autograf.hr

Različite ideje o nekoj vrsti “unije” balkanskih naroda i država su predlagane u prošlosti kao odgovor na spoljne imperijalne tendencije, i kao način da narodi balkanskog regiona obezbede nezavisniju i, po mogućnosti, svetliju budućnost. Da li je ovo, međutim, realno? Može li ideja o “balkanskoj uniji” i dalje, u nekom smislu, biti relevantna i plodonosna?

Medijska sezona kiselih krastavaca ovog ljeta je bila puna zastrašujućih eksplozivnih vijesti i skandala da je teško sve to pratiti a kamoli komentirati. Rusko drobljenje Ukrajine, beznadni sukob Izraela i Palestine (tj. Hamasa, Hezbollaha i Irana uz klicanje i podršku Zapada i Istoka slijeva i zdesna), teroristički napadi i osujećene terorističke prijetnje, Olimpijske igre koje […]

”Zaustavite Reuters!” zavapio je početkom osamdesetih godina Džavid Nimani, jedan od prvaka kosovskih komunista, na vijest globalno slavne britanske agencije o protestnim nemirima na Kosovu. Bio je to nagonski krik totalitarnih sustava koji su svim sredstvima kontrole komunikacije i tehnologije nastojali spriječiti prodor informacija koje im nisu odgovarale. Džavid Nimani je zapravo želio izbrisati događaje […]

U kolovozu 2018. god. punoljetna muška osoba je 15-godišnjakinju, kako to stoji u obrazloženju sudske presude šestorici mladića nepravomoćno osuđenih za seksualno zlostavljanje maloljetnice, uvela u sobu i stavila sjedalicu na vrata kako maloljetnica ne bi mogla pobjeći. Muškarac je potom 15-godišnjakinji nasilno povukao glavu, prisilivši je da ga oralno zadovolji. Sve je to snimao […]

Bezbrižnost sredine ’70-ih u Jugoslaviji je za mnoge (tako i za mene) podrazumijevala identitetsku neopterećenost. Za školarca u velikom gradu valjda pogotovo. Doduše, u odnosu na druge, moje je porijeklo bilo nešto kompliciranije – pa sam morao bakama čestitati Božić na dva različita datuma: 25. prosinca i onda točno trinaest dana kasnije. Naravno takvo stanje […]

Rat u Ukrajini ušao je u treću godinu. Mada niko ne zna koliko će još sukob trajati, kad-tad će doći mir. Međunarodne organizacije već su započele sa održavanjem skupova koji se bave razmišljanjima o danu posle za Ukrajinu. Zovu i nas, ljude iz regiona, računajući da imamo šta da kažemo; prošli smo deceniju sukoba, a […]

”Zakleto neprijateljstvo naroda s prostora bivše Jugoslavije zla je kob kojoj se ne može pobjeći” – malodušna je i fatalistička tvrdnja koja se može čuti. No ne mora biti tako, jer čak i zakleto neprijateljstvo može prerasti u odano prijateljstvo. Na tome iskustvu sagrađena je, uostalom, Europska unija. Vodeći u 80 godina tri okrutna rata, […]

Prije 30 godina, 6. februara 1994. godine, u Sarajevu je održan Sabor Hrvata Bosne i Hercegovine. To je bio prvi veliki skup Hrvata u samom ratu, organiziran izvan kontrole već formirane Herceg-Bosne, koja je bila paradržavna tvorevina HDZ-a BiH i Franje Tuđmana. Cilj Sabora je bio delegitimirati Herceg-Bosnu kao jedinog političkog predstavnika Hrvata BiH i […]

Glavno pitanje modernog čovjeka je pitanje Smisla. Proslavljeni psiholog Viktor Frankl je pokazao (kroz svoje osobno iskustvo u koncentracionom logoru) da taj problem u danim okolnostima može postati pitanje života ili smrti. André Malraux, veliki francuski pisac, vidi u 20. vijeku prvi put civilizaciju koja ne zna zašto živi. A smisao je kod svakog pojedinca […]

Prođoše dani rađanja dvije Jugoslavije. Dobar povod da se više nego obično priča o jednoj mrtvoj zemlji, a malo i o nama živima. Neko je odavno srećan što je više nema, neko se profesionalno svađa, neko se i dalje ponosi trobojkom i petokrakom… Najviše je ipak onih koji se bave vlastitim mukama.

Borbeni entuzijazam i duh palanke Takvi primjeri u mnogočemu, podsjećaju na kraj 80-ih na ovim našim prostorima, kada je, kako je to 1990. godine (u knjizi ”Kriza jugoslavenskog socijalizma”) ustvrdio sociolog Bogdan Denić, ”obrana lokalnih i nacionalnih interesa postala ozakonjeni umjetni supstitut za demokratski pluralizam s takmičarskim alternativnim programima”.

Kao francuski stipendist i postdiplomac, od 1992. do 1995. godine, stanovao sam u Međunarodnom studentskom naselju u Parizu. U našem paviljonu bilo je dosta arapskih postdiplomaca, ne samo iz Magreba, odakle je dolazila većina, već i s Bliskog istoka.

Nedavni slučaj izjave o Srbima kao bubama koje treba istrijebiti podsjetio me je na to kako sam negdje devedesetih godina prošlog stoljeća razmišljala o ljudima koje sam znala ili su bili javne ličnosti, a koji su me nakon uspostave samostalnosti RH začudili naglom promjenom u izražavanju svojih političkih stavova. Kažu i da je autorica spomenute […]

Hrvatska javnost slabo zna da je sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća ostvaren kontakt između tadašnjeg partijskog vrha i pomno odabranih, kako su ih nazivali, hrvatskih nacionalista, među kojima je bio i Franjo Tuđman. Kada je riječ o Franji Tuđmanu, sasvim je razvidno, da je to bio susret između nekadašnjih komunističkih, partijskih kolega koji su jednom […]

Rano jutros iša san joj čestitat njen najveći praznik, kojeg slavi u ilegali, 29. novembra. Pokuca san joj na vrata, a ona: – Ko je? – Ne znan?

Prostori države zvane Jugoslavija u oba svoja varijeteta ili prostori južnih Slavena, danas bi se reklo regije, i dalje ne prestaju proizvoditi toliku količinu povijesti (čitaj: problema) koju sami nisu u stanju provariti nego ih svakodnevno prelijevaju preko ionako punih zapjenjenih usta nacionalne egomanije, neiživljenih frustracija, romantičarsko-megalomanskog samoljublja, pa jednom dijelu svijeta zadaju probleme, a […]

Poslije Titove smrti kružila je anegdota kako se netko od naših vođa pohvalio Giancarlu Pajetti da će Jugoslavija opet biti jedinstvena – ako nas netko napadne. A Pajetta upita: A ako vas nitko ne napadne? Nitko nas ne napada još od 1941. godine, ali zato napadamo sami sebe kao nikad nijedan okupator, kojih ovuda nikad […]

Ne računajući mase koje iz bilo kog razloga tradicionalno žele ostati po strani svih dešavanja, u našem ratu, od 1941. do 1945. godine, ljudi su u BiH bili podijeljeni na one koji su bili u službi vlasti i na one neustrašive koji su se borili za slobodu.

Rođena sam, odrasla, školovala se, ljubila, udala, rodila, zaposlila, u državi koja se zvala Jugoslavija. Nije bilo sjajno, nije bilo bajno, bilo je svakojako. Ali sirotinja je imala šansu. Gradile su se tvornice, koje su danas u tuđem vlasništvu, obrtnici, odvjetnici i umirovljeni liječnici su imali pravo na privatni rad.

(Opaska uredništva: U povodu preminuća našeg kolumniste Vladimira Pavlinića, u Londonu u nedjelju 25. rujna u 93. godini života, ponavljamo intervju koji je dako kolegi Denisu Derku za Večernji list. Posebnim ćemo se tekstom oprostiti od dragog nam Vladimira. R.I.P.) Hrvatski novinar, urednik i slikar Vladimir Pavlinić rođen je 5. studenog 1929. godine u Dubrovčanu […]

Povijest je tako ”htjela” ili tako se to namjestilo… Dva, ne samo za povijest bosanskohercegovačkog nogometa i sporta uopće, važna nogometna kolektiva osnovana su tačno prije stotinu godina. FK Velež i FK Željezničar izrasli su tokom stoljeća egzistiranja u nogometne kolose koji su i u negdanjoj Jugoslaviji i u današnjoj Bosni i Hercegovini postali nezaobilaznim […]

Ne… Ne vjerujem da je umro. Pa već je četiri puta do sada umirao i bivao klinički mrtav i opet nam se vraćao. I to je mogao činiti samo on, jer je bio ravan bogovima. Volio je toliko život, premda ga taj život nije nikako mazio, a on mu se uvijek do kraja davao.

Opisao nas je i opjevao Johnny Štulić, prije četrdesetak godina, kad je Azra žarila i palila Jugoslavijom. Ali. Sad je ”post Jugoslavija”, i Johnny opet maršira muzikom i riječima, kao škotski gajdaši, koji su usred bitke za Normandiju u svom povijesnome slow march marširali i svirali smireno kroz kišu metaka i šrapnela.

Zlokobno bilo je ljeto 1972. U lipnju se, na planini Raduši blizu Bugojna, sjatila skupina hrvatskih emigranata, revolucionara i terorista, koji su malo prije preko Dravograda iz Austrije ušli u Jugoslaviju, uvjereni da će lako izvršiti prevrat u zemlji, da će Hrvate dići na ustanak i da će provesti nacionalno osamostaljenje, naravno u granicama NDH.

Milovan Đilas: ”Raspad i rat, dnevnik 1989-1995”, Vukotić media, Beograd, 2022. Onaj tko se odluči pročitati obimni dnevnički spis Milovana Đilasa o povijesno iznimno intrigirajućem dobu postjugoslavenskih dešavanja ne može, odnosno ne bi trebao biti običnim čitateljem, ma koliko bio predestiniran za ovu vrstu literarne meštrije. Taj se čitatelj mora ”oboružati” znanjima iz povijesti, ponajprije, […]

Za Damira Grubišu, profesora Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu u mirovini i nekadašnjeg hrvatskog ambasadora u Italiji, kažu da ga vodi “pesimizam intelekta i optimizam volje”, jer se u svojoj bogatoj karijeri znanstvenika i diplomata nagledao i lokalnih i svjetskih katastrofa, ali ipak nije napustio tračak vjere da bi svijet mogao biti bolje i dostojnije […]

Vrući početak srpnja svake godine nas, htjeli mi ili ne, podsjeti na početak istog mjeseca 1995. godine i genocid u Srebrenici. Te krvave godine rat se na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine rasplamsao do neviđenih razmjera. Krvavi raspad bivše Jugoslavije tada je bio drama koja je nas je potresala dobre četiri godine.

Ko pretjerano sanja obično doživi ono što nije želio ni sanjati. Ko sanja nemoguće, neće se nikad iz sna probuditi bez boli. Bosna i Hercegovina je zemlja koja mnogo sanja, a živi strašnu i sve teže podnošljivu javu. Potrebno joj je hitno buđenje, ali izgleda da za to još nije spremna. Više voli živjeti nemoguće […]

Poduže vrijeme ponavljam zapažanje kako narod koji živi u Republici Hrvatskoj (ali i na području bivše Jugoslavije), dok živi ovdje, doprinosi kaosu i neredu kao i korupciji, a kad odu u inozemstvo, točnije na zapadni dio kontinenta, tamo žive po pravilima tih država i poprilično su uzorni.

Što veže dva, na prvi pogled, potpuno različita društva/države – Titovu Jugoslaviju i elizabetansku Britaniju? Jedina očigledna sličnost je zapravo doba nastanka (ali i nestanka) sa svjetske scene. Ali to nije sve… Uvijek me je kopkalo zašto oni koji se ne slažu baš ni oko čega (hrvatski i srpski zluradi šoveni) politički stoje ”kao jedan” […]

Ante Ćorušić bio je, tvrdi, odličan student. Bistar, marljiv, ambiciozan. I to mu valja vjerovati jer kako bi on inače bio ravnatelj Petrove, bolnice od koje mi ovdje nemamo ni veće ni uglednije. Rođen krajem pedesetih godina prošlog stoljeća u Lovreću u Imotskoj krajini, završio je medicinski fakultet i specijalizirao ginekologiju u komunističkoj Jugoslaviji. U […]

Svjetski poredak. Imao bi biti nekakvo okrupnjavanje mnoštva radi većeg dobra. Inače je to idejni smisao države. Smisao svjetskog poretka je identičan. S jedinom razlikom u opsegu. Naime, samo ime, svjetski, otkriva njegovu ambiciju – da obuhvati cijelu kuglu zemaljsku.

Ništa u društvu, a možda ni u prirodi, nije takva rijetkost kao ono što je tipično. Ivica Osim bio je tipičan Sarajlija jednoga minulog doba. Podrijetlom – kuferaš. A kako je bosanski nacionalni ključ bio trokomponentan, računalo se da je svatko tu Musliman (kasnije će, od 1993, u posthistoriji, to biti Bošnjak), Srbin ili Hrvat, […]

Mira Furlan, ”Voli me više od svega na svijetu”, Faktura, Zagreb, 2021. Dugo sam odgađala čitanje autobiografske knjige Mire Furlan ”Voli me više od svega na svijetu”. Odbijala me medijska halabuka koja se digla oko nekoliko stranica knjige, a koja je uglavnom uspješno anulirala čitav jedan buran umjetnički život opisan na 600-tinjak stranica ove zanimljive […]

Prije trideset godina, 29. februara i 1. marta, u subotu i nedjelju, održan je referendum o neovisnosti i suverenosti Bosne i Hercegovine. Tadašnja novorođenčad danas imaju trideset godina, vjerovatno se ne sjećaju rata, formirali su svoje obitelji i stabilizirali živote. Stasala je cijela jedna generacija, nalazi se u najproduktivnijim godinama, stekli zvanja i ostvarili karijere.

Uobičajeni pogled na hrvatsku tranziciju od raspada bivše Jugoslavije do pristupanja Europskoj uniji naglašava njezin ekonomski karakter koji se sastojao u prijelazu iz planskog u tržišno gospodarstvo, iz društvenog ili državnog vlasništva u privatno, odnosno iz socijalizma u kapitalizam. Međutim, daleko važnija odlika tranzicije bila je izgradnja sustava zaštite ljudskih prava.

I dok su Česi u studenom 1989. slavili pad rigidnog komunističkog režima, veselili se političkom pluralizmu, slobodnom kretanju i slobodnom tržištu, Slovaci su vrlo brzo počeli razmatrati mogućnosti proširenja svoje autonomije unutar zajedničke države.

Potpredsjednica Europske komisije Dubravka Šuica primijetila je na N1 televiziji kako naša zemlja u cijepljenju protiv korone zaostaje za zemljama zapadnog, naprednijeg dijela Unije, a imala je i objašnjenje za taj žalosni fenomen. Krivo je, kao i obično, jugoslavensko nasljeđe.

Nakon 30 godina od rata na prostoru bivše Jugoslavije, ima li nešto važnije i presudnije za postratna društva toga prostora od suočavanja sa zločinima koji su počinjeni? Iako je važno znati i objasniti političke pozadine rata koji je vođen, povijesne i savremene težnje naroda i država ovih prostora, ne postoji niti jedan argument kojim se […]

U Britaniji smo imali izbore, treće u tri godine. Ovaj put za mjesne vlasti i za novog člana parlamenta jedne ključne izborne jedinice. Rezultati su fantastični za desnu, konzervativnu stranu: izišla je iz tih izbora jača no ikada u jedanaest godina neprekinute vladavine.

Plemeniti ”nadotac” – ratni zločinac, despot i diktator. Između tih dviju krajnosti, put do primjerenog, realnog lika i položaja u povijesti pokojnog predsjednika SFRJ morao bi voditi preko iskustvene činjenice da je svaki čovjek biće s polaritetima i proturječnostima.

Nedavno sam pročitala intervju s profesoricom Oljom Dražić Ljubotina o inicijativi koju su prije desetak mjeseci pokrenule njih četiri profesorice s Pravnog fakulteta – Studijskog centra socijalnog rada pod nazivom ”Pravo svakog djeteta na školski obrok”. Odmah na početku saznajemo kako su vladajući političari, donositelji odluka, ostali nezainteresirani.

Kad uveče krenete na počinak, male su šanse da će vam u snove doći scene kako neki ljudi sa žutim ili crvenim šljemovima grade autoputeve po prostranstvima Kine.

Lijepa zemlja, dobri ljudi Malo tko ne zna onu prekrasnu pjesmu Dade Topića koja se zvala ”Makedonija”. Bila je to pop-rock oda prelijepoj zemlji i dobrim ljudima s juga tadašnje Jugoslavije, danas neovisne države. Tamo sunce vječno sja, pjevao je Topić, tamo su ljudi i zemlja koje volim ja.

U hrvatskim medijima gotovo je nezamijećeno prošla odluka vlasti nekadašnjeg glavnog nam grada Beograda da promijeni imena ulica nazvanih po toponimima bivše nam zajedničke države, kao i povijesnih ličnosti iz tadašnjih republika, a danas samostalnih država.

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog godišnjeg odmora autorice). Malo je onih nešto starijih građana Hrvatske koji se ne sjećaju uzvika predsjednika Franje Tuđmana: “Imamo Hrvatsku!” Na zagrebačkom Trgu bana Jelačića, netom po međunarodnom priznanju, u siječnju 1992. godine pokojni je Predsjednik, sav ushićen i egzaltiran, poručio: “Imamo svoju Hrvatsku! Naša je i bit će […]

(Napomena uredništva: Ponavljamo tekst Miljenka Jergovića objavljen u povodu 40. obljetnice smrti Ive Andrića. Donosimo ga zbog obilježavanja 45. godišnjice smrti nobelovca). Ivo Andrić umro je u jedan sat po ponoći. Bio je četvrtak, 13. ožujka 1975, i bio je to kraj duge agonije koja je, bez nade u oporavak, potrajala od prosinca protekle godine.

Četvrt stoljeća nakon rata u kojem se na najgori način raspala Jugoslavija, na prostoru bivše države ne prestaje potpirivanje mržnje i nesnošljivosti. I dok mediji i političke struje ne propuštaju nijednu priliku da nas podsjete ”što su nam oni drugi radili”, neki ljudi na ovim istim prostorima, već dvadeset godina liječe ratne rane knjigom koja […]

Pišući o Art kinu Croatia, koje je u Rijeci postalo institucija i ozbiljnošću programa zaista kultno filmsko okupljalište, nisam mogla ne spomenuti iznenađenje odsustvom mladih na nekim važnim  projekcijama, pogotovo ako su popraćene razgovorima s autorima.

Otkako je predsjednica ”ponudila” u pedagoške svrhe preodgoja neistomišljenika jednotjedni povratak Jugoslavije, a s njom i Golog otoka, dok tiho pjevušim ”Predsjednice, ljubičice bijela”, muči me jedno jedino pitanje: bi li čistačica, primjerice ona u bilo kojoj preostaloj tvornici, odabrala dobiti na doživotno korištenje stan od stotinjak tisuća eura,

Biografije nisu nevažne jer se kroz njih prati formiranje osobe, njenog karaktera, snaga volje, psihičke osobine, ambicije, dosljednosti… Posebno je to značajno za političke karijere, ideologije koje ih pokreću, ciljeve koje postavljaju, sredstva koja koriste.

Hrvatska predsjednica ne bi nosila kompleks da je rođena ”s krive strane željezne zavjese” samo da su Dubravka i Branko Grabar živjeli stotinjak kilometara zapadnije od Grobnika, gdje je 29. travnja 1968. na svijet došla njihova djevojčica Kolinda. U Trstu, gdje je moglo biti to sretno rodilište, završavala je fiktivna Churchillova granica između slobodnoga i […]

(Opaska uredništva: S obzirom da je Kolinda Grabar-Kitarović u subotu 26. listopada u Washingtonu u povodu dobivanja nagradu Fulbright za životno djelo istakla ”da je bila djevojka rođena s krive strane Željezne zavjese koja je sanjala druga mjesta na kojima su ljudi imali slobodu izbora, gdje se slobodno moglo govoriti i izražavati svoja uvjerenja, a […]

Na portalu koji sebe smatra predstavnikom naroda – a zapravo je samo glasnogovornik radikalne katoličke struje – kočoperi se, između ostalih bedastoća, i ovakva rečenica: ”Podsjetimo, prema hrvatskom Ustavu, Hrvatska nije sekularna država, a što se pokušava nametnuti u medijskom prostoru, ali i hajkom na katolike”.

Sve nenarodne režime iz hrvatske prošlosti, koji su ubijali ljude i razarali hrvatsko jedinstvo, tretirala sam jednako negativno, znajući da im nema mjesta u modernoj i demokratskoj Hrvatskoj – izjavila je predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović u prigodi službene najave svoje kandidature za drugi mandat. Također je obećala da će tako činiti i ubuduće, ma […]

Slatko sanjam o tome što me očekuje od rane zore 8. 10. 2019. kad bunovan upalim radio i dočekam prve ranojutarnje vijesti HR radija. Najvjerojatnije će me lupiti po ušima dramatičan i patetičan glas spikera kojeg je dopala zla sudba da referira o godišnjici raketiranja Banskih dvora i Trga sv. Marka, zajedno s pripadajućom crkvom, […]

“Riječka farsa” 1919.-1924.; evo metaforičkoga kraja zapravo ”idiličnih”, gotovo literarnih međunacionalnih odnosa kakve je na jedvite jade uspjela nama ovdje nametnuti Carevina kao svome Primorju, izravno podčinjenome Kruni, kroz višejezištvo i regionalni multietnički parlamentarizam, nakon kojih počinje fašistički etnokulturocid, austrougarski egzodus, pa slavenski egzodus, da bi se sve ubrzo strovalilo u strahotni novi rat, pa […]

(Opaska uredništva: Pošto ne prestaje histerija na Milorada Pupovca, sada se pak javlja, s velikim zakašnjenjem, predsjednik HSLS-a Darinko Kosor, donosimo što je kazao predsjednik SDSS-a portalu Radio Sarajevo. Baš onako kako je objavljeno na tom portalu – boldiranja su doslovno prenesena, unijeli smo samo lektorske ispravke -, da se vidi da su napadi na […]

Devetoga dana petoga mjeseca u godini Evropa obilježava Dan pobjede, sjećajući se onoga dana kada su godine 1945. predstavnici Hitlerovog Trećeg Reicha potpisali bezuvjetnu predaju (koja je obvezivala i sve satelitske režime, uspostavljene pod skutima naci-fašista i njihove vjerne saveznike).

Hrvatski novinar, urednik i slikar Vladimir Pavlinić rođen je 5. studenog 1929. godine u Dubrovčanu nedaleko od Velikog Trgovišća u Hrvatskom zagorju. U Zagrebu je pohađao Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju te Bogoslovni fakultet, a studirao je i slikarstvo. U enciklopedijama se navodi i podatak da je 1953. godine zaređen za svećenika. Bio je supokretač i prvi […]

O napadu na Srbe (kod Knina) razgovarali smo i s politologom i profesorom Dejanom Jovićem koji se od kampanje za europske izbore aktivnije uključio u politiku. Jović je bio i kandidat SDSS-a na europskim izborima i jedan je od istaknutijih članova srpske zajednice u Hrvatskoj.

Dnevnik, HRT, 9. kolovoza, 19:00 Predsjednica je po drugi put objavila svoju ”pretkandidaturu” za novi mandat. Ona će uskoro imati više prednajava nego Mišo oproštajnih koncerata.

(Opaska uredništva: Donosimo govor Dejana Jovića na komemoraciju u Banskom Grabovcu, 29. srpnja. Autor je govor dopunio, pa ga ovdje donosimo u proširenom obliku, kako ga je objavio najprije na svom Facebook profilu, a zatim na portalu Novosti).

Prije godinu dana – 5. lipnja – umrla je Daša Drndić. ”Nema je. Otišla je, spasila se muka svoga tijela i mučnine od suludog svijeta koji ju je podjednako kinjio. … Otišla je stazom koja ide pravo, jer je ta dama hrvatske književnosti samo takvom rutom hodala: uspravna, prkosna, nikad nazad, ne skrećući ni lijevi […]

Paralelno sa sve otvorenijim pojavljivanjem neofašista na svjetskoj sceni jača i pritisak na sve one koje bi htjeli objektivnim istraživanjima skinuti s vrata hipoteke prošlih vremena. U susjednoj Italiji, gdje je na vlast došla nacionalistička, rasistička i ksenofobična Liga pod vodstvom Mattea Salvinija, sve su glasniji zahtjevi da se ograniče istraživanja o bliskoj prošlosti, u […]

Proljetna travanjsko-svibanjska obilježavanja važnih povijesnih datuma u hrvatskom društvu svake godine izazovu manje-više iste i posve oprečne reakcije. Od desetog, preko četrnaestog travnja, obilježavanja jasenovačkog proboja, Dana pobjede nad fašizmom, pa sve do bleiburškog okupljanja, društvo se podijeli, zauzmu se politički, historiografski i medijski položaji, pa krene metaforičko prekomjerno granatiranje jednih i drugih.

Razumijem i podržavam odluku g. Budimira Lončara, ministra vanjskih poslova nekadašnje Jugoslavije i posebnog savjetnika za međunarodne odnose u Uredu Predsjednika Republike Hrvatske u mojem drugom mandatu, da ne primi priznanje grada Zagreba što ga mu je namjeravao uručiti gradonačelnik Bandić.

Ljubav prema suprugu Eugenu dovela je austrijsku povjesničarku i teologinju Annu Mariju Grünfelder u Zagreb prije gotovo pola stoljeća. Toliko dugo ta neumorna znanstvenica obogaćuje ovdašnji kulturni, znanstveni i društveni život, s vremenom fokusirajući svoj rad na stradanje Židova u Drugom svjetskom ratu. Povodom Međunarodnog dana sjećanja na žrtve Holokausta, Grünfelder za tportal komentira ovogodišnji […]

Da mi vjera dopušta da gledam programe HTV-a, provjerio bih, ovako ne znam, pa biste mi vi mogli reći je li u subotu 19. siječnja 2019. u TV kalendaru objavljeno da se tog dana navršilo pedeset godina od smrti praškog studenta Jana Palacha. Ili subotom, možda, više nema TV kalendara?

Jugoslavija je pripadala ”istočnom djelu polutke” i socrealizmu u umjetnosti – no Krleža je već 1929. kritizirao ždanizam i inzistirao na pravu umjetnosti i kulturnjaka na individualne i vlastite puteve, na regionalne i lokalno divergentne tradicije i eksperimente sa stvarnošću.

Stjepan Mesić ovih će dana proslaviti 84. rođendan. U politici je, kaže, ”dulje od šezdeset godina”, računa li se njegovo predsjednikovanje Savezom studenata Pravnog fakulteta, polovinom pedesetih. Na početku intervjua s jednim od najvažnijih hrvatskih političara kraja prošlog i početka ovog stoljeća, zainteresiranim, duhovitim, angažiranim i vitalnim i danas, zanimalo nas je što ga je, […]

Desetog prosinca bio je Međunarodni dan ljudskih prava. Glavna skupština UN-a na taj je dan prije 70 godina usvojila Opću deklaraciju o ljudskim pravima. Neke tadašnje članice UN-a, koje su prilikom izjašnjavanja bile suzdržane, danas više ne postoje. To su bili SSSR i Jugoslavija. Južnoafrička Republika bi – da su je tada predstavljali pripadnici većine […]

Opću deklaraciju o ljudskim pravima usvojila je Generalna skupština Ujedinjenih nacija 10. prosinca 1948. Svečano proglašenje bilo je u Parizu, u velikoj dvorani palače de Chaillot na Trocaderou, s kojega se, kroz park Trocadero, spuštaju stepenice prema Eiffelovom tornju. Samo četiri i pol godine ranije s Eiffelovog tornja visjela je nacistička zastava s kukastim križem, […]

Vijest je tako bajkovito ljupka i lijepa da mi danima iz glave ne izlazi. Ulazio sam s njom u otužni aviončić Croatia Airlinesa, jedan od preostalih jedanaest, na čijem je nosu ispisan sav hrvatski ponos, Hvala Vatreni!, piše tamo, koji će me odnijeti do Züricha, bila mi je u glavi dok sam obavljao svoje književne […]

Prije sto godina započelo je jedno od najvažnijih putovanja u hrvatskoj povijesti. Tog 27. studenoga 1918. u prijepodnevnim satima krenuo je sa zagrebačkog kolodvora put Beograda poseban vlak prevozeći predstavnike Hrvata, Slovenaca i Srba koji su do tada živjeli u Austro-Ugarskoj Monarhiji.

Bosna i Hercegovina je posebna i po tome što ima u funkciji dva popisa stanovništva – onaj iz 1991. godine i novi iz 2013. godine.

Država ili elite koje nekom državom upravljaju imaju mehanizme odrediti što će biti vrijednosti i poželjno ponašanje u nekom društvu. Elite mogu nametnuti teme o kojima će se raspravljati, mogu forsirati ili zaustavljati reforme, mogu nametnuti ono što će se smatrati državnim interesom.

Inicijativa Tri mora, koja je krenula iz Dubrovnika 2016. godine, postala je jedan od nosećih stupova hrvatske vanjske politike. Predsjednica Republike promptno je prihvatila poljsku inicijativu za stvaranje vertikalne osi srednje Europe, koja se u poljskom povijesnom imaginariju doživljava kao uskrsnuće ideje Miedzymorze, koju je početkom prošlog stoljeća lansirao poljski maršal Pilsudski.

Voditeljica Documente – centra za suočavanje s prošlošću Vesna Teršelič za desno je orijentirane političare i birače, dio braniteljskih udruga, Jugoslavenka. Ona je za njih jedno od utjelovljenja zla, protivnica Hrvatske, i ne samo da je protiv Hrvatske, ona Hrvatsku mrzi.

Ovoga ljeta, unatoč optimističkom priopćenju s nedavnog samita o zapadnom Balkanu u Londonu, nastavlja se destabilizacija ove regije i u njoj povećava nered koji postojano pridonosi globalnom kaosu.

Petog kolovoza 1995. Hrvatske oružane snage pokrenule su veliku ofanzivu pod kodnim imenom Oluja. Tom akcijom privedena je kraju četverogodišnja pobuna naoružanih elemenata srpske manjine koja je zahvatila trećinu zemlje.

Knjiga izlaska donosi jednu od najuzbudljivijih priča u Starom zavjetu, a u cijelini Biblije, odnosno onoga što kršćani nazivaju i smatraju Svetim pismom, ona je protuteža i proročka najava velike sage o Isusu u Novom zavjetu.

Ovu kolumnu pišem pod malim hendikepom. Završavam ju prije početka nogometne utakmice domačina Rusije protiv favorizirane Hrvatske na Svjetskom nogometnom prvenstvu. Rezultat će se svakako znati kada se ovaj tekst objavi kao i raspoloženje nacije u kojoj euforiju očekivanog trijumfa može zamjeniti samo nacionalna depresija u slučaju poraza.

Neophodno je strpljenje i naporan rad. Zoran Đinđić, 2000. * * * Krizu Jugoslavije Zoran Đinđić je smatrao latentnom od 1945. godine, zaoštrenom od šezdesetih godina, a dramatično otvorenom od polovine osamdesetih godina prošloga veka, upravo kada se on iz Nemačke vratio u zemlju.

U subotu, 12. svibnja, u šest sati ujutro, krenuli smo busom iz Zagreba, preko Slavonskog Broda, kraj Sarajeva, uz rijeku Željeznicu ispod Bjelašnice, pa kroz kanjon Bistrice između Jahorine i Treskavice, do raskrižja južno od Foče i nastavili uz lijevu obalu Drine, preko Sutjeske, do Tjentišta; oko devet sati vožnje. Iz Zagreba nas je došlo […]

Severin na Kupi, mjestašce u Gorskom kotaru, jedan je od manje bitnih, ali postojanih toposa moga djetinjstva i mladosti. Tu je autobus za Rijeku stajao i pravio dužu stanku dok se još vozilo ”starom cestom”. Planinsko mjesto, slično svim takvim mjestima, oneobičavalo je jedno: građevina sa suprotne strane autobusne postaje. Bijela baptistička crkva, tko zna […]

Stoljećima su Hrvati živjeli pod tuđinskim jarmom. Svakojako su nas pokušavali odnaroditi, latinizirati, germanizirati, mađarizirati, posrbiti, kolonizarati. Ugrađivalo nas se kao cigle od mesa u kršćanska predziđa. Dio hrvatskog nacionalnog bića je otrpio i stoljeća osmanlijskog zuluma.

Neophodno je strpljenje i naporan rad. Zoran Đinđić, 2000. Zoran Đinđić je bio filozof i političar. Da li su to dve ličnosti? Ako jesu, šta ih razdvaja? A ako, pak, nisu, šta ih povezuje?

Rat i mit. To je naziv nove knjige Dejana Jovića, profesora na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti, koja će iduće sedmice biti predstavljena u Beogradu. Zašto se i kako rat devedesetih u Hrvatskoj pretvara u mit, kome to treba i zašto je to opasno – tema je ovog razgovora sa poznatim (bukvalno – jer on tako […]

Nekada je postajao običaj da akviziteri obilaze škole i, uz manje ili veće nagovaranje, učenicima prodaju dopunsku literaturu, svakakvo književno smeće i priručnike, razne pretplate. To se vjerujem radi i danas. Tako još na polici imam sabrana djela Karla Maya, uključivo i ”Dvorac Rodriganda”, deset knjiga o Tarzanu, djela Šenoe, Ćopića, Matavulja koje vjerojatno ne […]

Ili kako je bravar zabravio granice, a nasljednici s doktorskim titulama ne mogu naći ključ Nastavnik zemljopisa u Osnovnoj školi “Vladimir Nazor” u Požegi bio je odličan i promućuran pedagog. Drug Miljević, kako smo ga zvali, nastojao je nama nemirnim pubertetlijama drmajućih hormona utuviti u glavu znanja specifičnim metodama. 

Kladim se da će se neki na spomen značajnih godišnjica 2018. godine nakostrušiti i, očekujući ”ustaše”, logore, žrtve…, preventivno poklopiti uši. Iako Autograf nekim sugrađankama i sugrađanima zbog inzistiranja na promišljanju ustaških zločina jamačno ide na živce, mene moja ”uloga” – Advocata diaboli – obvezuje na to da i u dobru pronađem zlo.

Više je razloga za ovaj tekst. Prvi je mračna spoznaja da se ljude, bili oni dobri ili ne, ne pamti dugo. Neki se povuku i brzo ih se zaboravi, drugima, ma koliko pisali po tvrdoj ploči povijesti, nitko ne pamti ime.

Devet stoljeća nakon što je papa Urban II. pozvao na sveti rat protiv muslimana u Svetoj zemlji, pojavio se i velikan naše epohe koji bi krenuo u rat protiv, citiram, ”nevjernika, komunista i lažnih antifašista”.

Dva zanimljiva i samo naizgled nepovezana detalja, posvjedočili su ovih dana da je granica do koje se može srozati javna radio-televizija uvijek dublja, no što smo u stanju pomisliti.

Postoji li još uvijek Jugoslavija? Ovo pitanje pomalo podsjeća na ono: ima li života poslije smrti? Jer, SFRJ je odavno i neporecivo mrtva. Da se ne radi o pravnoj, nego o fizičkoj osobi, od nje bi do danas preostala tek šaka pepela.

Nedavno sam se dotaknuo teme o promjeni imena Trga maršala Tita – i tu sam se samo zadržao na onoj ideološkoj nebulozi koju širi Crkva, a po kojoj je prvo potrebno srediti društveni moral ovim krajnje simboličnim činom i onda tek prijeći na rješavanje pitanja vrtića, odlaganja otpada i slične probleme u Zagrebu.

U govoru u Varšavi na sastanku Inicijative triju mora predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović rekla je: “Oni od nas koji su rođeni s pogrešne strane Željezne zavjese…” Kako nije posve jasno je li time, protivno povijesnim činjenicama, svrstala i Hrvatsku odnosno tadašnju Jugoslaviju među zemlje Istočnoga bloka, povjesničar dr. Tvrtko Jakovina podsjeća što je bila Željezna zavjesa […]

Sjedim na aerodromu Zaventem i čekam. Nekada bi jednostavno sjedio i o nečem razmišljao, možda razgovarao s nekim tko putuje kao i ja. Danas sjedim i tipkam po mom pametnom telefonu. Stižu me vijesti iz domovine, ljuti me Twittter, sajtovi s obaveznim djevojkama koje imaju što pokazati, dužnosnicima koji imaju što sakriti.

Dok se u glavnom gradu Hrvatske politički trguje i sektaški ucjenjuje imenom Trga maršala Tita, u glavnom gradu Srbije preksinoć je pompozno i veličanstveno, prema mišljenju mnogih, inauguriran novi Tito.

Razgovaramo s Budimirom Lončarom, posljednjim jugoslavenskim ministrom vanjskih poslova, čovjekom koji je praktički cijeli radni vijek proveo u diplomaciji i nerijetko bio u radnom dodiru s doživotnim jugoslavenskim predsjednikom Josipom Brozom Titom.

Bilo je proljeće 1991, ono mučno vrijeme prijetnji i prvih vojnih kolona. Mladi zagrebački teolog Otto Raffai tek je osnovao obitelj i s njom se skrasio u Sesvetama, da iz svoje policijske postaje dobije poziv za pričuvnoga policajca.

Ponovno oživljavanje ideologije religijskog nacionalizma bilo je jednim od glavnih uzroka ratova u čijem se vihoru raspala Jugoslavija.

O jeziku, rode, da ti pojem, O jeziku milom tvom i mojem! Petar Preradović Jezik je bojno polje politike. U pravilnim ciklusima od četiri (četiri?) godine rasprave se ponavljaju, argumenti vade iz naftalina i jezični dušobrižnici imaju svojih pet minuta.

Kada bi se sastavljala top-lista neopravdano zapostavljenih knjiga otisnutih na hrvatskom jeziku, dvotomni ”Stenogrami o podjeli Bosne”, objavljeni 2005. godine, ušli bi među prvih deset.

Arhimandrit Srpske pravoslavne crkve, otac Danilo Ljubotina, neobičan je svećenik i čovjek kompleksne životne sudbine, potaknute između ostalog i historijskim iskustvima njegovih predaka. Familija Ljubotina potječe iz Crne Gore u kojoj je vjekovima živjela i koju je 1657. godine morala napustiti pod pritiskom Turaka, te se doselila na istarski poluotok u mjesto Peroj, posebnim ukazom […]

Hrvatskoj historiografiji nedostaje prikaz međunarodnih inicijativa za kažnjavanje nacističkih zločina i uloga Jugoslavije u tim planovima. (Nesistematski prikaz nalazi se kod Martine GRAHEK RAVANČIĆ, Mađari kao neprijatelj. rad Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača;primjer: kotar Bjelovar ČSP, br. 1., 37.-52. Zagreb, 2012., ovdje 39-41.).

Oslobođenje te uspostava Federativne Narodne Republike Jugoslavije (FNRJ) trebali su, prema viziji Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ), donijeti početak nacionalne i socijalne revolucije. No, najprije je valjalo ukloniti ”ostavštinu” fašističkih okupatora i njihovih pomagača, utvrditi ratne zločince, te ih privesti pravednoj kazni.

Predrag Matvejević, ”Granice i sudbine – o jugoslavenstvu prije i poslije Jugoslavije”, VBZ, Zagreb, 2015. Iz recenzije izdavača: Ova je knjiga nastajala u nelagodi: autor je pisao u inozemstvu o svojoj zemlji, u kojoj se vodio rat. Dio tekstova koji su ovdje sakupljeni bio je objavljen u domaćim i stranim glasilima, u prijevodu ili originalu, […]

Milan Gavrović, ”Bolesna vremena”, SNV, Zagreb, 08/2016. Milan Gavrović je prije šest godina u ovoj istoj dvorani primio nagradu Otokar Keršovani za životno djelo. Izjavio je tada i ponovio u intervjuu objavljenom u knjizi pred vama: nemam nikakvu poruku mladim kolegama. I nakon toga ispisao još koju tisuću stranica.

Događaje u Čehoslovačkoj 1968/69., tzv Čehoslovačko proljeće, danas se u Hrvatskoj prikazuje na neobjektivan, jednostran način, prema željama suvremene politike. Na radiju i televiziji spominje se Katolička crkva kao najvažniji faktor u tamošnjim događajima, a potpuno prešućuje SFR Jugoslavija koja je predstavljala primjer za razvoj društva ne samo novom čehoslovačkom državnom vodstvu, nego i najširim […]

U Ukrajini je održana prva Miramida. U Zaporožju, gradu veličine Zagreba, na velikom Dnjepru, od ponedjeljka 21. 11. do četvrtka 24. 11. Miramide su višednevne intenzivne edukacije, treninzi ih zovemo. Krenule su krajem 1995. iz još porušenog Pakraca, održano ih je, raznih, nekoliko stotina do danas, s nekoliko tisuća ljudi, ponajviše u Hrvatskoj, no i […]

Nakon pobjede Donalda Trumpa na američkim predsjedničkim izborima (pobjede što je bila iznenađenje samo za indoktrinirane, zavedene, zaluđene ili kupljene), Europa – točnije: Europska unija ponaša se kao siroče koje je ostalo bez snažnog oca koji ga je do sada držao za ruku i vodio kamo je on htio.

”NA RUŠEVINAMA KOMUNIZMA”: Predavanje je izrečeno 20. listopada 2016. na Institute for the Liberal Arts – Boston College u sklopu trodijelnog niza predavanja “Vjerske zajednice i civilno društvo za vrijeme i nakon sukoba”.

Opet jednom, i to u vrijeme vladanja onih koji su se kleli kako će nas izvesti iz sučeljavanja što sežu u prošlost i povesti putem prema budućnosti, aktualne su podjele i optuživanja karakteristična za prve godine samostalne Hrvatske.

Nakon odlaska iz Hrvatske, teoretičar kulture, filozof, publicist i prevoditelj Boris Buden doktorirao je na Univerzitetu Humboldt u Berlinu. Nekadašnji urednik ”Arkzina” danas je gostujući predavač na Univerzitetu Bauhaus Weimar. Ovdašnjoj publici poznat je po zbirkama eseja ”Barikade”, ”Kaptolski kolodvor”, ”Vavilonska jama” i ”Zona prelaska: o kraju postkomunizma”.

Goran Babić rođen je 1944. na Visu, odakle nije bio nitko njegov. Otac iz doline Neretve, Hrvat, komunist; mati Beograđanka, iz jevrejske obitelji u kojoj je nakon rata ostalo malo živih. Oboje partizani, pa su sina donijeli na svijet tamo gdje je tih tjedana i dana boravila glava pokreta.

Hrvatski nogomet i hrvatska književnost zapravo su neobično slični. Ne samo zato što su i naši centarfori i naši pisci osuđeni na mučenje u nacionalnoj, dakle, provincijalnoj ligi. Oni su i najveće kolateralne žrtve raspada Jugoslavije, odnosno bolesne hrvatsko-srpske strasti da se ratu okončanom prije dvadeset godina uporno zazivaju produžeci.

U ponedjeljak, dan-dva nakon kninskih proslava i mimohoda kojima je slavljena godišnjica Oluje, kolovoza 2016. gradonačelnik Zagreba je na naročito sazvanoj konferenciji za novinstvo obavijestio hrvatsku javnost da je Drugi svjetski rat završen.

Iako je predizborna kampanja tek počela, ona – posebice kad je HDZ u pitanju – traje već tjednima. Započela je davno prije ”povijesnog“ TV sučeljavanja Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića na kojem je – uzgred rečeno – onaj prvi pokazao zavidnu i neočekivanu dozu pristojnosti a ovaj potonji zadivljujuću sposobnost eskiviranja odgovora na svako konkretno […]

Jednom spomenik, drugom Lepoglava. Miro Barešić ubio je jugoslavenskog ambasadora u Švedskoj Vladimira Rolovića, a danas mu se u Hrvatskoj diže spomenik i ministar branitelja ga veliča kao “jednog od najvećih hrvatskih domoljuba”.

Umjesto osmišljenih ekonomskih programa i projekta političke stranke u Hrvatskoj bez ikakvih problema ili posljedica svojim biračima predstavljaju dvojbene ekonomske uradke demagoške i deklarativne  naravi. Učinak se vidi najbolje po ekonomskom položaju Hrvatske nakon 27 godina takve prakse.

Da se ne zajebavamo, svi su u Splitu znali što se sprema, znalo se da će biti sranja, Torcida je čak i javno najavljivala prekid utakmice. Kao što su svi znali – naravno da jesu – kako nije riječ tek o besmislenom, pijanom huliganskom nasilju, već o otvorenom ratu protiv nogometnog saveza, do kraja, ”bez […]

Tomislav Karamarko zaista nije bio miljenik medija. U četiri godine, koliko je vodio HDZ, o Karamarku su u novinama nešto pozitivno znali napisati samo njegovi ideološki istomišljenici, koji također vjeruju da Jugoslavija konstantno vreba iza ugla.

Još se dobro sjećam kako je netko prije četvrt stoljeća, možda čak i u onim televizijskim raspravama pred prve izbore, usporedio Hrvatsku i Izrael, Hrvate i Židove, Franju i Mojsija.  Tvrdio je kako je Mojsije vodio svoj narod po pustinji četrdeset godina sve dok ne izumre generacija koja se sjećala života u Egiptu.

Točno prije 65 godina, uoči Prvog maja, 28. aprila 1951. godine, u kinu “Balkan”, zajedno s premijerom igranog filma “Bakonja fra Brne” Fedora Hanžekovića, prikazan je javnosti “Veliki miting”, naš prvi umjetnički crtani film, kojim je počela kontinuirana profesionalna proizvodnja u Hrvatskoj/Jugoslaviji. Razgovaramo s našim kolumnistom i karikaturistom, Borivojem Dovnikovićem Bordom

Kao i svakog proljeća proteklih dvadesetak godina u Hrvatskoj je i ovoga proljeća otvorena priča o Jasenovcu i Bleiburgu, i to zato što obljetnice tih dviju velikih tragedija Hrvatske – znamenitog proboja jasenovačkih logoraša i predaje zarobljenih hrvatskih kolaboracionističkih snaga i civila u Bleiburgu – padaju na proljeće. No ove godine ta je rasprava ipak […]

(Opaska uredništva: Ovim tekstovima, četvrtim nastavkom našega kolumniste Borivoja Dovnikovića Borde, prisjećamo se užase koji su počeli prije 75 godina proglašenjem tzv. Nezavisne Države Hrvatske. Slijedi nastavak životnih uspomena Borde iz Drugog svjetskog rata, ovaj put, kao i prethodni, o godinama izbjeglištva u Srbiji).

Miljenko Jergović, ”Dvori od oraha”, Durieux, Zagreb, 2003. (Opaska uredništva: Jergovićev roman ”Dvori od oraha” može se naći ako se potrudite. Iako je objavljen 2003., preporučujemo knjigu onima koji je nisu uzeli u ruke ne samo zbog drugoga, sjajnog pojavljivanja na engleskom jeziku. Nakon američkog pojavilo se, naime, i britansko izdanje.)

Prošle je zime u zagrebačkom kazalištu Kerempuh pripremljen ring za verbalni okršaj između Tihomira Dujmovića i Igora Mandića. Polazeći od pretpostavke da ni o čemu pod suncem ne misle isto, od dvojice velikih lajavaca očekivao se boks. Jedna od najčešće spominjanih riječi bila je Jugoslavija.

U zimu 2016, u atmosferi općeg bijesa i beznađa, kada je već izgubljena svaka mogućnost razgovora i kada je o stvarima bolje šutjeti ako ih se već ne može cijele izgovoriti, čini se da je 1940. i 1941. Vladko Maček jedini bio u pravu. Historijski procesi dugo traju, pa ono što je izgledalo definitivno dovršeno […]

(Opaska uredništva: Ovim tekstom našega kolumniste Borivoja Dovnikovića Borde započinjemo prisjećanje na užase koje su počele prije 75 godina proglašenjem tzv. Nezavisne Države Hrvatske). Sve gušći oblaci približavali su se iz Evrope. Novine su bile pune katastrofičnih naslova, ljudi pričaju o ratu. Abesinija… Maginotova linija… Sudeti… Hitler… Chemberlain… Anschluss… Politika se bistri na svakom koraku. […]

Slušao sam neki dan na radiju u poljoprivrednoj emisiji diskusiju o problemu komasacije, pa me je to podsjetilo na djetinjstvo i povremene boravke u Čepinu pored Osijeka, gdje sam bio u doticaju s uvjetima, običajima i problemima života na velikom ravničarskom selu u istočnoj Slavoniji. Najčešći izraz iz tog doba, još prije Drugog svjetskog rata […]

Jerko Bakotin, ”Bratstva i ubojstva, gajđin”, Algoritam, Zagreb, 2015. Publiciranje svojih zapisa s putovanja po stranim zemljama sadrži u sebi neke staromodne elemente, osim ako se putnik ne odluči iskustva uobličiti u neke propulzivnije forme. Može se potencijalni autor orijentirati recimo na tzv. znanstveni diskurs i napisati serioznu monografiju o zemlji koju je obašao. Ako […]

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog godišnjeg odmora autorice). Malo je onih nešto starijih građana Hrvatske koji se ne sjećaju uzvika predsjednika Franje Tuđmana: “Imamo Hrvatsku!” Na zagrebačkom Trgu bana Jelačića, netom po međunarodnom priznanju, u siječnju 1992. godine pokojni je Predsjednik, sav ushićen i egzaltiran, poručio: “Imamo svoju Hrvatsku! Naša je i bit će […]

Latinka Perović, “Dominantna i neželjena elita: Beleške o intelektualnoj i političkoj eliti u Srbiji (20.-21. vek)”, Danas, Beograd, 2015. O Latinki Perović ne treba trošiti previše riječi. Svakome tko je pratio političke i društvene procese u Jugoslaviji ili suvremenoj Srbiji jasno je kako je Latinka predstavljala jedan od najsnažnijih antinacionalističkih glasova u jednom militariziranom društvu […]

Proljeće 1944. Divno je bilo gledati bezbrojne leteće tvrđave kako uz uzbudljivo brujanje motora lete preko nas prema rumunjskim naftnim poljima na sjeveroistoku, a nakon nekoliko sati u suprotnom smjeru, prema Italiji. Bilo je to u Požarevcu, istočno od Beograda, gdje sam s ocem brojao zadnje dane nacističke okupacije 1944. godine.

Otkada pišem ovakve kolumne, premda nisam vodio statistiku, nedvojbeno najviše čitatelja se obraćalo zbog nevolja nakon što su im oduzete, otete ili ukradene nekretnine. Čitatelji kojima su ukrali nekretnine obraćaju se novinarima nakon što su prethodno uzalud ”iscrpili sva pravna sredstva” u domovini i na Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu.

Odluka Švedske kraljevske akademije da ujesen 1986. Nobelovu nagradu za književnost dodijeli Nigerijcu Woleu Soyinki obradovala je čak šest jugoslavenskih izdavača, koliko ih je bilo potrebno da se objavi jedan jedini njegov roman.

Godinama se pretrpavam trivijalnostima iz političkog svijeta (i na to disciplinirano reagiram svojim karikaturama u novinama), a o privatnim životnim problemima, o (ne)zadovoljstvu ponudom prehrambenih proizvoda u našim trgovinama uglavnom diskutiram (jadikujem) sa suprugom ili eventualno sa susjedima.

Jedan od najvećih srpskih pisaca Filip David gostovao je na Festivalu svjetske književnosti u Zagrebu, kao autor romana “Knjiga sjećanja i zaborava” i scenarija za film “Kad svane dan” u režiji Gorana Paskaljevića, također prikazanog na festivalu. Za roman koji govori o stradanju Židova u Srbiji u Drugom svjetskom ratu dobio je NIN-ovu nagradu, najpoznatiju […]

Oh, kako je to napeto, ljudi – kao kišobran. Tjednima se politička Hrvatska grozničavo bavi time kada će parlamentarni izbori, a iz HDZ-a, kojemu se srčano pridružio i dio nezavisnih medija, stižu gromovite optužbe da vladajuća koalicija tu nešto muti. Ali nitko ne izlazi s koliko-toliko suvislim objašnjenjem što.

Godinama se pretrpavam trivijalnostima iz političkog svijeta (i na to disciplinirano reagiram svojim karikaturama u novinama), a o privatnim životnim problemima, o (ne)zadovoljstvu ponudom prehrambenih proizvoda u našim trgovinama uglavnom diskutiram (jadikujem) sa suprugom ili eventualno sa susjedima.

Prve izbjeglice u našemu vijeku, a možda i u našoj ukupnoj povijesti – budući da se ranija doseljavanja ne mogu smatrati izbjeglištvom, pošto do dvadesetog stoljeća nije bilo pasoša, niti državljanstava u dvadesetstoljetnom smislu riječi – stižu u ranu jesen 1919. brodom iz Odese. To su bogati Rusi s porodicama, uglavnom aristokrati. Imaju uredne putne […]

(Opaska uredništva Autografa 1: Ponavljamo i ove subote intervju s episkopom Ćulibrkom zbog velikog zanimanja naših čitatelja). (Opaska uredništva Autografa 2: Od četvrtka 27. kolovoza se na kioscima Srbije može kupiti novi broj tjednika Nedjeljnik koji na naslovnoj stranici donosi intervju s episkopom slavonskim, gospodinom Jovanom Ćulibrkom. Episkog pakračko-slavonski Jovan smatra da je opremom izamnipulirana […]

Onih dana kada sam dolazio na svijet, godina je bila 1966, Jugoslavija je već podijelila pasoše svima (ili skoro svima) koji su ih tražili, i započinjala je kratka i plodonosna era gastarbajtera. Švicarski pisac Max Frisch upravo je tad bio izgovorio rečenicu koju ne zaboravljam otkako sam je prvi put pročitao, a danas je aktualnija […]

(Opaska uredništva Autografa: Od četvrtka 27. kolovoza se na kioscima Srbije može kupiti novi broj tjednika Nedjeljnik koji na naslovnoj stranici donosi intervju s episkopom slavonskim, gospodinom Jovanom Ćulibrkom. Episkog pakračko-slavonski Jovan smatra da je opremom izamnipulirana njegova poruka i da naslov koji je uredništvo rečena tjednika dalo razgovoru: “Srbi, dobro vagajte svaku reč o […]

U ovim tužnim danima opraštanja od Arsena Dedića medije su preplavila sjećanja na velikog umjetnika, pjesnika, glazbenika. Između ostalog, portal Index je objavio i malu antologiju njegovih citata. U nju je uvrštena i ova rečenica: “Bilo bi bolje da smo prestali preslušavati je li točno reći amen ili amin”.

Kralj Aleksandar od hrvatskog je kipara Ivana Meštrovića naručio izradu skulpture “Majka Hrvata” (koju ćemo desetljećima kasnije spominjati i kao “Povijest Hrvata” ili “Povijest Hrvatske”). Autorski honorar, isplaćen po osobnom Aleksandrovom nalogu od 9. svibnja 1934, iznosi 200.000 dinara. Za taj novac iste se godine mogla kupiti višekatnica u centru Beograda ili Zagreba.

U prethodnoj kolumni objavio sam da je Vlatka Lemić, ravnateljica Hrvatskog državnog arhiva, usporavala i pokušala zaustaviti novinarsko istraživanje arhivske građe. Pokazalo se, međutim, da arhivsko gradivo u Hrvatskom državnom arhivu nerijetko nije dostupno ni ostalim korisnicima, a ne samo novinarima.

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog godišnjeg odmora autorice). Malo je onih nešto starijih građana Hrvatske koji se ne sjećaju uzvika predsjednika Franje Tuđmana: “Imamo Hrvatsku!” Na zagrebačkom Trgu bana Jelačića, netom po međunarodnom priznanju, u siječnju 1992. godine pokojni je Predsjednik, sav ushićen i egzaltiran, poručio: “Imamo svoju Hrvatsku! Naša je i bit će […]

Rat u bivšoj Jugoslaviji je bio biznis. Krvavi unosan biznis. Sirotinja je verovala slepo svojim liderima, ubijala jedna drugu u zanosu nacionalne mržnje dok su lideri Srba, Hrvata i Bošnjaka gomilali svoje lično bogatstvo. Karikaturalno jednostavna istina.

U jutro dvadeset sedmoga travnja 1945. Četvrta armija Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije, sastavljena od jedinica Osmoga dalmatinskog te Sedmoga i Devetog slovenačkog korpusa, krenula je u odlučnu ofenzivu na Rijeku, Istru i Julijsku krajinu. Nijemci fanatično brane Rijeku jer padne li Rijeka, pada i Istra. Sjevernim krilom napadnuti su i istoga dana oslobođeni Sveti Peter na […]

Predsjednica Republike Hrvatske pojavila se, a očito nije ni mogla ni htjela prekinuti s tradicijom uspostavljenom u vrijeme dvojice svojih prethodnika, na obilježavanju obljetnice osnivanja Sisačkog partizanskog odreda. Govorila je, kako protokol i nalaže, posljednja. Dakle čula je, ako je slušala, sve prethodne govornike. Ali, kao da ih nije ni slušala, ni čula.

Biografija Josipa Broza Tita koju su napisali Ivo i Slavko Goldstein najobimnija je, najdetaljnija i najobuhvatnija njegova biografija napisana posljednjih godina. Ona pokriva apsolutno sve aspekte njegova života i političkog djelovanja, pa i one najkontroverznije. Na knjizi “Tito” su autori radili nekoliko godina, a o kako je temeljitom radu riječ pokazuje i činjenica da rukopis […]

Ivo i Slavko Goldstein, ”Tito – ”, Profil, Zagreb, 2015. (Integralni tekst zapisa o knjizi Ive i Slavka Goldsteina Tito, pročitanoga na predstavljanju knjige u Novinarskom domu u Zagrebu 16. 6. 2015) Iz predgovora knjizi saznajemo kako je nastajala: njezina geneza ide iz prvih godina po Titovoj smrti, kada je u zimu 1982. Slavko Goldstein […]

Pa da pojasnimo ovu fertutmu oko Stepinca kao vojnog (”ustaškog”) vikara. Očito moram i zbog neupućene publike kao i zbog zločestih, pače i needuciranih, a bahatih novinara! Koliko je to pitanje bilo važno vidi se iz govora Alozija Stepinca održanog 3. listopada 1946. na glavnoj raspravi (vidi ”Proces Alojziju Stepincu – Dokumenti”, KS, Zagreb, 1997. […]

Što je povjesničar spremniji priznati da potpune objektivnosti nema, to njegovome djelu objektivnost raste – u tome je paradoks historiografije. Utoliko, povijesna znanstvena studija ”Tito” Ive i Slavka Goldsteina, upravo objavljena u nakladi zagrebačkog Profila, može se smatrati objektivnom par excellence. Na samome početku knjige, u predgovoru, autori preciziraju vlastitu poziciju prema predmetu svoga istraživanja: […]

Charles Simic jedan je od najvećih i najnagrađivanijih suvremenih američkih (SAD) pjesnika. Rođen je, kao Dušan Simić, 1938. godine u Beogradu i s 15 godina emigrira s roditeljima u SAD. Radni vijek je proveo predavajući englesku književnost na Sveučilištu New Hempshire. Objavio je 30 zbirki pjesama, 7 knjiga eseja i brojne prijevode slovenskih, hrvatskih, srpskih […]

Papa Franjo (ili Frane kako ga dosljedno zovu oni, doduše rijetki, koji smatraju da su dobro shvatili zašto je Franciscus u Hrvatskoj odmah preveden u Franjo) bio je u Sarajevu. Posjet što ga je prije nekoliko mjeseci sam najavio na Trgu svetoga Petra u Vatikanu bio je posjet i crkvenog i državnog poglavara. Po svojem […]

Malo je onih nešto starijih građana Hrvatske koji se ne sjećaju uzvika predsjednika Franje Tuđmana: “Imamo Hrvatsku!” Na zagrebačkom Trgu bana Jelačića, netom po međunarodnom priznanju, u siječnju 1992. godine pokojni je Predsjednik, sav ushićen i egzaltiran, poručio: “Imamo svoju Hrvatsku! Naša je i bit će onakva kakvu sami želimo. Nećemo nikome sa strane dopuštati […]

U svijetu etablirane demokracije nepisano je pravilo da se svakom novom državnom čelniku ostavlja prvih sto dana mandata, da bi ga se tek nakon toga počelo ozbiljno analizirati i procjenjivati. Dakle, društvo – političari, mediji, analitičari, politolozi, intelektualci, komunikolozi, svi oni nakon tih famoznih prvih sto dana izlaze pred javnost sa svojom slikom novog državnog […]

(Opaska uredništva: Forum.tm je donio a mi prenosimo, kao i kolege iz Foruma, u cjelosti, govor bivšeg predsjednika Stjepana Mesića s proslave obljetnice rođenja Josipa Broza Tita održane u Kumrovcu u subotu 23. svibnja 2015.). Dragi prijatelji, poštovani gosti iz Hrvatske i susjednih zemalja, gospođe i gospodo, drugarice i drugovi, Formalni povod našega okupljanja je […]

(Opaska uredništva: ponavljamo prošlotjedni intervju s Olegom Mandićem zbog velike pažnje koju je izazvao ovaj razgovor s posljednjim muškim zatočenikom nacističkog logora Auschwitz, te zbog toga što je gospodin Mandić predan odgoju mladih za mir što je potrebno naglasiti i staviti kao prioritet i u danima sjećanja na žrtve partizanske odmazde nakon završetka Drugog svjetskog […]

  Samo nekoliko dana uoči 9. svibnja 2015., Dana pobjede nad fašizmom, prof. Dejan Jović je izjavio da partizani nisu oslobodili Jugoslaviju 1945. godine. Sudjelujući u emisiji 3. programa Hrvatskog radija rekao je: ”Partizani su se svakako časno borili protiv fašizma, protiv okupatora, borili su se za očuvanje i zaštitu nacionalnih manjina, osobito Srba u […]

Opatijac Oleg Mandić jedan je od mojih uzora. S majkom i bakom je iz političkih razloga, u znak odmazde zbog antifašističkog djelovanja njegova djeda i oca, završio na najstrašnijem mjestu na kugli zemaljskoj, u nacističkom logoru smrti Auschwitz. Oleg ne prestaje odgajati za mir, za zrelo građanstvo, za pravilno shvaćanje antifašizma. Mladi ga jako vole. […]

Kad je onomad u prostorijama NK Borac na Jarunu osnovan HDZ, još nije bilo interneta i mobitela: Robert Zemeckis snimao je tih dana nastavak Povratka u budućnost, a Nirvana svoj prvi album, Ronald Reagan tek je iselio iz Bijele kuće, a Berlinski zid još je čvrsto stajao između dva svijeta. Kad su koji mjesec kasnije […]

Počinjem pisati ovaj komentar točno u 15:05 sati kada je, prema informaciji Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije, objavljene preko televizije u pet sati popodne tog 4. svibnja 1980., umro drug Tito. Od svih mogućih pitanja i od svih mogućih rasprava koje se nude u povodu današnje, trideset i pete godišnjice smrti Josipa Broza meni se […]

Uz 100. godišnjicu rođenja Ivana Supeka (Zagreb, 8. travnja 1915. – Zagreb, 5. ožujka 2007.). Na rastanku, prije nego što ću ugasiti diktafon, još sam ga pitao ima li, po njegovu mišljenju, Boga. Nasmiješio se samouvjereno, i odgovorio da za njega Boga nema. Godinu kasnije, na radiju su jednoga jutra objavili vijest o njegovoj smrti.

”Otac”, Miljenko Jergović, Rende, Beograd, 2010. Naslov ”Otac“ beskrajno je pristojna skromnost, iako knjiga počinje kao udarac u timpan, s porukom o očevoj smrti. Pristojna skromnost već iz tog razloga, jer će fokusirati povijest cijele obitelji. I kada riječ dođe na baku, Miljenko Jergović formulira važni princip svog eseja: ”Misleći o njoj, vazda sam mislio […]

Snaga javne riječi posjeduje izrazito sugestivan učinak. Ukoliko pokušamo, i više nego skromno i sažeto, analizirati hrvatski suvremeni, javno-politički narativ, možda je najsvrsishodnije ako za ishodišnu točku postavimo temeljnu političku podjelu na lijeve i desne. Ovdje najprije mislim na dvije najveće političke opcije –  SDP i HDZ. Ona fiktivna opcija centra zapravo služi kao manipulativno […]

Iste se knjige nisu dvaput prevodile pa su neki pisci prevođenjem postajali hrvatski, neki su postajali srpski. Zahvaljujući prije svih Isi Velikanoviću Čehov je hrvatski pisac. Dostojevski je, opet, srpski pisac, kao, recimo, i Thomas Mann. I danas, tridesetak godina kasnije, ovaj čitatelj neće rado čitati Čehova na srpskoj ekavici, niti će vjerovati Dostojevskom na […]

Bio je početak zimskog semestra negdje potkraj sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Lijepo listopadsko prijepodne, dušu dalo za šetnju Zagrebom, a ne sjedenje u skučenim predavaonicama Fakulteta političkih znanosti u Lepušićevoj 6, tada slijepoj uličici u blizini stare zagrebačke uljare iz koje je dopirao gust i zasićen zrak od kojega se teško disalo.

Negdje pri dnu lijevoga stupca na 46. stranici ”Rječnika šatrovačkog govora” što ga je sačinio Tomislav Sabljak, a 1981. godine u biblioteci ”Globus” objavili ljubljanski i zagrebački nakladnici ČGP Delo i OOUR Globus – izdavačka djelatnost, smjestio se glagol ”dopizditi” s pripadajućim tumačenjem ”dozlogrditi, dozlojaditi”. U istom stupcu, nešto poviše spomenutoga glagola, nalazi se i […]

Knjiga “Opasne iluzije : Rodni stereotipi u međuratnoj Jugoslaviji” predstavlja značajan doprinos istraživanjima rodne i ženske povijesti u Hrvatskoj, dosad zanemarenim temama u hrvatskoj historiografiji.

Ove će se godine, 11. listopada, navršiti 120 godina od rođenja Jakova Gotovca, 90 je godina prošlo od nastanka Kolede, njegove antologijske skladbe nadahnute narodnim obredima, a prije 80 godina praizveden je “Ero s onoga svijeta”. Oni koji su svjesni obljetnice velikog hrvatskog skladatelja mogli su inauguraciju hrvatske predsjednice prošle nedjelje doživjeti kao lijep početak […]

Vijest je objavljena u subotu 14., u rano popodne: na Vojno-medicinskoj akademiji u Beogradu umro je Franjo Mihalić. Oni kojih bi se ta vijest mogla stvarno ticati također su većinom mrtvi, ili su se početkom devedesetih podvrgli autohipnozi, te se više i ne sjećaju što im je značio ovaj čovjek.   Njegova biografija vrlo je […]

Predrag Matvejević, ”Granice i sudbine – o jugoslavenstvu prije i poslije Jugoslavije”, VBZ, Zagreb, 2015.   Iz recenzije izdavača:   Ova je knjiga nastajala u nelagodi: autor je pisao u inozemstvu o svojoj zemlji, u kojoj se vodio rat. Dio tekstova koji su ovdje sakupljeni bio je objavljen u domaćim i stranim glasilima, u prijevodu […]

Odluka Federalnog suda Australije da odobri izručenje Dragana Vasiljkovića, poznatijeg pod imenom Kapetan Dragan, Republici Hrvatskoj radi krivičnog gonjenja zbog ratnih zločina učinjenih između 1992. i 1993. godine izazvala je uznemirenost u krugovima srpskih desničara, ali i u Vladi Srbije.   Na vapaj dotičnog kapetana da će ga u Hrvatskoj ubiti ukoliko mu zvanični Beograd […]

Dvadeset i sedmog februara 1993. izvršen je jedan od najmonstruoznijih zločina. Pripadnici srpskih paravojnih formacija oteli su grupu putnika na železničkoj stanici Štrpci, opljačkali ih, mučili i potom streljali, a tela su bacili u jezero Perućac. Jedina krivica otetih putnika bila je njihovo etničko poreklo, osamnaestorica su bili Bošnjaci, a jedan Hrvat. Po svemu što […]

U uvodu intervjua s velečasnim Ivanom Miklenićem, glavnim urednikom Glasa Koncila, novinar Večernjeg lista Darko Pavičić primjećuje da su burne reakcije na nedavni tekst njegova sugovornika – u kojemu je prosvjedni skup Hajdukovih navijača na splitskoj Rivi eksplicitno nazvan ”novim korakom na orjunaškom produbljivanju jaza između hrvatskoga sjevera i juga” – išle ”tako daleko da […]

Ništa u politici i povijesti nije neizbježno. Politika je iznimno subjektivizirana djelatnost, a ne neka mehanička refleksija nepromjenjivih socijalnih struktura. O relevantnim političkim akterima i kontekstu u kome djeluju ovisi kojim će smjerom krenuti: prema integraciji ili dezintegraciji. U socijalističkim je sistemima politička elita imala mogućnosti brod usmjeriti prema drugoj luci, ne prema onoj za […]

Bez obzira koliko uzimala u obzir realnosti, u samoj biti djelovanja marksistički-vodjene politike jest ideja da je realnost/sadašnjost neprijatelj progresa i budućnosti. Realnost nije tu da je se utemelji i učvrsti (kao što bi htjeli konzervativci), nego da je se mijenja. Smisao nije da se svijet (samo) interpretira, nego da ga se (prije svega) izmijeni. […]

Vojislav Šešelj u pravnom i političkom smislu nije isključivo unutarnje pitanje Srbije. Hrvatsku vanjsku politiku i sve njezine aktere, kako to često biva, uvijek zateknu događaji poput ovoga jer ni nema razrađeniju strategiju od odnosa sa susjedima preko položaja u Europskoj uniji do globalnih tema. Zato ne čudi da nam uvijek netko sa strane sugerira […]

Muzej savremene umetnosti u Beogradu, na Ušću, projektirali su 1959. Ivan Antić i Ivanka Raspopović. Zgrada je otvorena šest godina kasnije. Bilo je to istinsko, iako u osnovi nepretenciozno, remek-djelo moderne arhitekture. U građevinu se uselio muzej koji je vodio beogradski slikar i povjesničar umjetnosti Miodrag V. Protić, i koji je trebao predstavljati središnju instituciju […]

Raspad socijalističke Jugoslavije rezultat je više faktora, ne samo jednog. Glavni faktor, tvrdi se u mojoj knjizi “Jugoslavija, država koja je odumrla”, Prometej, Zagreb, 2003., jest raspad ideološkog konsenzusa unutar jugoslavenske političke elite, do kojeg je došlo u postupnom i relativno dugotrajnom procesu koji je prethodio samom raspadu državnih institucija. U toj sam knjizi analizirao […]

Njemačka je obilježila događaj što je ušao u politički rječnik kao ”pad Berlinskog zida”. No svečarsku je atmosferu u Berlinu pokvario posljednji predsjednik Sovjetskog Saveza, inače hvaljen na sva usta na Zapadu zbog blagoslova planu ujedinjenja Njemačke (pri čemu je prevaren obećanjem da se Atlantski pakt u zamjenu za njegovo ”da” neće širiti dalje prema […]

 Napomena uredništva: u znaku poštovanja i zahvalnosti članu našeg redakcijskog savjeta, pokojnom Jovanu Ćirilovu, objavljujemo In memoriam kolege Miljenka Jergovića a porodici Ćirilov, poštovateljima i prijateljima, izražavamo iskrenu sućut.   Prihvaćao je govoriti za ženske i lajfstajl magazine. To ga je veselilo, jer se dobro snalazio u visokim i u niskim socijalnim registrima. Pravio se […]

Kuću u Rovinju kupio je 1970. Bilo mu je trideset i osam, godinu ranije primio je Ninovu nagradu za roman “Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji”, Bata Čengić tog je ljeta dovršavao istoimeni film, koji će biti skoro pa zabranjen (ili će biti – poluzabranjen), i život se u Jugoslaviji još uvijek činio kao zbir […]

Ni sahrana Josipa Broza Tita 8. svibnja 1980. godine nije prošla bez podvale Službe državne bezbednosti (SDB), pišu Večernje novosti.   Ovaj događaj bio je veliki ispit za jugoslavenske tajne službe, jer je trebalo osiguravati šest stotina uvaženih gostiju iz cijelog svijeta.   Dr. Obren Đorđević, koji je četiri desetljeća proveo kao profesionalac u službama sigurnosti […]

Piše: Ines Sabalić   Mark Thompson, jedan od najtalentiranijih brojnih mladih stranaca koji su za vrijeme rata došli kao novinari u bivšu Jugoslaviju, nedavno je objavio knjigu “Potvrda o rođenju – Priča o Danilu Kišu”, stilski i strukturno vrlo neobičnu, ali izvanredno zanimljivu, čak napetu. U okosnici knjige je kratka, ogoljena autobiografska nota Danila Kiša […]

Zadržite ovo u pamćenju jer se ne događa svaki dan, a takvi iznimni dani i čine povijest. Evropa je posljednjih tjedana pretrnula od straha, da baš ne kažem da je zamalo uneredila donji veš, zbog referenduma o nezavisnosti Škotske.   Doduše, u Bruxellesu su se očajnički trudili da se to ne vidi i da nekom […]

Telefonski pozivi s lošim vijestima događaju se obično predvečer, govorio je jedan moj prijatelj, kojemu je u kasno ljeto 1945. javljeno da mu je ubijen brat.   Bio sam aktivist Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava u kolovozu 1995., u trenutku kada je taj odbor bio zatrpan mnogim lošim vijestima. Takvih vijesti bilo je toliko […]

Prije deset godina napustio nas je Vladimir Velebit. Prosječni mlađi građanin Republike Hrvatske, onaj koji je – tako kažu – produkt društva znanja, upitat će: “A tko je sada taj?” Kada dodamo misao, prilično neprikladnu za trenutke sjećanja na onoga koji je umro, naime misao kako je dobro što je otišao, taj će isti “Građanin […]

Ako je Danilo Kiš svoj život i sudbinu ulagao u književnost, tada bi se o Kišu i njegovoj književnosti trebalo pisati isto tako: nudeći svoj život kao potvrdu vjerodostojnosti priče o Kišu. Mark Thompson toga se  drži. Ovo je knjiga njegova života.   *   Biti žestoki antikomunist, a iskazivati jednako žestok prezir prema nacionalistima, […]

Od kad je stao na čelo HDZ-a, Tomislav Karamarko kune se da će hrvatske demokratske zajedničare vratiti Tuđmanovim stranačkim korijenima. U najnovijoj epizodi sapunice o reinkarnaciji Tuđmanova HDZ-a – postizborno provođenje antikomunističke i antijugoslavenske lustracija – uz bok Karamarku stali su Ivan Zvonimir Čičak i Ivo Banac.   I nakon što protrljate oči, uštipnete se, […]

Piše: Dragan Grozdanić   Biskupi koji veličaju Darija Kordića zaboravljaju tuđe smrti i žrtve i solidarnost s njima. Izgleda da dijele uvjerenje nekih “rodoljubnih” pravnika koji smatraju da čovjek koji brani svoju domovinu ne griješi ni kada ubije ili siluje, jer u obrani je sve dozvoljeno, ističe za Novosti Anna-Maria Gruenfelder, teologinja i povjesničarka o […]

Piše: Dejan Kožul   Obeležavanje 100. godišnjice Sarajevskog atentata poslužilo nam je kao povod za razgovor sa Dejanom Đokićem, profesorom istorije na Goldsmits koledžu Univerziteta u Londonu.   Da li različito viđenje Sarajevskog atentata znači i različit odnos prema Jugoslaviji? Ukratko rečeno – da. Pritom treba imati na umu da je isuviše pojednostavljeno tvrditi da […]

(Opaska koju su mi lijepili nakon jednog tweeta na FB-u: ”o mrtvima sve najbolje” te da je deplasirano da ovako pišem o Kustiću kod mene nema efekta. Tko ne želi neka ne čita jer, upozoravam, ovo nisu hvalospjevi, ovo je kritički tekst o čovjeku koji je bio i jedno i drugo što sam stavio u […]

Izjavio je nedavno u programu javne televizije koja mu velikodušno ustupa prostor iz dana u dan, čelnik Hrvatske demokratske zajednice, Tomislav Karamarko, da bi, kada bi postao šef države, kao prvo iz Ureda Predsjednika izbacio bistu Josipa Broza Tita.   I zbog te izjave koja je prošla sramotno nezapaženo, bez reagiranja onih koji su morali, […]

Kad sam napuštala Sulejmaniju, grad u autonomnoj pokrajini Irački Kurdistan, početkom ovog mjeseca, nisam mogla zamisliti da bi moj sljedeći posjet mogao biti posjet Kurdistanu bez Iraka. Otišla sam četiri dana prije pada Mosula, događaja koji je pokrenuo domino efekt u ostatku zemlje.   Najednom je prijateljev stari napis na internetu dobio novu važnost: ”Irak […]

Iz Argentine sam u SFRJ, u SRH, dakle, u domovinu Hrvatsku, stigao sredinom svibnja 1989., poznato je već, kao redovnik sa privremenim zavjetima, da bih tamo gdje moj tadašnji redovnički franjevački poglavar odluči započeo studij filozofije i teologije (sve ostalo iz moje biografije te prve godine života u raspadajućoj Jugoslaviji nije sada ovdje važno ponavljati). […]

U proteklih desetak dana registrirali smo nekoliko događaja koji bi se mogli podvesti pod zajednički nazivnik, formuliran u obliku pitanja: hoće li oni ikada shvatiti?   Hoće li shvatiti da se svijet oko njih promijenio?   Hoće li shvatiti da su oni bespovratni zarobljenici prošlosti, i to onoga mračnoga dijela prošlosti?   Hoće li shvatiti […]

Šefica HSPAS-a i vodeća političarka na desnici Ruža Tomašić smatra da je skandalozno što imamo toliko Srba u Vladi, pa je njena izjava portalu dnevno (valjalo bi zapamtiti kolokvijalno ime koje koristim za tu novinarsku žgadiju – govno.ndh) nalik onom poviku povampirenog Franje Tuđmana u Karlovcu na pauzi kretanja tzv. Vlaka slobode (26. kolovoza 1995.): […]

Nedoličnno saopštenje Kancelarije za KiM   Nema onoga ko ovih dana nije nešto napisao ili izgovorio o katastrofalnim poplavama koje su zahvatile Srbiju, Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku. Velika stradanja ujedinila su ljude u nevolji. U svemu onome tragičnom što donose ovakve i slične nesreće odjednom se pokazalo, na iznenađenje mnogih, kako nesreće katastrofalnih razmera […]

Upravo u vreme kada je Srbiju i susedne države zahvatilo nevreme kakvo se ne pamti, obilne kiše koje su dovele do katastrofalnih poplava, umro je u dubokoj starosti Dobrica Ćosić, pisac, ”otac nacije”, kako su ga često nazivali. Uz njegovo ime još za života, a i povodom smrti spominjani su epiteti kao ”div među piscima”, […]

Ovih dana na različitim stranama slušamo nanovo već toliko poznatu priču o katastrofalnom učinku različitih privatizacija. Ne samo u Srbiji nego i drugde na prostorima bivše Jugoslavije. Državna imovina je rasprodata u bescenje ili na problematičan način uglavnom sumnjivim prodajama i sumnjivim tipovima, gde je, dobija se utisak, manje-više, najviše toga bilo podložno korupciji, nečasnim […]

Mirko Kovač, Vrijeme koje se udaljava. Fraktura, Zaprešić 2013.   Već i površno promatranje opusa Mirka Kovača, u njegovoj vremenskoj protežitosti, razotkrit će jednu tendenciju koja sve više maha uzima od početka osamdesetih godina, da bi realizaciju pronašla u knjigama što ih je sukcesivno na hrvatskome idiomu srpskoga ili hrvatskoga jezika publicirao od devedesetih naovamo. […]

Kada je u jeku novoga vala evidentno izvana poticane krize u Ukrajini, šef američke diplomacije Kerry kao glavnoga krivca prozvao rusku televiziju na engleskom jeziku Russia Today (neka vrsta ruskoga CNN-a), to je moglo iznenaditi samo površnog promatrača – ne te krize, nego i kretanja u svijetu. Naime, bez obzira na to, prepustili glavni “igrači” […]

”Hrvatstvo je značilo vitešku borbu s argumentima za pravdu, zakonitost, ustavnost, čovječju slobodu, a protiv svakoj surovosti, bezakonju, samovolji i zulumu.” Trudio sam se što točnije citirati rečenicu čiji je autor Josip Horvat, jer čitajući je danas, pitam se jesmo li podcijenili ubojice, hulje, lopove, licemjere u nama ili smo precijenili vlastito nacionalno viteštvo.   […]

Kad god Srđan Dragojević snimi film, bioskopi i kina uzduž i popreko post-YU ”regije” otvaraju mu se širom: Dragojević se, naime, tržišno-kapitalistički rečeno, ”dobro prodaje”. Ono što on režira ili napiše, to se masovno gleda. Biće da za to postoje dva razloga ili dve grupe razloga: prvo, on je talentovan čovek; drugo, njegovi filmovi uvek […]

Bila je negdje kasna 1997. godina kad sam kao buntovni srednjoškolac pročitao intervju Stipe Šuvara u Feralu u kojem najavljuje osnivanje Socijalističke radničke partije, a nekoliko dana potom i razgovor s jednim od vodećih sdp-ovaca u Slobodnoj Dalmaciji, pod naslovom ‘‘Ne bojim se Šuvarovog SRP-a“.   Sve mi je to nekako ostalo u magli sjećanja, […]

Godine 2004. objavljena je u izdanju Narodne knjige iz Beograda knjiga “Lažni car Šćepan Kiš“ autora N. Vasovića. Knjiga je najavljena, kako u podnaslovu piše, kao “Polemički osvrt na delo i ideje Danila Kiša“.   Danilo Kiš je jedan od najcenjenijih pisaca sa prostora bivše Jugoslavije, jedan od najprevođenijih, sa značajnim domaćim i međunarodnim priznanjima. […]

Deset godina po smrti dr. Stipe Šuvara pred nama je knjiga njegovih besjeda “Historia tragicomica“ (“Razlog“, Zagreb, 2013.). Riječ je o izboru intervjua koje je novinama s prostora čitave bivše Jugoslavije dr. Šuvar dao u razdoblju od 1990. do 2004. godine, kao i o izboru njegovih autorskih tekstova, socioloških eseja i izlaganja na međunarodnim skupovima […]

Neovisno o tome jeste li politički crnji ili crveniji, jeste li lijevi, liberal ili konzervativac, čini mi se da postoje dvije historijske činjenice oko kojih teško da ima ozbiljnih raspravi.   Prva od njih je ta da je od 1941. do 1945. Dalmacija u velikoj mjeri bila partizanska regija, nesumnjivo u većoj nego i jedna […]

U telefonskom razgovoru Predraga Matvejevića s novinarkom Radio Beograda Melihom Pravdić na samom početku Matvejević kaže da govore istim jezikom i naglašava potrebu da se depolitizira jezik:   Ono što odavno znamo i što je viđeno i drugdje u svijetu: jedna velika opasnost da jedan državni ili politički jezik ovlada jezikom, vidjeli smo mnogo takvih […]

Piše: Damir Pilić   Splitski novinar i književnik Boris Dežulović ovogodišnji je dobitnik ugledne europske žurnalističke nagrade European Press Prize, koja mu je u ponedjeljak dodijeljena u sjedištu Reutersa u Londonu. Riječ je o nagradi koja je 2012. utemeljena kao europski pandan američkom Pulitzeru, a pokrenulo ju je sedam europskih medijskih fondacija.

Izgleda da se počinje ostvarivati Miloševićeva ideja ‘‘Svi Rusi u jednoj državi“. Nama s ovih prostora dobro poznat scenarij ne tako davno krvavo življen na razvalinama Jugoslavije.

Više od četrdeset godina nakon objavljivanja knjige francuskoga personalista Emanuela Mouniera ‘‘Angažirana vjera“ (Kršćanska sadašnjost, 1972.) na hrvatskom smo jeziku dobili knjigu koja tematizira društvenu, ali i političku odgovornost vjernika i vjerskih institucija, kao i njihov društveni i politički angažman. Razlog tolikom jazu između 1972. i 2013. godine posve je neshvatljiv, posebno imajući u vidu […]

Pogled na kalendar govori mi da je ovo 2014. godina, što bi trebalo značiti da smo već dobro zagazili u 21. vek, ali nismo li od Erika Hobsbauma naučili da osim nominalnog postoji i onaj stvarni, istorijski kalendar, a da u njemu vekovi mogu da traju mnogo duže ili pak kraće od sto godina? Tako […]

Ovu kolumnu šaljem iz Kijeva, glavnog grada zemlje koja se, razapeta između Bruxellesa i Moskve, nalazi pred raspadom. Već tri dana izbliza pratim situaciju koja je izuzetno dramatična i izvan svake kontrole. Na trenutke me sve ovo traumatično podsjeća na ono što smo na jesen 1991. gledali u Vukovaru, a nekoliko mjeseci kasnije u Sarajevu. […]

Piše: Amila Kahrović   Predrag Lucić je jedna od najznačajnijih novinarskih, ali i književnih ličnosti bivše Jugoslavije. Beskompromisni je kritičar svih ideologija, bile one lijeve ili desne. Novinar koji je svojim tekstovima hrabro, lucidno, domišljato, ali i otvoreno progovarao o zločinima koje je režim Franje Tuđmana činio u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Jedan je […]

Miljenko Jergović, ‘‘Rod“, Fraktura, Zaprešić 2013.   Promatrati nastajanje jedne knjige, in statu nascendi, takorekuć, pratiti kako se pojedini njezini dijelovi samostalno pojavljuju, a bez mogućnosti da vidimo kakav će raspored poprimiti kada se nastajanje zamijeni trajnošću – bio je to izazov pred koji nas je tokom prošle godine stavio Miljenko Jergović.   Na njegovoj […]

Piše: Drago Pilsel   Poštovani gospodine Mandiću, zadnji ste logoraš koji je živ izašao iz Auschwitza. Kada je to bilo i na što ste tada najprije mislili, ako se toga sjećate? Bilo je to koncem veljače 1945., više od mjesec dana po oslobođenju (27. siječnja 1945.). U tom času nisam bio svjestan koliko je to […]

Sve što je baš ovoga trenutka objavljeno u londonskom Guardianu u sljedećih nekoliko minuta, sati ili dana bit će prevedeno, prepričano ili prepjevano u hrvatskim dnevnim i tjednim novinama, na državnoj televiziji i internetskim portalima.   Na primjer, ako se Guardianov humorist našali, pa najavi da će sljedeću Nobelovu nagradu za književnost dobiti muškarac plavih […]

Milan Mladenović je na albumu ‘‘Katarina II“ 1984. godine otpjevao (misleći na Sarajevo) pjesmu koja nosi jednostavan naziv: ”Geto”, a u njoj govori o tome kako je biti rođen u getu. Htijući ili ne, pjesmom je anticipirao ono što će se desiti sedam ili osam godina kasnije kada je cijeli svijet koji smo do tada […]

Tjerajući lisicu tvrdnjom kako je “Vraga prije bilo bolje”, premijeru Zoranu Milanoviću desilo se da je i on istjerao King Konga. Samo otvaranje te teme dovodi, naime, do bogohulnih pitanja. Ako Milanović nije u pravu, a nije, ako je ipak prije bilo bolje, a jest, što smo radili proteklih četvrt stoljeća? Od tranzicije, dakle prelaska […]

Zbornik radova, nastao kao rezultat jednogodišnjeg rada dvanaestoro istraživača mlađe i srednje generacije humanista, moguće je razlučiti na konceptualne dijelove koji nisu nebitni pri njegovom čitanju ili smještanju unutar koordinata recentne znanstvene produkcije. Pored teme jugoslavenskog “domaćeg” socijalizma, dakle samoupravnog ili pred-samoupravnog, kojoj je jedanaest radova sadržanih u ovoj knjizi posvećeno, njezinu posebnost čini i […]

“Otvorio” se u novinama udbaš Perković, a to kako se otvorio vrhunska je meštrija – zatvaranja. Sve je tu savršeno verbalizirano, sustavno oblikovano, precizno je odvojeno ono što se hoće reći od onoga što se krije, samo s jednim ciljem: zatvoriti i ispolirati sve pukotine na vlastitome portretu, kako iz onih tako i iz ovih […]

Na godišnjicu smrti Franje Tuđmana predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko mirogojsku je grobnicu ponovno iskoristio kao govornicu s koje je poručio: “Tuđman nas je naučio toleranciji jer danas u Hrvatskoj slobodno žive i oni koji Hrvatsku nisu željeli niti su je htjeli, koji danas s cinizmom pričaju o Hrvatskoj, djelu Tuđmana i branitelja.”   To nije […]

Priča o tome kako je devedesetih godina prošloga stoljeća fašizam u bivšoj Jugoslaviji dostigao svoj vrhunac postala je opće mjesto u gotovo svim svjetskim medijima, literaturi ili drugim vrstama promišljanja stvarnosti bivše Jugoslavije. Logičan je slijed da je u dvijehiljaditim taj fašizam bio malo primiren. Međutim, likovanju nije smjelo biti mjesta. Jer je iza smirivanja […]

Predmet: Ciganović Ivan iz Virja moli objavu zakona o zaštiti braka   Virje, 15VII.1946. (ARHIV JOSIPA BROZA TITA)   Drugu Josipu Brozu Titu, maršalu Jugoslavije, Beograd   Niže potpisani drug Ciganović Ivan, seljak iz Virja, Mitrovačka 877 – Podravina, prisiljen sam visokom naslovu podnijeti slijedeću mobu:   Druže maršale, vi ste meni blizak kao sin […]

Na današnji dan, prije 70 godina, u Jajcu je održano Drugo zasjedanje Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ-a). Tom prilikom AVNOJ je konstituiran kao zakonodavno te izvršno i predstavničko tijelo nove države, uspostavljen je Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije (NKOJ), a izbjegličkoj vladi i kralju Petru II. Karađorđeviću zabranjen je povratak do kraja rata. Tako je […]

„NE, NE VOLIM HRVATSKU!“, odjeknulo je ovih dana ”lijepomnašom” i već bi policajci duha bili naćulili svoja uha da čitaju išta osim reklamnih letaka koje im naguravaju u poštanske sandučiće. Kad već oni nisu budni i kad ih već svašta može iznenaditi, i to naknadno, evo da ih probudim i da ih pobudim na djelovanje […]

Ima u prvoj epizodi serije ”Ravna gora” – koja, ako je suditi po prva dva nastavka, od deset snimljenih, preti da se razvije u do sada još neviđeni komad zanatsko-ideološkog trasha – jedna ljupka scenica sa maloletnim kraljem Jugoslavije Petrom Drugim Karađorđevićem.   Naime, rano je jutro šestog aprila 1941, Luftwaffe napada Jugoslaviju, zasipa Beograd […]

Ivo Josipović, predsjednik Republike Hrvatske Razgovor vodili: Zdravko Zima i Drago Pilsel   Imali ste već priliku pozdraviti se s papom Franjom nakon njegove inauguralne mise, ali ste u četvrtak održali i prvi službeni susret. Kako je protekao i kakav je dojam na vas ostavio Papa? Papa je bio upravo onakav kakvog sam i očekivao […]