i neživih bićima. Povrijedimo li njihovo temeljno pravo na opstojnost, možda nas i dosegne kakva pravna kazna, ali moralna nelagoda jedva. Kad nas ne koče društveni i moralni obziri, bivamo bezobzirniji. Zapravo, kakvi doista jesmo.   Znanost i Crkva pridonijele su oblikovanju ljudskoga […]

Sensus fidei (osjećaj za vjeru) ”očituje se kao nadnaravan osjećaj vjere cijeloga naroda kad, od biskupa pa sve do posljednjega vjernika laika, pokazuje opće svoje slaganje u stvarima vjere i morala“ (Katekizam Katoličke crkve, 92).   Citirajući dokument Lumen gentium Drugoga vatikanskog koncila, Katekizam dodaje: ”Tim osjećajem vjere, što ga pobuđuje i podržava Duh istine, Božji […]

Čovjek je na stanovit način prognan u svijet, a njegova čežnja za Bogom njegov je božanski zavičaj. Budući da je Bog nepoznat i nespoznatljiv, čežnja se ne može vezati ni uz kakav objekt te duša mora kušati prazninu u kojoj za utrošenu energiju naknade nema. Taj proces je nenaravan i bolan za čovjeka te je […]

Nakon promišljanja o načelima ekumenizma s drugim kršćanskim zajednicama koje se, unatoč teološkim i povijesnim prijeporima oko shvaćanja autoriteta apostolskog nasljedstva, smatraju sestrinskima, Drugi vatikanski koncil je uznastojao i u odnosu na druge, nekršćanske religije, svraćati pozornost na ono što je ljudima zajedničko i što ih vodi međusobnom jedinstvu a ne na ono što ih […]

‘‘Vjerujemo da je Božji poziv upisan u znakove vremena“ – jedan je od slogana Konferencije redovničkih poglavarica (Leadership Conference of Women Religious – LCWR), koja broji više od 1400 članica predstavljajući 80 posto od ukupno 51600 američkih redovnica. Sveta Stolica je Konferenciju utemeljila još 1956. kao kanonsko tijelo zaduženo svojim članicama davati potporu i savjete […]

“Ima kršćana koji se boje uskrsne radosti koju nam Isus želi dati, njihov život izgleda kao neki sprovod” – rekao je Papa u propovijedi na jutarnjoj misi prve vazmene nedjelje u kapeli doma Sveta Marta.   “Strah je bolest kršćana. […] Oni se bolje snalaze u tami nego na svjetlu poput životinja koje izlaze radije […]

U procesu sve brže globalizacije očito je da svijet ne raspolaže sredstvima koje bi ju usmjeravale u pravcu koji bi predstavljao boljitak za čovjeka. Ako je prošlost neka vrsta ekrana na kojoj čovjek projicira viziju svoje budućnosti, onda ono što se u srednjem vijeku nesvjesno strukturiralo kao apologija zla, danas postaje stvarnost: okrivljavanje ‘‘desnih“ i […]

Kad ispovijedamo da smo vjernici, često, zapravo, hoćemo potvrditi kako vjerujemo u Božju opstojnost. No, vjerovati da Bog postoji jedva da ima dublje veze i s Bogom i s vjerom samom.   Bog nije odgovor na pitanja – on je prisutan u pitanjima u nama samima. On ne jamči spasenje – spasenje je put kojim […]

U polariziranome našem javnom prostoru kao da mediji jedva čekaju da tkogod iz svjetonazorski suprotstavljena tabora izlane kakvu nezgrapnost ili glupost pa da ga napadnu. U ideološkim prepucavanjima svakoj od strana, čini se, biva mnogo važnije pokazati da je u pravu, i to na temelju ‘‘argumenta“ diskreditacije, nego tražiti zajednički jezik s onim drugima te […]

U javnom prostoru ništa nam tako nedostaje kao dobrih riječi. Riječi koje oslobađaju dobre energije i omogućuju dobre odnose. Zatrpali smo se međusobnim podjelama te često ne vidimo više ljude. Ne vidimo više jedni druge. Bez ljubavi, riječi ponižavaju, a bez tišine kritika postaje osuda. A iz ponižavanja i osuđivanja zacijelo ne može niknuti bolji […]

Drugi Vatikanski koncil pred pedesetak je godina otvorio vrata Crkve laicima uvevši dramatične promjene ne samo u liturgiji nego i u teologiji, posebice izjavom da Crkva uključuje sve vjernike, a ne samo instituciju i hijerarhiju, da crkvena služba uključuje i socijalno djelovanje te da je spasenje za sve, ne samo za katolike. U dokumentu ‘‘Lumen […]

Za prvoga javnoga Angelusa 17. ožujka 2013. papa Franjo je kardinala Kaspera nazvao ‘‘dobrim teologom“ jer mu se svidjela Kasperova tek izašla knjiga o milosrđu (Misericordia. Concetto fondamentale del Vangelo, Queriniana, Rim 2013). Milosrđe je ključ Papinih pastoralnih gesta, riječi i nastojanja. ‘‘Imati iskustvo milosrđa“ – kaže kardinal Kasper – ‘‘mijenja svijet“. A mijenja i […]

Katolička crkva je jasna u svojoj odlučnosti ne samo u tome da i kontracepciju i pobačaj osudi kao nemoralne čine, nego i u svojem nastojanju da njihovu zabranu učini dijelom pravnih sustava, barem u zemljama čija se većina stanovnika izjašnjavaju kao katolici. Njezin stav logičko slijedi iz njezinih argumenata.   Katolička crkva ne može dopustiti […]

Priprave za opću skupštinu Biskupske sinode, koja će se pod nazivom ‘‘Pastoralni izazovi obitelji u kontekstu evangelizacije“ održati u Vatikanu od 5. do 19. listopada 2014. godine, u punom su jeku. Dana 21. veljače održana je prva Opća izvanredna skupština 2014., kojoj je bio zadatak analizirati svjedočanstva i prijedloge biskupâ i mjesnih crkava o tome […]

O hipokriziji nekih svećenika se teško govori da se ne bi naudilo ugledu Crkve. K tomu, imenovati ih skrenulo bi pogled s problema na osobe. A one su samo tipični sinovi Crkve. I to ponekad čak ponajbolji: njihove zasluge, vrline i založenost zacijelo nisu upitni. A primoranost na licemjeran život omogućila im je upravo Crkva […]

U listopadu prošle godine papa Franjo najavio je treću izvanrednu opću skupštinu Biskupske sinode koja će se pod nazivom ‘‘Pastoralni izazovi obitelji u kontekstu evangelizacije“ održati u Vatikanu od 5. do 19. listopada 2014. godine. Radni itinerarij podijeljen je u dvije etape: prva je Opća izvanredna skupština 2014., koja treba precizirati status quaestionis i prikupiti […]

Zaposjesti tvornicu da bi se, o trošku poslodavca koji mijenja poslovanje, spriječilo odnošenje strojeva; čupati genetski modificirane biljke da bi se zaštitilo zdravlje sviju; sjediti na nekom skupu i ne progovoriti ni riječi ili miroljubivo zauzeti pločnik – neki su od političkih čina koje se često smatra “građanskom neposlušnošću”. Stav koji i nije tako nov. […]

U svijetu u kojem se ruše autoriteti, stari gube kredibilitet zbog izostanka samokritičnosti prema vlastitim pogreškama, a novi često bivaju vođeni tek zakonom profita i sirove moći, običan čovjek pojedinac može se osjetiti zbunjenim i zapravo je nebitan u toj igri. Od njega se očekuje da zauzme stranu, a ne da ima vlastiti stav. Opće […]

Javni medijski prostor, kao i mnogi naši razgovori, zakrčeni su barikadama na kojima različite skupine istomišljenika mašu svojim zastavama i kritiziraju one druge. Zapravo jedva da što poduzimamo. Ili smo odveć zakupljeni kritiziranjem ili su nam puna usta o vlastitoj ispravnosti.   Rado bismo da su svjetonazorske, ekonomske, političke krize iza nas. Ali da posao […]

Ukoliko kao kršćani dopuštamo da nas oblikuje ono najbolje iz kršćanstva (ljubav) te ukoliko kao ljudi svojega vremena dopuštamo da nas oblikuje ono najbolje iz naše kulture (kritička misao), naći ćemo se u svojevrsnoj šizofrenoj situaciji. Koliko god se učenja i pastoral Crkve tomu opirali, naivna prvotna vjera nekritičkoga povjerenja teško da je još uvijek […]

Pojam ‘‘nove evangelizacije“ uveo je u javni diskurs Crkve papa Ivan Pavao II. za apostolskoga putovanja u Poljsku 1979. (9. lipnja govoreći radnicima iz Nowe Hute). Potom ga je sve češće koristio – obraćajući se Crkvi u Latinskoj Americi i pozvavši katolike da ‘‘ponovno potvrde svoju vjeru u Krista“, pa govoreći katolicima u Europi protiv […]

Povijest Crkve složena je. Postoji jaz između kršćana koji usvajaju navike moćnika i dominacije i ponizih kršćana spremih na služenje, između onih koji svoju religijsku pripadnost doživljavaju kao pripadnost moćnoj Crkvi ili svijetu folklornih običaja i svetih kršćana čija svetost nije ponajprije u slobodi od grijeha, nego u slobodi za ljubav prema Bogu i čovjeku, […]

Svaki pojedinačni život može se promatrati kao potka unutar sveukupnoga tkanja života. Naš je život prepleten životima drugih. Da bi čovjek ozbiljio samoga sebe kao cjelovito biće, treba da je u interakciji s drugima: drugi su mu istodobno i zrcalo njegove jedinstvenosti i njegove vlastite drugosti. Naš identitet nikad nije samo naš: on je drugome […]

Po gradovima izloga je, ulica i trgova načičkanih svjetlucavim žaruljicama, po dućanima bljeskaju božićni uresi što u našim domovima staraju blagdanski ugođaj. K tomu još jaslice s ljepuškastim anđelčićima i ovčicama, miris blagdanska jela, palucava svjetlost svijeća, božićne pjesme i kakav američki film with Christmas spirit dobre volje i zajedništva, potom uzajamna darivanja – i […]

Paradoksalno, autonomiju svijeta omogućilo je upravo samo kršćanstvo, a sada ju Crkva, u ime toga kršćanstva, osuđuje. Naime, interpretirajući biblijske tekstove, kao spremišta i tumače božanske prisutnosti u svijetu, kršćanstvo je u samoj svojoj metodologiji omogućilo pojavu različitih struja mišljenja i propitivanja. S pojavom novih hermeneutika oni su se usložnjavali i, naposljetku, doveli do redukcije […]

Poslije dugog razdoblja zajedničkoga života što ga zovemo kršćanskom kulturom živimo u vremenu traume odvajanja Crkve i svijeta. Pod utjecajem dvostruke želje: vlastite da vlada u ime Božje i ljudske da po njoj uživa Božju zaštitu, Crkva je u prošlosti mogla učvrstiti svoj autoritet u mnogim područjima udaljenima od njezine vlastite kompetencije, odnosno njezina vlastita […]

Cijela povijest odnosa tzv. zapadne kršćanske kulture prema seksualnosti počiva na pavlovskoj polemici s gnosticima koji su, radi ograničenja tijela i materije, htjeli svijet podijeliti u dva oprečna pola – duh i tijelo – koji da se bore za premoć. Iako biblijska kultura, a i iz nje iznjedreno kršćanstvo, ne poznaje antagonizma tijela i duha […]

Apostolska pobudnica pape Franje Evangelii Gaudium (Radost Evanđelja) ponuđena je javnosti 26. studenog ove godine prilikom zatvaranja Godine vjere. U tom dugom tekstu (oko 50 000 znakova) programatska značenja Papa poziva na radošću obnovljenu evangelizaciju samih kršćana i na povratak temeljnom poslanju Crkve – ljubavi prema svijetu, posebice prema siromašnim i obespravljenim ljudima.   U tekstu […]

Među ključnim revolucijama XX. stoljeća svakako je i preobrazba Rimokatoličke crkve od gorljive braniteljice anciènne regimea do jedne od vodećih odvjetnica društvene i političke pravde, demokratske vlasti i ljudskih prava. Međutim, unatoč procesu katoličkog liberalizma, odnosno unatoč uspješnom pomirenju s glavninom tzv. moderne misli te iznimnom doprinosu ljudskim pravima insistiranjem na ljudskom dostojanstvu i beskompromisnim […]