autograf.hr

Odluka glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića da aferu Beroš prepusti hrvatskim, a ne europskim istražnim tijelima, potpuno je očekivana, baš kao što je očekivano neskriveno zadovoljstvo premijera Andreja Plenkovića zbog te odluke. Turudić je na čelo DORH-a došao kao HDZ-ov čovjek opterećen poviješću neprimjereno bliskih odnosa s ljudima s one strane zakona. On je nesumnjivo […]

Nakon prošlotjedne tribine, održane u Privredniku u Zagrebu, posvećene vjeri i nevjeri, razvidno je da vjera i nevjera pripadaju onom autonomnom, samoodređujućeg, duboko osobnom i zbog toga neprovjerljivim području života u koje nitko nema pravu ulaziti. Ono u što možemo i moramo ulaziti društvene su posljedice nečijeg svjetonazora.

Povijesni događaji izazivaju brojne rasprave, ne zbog toga što te rasprave imaju snagu utjecaja na ono što se dogodilo u smislu mogućnosti da povijest, kao metodološki usustavljena naracija o prošlosti, i historija, kako se to u znanstvenoj literaturi navodi, kao diskurs moći, sadrže potencijal naknadne konstrukcije dogođenog, i to metodom zamjene teze. To nije moguće, […]

Papa Pio XII. (Rim, 2. ožujka 1876. – Castel Gandolfo, 9. listopada 1958.), čiji pontifikat je trajao od 1939. do 1958. god., uistinu je zaslužio, kako to mnogi navode, da ga pamtimo kao ”najveću moralnu kukavicu” prošlog stoljeća. U najtežim vremenima za svijet, on je bio najgori, ne zbog onoga što je činio, nego zbog […]

U listopadu 2005. god. jedan čovjek osuđen je, doduše uvjetno, na osam mjeseci zatvora zbog toga što je 1999. god. sudjelovao u tučnjavi. Potukao se s policajcima koji su došli u ugostiteljski objekt s namjerom da tamo ponovno uspostave narušeni javni red i mir koji je ovaj bezimeni, uz sufliranje osoba sličnih afiniteta prema javnom […]

Suicid je tema od koje, kao društvo i pojedinci, ne smijemo bježati. Suicid je samo željena, autorizirana, potpuno intimizirana smrt ljudskog bića koje se našlo izvan povijesti, vremena i društvenih relacija. Svjesno dokidanje sebe samoga zbiva se izvan svih relacija. Oni koji su se, makar malo, čak na razini predrasude, susreli s filozofijom, znaju da […]

”Aleksandar i Ivan dva su muškarca koja se vole”. Ova rečenica, ali još više stvarnost koja se krije iza nje, bila je dovoljna da, u lažno konzervativnoj državi kao što je Hrvatska, Ivan i Aleksandar, liječnik i profesor, završe u novom formatu emisije ”Nedjeljom u 2”, koja više nije, makar ne izravno, posvećena političarima i […]

U demokraciji većina pobjeđuje, ta pobjeda je politička a ne etička i epistemološka. Istina i dobrota ne ovise o volji većine i politikama koje nastaju iz te volje. Uostalom, povijest nam je više puta, osobito tijekom ratova i poraća, kada se iz krvi i pljačke rađa nova klasa bogataša, pokazala da većinu ne pokreće želja […]

Kršćanstvo je nešto što se bira za sebe, nipošto za druge jer se time negira sama bit kršćanstva. Ovo, naravno, ne znaju oni kojim je netko drugi odredio da kršćanstvo nose kao teret. Gori od njih su samoproglašeni kršćani. Oni nemaju kršćanskih iskustava ali im je, zbog neke koristi, potrebna religija kako bi se pozicionirali […]

Most se, polako ali sigurno, pretvara u stranku desnih ostataka. Uloga i značaj ove stranke može se opisati u sljedećim terminima: beskorisnost, uzaludnost, nestrukturiranost i suvišnost. Most postoji, tu je, ali ništa ne znači, lišen je ikakve političnosti. Doduše, političari Mosta tu i tamo proizvedu neku aferu, ona im služi isključivo u funkciji pokazivanja da […]

Nezavisni pojedinac se prema, u najširem smislu riječi, političkom životu može odnositi na različite načine: može ignorirati političke strukture, može biti u otporu prema njima, može ih kritizirati, uglavnom na društvenim mrežama, ali može, a to je upravo ono za što sam se ja odlučio, sudjelovati u političkom životu, sačuvati nezavisnost, legitimirati vlastite pozicije, ne […]

Na vrijednosnom području prevarante je lako prepoznati – nalaze se u neprestanoj potrazi za neprijateljima. Oni nisu oduševljeni s nekom idejom, idealom i vrijednošću, nego se, umjesto afirmiranja onoga što je njihovo, nalaze u grču i napadačkom stavu, negirajući ono što je tuđe. Život je u osnovi jednostavan, njegove temeljne karakteristike su prolaznost, smrtnost, izloženost, […]

Intervju zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleše, objavljen u Večernjem listu 14. kolovoza u dvobroju za Veliku Gospu, izazvao je mnoge reakcije. Nemam namjeru osporavati njegove stavove, ima ih pravo javno iznijeti, ali, isto tako, mora biti spreman i prihvatiti kritiku. Tako funkcionira demokratsko, pluralno društvo. Ono je bitno dijaloško, a dijalog podrazumijeva različite stavove, kritiku i […]

Aurelije Augustin definirao je osobu kao biće odnosa, ali je ujedno istaknuo kako se osobu ne može reducirati na skup odnosa, ona je uvijek iznad i izvan svih odnosa. Svaka osoba ima neko posebno, vlastito, izvanodnosno značenje. Kada čovjek ne bi nešto značio u sebi, odnosi bi, smatra  Augustin, bili nehumani i besmisleni, jer ne […]

U kolovozu 2018. god. punoljetna muška osoba je 15-godišnjakinju, kako to stoji u obrazloženju sudske presude šestorici mladića nepravomoćno osuđenih za seksualno zlostavljanje maloljetnice, uvela u sobu i stavila sjedalicu na vrata kako maloljetnica ne bi mogla pobjeći. Muškarac je potom 15-godišnjakinji nasilno povukao glavu, prisilivši je da ga oralno zadovolji. Sve je to snimao […]

Kada čovjek vlastitu, radikalno prolaznu opstojnost ne doživljava kao nešto veliko i povlašteno, onda se usmjerava na traženje zamjenskog, lažnog značaja koji se nalazi izvan njega. Naravno da ovime ne tvrdim kako je sve izvan čovjeka beznačajno. To ne tvrdim iz jednostavnog razloga što značenje stvarima, prirodi, društvu, povijesti i bogovima, makar kada je riječ […]

Umirovljeni 51-godišnji vojni policajac izvršio je smrtni pohod na daruvarski Dom za starije i nemoćne. Ubio je šest osoba, među kojima se nalazi i njegova majka, a isto toliko osoba je  ranio. Mediji donose podatak da je policija do sada prema njemu imala tri postupanja: jedno zbog obiteljskog nasilja, a dva zbog remećenja javnog reda […]

Razumijevanje svijeta, osobito onog segmenta koji se putem jezika, kulture i političkih izbora strukturirao kao nama najbliži odnosno naš, premda bi ga trebali poimati kao naš ali ne samo naš svijet, nije samo racionalna aktivnost. Ne želim imitirati Karla Marx, ali se slažem s njime – misliti svijet i društvo nije dovoljno. U društvu je […]

Postoje mnoge teme i područja života u kojima, posve nelegitimno, iznosimo sud, iako te teme i ta područja života ulaze u sferu osobnih izbora drugih ljudskih bića. Vjera je nedvojbeno jedna od takvih tema. Postoji li ili ne postoji bog te što njegovo postojanje ili nepostojanje nekome znači, nije nešto oko čega se, kao društvo, […]

Hegel je smatrao da su filozofi dužni donijeti sud o svome vremenu. No ovo nije dužnost samo filozofa, nego svih ljudi koji žele živjeti u svome vremenu i u tom vremenu namjeravaju živjeti svojim životom, a ako to ne žele ili ne mogu, oslobođeni su obveze donošenja suda, takvima je sasvim dovoljno da se prepuste […]

Prije nekoliko dana, dok sam u trgovini kupovao nužne namirnice, obratio mi se, kako bi to Zoran Milanović rekao, potpuno nepoznat čovjek, doduše ne izravno, nego govoreći trgovkinji o meni, tako da ja čujem, kao onome koji ne voli ništa hrvatsko. Što bi to bilo sve ili ništa hrvatsko, i kako to sve stane u […]

Sudionici Hoda za život zalažu se za zaštitu ljudskog života od začeća do prirodne smrti, ma što to značilo. Ne želim se sporiti o svjetonazorskim temama, uzaludan je to posao, riječ je o temeljnom, često i iracionalnom, pristanku uz neki skup vrijednosnih stavova o životu, svijetu, čovjeku i bogu. Čovjek je bolno ograničeno biće, njemu […]

Nekoliko dana prije održavanja europarlamentarnih izbora u Hrvatskoj, u Tübingenu je umro Jürgen Moltmann, teolog nade. Kršćanstvo je religija nade, ta nada, dakle, nije politička nego povijesna i eshatološka kategorija. Kršćanstvo je bez nade tek nemušto prikrivena nihilistička metafizika. Moltmann je nadu vidio kao neprestani dolazak boga iz budućnosti, njegovu prisutnost u ljudskom životu odnosno […]

Homilija zagrebačkog nadbiskupa Dražene Kutleše, održana povodom kršćanske svetkovine Tijelova (dakle nečega što je imanentno teologiji, Crkvi, religiji i vjeri) i proslave Dana državnosti Republike Hrvatske (nečega što pripada političkom, javnom, društvenom, građanskom području), nalazila se rascjepu između teologije i politike. Nadbiskup Kutleša ima pravo reći sve što želi, ali samo kada se obraća vjernicima, […]

Glavni razlog zbog kojega se više bavim idejama nego, kako se to klišeizirano kaže, konkretnim ljudima je taj što su ideje savršene, dok većina ljudi to nije. Ono što nazivamo realnim ili konkretnim ljudima dominantno postoji kao bazen lažnih iskaza o moralu. Na svu sreću, ljudski život je prolazan. Ovo ne znači da imam nešto […]

Pobornik sam stava da ne treba ublažavati ono što je loše, štoviše, treba sve učiniti da se što prije dogodi ono što se neminovno ima dogoditi. Ovaj stav treba primijeniti i na sadašnju koalicijsku Vladu, formiranu od dviju verzija HDZ-a – izvorne i izvedene (s time da ne bih mogao, bez kolebanja, odmah odgovoriti tko […]

Neposredno prije održavanja ovogodišnjeg Eurosonga postignut je sporazum između sindikata zaposlenika i direktora zadarske Čistoće o povećanju plaća. Direktor je slavodobitno izašao u javnost s podatkom kako će radnici, zaduženi za uklanjane i zbrinjavanje otpada i smeća, nakon ovog dogovora biti plaćeni kao i profesori. Naravno, ovdje nije riječ o preplaćenosti radnika Čistoće nego o […]

Pregovori o sastavljanju nove saborske većine, a samim time i nove vlade, polako idu kraju. Tu nema nekih velikih iznenađenja, dobit ćemo desnu vladu, ali ne zbog toga, kao što to uporno ponavlja Plenković, jer su to građani na izborima htjeli, nego zbog toga što je Plenković beskarakteran. On se sada nalazi u situaciji u […]

Hrvatska se nakon izbora pretvorila u filozofsku arenu u kojoj se, kao da je riječ o borbi na život i smrt, raspravlja o nominalizmu. Nominalizam je, u najkraćim crtama, gledište koje smatra da ne postoje opći pojmovi, univerzalije ili apstraktni entiteti nego samo pojedinačne stvari. Naši poslijeizborni nominalisti ne smatraju da je problem DORH-a u […]

U jutarnjim satima, a jutro obilježava život dana, 16. travnja 1993. godine, postrojbe HVO-a odlučile su u selo Ahmiće unijeti smrt. Što su odlučili, to su i napravili. Tada je ubijeno 116 ljudi, među kojima je bilo i jedanaestero djece. Najmlađe dijete imalo je tri mjeseca. Ovo nije statistički podatak, puki broj koji se može […]

Pojedinci djeluju kao subjekti, oni animiraju i određuju ritam vlastitog života koji je neodvojiv od materije, poznate kao tijelo, sve što jesmo, zbiva se zahvaljujući našoj biologiji. Čovjek je u sebi, religijskom terminologijom, duhovan, on ima povlašteni uvid u vlastiti vrijednosni svijet, u ono što mu je bitno i bez čega njegov život ne bi […]

Iako često kritiziram političko katoličanstvo jer ono nesumnjivo čini nemjerljivu štetu i katoličanstvu i politici, istovremeno smatram da je hrvatsko društvo ipak imalo sreću što se većina političkih grabežljivaca, kojekakvih kriminalaca i ljudi bez zabilježenog iskustva mišljenja deklarira katolicima. Naravno da je taj iskaz lažan i nadasve licemjeran, on ne odgovara stvarnosti, ali takvu ekipu […]

Politički izbori, pogotovo ovi naši, zapeli u trajnoj tranziciji, u sebi sadrže elemente Lazarovog uskrsnuća. Lazar iz Betanije poznati je biblijski lik, njega je Isus, zbog prijateljske empatije prema Lazarovoj ucviljenoj i emocionalno slomljenoj sestri Marti, privremeno uskrsnuo iz mrtvih. Njegovu je smrt prijatelj Isus redefinirao, tretirao ju je samo kao četverodnevni san. Ukratko, Lazar […]

Ustavni sud je zaključio kako je iz cjeline Ustava jasno da predsjednik države ne može, a da prethodno ne podnese ostavku, biti kandidat na parlamentarnim izborima. To je toliko jasno da Vladimiru Šeksu nije palo na pamet da ovu samorazumljivost formalizira i uvrsti je u tekst Ustava. Tako, ukratko, smatra predsjednik Ustavnog suda i većina […]

Katolički vjernici u Hrvatskoj su se ovih dana, budući da se navršava 22 godine od smrti Franje Kuharića, prisjetili lika, misli i djela ovog kardinala. Često se citira njegova sljedeća rečenica: ”Ako je protivnik spalio moju kuću, ja neću zapaliti njegovu”. Šteta je što se ova rečenica samo citira umjesto da se po njoj postupa. […]

Albert Camus je smatrao da je problem samoubojstva jedini pravi filozofski problem. Tko postavi ovo pitanje a da ne ustukne ni na trenutak, došao je u samo srce filozofije i filozofskog pogleda na svijet. Na ovo pitanje možemo dati dva odgovora: prvi je da živimo do izvanjske smrti, a drugi je da vlastitom smrću iznutra […]

Raj se u kršćanstvu prikazuje u slikama savršenog zajedništva odnosno savršene socijalizacije bez ostatka. U raju nitko nije isključen, nitko nije odbačen, isključeni i odbačeni se nalaze u paklu. U teologiji se vodila rasprava o tome može li Krist biti univerzalni spasitelj odnosno može li i je li uopće spasitelj ako svi ljudi nisu spašeni. […]

Sjećate li se što je Nadan Vidošević učinio nakon što je uhićena njegova najbliža suradnica Zdenka Peternel? Kupio je još jednu nekretninu, točnije vilu i to za 2,1 milijun kuna. Dva tjedna nakon ovog događaja je i on uhićen. Je li Vidošević znao da se nalazi pod istragom i da postoji velik stupanj izvjesnosti da […]

Hrvatska je dvostruko zarobljena HDZ-om: HDZ je pokorio sve institucije, a oporba ima samo jednu temu – napad, manje (kada to čini desnica) ili više (kada to čini ljevica) iskren, na HDZ. Ova zloćudna stranka je, dakle, pokorila državu i spoznajno-vitalni horizont oporbenih opcija. Hrvatski mentalitet je poslušnički, jednim dijelom i kukavički. Nitko više od […]

Ovu kolumnu pišem uz prvu jutarnju kavu na sam dan održavanja prosvjeda u Zagrebu, u organizaciji Hrvatskog novinarskog društva, a povodom planirane izmjene Kaznenog zakona čime bi se uvelo novo kazneno djelo neovlaštenog otkrivanja sadržaja izvidne ili dokazne radnje. Vlada je u utorak, dan prije održavanja prosvjeda, aterirala davši obećanje kako nema kaznenog djela ako […]

Hrvatska se umorila od mitova i to je, na prvi pogled, dobar znak. Loše je što mitovi nisu potisnuti željom da se događaji iz prošlosti racionalno vrednuju pa je sva prilika da smo nakon perioda živih mitova ušli u period umornih mitova. Mitska svijest nije nestala, ona je i dalje tu, doduše umorna, ali je […]

Nije nikakva tajna da je hrvatska država nastala modelom žrtvenog mehanizma. Takvim zajednicama je lako manipulirati, takvo društvo je lako, bez ikakvog otpora, opljačkati, takvu državu je moguće, bez nekog pretjeranog napora, držati u pokornosti. Samo je potrebno redovito pokretati ili sjećanje na žrtveni mehanizam ili sam žrtveni mehanizam. Primitivne zajednice se okupljaju oko žrtve, […]

Vukovar je, zbog divljanja nacionalističkih politika, od grada – simbola stradanja u Domovinskom rata, postao grad u kojem se neprekidno stradava. I ne, ovo nisu napravili oni koji su ovaj grad napali, nego oni koji su ga oslobodili. Vukovar je oslobođen da bi, potom, bio žrtvovan. Prva žrtva nacionalističkih politika uvijek je nacija koju nacionalizam […]

Humanistika, umjetnost i religija osmišljavaju život. Kada se one nađu u krizi, u krizi je sam ljudski život, kada one izdaju vlastitu bit i povampire čovjeka, svijet se pretvara u stratište. Sve ono instrumentalno, kao što su to znanstveno-tehnološka i ekonomska dostignuća, tada se okreće protiv čovjeka.

Je li nada, kako je to smatrao Friedrich Nietzsche, naše najveće zlo? Ne nastaju li iz toga najvećeg zla sva ostala, manja zla, odnosno, nismo li u stanju tolerirati sadašnje zlo zato što iščekujemo (nadamo se) da će ono jednom, u nekoj budućnosti, samo od sebe ili po nekome drugome biti prevladano? Iako i vi […]

Božić je prvenstveno antropološki, a tek potom teološki događaj. Nisam siguran koliko socijalni kršćani, a to su oni koji se izjašnjavaju kršćanima zbog toga što pripadaju kršćanskoj kulturi i tradiciji, iako nemaju iskustvo osobne vjere, uopće razumiju ideju Božića odnosno Božjeg utjelovljenja.

Ovaj tjedan je smijenjen još jedan ministar koji, zasigurno, ni sam ne zna zbog čega je smijenjen, ne zbog toga što ne postoje razlozi, već zbog toga što on te razloge nije u stanju racionalno obraditi. On, kao uostalom i mnogi drugi Plenkovićevi ministri, nije izabran za ministra da bi samostalno spoznavao i djelovao, nego […]

U Saboru je početkom prosinca održana pseudoreligijska seansa povodom desetogodišnjice održavanja referenduma o ustavnoj definiciji braka. Te 2013. godine pseudoreligijske udruge, koje sustavno parazitiraju na religijskim sadržajima kako bi se domogle političke moći, animirale su dovoljan broj hrvatskih građana, sklonih nominalizmu, s namjerom da zaštite heteroseksualno određenje braka.

Hrvatska je premalena zemlja za ozbiljne političko-povijesne događaje, ali budući da smo tu, da živimo u ovakvoj državi, nema nam druge nego angažirati snagu imaginacije i ovu državicu promatrati u kategorijama kojima ona sada nije dorasla. Od hrvatskih građana se traži da neprestano dokazuju ljubav prema domovini, a zapravo bi od svakog svjesnog subjekta bilo […]

Teolog Gustavo Gutiérrez upozorava da se problem siromaštva ne može svesti samo na siromaštvo u ekonomskim kategorijama, ono se, u sadašnjem svijetu, sve više odnosi na ”čovjeka bez značenja”, one koji su potpuno isključeni iz društva i stoga su nevidljivi.   Ovotjedna izjava premijera Andreja Plenkovića o navodnoj djevojčici koja mu je, za njegovog posjeta […]

Saga o bivšem ministru Mariju Banožiću još jednom potvrđuje tezu da je hrvatsko društvo utemeljeno na žrtvenom mehanizmu. Mario Banožić je, prometnom nesrećom, izazvao smrt jednog vrijednog obiteljskog čovjeka koji se toga dana našao na cesti kako bi otišao na posao kojim prehranjuje obitelj. Banožić se našao na cesti kako bi, ako je vjerovati medijima, […]

U etičkim promišljanjima poznata su tri Sokratova načela. Prvo etičko načelo se odnosi na to da je vrlina znanje. Drugo načelo slijedi iz prvog i glasi: Nitko ne griješi namjerno. Samo neznalice, ili oni koji nemaju razvijenu prosudbenu snagu, ne čine dobro. Tko zna što je dobro, ne može činiti zlo. Znanju dobra se, dakle, […]

Premijer je, podnoseći izvješće o stanju nacije, omogućio toj naciji da vidi u kakvom je stanju, ali ne zahvaljujući sadržaju toga izvješća, nego prvenstveno zahvaljujući mjestu, okolnostima i načinu njegovog podnošenja.

Bog, apsolutno biće ili, pak, ništavilo čovjeku služe da spozna tko je on sam, a ne tko je bog ili apsolut, odnosno što je ništavilo. Apsolutno biće, neovisno je li riječ o religijskim ili filozofijskim kategorijama, izmiče snazi našeg uma. Do apsolutne stvarnosti dolazimo putem analogija i složenog metafizičkog mišljenja, ali tu stvarnost samo rijetki, […]

Neko vrijeme će, zbog kojekakvih razloga, jačati desnica, osobito populistička desnica. Hrvatska u ovome nije iznimka. Od stvarnosti ne treba bježati, ali pred njom ne smijemo niti pokleknuti. Fatalističko nedjelovanje nije oznaka jakih bića. Snažni ljudi ulaze u unaprijed izgubljene javne, društvene ili političke bitke, jer znaju da se neke bitke trebaju izgubiti, u njima […]

Dijalektika političke i medijske moći kreira naš javni život. Ne postoji bolji i za čovjeka dostojanstveniji oblik vladavine od demokracije, ali samo ako demokracija uistinu jest demokracija. Demokracija kao demokracija ili čovjek kao čovjek nisu apstraktne teme o kojima raspravlja filozofija, riječ je o prvorazrednom događaju naše svakidašnje prakse.

Ne znam postoji li pakao izvan vremena i prostora, kao vječno stanje sebeprokletih i od boga ostavljenih bića, ali zasigurno znam da u Hrvatskoj postoje svećenici, zagovornici zemaljskog pakla. Jedan od njih je i pater Ike Mandurić.

Problem političke moći je u nestalnosti i nemogućnosti da se ona trajno ili makar trajnije zadrži. Onaj tko je, nekom demokratskom smicalicom – tendenciozno skrojenim izbornim zakonima, kontrolom medija, zapošljavanjem birača i koječim drugim, dobio političku moć, on tu moć, ako želi opstati, mora dijeliti s drugima.

Socijalni nauk Katoličke Crkve visoko vrednuje demokraciju kao profanu kategoriju, dakle, kao nešto što je izvan Crkve. Crkva nije demokratska institucija, tu volja većine ne znači ništa – u Crkvi je uvijek u pravu onaj tko se nalazi na višem mjestu u hijerarhijskom lancu.

Bitni smisao države je, između ostalog, i da nas zaštiti od ugroze, da nam, putem zdravstvenog sustava, ako nas već ne može izliječiti, ublaži patnju i bol. Koliko je hrvatska država u tome neuspješna, možemo pronaći mnoge primjere, i to na dnevnoj osnovi.

Nihilizam nije, kao što to misle ljudi jednostavne misli, mračnjačko zagovaranje ništavila, nego, prvenstveno, snaga, potreba i želja da se stvarnost susretne onakva kakva uistinu jest, umjesto onakve kakva se prikazuje da jest.

Hrvatska je, u političkom smislu, država bez budućnosti, naprosto zbog toga što o budućnosti gotovo nitko i ne razmišlja. Budućnost nije predmet našeg interesa, nas zanima revizija prošlosti.

Koja je razlika između navijačkog nasilja u Grčkoj i nedavnog, stravičnog nasilja u Gradačcu u Bosni i Hercegovini, kada je fitnes trener, u prijenosu uživo, ubio suprugu, a potom još dvije osobe, da bi, naposljetku, izvršio suicid?

Zatvorena ili primitivna društva državu opisuju u obiteljskim kategorijama, ona je dom za obitelj, ali nije dom svima, nego isključivo onima koji imaju veze s ocem domovine, te, samim time, polažu veća prava na državu, država je više njihova. Država nije svačije, ne zaslužuje svatko živjeti u ovoj državi.

Temeljna razlika između rata i mira sastoji se u tome što u ratu teritorij znači sve, a čovjek gotovo ništa, dok u miru čovjek znači sve, a teritorij gotovo ništa, o njemu se ne razmišlja, teritorij je činjenica, jednostavna stvarnost koja je tu. U miru se izgrađuje društvo, tu nema nepoželjnih pojedinaca. Ako je netko […]

Elvis Bošnjak, u romanu ”Gdje je nestao Kir”, razlikuje povijest razloga od povijesti istine. Povijest istine ne uzima u obzir nečije razloge, dok povijest razloga ne uzima u obzir istinu. Razlozi prilagođavaju stvarnost nečijim potrebama.

Čovjek ne živi neposrednost života, nego naraciju odnosno interpretaciju onoga što navodno jest. Naracija o stvarnosti je, kada se radi o čovjeku, daleko jača od same stvarnosti. Naša stvarnost je sastavljena od priča koje nam je netko ispričao, uz koje smo pristali, ali i od priča koje smo mi nekome ispričali. Ovo posebno dolazi do […]

Prva subota u mjesecu nezamisliva je bez molitelja koje pogrdno nazivaju klečavcima. Riječ je o katoličkim muškarcima zagledanima – jasno, očima vjere – u ženska koljena, čednu odjeću, svetu domovinu i budućeg snažnog muškarca koji će, za razliku od Adama, oduvijek i zauvijek biti traumatiziran neprekrivenim ženskim tijelom.

Hrvatska javnost slabo zna da je sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća ostvaren kontakt između tadašnjeg partijskog vrha i pomno odabranih, kako su ih nazivali, hrvatskih nacionalista, među kojima je bio i Franjo Tuđman. Kada je riječ o Franji Tuđmanu, sasvim je razvidno, da je to bio susret između nekadašnjih komunističkih, partijskih kolega koji su jednom […]

Današnja ideja hrvatske nacije inficirana je virusom negacije i destrukcije jer joj je oduzeto pravo sjećanja na povijesne trenutke u kojima se ova ideja ozbiljavala. Jedan od tih trenutaka zbio se 22. lipnja 1941. godine kada se grupa Siščana organizirala u partizanski odred s ciljem suprotstavljanja fašistima i oslobađanja zemlje. Formiranjem Prvog partizanskog odreda u […]

Iznimni sam protivnik nacionalističke interpretacije nacije. Iako postoje mnoga definicijska određenja nacionalizma, ipak je riječ, u konačnici, o familijariziranju sa zločincima i neosjetljivosti prema njihovim žrtvama. Hrvatski nacionalizam potvrđuje ovu tezu, baš kao, uostalom, i svaki drugi nacionalizam. Pogledajmo samo iz Bosne i Hercegovine uvezeni ili, što je korektnije, u Bosnu i Hercegovinu izvezeni hrvatski […]

Narodni muzej u Zadru je, zahvaljujući tzv. diskrecijskom pravu Upravnog vijeća da ne komentira vlastite odluke, propustio priliku da bude više muzej u odnosu na ono koliko je muzej sada, odnosno da prestane biti ispostava protudemokratskih politika. Protudemokratske politike ne objašnjavaju, ne argumentiraju, ne biraju, one postavljaju, nalažu i, što je osobito tužno, izvršavaju naloge.

U stranačkoj državi ne može se obilježavati državnost, država je tu da, u stvarnom i simboličkom smislu, bude u službi stranke. Ovo je država HDZ-a, a njoj žive poslušni jadnici koji ne zaslužuju drugačiju državu. Rasprava o tome koji je datum najprikladniji za obilježavanje dana državnosti, pa da taj datum uistinu i bude prihvaćen kao […]

Mate Uzinić nesumnjivo je neuobičajena pojava među hrvatskim (nad)biskupima, upravo zato što je nadbiskup. Da nije nadbiskup, njegovo djelovanje, najvjerojatnije, ne bi bilo u stanju svladati granicu koja dijeli anonimnu egzistenciju od javno prisutne, svima prezentne egzistencije.

Grad Zadar hrvatska javnost percipira kao utvrdu HDZ-a. Ta percepcija se, dijelom, promijenila na prošlim lokalnim izborima. HDZ u Zadru obnaša izvršnu vlast odnosno gradonačelnik dolazi iz redova ove stranke koja je u potpunosti inficirala državu, dok neformalnu većinu u predstavničkom tijelu čini koalicija Srcem za Zadar koju sam, kao nestranački kandidat ja predvodio, te […]

Prije nekoliko dana sam, na poziv studenata Sveučilišta u Zadru, održao izlaganje o odnosu antropologije i odgoja. O tome kako poimamo čovjeka, odnosno kakvu ideju o čovjeku zastupamo, ovisi i kakav će nam biti odgoj, odnosno kakvi ćemo mi biti. Odgoj je, u konačnici, vrijednosno, emocionalno i intelektualno, kreiranje čovjeka.

Ljudska prava predstavljaju najbolju osnovu za uređenje javnog života, ona su uvijek afirmativna, nikoga ne isključuju, ne traže da se različitost poništi kako bi se formirao uniformni, monolitni sustav. Naše društvo je nezrelo, gotovo potpuno plemensko i kao takvo je utemeljeno na žrtvenom mehanizmu. Plemenska zajednica traži žrtvu kako bi se, iživljavanjem nad njome, uspostavio […]

Tjednik Nacional navodi kako je šefica Uskoka bila prisiljena dati ostavku jer je Uredu europskog tužitelja dostavila dokumentaciju među kojom se nalazi i transkript u kojem se spominje Andrej Plenković, i to u kontekstu korupcijske afere. Sama činjenica da je netko predsjednik HDZ-a podrazumijeva i da se taj netko nalazi u ”srcu korupcijske afere”.

Hrvatska je zemlja obilježena dnevnim ekstazama i sutrašnjim zaboravom prethodnog dana. Jučerašnja ekstaza bila je potpuno obilježena iznenadnim davanjem ostavke ravnateljice Uskoka, Vanje Marušić. Današnja ekstaza posvećena je saborskoj raspravi o Zakonu o prekršaju. Naravno, dežurni hrvatski etnobiznismeni čitavu raspravu reducirali su na kažnjavanje ustaškog pokliča ”Za dom spremni”. On im je, za opstanak njihovog […]

Uskrs je nesumnjivo najznačajniji kršćanski blagdan. Ne želim ovu kolumnu opterećivati katekizamskim formulama, puno značajnija mi je egzistencijalna dimenzija Uskrsa, odnosno kako živimo stvarnost Uskrsa. Za egzistencijalnu dimenziju manje je bitno je li to što obilježava našu egzistenciju stvarno u sebi, puno je bitnije koliko je stvarno po nama i u nama.

Život neke zajednice određen je utemeljujućim činima. Utemeljujući čin suvremene hrvatske države je, naravno, rat, a ne volja građana i povijesna svijest. Da smo, kojim slučajem, prihvatili povijesni način mišljenja, onda bismo, vrlo brzo, uočili da suvremena Hrvatska nije nastala ni iz čega, nije posljedica volje bogova, nego ima povijesni kontinuitet.

Nadbiskup Đuro Hranić se prema pedofiliji u svećeničkim redovima odnosi na isti način kao premijer Andrej Plenković prema korupciji i kriminalu u HDZ-ovim redovima: prihvaća je i, usprkos svemu, iskazuje istinsko razumijevanje prema počiniteljima, ne i prema žrtvi.

Ideja o tzv. ideološkom moratoriju zasigurno ne pripada svijetu ideja, riječ je o nezreloj obmani. Ideologija nije samo skup ideja, ona je, iako manje obuhvatna od svjetonazora, ipak skup naših identiteta, a budući da bez identiteta nismo u stanju postojati kao definirano netko, nego ako uopće jesmo, jesmo kao nešto nedefinirano, odnosno kao nešto što […]

Simone de Beauvoir, u poznatoj knjizi ”Drugi spol”, navodi kako ženama ne treba apstraktna uzvišenost apstraktne ženstvenosti, ženama, baš kao i svim ljudima, iz same činjenice da su ljudi, treba povezanost između ”apstraktnih prava i konkretne mogućnosti”.

Odluka Visokog upravnog suda o tome da nova zagrebačka vlast nije prekršila zakon kada je odlučila postupno ukinuti mjeru krivo nazvanu roditelj-odgojitelj, dok se stvarno radi o mjeri Bandić kao roditelj, Markić kao odgojitelj, otvara nadu da je u našim institucijama ipak moguće pronaći zakonitost, razumnost i pravdu.

Blagdanom Pepelnice ili Čiste srijede započinje korizmeno vrijeme, a to je, makar nominalno, za kršćane vrijeme pokore i odricanja. ”Sjeti se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah vratiti”, samo je religijskim namjerama preformulirana filozofijska istina koja čovjeka poziva da se odredi prema vlastitoj smrti. Odredio se ili ne odredio prema smrti, […]

Imenovanje novih biskupa i nadbiskupa u Hrvatskoj prilika je da se napokon dogode promjene koje će voditi prema ozdravljenju hrvatskog društva, ali i same, kako se to kaže, ”Crkve u Hrvata”. Dosadašnji nacionalistički model, konzumiran i besprizorno demonstriran od strane većine dosadašnjih biskupa, napravio je štetu državi i vjeri, građanima i vjernicima. Svi vjernici su […]

Potresi su strašni, ali u njima nema ljudske intencije, oni, na svu sreću, ne nastaju ljudskom voljom, jer da nastaju, ovaj svijet bi bio svijet neprestanih potresa, ovako je naš svijet, svijet ratova. Fotografija oca Mesuta Hancera iz grada Kahramanmarasa, koji drži za ruku mrtvu petnaestogodišnju kćerku čije se tijelo nalazi pod ruševinama, nikoga tko […]

Mehanizam manipuliranja s masama vrlo je jednostavan, on počiva na stvaranju lažnog, uvjetno rečeno, kolektivnog pamćenja koje funkcionira kao deponij laži i utvara. To ”pamćenje” je zapravo selektivna amnezija. Dijelovi takve mase kolektivne amnezije brišu realnost i nadomještaju je ili fikcijom ili zaboravom, oni selektivno pamte.

Ako Vlada Republike Hrvatske nije u stanju obnoviti kuće stradalnika na Baniji koji, zbog siromaštva, nisu u mogućnosti sami obnoviti domove, predlažem im da dio sredstava – onih europskih – ulože na kupovinu knjige naslovljenu ”Izvan sirotinje nema spasenja”, autora Jona Sobrina.

U očekivanju smjene ministra Ivana Paladine, koji nije ništa učinio da potresom obeskućeni stanovnici Banije napuste kontejnere i usele u kuće za čiju obnovu je Europa osigurala novce, razotkriva se prava narav ove države – ona je nastala i opstoji kao država na čekanju. Ovdje se neprestano nešto čeka, a čekanje, kako je to rekao […]

Ulaskom u 2023. godinu Hrvatska se dodatno europeizirala, prestala je koristiti kunu, novac koji nikada nije bio simbol našeg suvereniteta nego, ako uzmemo u obzir da je uveden kao posljedica Tuđmanovog koketiranja s najsramnijim elementima naše povijesti, kuna je bila simbol nespremnosti da budemo suvereni, u demokratskom smislu.

Neprestano ponavljam da je naše društvo u osnovi jadno, ali i da se na fatalizam jada ne smije pristati. Filozofija nije kabinetska disciplina, ona nema predmetnih ograničenja, sve propitkuje, ništa joj nije sveto i pred ničim ne iskazuje strahopoštovanje. Kritika radi kritike je bijeg u kukavičluk ili nespremnost da se susretne s vlastitim jadom.

Za nogomet se kaže da je ”najvažnija sporedna stvar na svijetu”, i u tome ne vidim nikakav problem, s time bih se mogao, posebno u trenucima slabe volje, čak i složiti. Ono što je sporedno, sporedno je, neovisno o stupnju na kojem se ta sporednost nalazi.

Čovjeka nije moguće razumjeti bez razumijevanja vremena, i to onog egzistencijalnog. Svaki čovjek ima vlastito egzistencijalno vrijeme, to je ono upravo njegovo vrijeme, u kojem čovjek jest i u kojem se odnosi prema svemu što jest, jer sve što jest, jest u odnosu prema čovjeku. Naravno da ovo ne dokida povijesno ili čovjeku izvanjsko vrijeme. […]

Mnoge religijske zajednice imaju protuhumano poimanje ljudske prirodnosti. Ona je hijerarhijski određena te počiva na razlikama koje nekoga, budući da je riječ o hijerarhiji, stavljaju iznad, a druge ispod.

Egzistencijalistička osnova humanizma toliko je jednostavna i poticajna, da je treba stalno ponavljati – kada izvršavamo neki čin, kada biramo i djelujemo, mi ne biramo i ne realiziramo samo sebe, nego ujedno biramo čitavo čovječanstvo jer u izboru promoviramo našu sliku o čovjeku kao čovjeku.

Jean-Paul Sartre je slobodu poimao kao svojevrstan ”rez ništavila”, odnosno mogućnost da se čovjek odijeli od vlastite prošlosti koja bi ga uvjetovala da nešto mora činiti. Da nema ”reza ništavila” djelovali bismo, potpuno bezlično, kao puki element u uzročno-posljedičnom lancu.

Demografi upozoravaju da je u Hrvatskoj, prije nekoliko godina, započeo proces zamjene stanovništva. Najkraće rečeno, koliko se stanovnika iseljava iz Hrvatske, toliko ih se u nju useljava.

Prilikom predstavljanja knjige ”1944.: Oslobođena Dalmacija/Antifašizam danas” govorio sam o čovjeku kao povijesnom biću. Povijest nije samo prisjećanje, ona ima, budući da sadrži i vrednovanje događaja, i moralno značenje, u smislu da razotkriva našu temeljnu moralnu orijentaciju. Koje ćemo događaje iz prošlosti smatrati povijesnim događajima, i kako ćemo te događaje vrednovati, neodvojivo je od onoga […]

Jedno od temeljnih obilježja suvremenog svijeta je da se sve što jest, kao i sve što je do sada bilo, dovodi u pitanje, pa tako i smrt. Ma koliko to paradoksalno zvučalo, uspjeli smo i samu smrt dovesti u krizu. No krizom smrti ne nastaje život, on se samo gubi na smislenost.

Aleksandar Vučić predložio je da Tomislav Žigmanov, najeksponiraniji politički predstavnik vojvođanskih Hrvata, postane ministar u novoj srbijanskoj vladi. Ova vijest je višestruko značajna, ponajprije zbog toga što nas suočava s time da nacionalne manjine nisu građani bez države, da je njihova matična država ona u kojoj žive i da, kao građani, imaju pravo birati, biti […]

Ako je cilj Antikorupcijskog vijeća dokazati da HDZ izdaje, kako se to kaže, nacionalne interese, onda je ovo vijeće nepotrebno, to znamo, iako nisam siguran da hrvatski građani znaju, a za većinu hrvatskih političara sam siguran da ne znaju, što su to nacionalni interesi, jer da znaju, onda HDZ ne bi bio u prilici, neskrivenom, […]

Ako je netko sumnjao u čudotvornu moć molitve, sada je ostao bez teksta. Naime, samo krajnji ignoranti ne vide vezu između muškaraca, koji su prošli tjedan molili na Trgu bana Josipa Jelačića, kako bi muškarci napokon postali autoriteti u obitelji čiji članovi se čedno odijevaju i s neskrivenim prijezirom gledaju one koji se upuštaju u […]

Izbori u Bosni i Hercegovini nešto su tragičniji od izbora u Republici Hrvatskoj, ali oni, baš kao svaki izbori, u potpunosti odgovaraju političkoj i društvenoj stvarnosti zemlje u kojoj se izbori odigravaju, odnosno, potpuno jednoznačno rečeno, rezultati izbora odgovaraju stanju javnog uma te države.

Giambattista Vico u knjizi ”Načela nove znanosti” navodi poredak ljudskih stvari: prašume, čistine, sela, gradovi i akademije. Sukladno ovome, akademija dolazi na kraju zato što je najudaljenija od života.

Semezdin Mehmedinović u djelu ”Ovo vrijeme sada”, na jednom mjestu, navodi kako je ”rat teško istjerati iz tijela”. Rat je zagospodario našim tijelima, ugasio razum i uništio osjećaj za moral. Kada se rat nastani u tijelo, nestaje čovjek, a onaj ljudski lik pred našim očima nije ništa drugo nego opunomoćenje prostora na kojem se i […]

Hrvatsko društvo u osnovi je duboko podijeljeno i konfliktno. No te podjele, sve dok ostaju zarobljene unutar granica utemeljujućeg mita o državi, formiranog početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, nisu u stanju biti izvorom društvenih i političkih promjena. Politička pozicija i opozicija uspostavile su odnos koji sliči trajno povezanim sijamskim blizancima koji ne mogu opstati jedan […]

Izlaganje o vjerskoj slobodi između solidarnosti i egoizma zapravo je razotkrivanje onoga što mi uistinu jesmo i onoga što kažemo da jesmo, odnosno suočavanje s pojavom, koja može biti lažna, i s onim što pojavi daje istinitost ili lažnost, a to je realitet nas kao osoba.

Da Hrvatska nije demokratska država nego država obične svjetine, nije nikakva tajna, to je naša stvarnost. Građani se na svakom koraku suočavaju s trijumfom volje svjetine koja uništava njihove živote i uskraćuje im prava.

Ovih dana je Nikanor, episkop banatski, prokleo premijerku Srbije zbog, po sudu ovog branitelja kršćanstva kao srpstva, njezine dvostruke teološke greške. Naime, Ana Brnabić ima, kako to svi transfuzijski nacionalisti na prostoru nekadašnje Jugoslavije vole reći, ponešto nečiste krvi, a za srpske nacionaliste najnečistija krv je hrvatska.

Prednost Hrvatske je što je riječ o malenoj državi koja može biti uređena po načelu obiteljske zajednice u kojoj se članovi obitelji međusobno podržavaju, raduju uspjesima i tješe u teškim trenutcima. Prokletstvo Hrvatske proizlazi iz toga što se javne politike, iz dana u dan, pretvaraju u prostor uništen divljanjem, manje ili više, humanoidnog, nacionalističkog čopora.

Plemensku svijest obilježava trajna nemogućnost suočavanja s povijesnom istinom, životom i projekcijom budućnosti koja u sebi uvijek nosi element nepredvidivosti. Plemenu je sve jasno, zato se ne obraća životu nego isključivo smrti. Umjesto projekcije budućnosti ili mišljenja novog, sadašnjost se doživljava kao nepromjenjivu točku rata, smrti i žrtve.

Svečanost otvorenja Pelješkog mosta bilo je uprizorenje svega onoga što je Hrvatska bila i što sada jest. Pred našim očima odvijalo se uprizorenje mnoštva pojava, baš kao što se razotkrivalo i mnoštvo onoga što se, kako se to u filozofiji kaže, u pojavi pojavljivalo.

Prošlotjedna Povorka ponosa u Splitu prošla je mirno, ali su mnogi komentari ovog događaja lišeni mira, ali i razuma. Branitelji hrvatstva redovito nastupaju i kao branitelji heteroseksualnosti odnosno kao borci protiv homoseksualnosti. Siguran sam da takvi nisu čuli za poznatog dominikanca, danas zasigurno najuglednijeg i najutjecajnijeg intelektualca u tomističkim krugovima, Adriana Olivu, a kamoli da […]

O genocidu u Srebrenici političari govore kao o ”porazu humanosti”. Ovo je, naravno, istina, ali samo ako ovu istinu ne izriču nacionalistički političari, jer su upravo oni ti koji su porazili humanost i politiku, oni su ti koji trajno i uvijek poražavaju ljudskost.

Nema vremenskog perioda koje nije obilježeno nekom krizom, a 21. stoljeće je stoljeće za koje već sada možemo ustvrditi da je obilježeno krizom obrazovanja. Čovjek je biće krize, on krize proizvodi, ali ih i nadvladava te, u stanovitom smislu, žudi za krizom. Krize nam služe ili da se razvijemo ili da nestanemo.

Ako promatramo na koji način se naši političari odnose prema antifašizmu, posebno prema obilježavanju Dana antifašističke borbe, razvidno je da među njima možemo razlikovati bića osmišljenog vremena skrbi o životu od besmislenih bića kojima vrijeme služi kako bi mogli producirati smrt i nepravdu.

Uglavnom me ne zanimaju tzv. velike, vječne istine. One su nedostižne i, samim time, neostvarive. Ideali nam služe kako bismo mogli realizirati i vrednovati naše male, egzistencijalne istine s kojima se u potpunosti identificiramo jer našem životu daju ili oduzimaju smisao.

Povorka ponosa je, najkraće, zalaganje da svijet postane stvaran svijet ili, drugačije rečeno, svijet za sve. Jedino takav svijet nema ostatka. Sadašnji svijet je svijet s ostatkom. Pripadnicima LGBTIQ+ zajednice, u mnogim državama među kojima je i Hrvatska, namijenjeno je mjesto izvan svijeta, oni su svedeni na nepoželjni ostatak.

Što sam stariji, sve više razmišljam o tome što mi prisutnost u vremenu daje ili, točnije, oduzima. Mnogi filozofi razmišljali su o smrti, no smrt je samo puki, konačni nestanak iz svijeta. Taj nestanak nikada ne nastaje naglo, odjednom.

Na ovotjednom zadarskom simpoziju posvećenom obilježavanju stogodišnjice rođenja Franje Tuđmana, održao sam izlaganje o odnosu povijesti i utemeljujućeg mita. Povijest je govor o prošlosti, kada se tom govoru pridruži znanstvena metodologija, nad prošlošću se uspostavlja racionalna moć koja opisuje što se zbilo i razumijeva, pod vidom povijesnih procesa vođenih snagom kauzaliteta, zašto se nešto zbilo. […]

U pluralnom, demokratskom društvu ne postoji strah od drugih, pa, samim time, ni želja da se druge zabrani i poništi. Ovogodišnji zagrebački Hod za život ne smijemo promatrati s razine osobnih preferencija, nego s razine javnog uma.

Sloboda ne pripada čovjeku samim time što je netko rođen kao čovjek, ona nije nužnost, nego mogućnost. Kada bi sloboda bila nužnost, ona bi bila banalna i ni po čemu posebna, jer bi svi ljudi nužno bili slobodni. Istina, takav svijet bi bio svijet bez ratova, sukoba i mržnje. Rat, sukob i mržnja počivaju na […]

U okviru ovogodišnjeg Festivala znanosti, održao sam predavanje o aktualnosti Aristotelovog poimanja sreće. Poznato je da filozofija nikada ne zastarijeva, iz jednostavnog razloga što nikada ne zastarijeva ni um kao um. Pojedinačni ljudski životi nestaju, ali istina o ljudskom životu ne može nestati sve dok postoji ljudski život.

Elisabeth Kübler-Ross u knjizi On Death and Dying navodi pet faza kroz koje prolaze na smrt bolesni ljudi, a to su: nepriznavanje i osamljivanje, gnjev, cjenkanje, depresija i prihvaćanje. Budući da su država i društvo ljudske tvorevine, na smrt bolesna društva i na smrt bolesne države također prolaze kroz navedene faze. Međutim, treba priznati da, […]

Inicijativa podržana od hrvatskih generala da predsjednik Zoran Milanović pomiluje osuđene djelatnike UDBA-e, Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, izazvala je lavinu reakcija. Hrvatski generali u Perkoviću i Mustaču vide osobe zaslužne za stvaranje Hrvatske, dok hrvatska desnica u njima vidi mrske organizatore ubojstava u režiji zloglasne jugoslavenske UDBA-e. Spor je zapravo komičan.

Riječi brigadira Matka Raosa, na nedavnom skupu HOS-ovaca u Splitu, o tome kako ”današnje Hrvatske ne bi bilo da nije bilo 10. travnja 1941. godine”, izazvale su, od strane Vlade RH, lavinu prividnog ograđivanja, budući da je ovaj brigadir tamo bio u funkciji izaslanika ministra branitelja.

Na području Crne Gore, Kosova i Albanije sve do nedavno bio je poznat fenomen virdžina. Virdžine su, naime, žene koje su preuzimale ulogu muškaraca. U primitivnim društvima opstanak neke obitelji odnosno nekog prezimena ili roda, počiva na muškarcima. U obiteljima bez muškog potomka, kada je riječ o Crnoj Gori, Kosovu i Albaniji, jedno žensko dijete […]

Filozofija egzistencije čovjeka ne promatra samo kao uzvišeno biće, ispunjeno ljepotom, nego u obzir uzima ljudsku gadost, očaj i prljavštinu. Ljudska zbilja je uzvišena i prljava, nikada samo uzvišena, a često iznimno prljava.

U Zadru ne prestaju otpori prema skandaloznoj namjeri da Vlada Republike Hrvatske Zadarskoj nadbiskupiji prepusti u vlasništvo najvrjedniju nekretninu na zadarskoj Rivi, koja nikada nije bila u vlasništvu Katoličke Crkve.

Previše smo puta čuli kako je povijest učiteljica života, ali smo se, isto tako, previše puta osvjedočili da mnogi nisu u stanju učiti iz iskustava drugih. Povijest je stoga učiteljica života malobrojnim učenicima, onima koji se nalaze izvan poznatog instinkta teritorijalnosti ili snažne potrebe da žive u umišljaju kako su oni vlasnici prostora, vremena i […]

Nasilje uvijek počiva na nepriznavanju granica i drugih koji su različiti od nas. Granica je ono što dijeli, ona ne pripada nikome, ona nije ničija. Ono što me ograničava, nije ono što pripada meni, to ne pripada ni drugima. Meni pripada ono što je s ove strane granice. S onu stranu granice nalazi se netko […]

Rat i korupcija su vrlo slični jer predstavljaju nasilan ulazak u tuđe vrijeme, odnosno, oduzimanje mogućnosti da napadnuti i opljačkani, budući da korupcija jest pljačka, raspolažu vlastitim vremenom. Horvat i Plenković nam oduzimaju vrijeme. Oni nas lišavaju mogućnosti da imamo neopisivo mnogo našeg vremena kojim raspolažemo kako mi hoćemo. Od subote ne raspolažemo našim vremenom, […]

Ako je netko do sada dvojio što je država, slučaj Frke-Petešića, ali i mnogih drugih političkih dužnosnika, pokazao nam je da je država zapravo nekretnina. Sve priče o tome kako s državom treba uspostaviti posebni emocionalni odnos, koji se naziva domoljubljem, zapravo su, pokazali su nam to plastično naši političari, puste tlapnje. Oni s državom […]

Michel Foucault i Robert Torre pisali su o ludilu, povijesti ludila, našem odnošenju i našem razumijevanju ludila. Ludilo nije isto što i mentalna bolest. Bolest se liječi, a ludilo se ne liječi, ono se, na stanovit način, podržava u pokušaju racionalizacije ludila i njegovog prividnog prevladavanja.

Ljudski život snažno je obilježen dijalektikom individualiteta i kolektiviteta. Toj dijalektici, ako želimo živjeti ljudskim životom, ne možemo pobjeći. Čovjek pripada sebi i drugima, i ne smije pripadati samo sebi ili samo drugima. Tada se gubi ljudskost.

Miljenko Jergović u ”Levijevoj tkaonici svile” spominje slučaj mladića hospitaliziranog na psihijatriji zbog toga što tvrdi da poznaje Antuna Gustava Matoša koji je umro davno prije njegovog rođenja. Jergović zaključuje kako će ga s psihijatrije pustiti tek kada ”tu stvar zadrži za sebe”. Ovo ponajbolje opisuje postignuti stupanj demokracije u Hrvatskoj. Demokracija u Hrvatskoj je […]

Vijest o smrti Ankice Lepej doživio sam kao informaciju o potpunoj slobodi osobe koju smo, na razini našeg kolektivnog, političkog uma zarobili i pokušali demonizirati. György Lukásc pisao je o tome kako razvijamo ”iluziju razumijevanja” druge osobe, odnosno o tome kako druge ne možemo razumjeti jer se neprestano nalazimo u procijepu očekivanja da netko nešto […]

Današnji svijet nesumnjivo je svijet kaosa, dok je dosadašnji svijet bio svijet koji je vodio prema sadašnjem kaosu. Kaos ne možemo izbjeći, ali ga možemo osmisliti. Jean Baudrillard govori o imploziji smisla koja nastaje uslijed neograničenog umnažanja informacija koje ili ništa ne znače ili znače samo nešto unutar nekog trenutnog i nestajućeg fragmenta.

Čovjek ne može utjecati na izvanjske okolnosti, one se nazivaju neosobnom srećom ili nesrećom, ali, zahvaljujući snazi prosudbe, svaki čovjek u okolnostima u kojima se nalazi može postići ono što je za njega najbolje.

Kraj svake kalendarske godine prilika je da sagledamo što smo sve učinili i što su nam sve učinili u toj godini, ali je, ujedno, kao svojevrsni zaštitni mehanizam od naše nemoći da se susretnemo s onim što stvarno jesmo – nedostatna, ograničena, ranjiva, samoobmanjujuća i dobrim dijelom poslušna i otuđena bića, prilika da u sljedećoj […]

Zapadna civilizacija često se identificira s kršćanstvom u tolikoj mjeri da kršćanstvo sve više postaje kulturna i povijesna datost, a sve manje posebno obilježje neke konkretne egzistencije. Nesumnjivo postoje ljudi koji se predstavljaju kao kršćani, a da nikada nisu postavili pitanja o tome što kršćanstvo uistinu jest. Takvi ljudi nisu kršćani u egzistencijalnom smislu, oni […]

Prošli tjedan sam sudjelovao na zanimljivoj konferenciji o ljudskim pravima u Splitu. Izlaganje sam koncipirao oko Sloterdijkove teze kako je čitava zapadna civilizacija obilježena pokušajima domestikacije homo sapiensa. Domestikacija nije ništa drugo nego pripitomljavanje ili davanje kolektivnog doma nekom stadu. Ona je sustavni proces obrušavanja na pojedinca i njegovo privođenje nekom kolektivu. Taj kolektiv može […]

Propali pokušaj Europske komisije da internim dokumentom, zbog navodne inkluzivnosti, zabrani, ili liši prava javnosti, upotrebu pojmova koji pripadaju kršćanskoj tradiciji, nije primjer inkluzivnosti nego upravo suprotno, to je primjer negiranja inkluzivnosti. Inkluzivnost je, kada prevedemo na hrvatski jezik, uključivost, a preporuka da se više ne upotrebljavaju pojmovi kao što su Božić ili da se […]

Ako želimo saznati koliko je neka institucija bitna, i je li uopće bitna, dovoljno je zamisliti što bi se dogodilo da te institucije nema. Zamislimo da DORH-a i USKOK-a u Hrvatskoj nema. Što bi se promijenilo? Gotovo ništa. Političari koje se ne smije istraživati zbog korupcije, ne bi imao tko istraživati zbog korupcije, a ovako […]

Nastavak rasprave o cjepivu i uvođenju famoznih potvrda više nije, ako je ikada i bila, samo rasprava o cjepivu i potvrdama. Kada rasprava ostane bez razumske, argumentacijske osnove, onda je na djelu mahnitanje. Bez mahnitanja nije moguće uvesti sudbonosne dualističke koncepte koji svijet dijele na dvije nepremostive stvarnosti. U jednoj stvarnosti obitavaju cijepljeni, a u […]

Ako išta prezirem više od neodgovorne mase, to su oni koji služe masi i žele se njome okoristiti. Masa nikada nije racionalna, slobodna a, samim time, ni odgovorna. Ona ne spoznaje i ne odlučuje, nju pokreće histerija. Naš svijet je ušao u novu epohu, a za taj ulazak bio je potreban događaj koji stvara tu […]

Uhićenje ministrice Gabrijele Žalac nije uhićenje bivše ministrice, nego upravo uhićenje ministrice, odnosno uhićenje države. Ona je bila i uvijek će biti ministrica u Vladi premijera Plenkovića. Ona je bila i uvijek će biti članica Plenkovićevog novog HDZ-a koji navodno nema nikakve veze s nekadašnjim HDZ-om. Nekadašnji HDZ je osuđen, a sadašnji HDZ je uhićen. […]

Kič koji je ovih dana preplavio groblja, ponajbolje svjedoči o tome kako smo postali bića koja su zaboravila umirati i živjeti. Onaj tko se nije u stanju ispravno odnositi prema smrti, ponajprije vlastitoj, koja se još uvijek nalazi s onu stranu našeg iskustva, zasigurno ne živi ljudskim životom. Ljudski život obilježava svijest o prolaznosti, ali […]

Hrvatsko društvo u pokušaju zasigurno obilježava tvrdokorna nemogućnost opozivanja iluzija, jer da smo u stanju živjeti realnost, a ne iluzije o bitnosti i spasenjskoj ulozi koju nam je kozmos namijenio, ova država bi sasvim drugačije izgledala.

Prvo predavanje koje održim brucošima suočava me sa spoznajom kako je ljudski život autentičan samo ako smo u stanju napustiti otuđujuće elemente s kojima su nas drugi natjerali da se identificiramo i da im se, nakon što smo ih kritički sagledali i dali im novo značenje, vratimo i pretvorimo ih u elemente naše autentične egzistencije.

Podatak koji je ovih dana objavljen, a odnosi se na sustavno seksualno zlostavljanje djece od strane francuskog klera u zadnjih 70 godina, skandalizira i traumatizira svakog tko pripada ljudskom svijetu. Oko 216.000 djece, prema trenutno dostupnim podacima, a procjena je da bi se broj mogao popeti i do 330.000 djece, bilo je seksualno zlostavljano od […]

Mihajla Mihajlova često se sjetim iako je prepušten, makar kada je riječ o Zadru i Hrvatskoj, programiranom zaboravu. Ovaj disident, nekadašnji asistent na Filozofskom fakultetu u Zadru, uhićen je 1965. godine zbog, najkraće rečeno, zalaganja za metafizičnost slobode.

Dana 22. rujna u Hrvatskoj se obilježava Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama. Naime, 22. rujna 1999. godine na Općinskom sudu u Zagrebu, na ročištu o brakorazvodnoj parnici, Mato Oraškić ubio je Gordanu Oraškić, Hajru Prohić i Ljiljanu Hvalec, a ranio Stanku Cvetković.

Stanje u pravosuđu, ma koliko loše bilo, ipak je bolje od onoga što mi uistinu jesmo. Ne trebamo utvarati da smo, kao društvo, a samim time i većina pojedinaca, bolji od zakona koji su nastali u našem društvu.

Čovjek stvara događaje, s njima se privremeno ili trajno identificira te ih vrednuje. Autorstvo nad vlastitim životom odigrava svakodnevno. Demokratizacija vlastitog života, ili ono što se naziva promjena, nije moguća ako su nam, slikovito rečeno, zatvorena naša egzistencijalna birališta. Čovjek koji ne može u vlastitoj nutrini samog sebe izabrati, ne živi životom slobodnog ljudskog bića […]

Završio sam pisanje rada o molitvi kao psovci. Naslov je neobičan, ali bolno istinit. Religije, u našem društvenom i političkom kontekstu koji ih je nadrastao, imaju tendenciju koristiti molitvu kao psovku.

Ove godine se upisao najmanji broj prvašića do sada. Podatak je to koji ne treba izazivati čuđenje jer će u godinama koje slijede broj upisanih prvašića biti sve manji i manji. Mi smo država koja nestaje, a nestajemo ili zbog odsustva želje da rađamo djecu ili zbog realizirane želje da napustimo ovu državu.

Čovjek koji se ne zna igrati samo je umišljaj čovjeka. Igra prividno pripada djetinjstvu. Prava istina je da je djetinjstvo samo priprema za istinsku igru, a ta istinska igra naziva se životom. U djetinjstvu igramo po pravilima, u stanju smo se samodokinuti kako bi drugi došli do izražaja. Pravila upravo tome služe – da se […]

Čovjek ne živi vlastite izbore nego posljedice vlastitih izbora. U izborima se samorealiziramo i očitujemo koliko smo slobodni i kreativni, a koliko poslušni i bezidejni. No svijet koji samostalno izabiremo nije svijet u kojem uistinu živimo, mi smo, ipak, budući da smo slaba bića, osuđeni na druge ili društvo, i zbog toga nikada nećemo moći […]

Heraklit je smatrao da prirodu obilježava stalna promjena. Ne postoji mogućnost da, upravo zbog stalne promjene, dva puta imamo isto iskustvo, odnosno da ”dva puta stanemo u istu rijeku”. Promjena je moguća jer je sve što jest sazdano od suprotnosti ili, kako to kaže Heraklit: ”U nama prebiva živo i mrtvo, budno i spavajuće, mlado […]

Je li Nikola Tesla više pripadao Srbiji ili Hrvatskoj? Nikola Tesla nije pripadao ni Srbiji, a ni Hrvatskoj, odnosno, više će pripadati euro kovanici od 50, 20 i 10 centi nego Srbiji koja se opire Hrvatskoj ili Hrvatskoj koja se opire Srbiji.

Ljudski život bitno je određen smrću. Međutim, o njoj ne možemo imati znanje jer ne postoji stvarnost koja bi uistinu bila postmortalna stvarnost. Ono što nazivamo postmortalnim nije ništa drugo nego prisutnost nečega, od smrti različitog, nečega što je ostalo.

Naš svijet je svijet postmoderne, sve što se u njemu događa, pogotovo kada je riječ o stvarnosti koja se želi prikazati kao ona koja se opire postmoderni, samo potvrđuje vlastiti postmoderni status. Velike istine i velike priče su iza nas, one su, zapravo, uvijek bile iza nas. Čak i u tzv. svetim vremenima velikih priča, […]

Smiju li roditelji odgajati djecu, lažno je pitanje. Ovo pitanje postavljaju samo oni koji nisu u stanju biti roditelji, ali se, zbog toga što im je privid roditeljstva potreban kako bi ostvarili neki drugi željeni cilj, u javnosti žele predstavljati kao roditelji, a roditelji, razumije se, ništa ne pretpostavljaju djeci i bore se za prava […]

Izvješće Freda Matića o seksualnom i reproduktivnom zdravlju izazvalo je mnoge reakcije u hrvatskim političkim i crkvenim krugovima. To je sasvim razumljivo. Izvješće je prepoznato kao poziv da se javno očituje nečiji svjetonazor, neovisno je li taj svjetonazor ono što na legitiman način pripada nekom pojedincu ili, pak, na potpuno nelegitiman način postaje metafizičkom točkom […]

Više puta samo navodio kako je ironija glavna pokretačka snaga svijeta. Ona razotkriva naše privide, slabosti, laži i opsjene te nudi model izgradnje drugačije, bolje i kvalitetnije stvarnosti.

Predsjednik Zoran Milanović sudjelovao je u obilježavanju 30. godišnjice 63. A samostalne gardijske bojne Zbora narodna garde Požega te je, tom prigodom, izjavio kako su branitelji stvoritelji države, dok su svi ostali bili promatrači.

Ratko Mladić osuđen je na doživotnu kaznu zatvora zbog počinjenih ratnih zločina u Bosni i Hercegovini. Nakon ove presude, brojni srpski političari započeli su s direktnom ili indirektnom obranom lika i djela ovog ratnog zločinca, pozivajući se na nepravdu prema srpskom narodu koji je izložen progonu od strane međunarodnih tijela i institucija.

Lokalni izbori su iza nas, a ispred nas je ili magija kreiranja uspješnog života lokalnih zajednica ili odustajanje od ideala proklamiranih u kampanji.

U mnogim općinama i gradovima, budući da u prvom krugu izbora nisu izabrani načelnici i gradonačelnici, održava se drugi krug izbora, a njega uvijek obilježava odmak od stvarnih lokalnih, komunalnih politika i obrušavanje, bez ikakvih skrupula, na političkog protivnika, i to na osobnoj razini.

Razlika između smislene i nesmislene stvarnosti očituje se u tome što se smislena stvarnost živi, a nesmislenoj stvarnosti se propituje smisao.

Naš društveno-politički život počiva na stvarnosti skandala. Mi želimo skandale i željno očekujemo nove skandale.

Tko je, makar površno, upoznao filozofiju egzistencije i fenomenologiju, jasno mu je da egzistenciju drugog ljudskog bića možemo sebi učiniti bliskim tako da to drugo biće posvijestimo, odnosno da to drugo ljudsko biće postane dio naše svijesti.

Svećenik i redovnik dominikanac Dominik Kristijan Gerbic nam je, nakon što je grubo zloupotrijebio pravo na slobodu vjeroispovijesti, pokazao kako se Hrvatska ne može razvijati sve dok se nalazi u rascjepu između sekularne i vjerske države.

Povijest je, kada se svede na bitno, etička riznica naše moralnosti. Koliko je čovjek uistinu moralan, koliko afirmira vrijednost, a koliko je negira, vidljivo je iz onoga što je činio. Povijest je, dakle, etički zapis o ljudskoj moralnosti.

U životu treba razlikovati govor o nečemu ili iskaz o stvarnosti od govora nečega ili iskaza same stvarnosti. U našoj državi mnogi za sebe govore da su pošteni, humani i osjećajni, no njihova djela nisu ona koja govore o poštenju, humanosti i osjećajnosti. Dakle, takav iskaz o poštenju, humanosti i osjećajnosti je neistinit iskaz.

Stvarnost s kojom se svakodnevno susrećemo u javnom životu stane u četiri riječi: Hrvatska nije pravna država. Ako neka država nije pravna država, onda je sasvim razvidno da političari nisu bili zainteresirani da ona to postane, jer da jesu, Hrvatska bi bila pravna država.

Zdravko Mamić nam je otkrio ono što nam je, na razini tajnog znanja, već desetljećima poznato – naša država nije država institucija, procedura, zakona, pravde i istinskih političara koji vode računa o interesima građana. Naša država je država negacije prava, pravde i države. Ona je antidržava.

Prenaglašena stvarnost nikada nije istinita, realna, ali ni humana. Prenaglašavanje ideje nacije rezultira potamnjenjem nacije i njezinom kapitulacijom pred nacionalizmom. Nacionalizam je nehuman, neistinit i nerealan. On, najprije, potamnjuje ideju nacije, kako bi je, potom, mogao potpuno dokinuti.

Rasprava o tome tko bi i čijom voljom trebao postati novi predsjednik ili predsjednica Vrhovnog suda još jednom je uprizorila sav očaj stvarnosti u kojoj živimo – ovo nije država, nego prostor za iživljavanje. U državi postoje zakoni, procedure i institucije, dok u prostoru za iživljavanje postoji volja koja se iživljava nad onima koje ne […]

Hrvatsko društvo je siromašno, i to u materijalnom, demokratsko-građanskom, ali i u duhovnom smislu. Budući da se – olako i nepromišljeno, najviše zbog toga što je naše društvo siromašno u građanskom smislu – često određujemo kao dominantno kršćansko ili, još specifičnije, katoličko društvo, sasvim je razvidno da smo siromašni i u duhovnom smislu, odnosno da […]

Po temama koje zanimaju političare, možemo shvatiti kako oni doživljavaju državu. Naš premijer je zasigurno unikatan, njega, naime, već danima muči izjava jednog vlasnika kafića, koji je HDZ-ovcima javno poručio da nisu dobrodošli u njegov kafić.

Politička kampanja je slična poljodjelstvu. U poljodjelstvu se u zemlju polaže sjeme kako bi iznikao plod, a u političkoj kampanji se siju mentalni kodovi kako bi birači izabrali neku političku opciju koja će upravljati javnim životom na državnoj, lokalnoj ili regionalnoj razini.

Ljudski život je jednokratan pa uistinu ne postoji niti jedan razlog da ga trošimo na posluh, jer posluh nije ništa drugo nego odustajanje od nas samih.

Mnogi hrvatski političari, osobito oni koji se zalažu za demokršćanske i konzervativne vrijednosti, politiku shvaćaju kao platformu deintimiziranja vlastitog emocionalnog i obiteljskog života.

Svima je dobro znano da je čovjek biće riječi i simbola. Jezik je izraz naše upućenosti na druge. Da nema jezika i različitih simboličkih formi, ne bismo drugima mogli komunicirati istinu o nama, niti bi ti drugi nama mogli komunicirati istinu o sebi. Simboli u sebi sadrže mnoga značenja o nama koja jezikom ne mogu […]

Ljudski životi su ograničeni životi obilježeni s mnogim težnjama. Dobro je da je tako. No ljudski život je ujedno i povlašteni život mogućnosti autorefleksije, mogućnosti da budemo svjesni našeg položaja, onoga što jesmo i onoga što možemo biti. Tek tada naše težnje imaju smisla jer postaju težnje bića koje traži načine da te težnje ostvari.

Premijer Plenković optužio je medije da su se udružili s oporbenim političarima kako bi demontirali državu i HDZ.

Osjećati drugo biće, suosjećati s onim što se tom drugom biću događa i sudjelovati u otklanjanju uzroka boli i patnje koje pogađaju to drugo biće, više je od empatije – to je imperativ naše ljudskosti.

Globalizirani svijet je svijet tzv. velikih politika, a one naprosto znače da se političke odluke ne donose u skučenom horizontu koji pogoduje nekim sitnim interesima.

Zapadna civilizacija bitno je obilježena kršćanstvom, i to kršćanstvom kakvo nije smjelo biti, ali, u manjoj mjeri, i kršćanstvom kakvo je jedino trebalo biti.

Odnos politike i religije u našoj državi nije na onoj razini na kojoj bi trebao biti u suvremenom sekularnom kontekstu. Sekularna država je ta koja jamči slobodu građanima, a u tu slobodu uključena je i sloboda religijskih zajednica, kao i sloboda države od diktata religijskih zajednica.

Hrvatska lockdown ne doživljava kao mjeru suspendiranja određenih prava kako bi se izbjegla javnozdravstvena katastrofa.

Razliku između čovjeka i reduciranog čovjeka jednostavno je uočiti. Reducirani čovjek sebe identificira s nekom dimenzijom koja pripada čovjeku, te smatra da je ta reducirana dimenzija vrhunac ljudskosti. Čovjek, naprotiv, sebe promatra kao čovjeka i svojim čovještvom nadilazi sva određenja.

Primitivna društva su zatvorena, njihova istina je zatvorena, njihova sjećanja su zatvorena, njihovo vrijeme je zatvoreno, njihov moral je zatvoren. Primitivna društva nisu nestala, ona su i danas prisutna. Svako zatvoreno društvo je primitivno društvo.

Ovogodišnja Kolona sjećanja u Vukovaru na najdrastičniji način pokazuje kako se politika koja ne razumijeva žrtvu odnosi prema žrtvi.

Europa se suočava s terorizmom. Ljudski život je život odnosa, neke odnose biramo, a u nekim odnosima se nađemo bez da nas je itko pitao.

Hrvatska je malena zemlja koja je, u ironijskom smislu, otela filozofa Schopenhauera, kako bi ga mogla zadržati u stanju neprestane tenzije, jer tako ovaj filozof više ne pripada sebi, nego onima koji su ga oteli.

Političari besramno ponavljaju kako je hrvatsko društvo radikalizirano. Oni se s radikaliziranim društvom nisu susreli, a trebali bi, zato što je to istina, kao s vlastitim djetetom, kojega su rodili i odgajali da bude radikalizirano – za druge.

Fundamentalisti nisu tolerantni, oni ne rješavaju sukobe, nego ih potiču, a u sukobima žele u potpunosti uništiti neprijatelja, i to na metafizičkoj razini. Oni žele da nestane njihov neprijatelj i njegov trag u svijetu.

Stranački život u Hrvatskoj u potpunosti odgovara stupnju usvojenosti demokracije. Budući da je Hrvatska, u dobroj mjeri, preddemokratska država, onda je sasvim razumljivo da je i stranački život predstranački.

Grad Zadar i Zadarska nadbiskupija ovih dana pune novinske stupce, prvenstveno zbog pokušaja da se, snagom svetosti nepropitujućeg autoriteta, naruši logički red i etički poredak. Naime, grad Zadar i Zadarska nadbiskupija su, prije nekoliko godina, odlučili ući u partnerski odnos izgradnje osnovne škole.

Za etičku i moralnu prosudbu nekog čina potrebno je imati na umu da se radi o apstraktnoj normi, o dobru ili zlu koji su, na apstraktnoj razini, potpuno odvojeni, kao i da se prosuđuje djelovanje nekog konkretnog pojedinca, koji je potpuno odvojen od svih drugih individua.

Za bolje razumijevanje stanja u kojemu se nalazi naša država, nužno je neprestano imati na umu razliku između veridičke i neveridičke ili deluzivne percepcije. Veridička percepcija je ona koja je istinita, odnosno ona koja zahvaća realno postojeći objekt i odgovara mu, dok je neveridička percepcija ona koja ne odgovara realno postojećem objektu.

Političke stranke i religije imaju sličnu strukturu. One barataju prividom kao stvarnošću, kako bi pravu bit stvarnosti učinile nevidljivom, skrivenom i samo rijetkima dostupnom.

Čovjek je biološko i kulturno biće. Ovo dvojstvo ga trajno obilježava. Dokidanjem jednog od ovih dvaju elemenata, dokinuo bi se sam čovjek. Čovjek bez kulture je obični primat, a čovjek bez biologije, nije živi čovjek. Da bi netko živio ljudskim životom, mora biti živ i kulturan.

(Opaska uredništva: Na poziciji koju je gotovo pet godina majstorski držao pokojni Josip Kregar, od danas objavljuje naš kolumnist Marko Vučetić koji prihvaća zahtjevnu zadaću da nastavi tamo gdje je Kregar stao. Smrt prof. Kregara ćemo teško podnijeti ali ćemo ostati ponosni i zahvalni na svemu dobromu što nam je dao i kazao. Prof. Vučetiću […]

Naš svijet je svijet postmoderne. Razasuti smo u različitim fragmentima, odijeljeni od tradicionalnih tzv. velikih priča koje su nam posredovale vječne, stabilne i neupitne istine.

Egzistencija nije lišena mučnine, to je primjerena reakcija na nemogućnost da se pojedinac ostvari u društvenom kontekstu.

Iako se u prvi mah čini da je na netom održanim parlamentarnim izborima pobijedila desnica, tome ipak nije tako. Na izborima su, u matematičkom smislu, desne opcije osvojile gotovo 90 saborskih mandata, ali se njihovi mandati ne zbrajaju, nego, kada je riječ o dvjema opcijama koje se nalaze desnije od HDZ-a, njihovi mandati se potpuno […]

Religija ima iracionalni izvor, ali i iracionalnu budućnost. Izvor i budućnost religije je ništavilo. Iracionalnost religijskog ništavila u Hrvatskoj do izražaja dolazi u političkom nadmetanju, a ono, iako se odigrava svakodnevno, ipak posebno eskalira u izbornim vremenima.

Identifikacija je proces usvajanja nekih obilježja koja, nakon što se usvoje, rezultiraju priznanjem i podrškom. Identifikacija je zapravo poistovjećivanje ili življenje životom karakterističnim za nekog pojedinca, grupu ili zajednicu.

Ovaj tjedan raspušten je Hrvatski sabor. U ovoj rečenici sadržana je sva bitna informacija o ovom sazivu. Bitno je da je raspušten jer nije bio Sabor. Tek sada, kada je raspušten, ima priliku u sljedećem sazivu postati ono što u ovome nije bio – Hrvatski sabor.

Pred svake izbore ožive povijesne neistine, a time i ironija koja razotkriva racionalnu nedosljednost onih koji smatraju da je krivotvorena povijest njihovog životnog puta jača od svake istine. Kada izvor i mjerilo istine postanu krivotvorine, onda nestaje svaka pozitivna realnost, i na njezino mjesto dolazi krivotvorina te realnosti.

Ova pandemija, iako je prvenstveno medicinski problem, jer ugrožava i oduzima zdravlje, a u najgorem slučaju iprekida ljudski život, ona nadilazi granice medicine jer sadrži i mnoge povijesno-antropološke slojeve. Ti slojevi se očituju u postavljanju sljedećeg pitanja: kakav će svijet biti nakon ove pandemije?

Kriza je razdjelnica između onoga na što smo navikli, s čime smo se familijarizirali i što smatramo zadanim i trajnim, i onoga što dolazi kao nepoznato te izaziva tjeskobu. Kriza počiva na strahu, bojimo se nečeg konkretnog, zamislivog, izvjesnog.

Kognitivna disonanca određuje se kao stanje iznimne mentalne nelagode koja nastaje kao posljedica nemogućnosti pomirenja dvaju suprotstavljenih stavova.

U našem društvu u pokušaju opet su oživjele mnoge etičke i religijske rasprave. Pretpostavljam da je tome tako zato što su dobrota i svetost naše temeljne karakteristike.

Čovjek je biće predrazumijevanja koje proizlazi iz njegovog egzistencijalnog horizonta i koje tvori spoznajnu razinu njegovog egzistencijalnog horizonta. Mi smo upravo ono što naš horizont jest.

Katolička crkva u Hrvatskoj u mnogim segmentima iskazuje nemoć za uspostavljanjem dijaloga, a samim time i prihvaćanjem tolerancije, kao nužne razvojne faze suživota u hrvatskom društvu.

Prava država je pravna država. Republika Hrvatska nije prava država jer nije pravna država, i sve dok ne postane pravna država, nije država.

Ove godine se, raznim manifestacijama, obilježava trideset godina od pada Berlinskog zida. Prigoda je to da se susretnemo sa stvarnošću hrvatske nacije i sa stvarnošću hrvatskog nacionalnog subjekta.

Misao se određuje kao ono što misleći mislimo. Svi koji misle cijene misao i znaju da je moguće razlikovati misao o domovini, prošlosti, vjeri, ljubavi, istini od naredbe što domovina, prošlost, vjera, ljubav i istina trebaju snagom naredbe biti.

Hrvatska koja nije nastala, ali nastaje, potresena je zbog mnogih oblika nasilja koje se događa u poznatoj Hrvatskoj, prividno nastaloj samo zato što je počela postojati, ali u postojanju nije zgotovljena, te stoga samo polupostoji.

Hrvatska je uistinu posebna zemlja, a to dolazi do izražaja u tome što mnogi ili možda i čak svi građani, na iznimno zainteresiran način, vlastiti egzistencijalni ritam vežu za ritam javnog života ove zemlje.

Individualizam nije ništa drugo nego spoznaja da se naše ”ja” u potpunosti razotkriva u samoći. Iako sebe nije moguće spoznati bez drugih bića, mi ne možemo postojati bez povratka u vlastitu samoću u kojoj se prisjećamo sebe dok smo djelovali s drugima.

Predsjedničin govor u Kninu izazvao je mnoge reakcije, ali potpuno pogrešne. Svi su se, tražeći raciomorfno objašnjenje za retoričko-epistemološku nesuvislost, pitali što se Kolindi Grabar-Kitarović dogodilo.

U primitivnom pred-društvu vlada načelo svi protiv svih, a u suvremenim društvima nesvjesnim vlastite primitivnosti vlada načelo svi protiv jednoga.

Mnogi su pokušavali na različite načine odrediti ono što je čovjeku najvlastitije, ono što ga razlikuje od svakog drugog oblika života, pa su dolazili do toga da je čovjek biće koje proizvodi, stvara tradiciju, smije se, nadilazi prirodni svijet kreirajući povijesni svijet, itd. No, ono što se ne spominje često, a bitna je karakteristika ljudskog […]

Država i religijske zajednice imaju moć provođenja legitimnog nasilja. Budući da zakoni čovjeka obvezuju izvana, a moralne i religijske norme iznutra, sasvim je razložno da država, provodeći legitimno nasilje putem zakona (to nasilje je zato i legalno) i institucija, ne zahvaća čovjeka kao čovjeka, ne želi urediti njegovu individualnu povijest, nego se usredotočuje na čovjeka […]

Izborni ciklusi ne razotkrivaju samo kolektivnu volju nekog biračkog tijela, razinu javne svijesti i smjera razvoja nekog društva; oni ujedno razotkrivaju i antropološku strukturu onih koji su htjeli, željeli i, u fantazmagoriji vlastite veličine, morali biti izabrani, a kolektivna volja ih je potisnula na margine javnog i osobnog značaja.

Samopoštovanje i doživljaj vlastite vrijednosti konstrukti su koji u bitnome određuju kvalitetu našeg bivstvovanja. Arhitektura naše osobnosti, kao i tragovi koje ostavljamo našim djelovanjem u društvu i povijesti, proizlaze iz tog konstrukta.

Sudjelujući u političkom životu kao metačlan političkih tijela, uvidio sam da je najpogubnija kategorija, najveća opsjena koju neka politička opcija može pustiti u javnost i uvjeriti je da je ta kategorija uozbiljena upravo u toj političkoj opciji opsjena i kategorija političkog prijateljstva.

Istina svakog čovjeka sadržana je u jeziku, a neistina u neartikuliranome kriku. Artikulirana ljudskost je ona koja se može jezikom izreći i potvrditi se u relacijama.

Suvremena Republika Hrvatska po mnogo čemu nije suvremena i nalazi se na prvom evolucijskom uzvišenju s kojega je moguće naslućivati čovjeka koji se tek ima ostvariti, ali i sjećanjem pripadati netom napuštenoj animalnosti.

Hrvatsko društvo je podijeljeno društvo. Podjela o kojoj nitko do sada nije govorio na najbolji mogući način oslikava našu zbilju posljednjih godina i desetljeća, a sva je prilika da će tako biti i u nadolazećim godinama i desetljećima.

Martha C. Nussbaum promišljala je odnos demokracije i humanistike te je došla do zaključka kako kriza humanistike dovodi do krize demokracije.

Politika je djelatnost uređivanje unutar svjetskih javnih interesa i poslova, a obuhvaća sve one postupke koje poduzimaju pojedinci, institucije i organizacije.

Temeljna spoznajna osnova svih mislećih ljudi zasigurno je izvjesnost neuspjeha. K. Jaspers je upravo u neuspjehu, neutemeljenosti, nedostatnosti i rastrganosti ljudske egzistencije vidio šifru koja transcendenciju čini nazočnom.