autograf.hr

Ne vjerujem da je hrvatski premijer podržao nečiju kandidaturu, odnosno da se odlučio za osobu koja će biti budući intendant, prije javnog natječaja, kao što je pisalo u jednom političkom magazinu – izjavila je prije tri tjedna za tjednik Express Dubravka Vrgoč, intendantica Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Svoje je vjerovanje u premijerovo nemiješanje u […]

Jedan film i jedna knjiga bili su mi na pameti čim sam čuo i vidio vijesti o talibanima koji ulaze u Kabul i prizore panike i kaosa iz kabulske zračne luke. Film se zove “Rat Charlieja Wilsona”. Riječ je o istinitoj priči o američkom kongresmenu, glumi ga Tom Hanks, koji je, duboko dirnut bijedom izbjegličkog […]

Prepisujem s Facebooka, ili, kako se to tamo kaže, kradem rečenice koje je neku večer objavio moj prijatelj Krešimir Starčević: “Ovo rijetko poistovjećivanje njegove ličnosti sa čitavom umjetnošću svjedoči o autentičnosti njegove inspiracije. Ova neslomljiva veza između njegovog cjelokupnog bića i umjetnosti same može se osjetiti svaki put kad njegov dodir proizvede zvuk. Taj zvuk […]

Jedan od najvećih hitova te 1979. godine, u kojoj sam ja s četrnaest godina otišao u katoličko sjemenište, bila je “Gloria” Umberta Tozzija. Zbog nje smo i mi sjemeništarci međusobno posuđivali walkmane i razmjenjivali kazete.

Meteorolozi su za noć s 4. na 5. kolovoza najavili oluju. I zaista, u svitanje velikog praznika nebo se uskomešalo. Najprije su tmasti niski oblaci istresli prvi pljusak u još uvijek zagušljivu ljepljivu sparinu. Isušena ga je zemlja usrknula nadušak. A potom se, uz nekoliko gromova i munja, jugo sudarilo s burom. Zahladilo je i […]

Slušajte sad poruku od Svetog Ilije, nećete u Čavoglave, niste ni prije. Vrzmao mi se po glavi taj Thompsonov stih dok sam se prošle vrele nedjelje vozio u Kljake, do crkve sv. Ilije. “Centar” sela je dolje uz cestu Drniš-Split, ali svoj “trg” Kljaci imaju gore na brdu, kod sv. Ilije, kamo sam pošao – […]

Najbogatiji čovjek na Zemlji nakratko je prošlog utorka bio izgubio tu titulu, ali samo zato što nekoliko plutajućih minuta nije bio na Zemlji. Tako je Wall Street Journal izvijestio o izletu koji je,  točno 52 godine nakon spuštanja na Mjesec, Jeffa Bezosa i još troje članova posade rakete “New Shepard” odveo u svemir.

Naputovao sam se po svijetu i nauživao glazbe na festivalima, od onih najvećih, poput Salzburških svečanih igara ili Zvijezda bijelih noći u Sankt Peterburgu, pa sve do Festivala polarne noći daleko na sjeveru Norveške. Za Krešimirom Dolenčićem i hrvatskom umjetničkom i producentskom ekipom odletio sam do Pekinga na stadionsku “Aidu”, za Ivom Pogorelićem do Los […]

Čemu kontrapunkt, čemu glazba, čemu književnost, čemu nastojanje da se čuje i razumije bilo čiju tuđu misao ili osjećaj, čemu kompliciranje i filozofiranje, čemu… kada sve može biti tako jednostavno crno-bijelo. Ili si ustaša, ili si partizan. Ili si Hrvat, ili si Srbin. Ostali ionako nisu važni. Ili si domoljub, ili si izdajnik i jugokomunjara. […]

Iznad mahom oronulih i dodatno lanjskim potresima oštećenih austrougarskih zgrada, u blizini frekventnog raskršća Ilice i Selske, strši novi neboder. Isticala bi se tamo svaka nova visoka zgrada, a kamoli objekt nesvakidašnjeg oblika koji dodatno pojačava fasada bijelo-sivog uzorka nalik maskirnoj vojnoj odori. 

Veliki maestro Valerij Gergijev i njegov proslavljeni Orkestar Marijinskog teatra iz Sankt Peterburga otvorit će 1. sprnja 69. izdanje Ljubljanskog festivala. A to će biti tek prva od prvorazrednih glazbenih svečanosti koje se u Ljubljani i ovog ljeta nude sve do početka rujna.

Sram me je zbog te grdne svinjarije unutar moje profesije i lista koji je nekad redovito prenosio moje tekstove – objavila je neki dan na Facebooku kolegica Sanja Modrić reagirajući na izvanredne otkaze koje su dobili novinari Glasa Istre Danijela Bašić Palković, Borka Petrović i Zoran Angeleski.

U nedjelju, 6. lipnja, održan je jedinstveni televizijsko-simfonijski maraton s devet orkestara i devet Beethovenovih simfonija iz devet europskih gradova. Baklja je zapaljena u Bonnu sat iza podneva u atriju kneževskog dvorca u čijoj je kapeli budući glazbeni gigant orguljao kao dječak. Beethovenovu Prvu simfoniju tamo je svirao Mahlerov komorni orkestar pod ravnanjem Daniela Hardinga.

Ima jedan grad čiji stanovnici kao da utjelovljuju sve ljudske vrline. Vrijedni su i pošteni, skromni i izdržljivi u nastojanju da se izdignu iz siromaštva i u borbi protiv svih nesreća, od poplava i suša do epidemija.

Stvarnost i vrijeme u kojima živimo sve češće bivaju iščašeni na načine koje više ni najmaštovitiji satiričari i pisci fantastičnih priča ne stižu predvidjeti, već im preostaje tek naknadno ih ismijavati. Ta pojava posljednjih godina baš uzima maha, kao da svijet zahvaća uraganski vrtlog koji nas vrti i nosi sve brže i dalje prema neminovnoj […]

Tko na temelju razlike u rasi, etničkoj pripadnosti, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju, bračnom ili obiteljskom statusu, dobi, zdravstvenom stanju, invaliditetu, genetskom naslijeđu, izražavanju rodnog identiteta, spolnom opredjeljenju ili drugim osobinama uskrati, ograniči, ili uvjetuje drugome pravo na stjecanje dobara ili primanje […]

Publika nedavne operne premijere u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu bila je zbog epidemioloških mjera drastično prorijeđena i u gledalištu međusobno distancirana, baš kao i umjetnici na pozornici. Zato je, dok smo čekali početak “Orfeja i Euridike” udišući pod maskama vlastite otvorne izdahe, bilo suvišno dodatno nas podsjećati u kakvom vremenu živimo i pod kojim […]

(Opaska uredništva: Kako zbog Međunarodnog praznika rada autorove redovne kolumne nije bilo u subotu u Večernjem listu, kao ni novine na kioscima, kolega Pofuk je zamolio da se ponovi ranije objavljen tekst o etici i mučeništvi kršćanina Dietricha Bonhoeffera). Dietrich Bonhoeffer je dobro upoznao zlo kojem se odupirao i koje ga je na kraju ubilo. […]

Akord orkestra na početku opere “Ero s onoga svijeta” na CD-u njemačke diskografske kuće CPO zvuči kao dukati rasuti s djevojačkog vrata na kameni trg u Vrlici. A iz kamena potom poteče motiv gudača, gust poput maslinova ulja iz kamenice, da bi potom radosno prasnule trube padajući s neba na brzi plesni ritam timpana.

Bio je to jedan od najljepših prizora ove sumorne godine kada su se na nogometnom igralištu pod mojim prozorom početkom ožujka upalili reflektori i terenom se rastrčali igrači NK Jaruna trenirajući za nastavak proljetnog dijela prvenstva koje su dočekali na prvom mjestu Treće HNL Središte. Još je ljepše bilo vidjeti kako se sljedećeg jutra travnjak […]

Nažalost, na 45 zaraženih osoba u RH jedna će preminuti u idućim tjednima. To je statistika. To je rekao premijer Plenković na sjednici Vlade. Statističari donose brojke koje svatko može navesti na svoj mlin. Kad je smrt u pitanju, logika poluprazne ili polupune čaše ne funkcionira, a da ne spominjem koliko bi medijima bio neatraktivan […]

U nedavnom razgovoru za HRT, novoizabrani patrijarh Srpske Pravoslavne Crkve Porfirije spomenuo je “problematična mjesta” u pismima koje je za vrijeme Drugog svjetskog rata zagrebački nadbiskup Stepinac pisao papi Piju XII o stanju i svojim pogledima na NDH.

Što bi narod rekao, Senad je te večeri Zdravku jeo iz ruke. Sarajevski televizijski voditelj Senad Hadžifejzović pozvao je u svoj talk-show Zdravka Mamića i onda ga sat i pol slušao pažljivo, blagonaklono, zaprepašteno, ganuto i s punim razumijevanjem za sve njegove životne i pravosudne nedaće.

Nemamo se mi u Hrvatskoj što iščuđavati nad valom kulture poništavanja (cancel culture) u SAD-u, koja je nedavno dovela u sumnju primjerenost Meštrovićevih Indijanaca u Chicagu. Meni je, recimo, lako zamisliti kako se jednog dana u bliskoj budućnosti sastaje neka urbano nastrojena komisija za zagrebačke spomenike i zaključuje da Meštrovićeva Povijest Hrvata vrijeđa osjećaje i […]

Krizne situacije izvlače iz ljudi ono najbolje – piše nizozemski povjesničar Rutger Bregman u “Ljudskom rodu”. Vraćam se ponovno toj knjizi obljavenoj krajem prošle godine u Hrvatskoj zato što mi se njena temeljna poruka iz dana u dan čini sve aktualnijom i važnijom za razumijevanje i odgovor na dva pitanja: što se to događa s […]

U gradiću Vetlandi na jugu Švedske jedan je muškarac krenuo u napad sjekirom na svakog tko mu se našao na putu. Zaustavila ga je policija metkom u nogu. Pogledao sam komentare čitatelja ispod te vijesti na hrvatskim portalima i većinom su bili upravo onakvi kakve sam i očekivao.

U Kevinu jamu s njima! – povikali su gosti iz galerije, na što su nazočni, počevši od prvog reda, u kojemu su sjedili sve redom visokopozicionirani HDZ-ovci, još jednom reagirali aplauzom oduševljenja.

Neopisiva šteta. Tako su vodeći ljudi organizacije Olimpijskih igara u Tokiju opisali učinak izjave svog šefa – predsjednika organizacijskog odbora Yoshira Morija koji je na jednom radnom sastanku rekao da “žene previše pričaju”.

Srbi, glasajte! Neprijatelji brane da se čuje o genocidu u Jasenovcu! Pomozimo našem filmu “Dara iz Jasenovca”.

Kad je već svima u Engleskoj bilo jasno da je rat neizbježan, užurbano se krenulo s procjenjivanjem opasnosti i planiranjem zaštitnih mjera. Hitler se baš i nije trudio sakriti namjeru da na Englesku pošalje Luftwaffe natovaren tonama bombi koje će na zemlji napraviti pakao. Rastao je strah da će se narod slomiti od užasa i […]

Nisam oklijevao ni trenutka kada mi se krajem rujna 1991. ukazala prilika da se u Zagrebu ukrcam u auto sarajevske registracije i s troje slovenskih kolega pođem u Beograd. Tjerala me je znatiželja zbog koje sam i postao novinar: otići tamo kamo odavde više nitko nije odlazio, vidjeti svojim očima kako rat izgleda s druge […]

Ovo je republika ponosnih građana koji su ujedinjeni zajedničkim uvjerenjem da je Amerika najveća nacija u čitavoj povijesti. Ovu definiciju republike ponudio je Donald Trump u svom posljednjem službenom govoru u svojstvu predsjednika Sjedinjenih Američkih Država.

Vojni rok u JNA služio sam 1984. i baš tada i tamo, u skopskoj kasarni Maršal Tito, pročitao sam Orwellov roman s tom istom godinom u naslovu. Okruženje je bilo baš prikladno za tu knjigu, premda je vojnički život ukrašen ritualima vladajuće ideologije bio mlaka kamilica u usporedbi s totalitarnom distopijom kakvu je kasnih 1940-ih […]

Svaka nesreća i katastrofa prilika je za novi početak. Za one koji prežive. Čujemo često ovih dana takve optimističke poruke upućene Petrinji, Glini, Baniji.

Te večeri 13. ožujka 2013. svijet je saznao tko je novi papa. Nakon Poljaka i Nijemca na čelu Rimokatoličke crkve, izbor još jednog kardinala koji nije Talijan više i nije predstavljao neko osobito iznenađenje. Međutim, kardinali su ovaj put novog rimskog biskupa doveli s nekog drugog kontinenta. Novi će papa sam reći da su ga […]

Koji vam je svjetonazor ili religija i koje je vaše političko opredjeljenje ili uvjerenje? To mi je pitanje jednom postavio Facebook nudeći mi da svoj osobni profil na toj društvenoj mreži popunim izjašnjavanjem o svojoj svjetonazorskoj i političkoj pripadnosti. Prihvatio sam ponudu i izjasnio se.

Ne pamtim koncert Ive Pogorelića s kojeg nisam otišao s osjećajem da je Maestro ponovo nadmašio sam sebe, pomaknuo granice pijanizma, proširio zvučne obzore klavira i priredio još jedan koncert za pamćenje. I ne ponavljam se ja, nego taj osjećaj kada kažem da je tako bilo i ovaj put, kada je Ivo Pogorelić 5. i […]

Prije nekog vremena citirao sam u kolumni Umberta Eca koji je govorio i pisao o neminovnosti velikih promjena koje će u ovom stoljeću i mileniju zadesiti Europu. Pišući o tome kako se migracije ne mogu zaustaviti i kako će Europa u trećem mileniju postati poprište “miješanja kultura i višerasni “obojeni kontinent”, Eco na kraju jednog […]

Ne, to nije bio pojedinačni ispad neodgovornog pojedinca, kao što tvrdi potpredsjednik Vlade i ministar branitelja Tomo Medved. Kad god neki visoko pozicionirani politički moćnik zaurla to pitanje “Znate li vi tko sam ja!?”, to je uvijek i svagdje indikator stanja društva, a osobito političke kulture i klime u državi.

Shvatio sam da postoji Diego i da postoji Maradona. Diego je bio dijete sa svim svojim nesigurnostima, divan dječak, a Maradona je bio lik s kojim se Diego morao nositi kako bi mogao ispuniti sve zahtjeve nogometnog biznisa i medija. Maradona nije imao pravo pokazati nikakvu slabost.

Mlađak je lijepa hrvatska riječ za pojavu koja ovih dana prva zasvijetli na večernjem nebu. I prije nego se na zapadu ugasi rumenilo, oštar svjetleći srp dobiva društvo. Na čistom nebu pometenom burom, barem u južnim krajevima još uvijek bez jesenske magle, u blizini mladog Mjeseca pali se još jedan plamen, a skoro u istom […]

Usuđujem se reći da prilično solidno govorim, čitam i razumijem engleski jezik. Tako je znanje čovjeku veliko bogatstvo. Bilo je i meni. Sve dok se na svjetskoj političkoj i medijskoj pozornici nije pojavio Donald Trump.

U prosincu 2017. bio sam u Beogradu na prvom koncertu što ga je Ivo Pogorelić tamo održao nakon tri desetljeća odsutnosti iz grada u kojem se rodio i u kojem je započeo svoje glazbeno školovanje. U poduljoj reportaži objavljenoj u Večernjem listu nastojao sam opisati veliko uzbuđenje koje je u beogradskoj kulturnoj i glazbeničkoj javnosti […]

Trebale su ovo prenositi sve državne i javne televizije Europske unije – napisao sam prije tjedan dana na kraju kolumne u kojoj sam pokušao prepričati poruke i dočarati način na koji je Francuska odala počast i oprostila se od ubijenog profesora Samuela Patyja.

Dragi gospodine Germain, Pustio sam da se malo smiri zbrka nastala oko mene ovih dana prije nego ću se obratiti vama iz dubine svog srca. Upravo mi je dodijeljena prevelika čast kakvu nisam niti tražio, niti zaslužio. Ali, kada sam čuo vijest, odmah nakon svoje majke pomislio sam na vas.

Moramo se zapitati kako je došlo do ovakve radikalizacije. Jer ovo jest radikalizacija. Tu je premijer Plenković napravio malu dramatsku pauzu, pa još jednom, naglašavajući svaku riječ, ponovio: “Ovo je radikalizacija”.

Sredinom travnja, onih dana kada se čitav svijet zavukao u svoje kuće, profesor Franjo Marić prestao se javljati na telefon. Stan mu je bio zaključan. Iznutra. Pozvana je policija. Franju su našli mrtvog, za radnim stolom, klonulog nad tipkovnicom računala. A oko njega tisuće i tisuće knjiga, uključujući i mnoga iznimno lijepa, vrijedna i rijetka […]

Prvo sučeljavanje Trumpa i Bidena jedan je komentator CNN-a nazvao cirkusom. Ubrzo je stigla poruka jednog profesionalnog cirkusanta s molbom da se uzdrže od takvih za njegovu ozbiljnu profesiju uvredljivih usporedbi.

Ovih se dana u središtu pažnje javnosti našla jedna nova i još uvijek nenastanjena mirogojska grobnica. U gromadu crnog mramora, kako pišu mediji, uhićeni direktor Janafa Dragan Kovačević investirao je pola milijuna kuna, najprije u kupovinu samog grobnog mjesta, a onda u izgradnju grobnice pokrivene ogromnom mramornom otvorenom knjigom.

Bila je večer kao i svaka druga. Sunce je zašlo za planinu. A onda je, odjednom, čitav svijet vani postao drugačiji. Ono što sam ugledao u okviru prozora natjeralo me je da izađem i vidim što se to događa.

Izbjeglički logor Moria na Lezbosu, grčkom otoku nadomak turskog kopna, više ne postoji. Progutao ga je požar. Od vatre je spašen tek mali dio montažnih objekata. I ostala je žica. Dvostruka preko tri metra visoka žičana ograda okrunjena trnovom krunom, navojima bodljikave žice na kojoj se nije štedilo.

Prema Websterovom riječniku riječ influencer u engleskom jeziku se upotrebljava već četiri stoljeća označavajući osobu koja utječe na druge ljude tako što ih nadahnjuje ili navodi na određene postupke ili način života.

Na dan predizborne šutnje, u subotu 4. srpnja, objavili smo u Obzoru razgovor sa Švicarcem Jeanom Zieglerom. Bio je to izrazito političan intervju, jer Jean Ziegler je izrazito politična osoba, sociolog, političar, diplomat i neumorni zagovaratelj ljudskih prava. Ali, razgovor o globalnoj politici nije nas doveo u opasnost da prekršimo pravilo izborne šutnje.

Moj junak dana je liječnik Luis de Benito čiji se “okršaj” s voditeljima programa jedne španjolske televizije televizijskih kanala u Španjolskoj širi društvenim mrežama. Prijatelj mi ga je poslao baš u pravom trenutku moje sve veće zbunjenosti i gnjeva onim što se oko koronavirusa događa u hrvatskoj i europskoj javnosti i politici. 

Uvijek postoji mogućnost da netko do sada još nije pročitao riječi koje ću zato opet prepisati:

Govor koji je u Saboru uoči 25. obljetnice Oluje održala zastupnica Anja Šimpraga izazvao je lavinu reakcija, nažalost i onih uvrijeđenih samom činjenicom da jedna Srpkinja iznosi svoj osobna sjećanja. Ali, ovdje ističem jedan drugačiji odgovor koji mi je i osobno vrlo važan zato što se tiče jednog čitavog ogranka moje vlastite obitelji koji je […]

Zašto da se svađamo oko Nikole Tesle? Da li je činjenica da je bio Srbin koji se rodio i odrastao na teritoriju današnje države Hvatske? Pa može li pobogu Tesla da nas spaja umjesto da nas razdvaja?

U dvorištu glazbene škole Krsto Odak u Drnišu ovih su dana koncert održali Zagrebački solisti. U Gradskom muzeju, koji ima lijepu zbirku djela Ivana Meštrovića i vrijednih predmeta pronađenih na brojnim arheološkim nalazištima u okolici, koncert i izložbu priredili su drniški operni pjevač Hrid Matić i njegova djeca, slikarica Amarili Marović-Matić i pijanist Gaj Matić […]

Car Konstantin bio je genije u spajanju i pretvaranju starih vjerovanja i kultova u nove. Kako je kršćanstvo u njegovom carstvu imalo sve više sljedbenika, tako se njemu u snovima umjesto Apolona počeo javljati Isus Krist. Zaigrao je na kartu nove religije prilagodivši je svojim potrebama, interesima i ciljevima.

Aleksandar Vučić slikao se u Parizu uz klavir, s čašicom konjaka u ruci. On s jedne, a francuski predsjednik Macron i pijanist Michel Dalberto s druge strane instrumenta. Fotografija je na Instagramu objavljena na profilu koji se zove “buducnostsrbijeav”. Da, upravo to je korisničko ime Aleksandra Vučića i njegove ekipe na Instagramu, što je i […]

Svako toliko eto nama izbora, a s izborima i predizborne i izborne šutnje. I onda u tu predizbornu subotu i izbornu nedjelju vrlo česta tema razgovora bude pitanje ima li uopće smisla institucija (pred)izborne šutnje u vremenu društvenih mreža i internetski portala na kojima se može čitati, čuti i vidjeti i sve ono što je […]

Nitko normalan već odavno ne vjeruje svemu što vidi u reklamama. Uz sve moguće mehanizme i udruge za zaštitu potrošača i njihovih prava, vjerojatno bi ipak ispao smiješan na sudu netko tko bi proizvođača sredstva za pranje suđa tužio zato što njegov najnoviji proizvod unaprijeđene i poboljšane formule ne skida sam od sebe ostatke zapečene […]

Nije bilo tako davno, a u nekim dijelovima svijeta nažalost to vrijeme još uvijek nije prošlo, kada je netaknuti himen djevojčice i djevojke bio obiteljski kapital. Taj komadić nježnog tkiva, kao i čitavo tijelo i biće žene, bio je patrijarhalno vlasništvo oca koji je njime trgovao u interesu čitave obitelji. Vrijedilo je to podjednako među […]

U engleskom jeziku imenica “race” ima dva značenja: utrka i rasa. Upravo zato je “Race” savršeni naslov prvog igranog cjelovečernjeg filma koji je tek 2016. godine snimljen o životu legendarnog crnog američkog atletičara Jesseja Owensa. U središtu filma su njegove tri povijesne utrke u kojima je na Olimpijskim igrama 1936. u Berlinu osvojio zlatne medalje: […]

Svi mi koji smo pogledali devet minuta snimke gušenja američkog crnca Georga Floyda koljenom bijelog američkog policajca Dereka Chauvina moramo si posvijestiti jednu stvar: gledali smo umiranje čovjeka. Da, itekako je bilo u interesu javnosti snimati tu agoniju, kao što se i gledanje te snimke moglo opravdati javnim interesom podizanja svijesti o drastičnim krajnjim posljedicama […]

Nisam planirao ići na taj koncert jer za njega nisam ni znao. Kultura nije bila u planu kratkog boravka u Berlinu na proputovanju prema jednoj sjevernijoj svjetskoj metropoli. Ali, dok smo lijepe svibanjske subotnje večeri šetali po Aleji pod lipama (Unter den Linden), privukao mi je pažnju plakat na Berlinskoj državnoj operi koji je oglašavao […]

Ni pandemija nije mogla ništa ovdašnjoj žalosnoj tradiciji selektivnih sjećanja i obilježavanja svibanjskih obljetnica. U tome je i ove godine važnu ulogu imala Katolička crkva, ona ista čijim se biskupima u Hrvatskoj prije 25 godina nekim čudom omaklo pismo javnosti povodom 50. obljetnice završetka Drugog svjetskog rata.

Raskol između HDZ-a i Milana Bandića u Skupštini Grada Zagreba počeo je još u veljači kada gradonačelnik i njegova stranka nisu prihvatili amandmane koje su zastupnici HDZ-a predložili kao uvjet svoje podrške izglasavanju novoga GUP-a. Zato su ruke hadezeovaca ostale u stavu političke distance i GUP je pao.

I rat se završio sjajnom pobjedom. Došao je mir na koji su svi i na ratištu i u pozadini, toliko čekali. Ljudi su mislili da je rat dokrajčio zločine u Ježovljevo doba i da oni, baš kao i strahote nacizma, pripadaju prošlosti. Željeli smo da mir donese milost za milijune naših sunarodnjaka, oslobođenih zarobljeništva, koji […]

Niti me dira, niti me se prima histeriziranje oko otvaranja crkava vjernicima. Neće tamo biti ništa veća gužva nego što je već sada u samoposlugama.

Niti bih ja znao točno objasniti čime se sve točno bavi američki znanstvenik Markus Buehler, niti bi, kad bih i pokušao, većina vas to razumjela. A i znanstvenici bi me s pravom ismijali. No, imena ustanova uz koje je vezano njegovo ime stvar su opće kulture i izazivaju strahopoštovanje: Institut Maxa Plancka, zatim slavni Caltech […]

Baš sam našao vrijeme kada ću objaviti roman – rekao mi je Neven Vulić pružajući mi primjerak svog novog romana netom pristiglog iz tiskare. Sjedili smo usred uobičajene gužve na terasi jednog zagrebačkog kafića već svjesni da ćemo se uskoro pozdraviti s tom “tradicijom” susretanja i kolektivnog hvatanja prvih proljetnih sunčanih zraka uz kavu.

Kada kardiolozi žele pomnije ispitati u kakvom vam je stanju srce, prikačit će vas na aparate i izložiti dodatnim opterećenjima poput hrčka. U proučavanju životinjskog svijeta biolozi i zoolozi neće prezati od toga da zarobljene jedinke ili skupine neke vrste izlože posebnim uvjetima ili da im, recimo, postave kojekakve prepreke na putu do hrane.

Jednom davno, prije samo nešto više od mjesec dana, u vrijeme kada su se po svijetu još održavali filmski festivali, a ljudi hrlili u kina gledati nove filmove, u Berlinu je premijerno prikazan “Otac”. To je najnoviji film Srdana Golubovića. Srpskog redatelja imao sam zadovoljstvo i osobno upoznati, negdje između njegovog drugog i trećeg igranog […]

Doslovno u posljednji čas bio sam uletio sam u Modernu galeriju na veliku izložbu “Vizije grada” kustosa i autora Željka Marcijuša. Bio je posljednji sat kako je bila otvorena ta velika, zapravo nimalo muzejska nego u raznolikosti medija i prikazanih djela mnoštva umjetnika vrlo živa izložbe, projekt s podnaslovom “Ikonografija grada II. (1950. – 2000.).

Ne branite ljudima svetu misu, zajedničku molitvu i klanjanje pred Presvetim… To je “Crkva na stijeni, koju vrata paklena neće nadvladati”. I sada bi to neki izdali… oni su prihvatili ideologiju globalizma pa ovih dana istjeruju i to malo vjernika iz crkvi.

Ako čovječanstvo ovisi o svemoći oligarha, ako su oligarsi nemilosrdni prema njemu, ali i jedni prema drugima, zar čovječanstvo nije u velikoj opasnosti?

Povodom tragičnih događanja na granici Turske i Grčke te slijedom odgovora Europske unije kojim je podržala Grčku u odluci da suspendira pravo traženja azila na mjesec dana prije nekoliko se dana javnosti priopćenjem obratio pater Tvrtko Barun, ravnatelj Isusovačke služba za izbjeglice u jugoistočnoj Europi.

Svaki vlasnik računala danas zna da ga treba zaštiti od virusa. Za razliku od odavno utvrđenih medicinskih protokola koji čitave naraštaje čuvaju od raznih boleština, to kompjutorsko “cijepljenje” nitko ne dovodi u pitanje i ne propituje opravdanost, štetnost ili moguće zloupotrebe. I ne pitamo se, kao u većini čavrljanja o koronavirusu, iz čijeg li je […]

Johann Sebastian Bach umro je 28. srpnja 1750. i pokopan je na bolničkom groblju sv. Ivana u Leipzigu, gradu u kojem je proveo i kojem je posvetio posljednja tri desetljeća svog života kao kantor u crkvi i školi sv. Tome. Od tada je trebalo proći skoro stoljeće i pol da Leipzig i svijet počnu otkrivati […]

Pišem ovu kolumnu na dan posljednjeg ispraćaja zemnih ostataka Vladimira Kranjčevića. Na vječni počinak – reklo bi se još u duhu komemoracijske frazeologije. Ali, ovdje ne može biti riječi ni o kakvom počinku. Zemni ostaci su pepeo koji će ostati nakon pogrebne ceremonije na mirogojskom Krematoriju.

Po ne znam koji put citirat ću vrlo važnu poruku iz pisma kojim se Hrvatska biskupska konferencija obratila javnosti u svibnju 1995. povodom pedesete obljetnice završetka Drugog svjetskog rata.

U velikoj aerodromskoj hali, usred užurbanog dana na samom početku ljetne sezone, odjednom se niotkuda pojavio mladić u svečanom koncertnom fraku s kontrabasom i počeo u živahnom ritmu guditi dva tona: D-A, D-A, D-A… ako se sjećate solmizacije koju ste učili u osnovnoj školi zapjevajte kvartu silazno DO-SO, DO-SO, DO-SO… i prepoznat ćete tonove kojima […]

Govor koji je predsjednik Savezne Republike Njemačke Frank-Walter Steinmeier održao 1. rujna 2019. u Poljskoj u mnogim je njemačkim medijima ocijenjen kao jedan od najvažnijih, a možda i najvažniji govor njegova života. Pisao sam tada o tom govoru, zapravo o dva govora, koje je predsjednik Steinmeier, na 80. godišnjicu početka Drugog svjetskog rata, održao u […]

U svojoj famoznoj i slavnoj bilježnici legendarni Robi K. ovih je dana opisao najnovije velike uzbuđenje u svom razredu koje je počelo ovako: “Učiteljica Smilja je šetkala se po razredu među klupama i vrtila je kemijsku u ruki. Onda je ona rekla: Slušajte me dobro, dico… Sad kad naša zemlja presjedava Evropskom unijom moramo se […]

U večeri svog izbornog trijumfa novoizabrani hrvatski predsjednik Zoran Milanović prve je odlučne riječi uputio svojim vlastitim glasačima, simpatizerima i podupirateljima kada je zapovjednim i odrešitim tonom s govornice jasno i glasno rekao: “Ne!”. I ponovio: “Ne, ne, ne, i ne!”.

Koji vam je svjetonazor ili religija i koje je vaše političko opredjeljenje ili uvjerenje? To mi je pitanje jednom postavio Facebook nudeći mi da svoj osobni profil na toj društvenoj mreži popunim izjašnjavanjem o svojoj svjetonazorskoj i političkoj pripadnosti. Prihvatio sam ponudu i izjasnio se.

Split će potvrditi u drugom krugu da je hrvatski – izjavio je nakon prvog kruga predsjedničkih izbora Petar Škorić, predsjednik splitskog HDZ-a.

Na pozornici je sjedio veliki orkestar, skoro kompletan sastav Zagrebačke filharmonije, a iza svirača još stotinu i dvadeset pjevača. U jedan ogroman pjevački ansambl za tu su prigodu bili združeni Zbor Opere Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu i Akademski zbor Ivan Goran Kovačić.

Može se reći da je Kristov put prema čovjeku u Hrvatskoj danas označen odgovornom solidarnošću sa svakim građaninom naše zemlje, naviještanjem evanđeoskog siromaštva, kao jednog od onih bitnih uvjeta solidarnosti, i pomirenjem… napisao je zagrebački nadbiskup Josip Bozanić u svojoj božićnoj poruci upućenoj “vjernicima u Hrvatskoj i svekolikoj hrvatskoj javnosti”, kako je javila IKA.

A onda se dogodilo ono čudesno: izvedba Druge suite iz Ravelova baleta Dafnis i Hloja. Kroz naizmjenično nebeski prozračnu i poput uzburkanog mora gustu partituru orkestar se kretao onom prirodnom usklađenošću boja koja nas zadivljuje kod velikih jata ptica i riba. Munjevite reakcije u izmjenama ritma i dinamike zvuka, ljeskanja čas ovih, čas onih raskošnih […]

Jedna je riječ jako prirasla srcu i jeziku gospodina Plenkovića. Ovih dana je često izgovara. I svaki, ali baš svaki put je upotrijebi na pogrešan način, u kontekstu koji nema blage veze s pravim značenjem te riječi. A stara je mudrost da je zbrka u jeziku u vrlo tijesnoj uzročno-posljedičnoj vezi sa zbrkom u mislima […]

Postoje mitske rečenice u čijih nekoliko riječi bude zbijena i upamćena jedna čitava povijest, velika priča o nekom važnom događaju u prošlosti.

Dvorana Krematorija bila je turobna, prepuna i tiha. Stajali smo u tišini čekajući početak oproštaja od sjajnog novinara, dokumentarista, čovjeka i kolege Matije Vukšića. Imao je samo 37 godina.

Premda je temelj kršćanske vjere i religije misterij Kristova uskrsnuća, ako bilo koga pitate koji je najradosniji kršćanski blagdan svi će vam gotovo sigurno, bili kršćani ili ne, odgovoriti da je to Božić.

Najtalentiraniji hrvatski igrači, poput Grobničana Zorana Šestana, sjedili su tada na klupi, dok su neki drugi, manje talentirani, ali politički podobniji dobivali priliku.

On plovi po čitavom svijetu u potrazi za zabavom i profitom. Ne obazire se na rizik. Spušta sidro gdjegod mu drago i na svakoj obali ubere za sebe najljepši cvijet. On je Jenki. Amerikanac.

Svetište Majke Božje Trsatske u Rijeci našlo se na meti lopova, izvijestili su ovih dana mediji. Dogodila se pljačka u lijepom parku na Fortici, vandalski zločin u kojem su s betonskih postolja odvaljene i odnesene tri skulpture, dio Križnog puta, velike sakralno-umjetničke instalacije kipara Ante Jurkića. 

I opet je na dnevnom redu pijetet, riječ koju uglavnom uopće ne razumiju oni koji je najviše zloupotrebljavaju. Jer, oni su jednostavno nepismeni. Nepoznavanje jezika na kojem misle i govore dovodi do nereda u njihovim glavama i u državi kojoj pišu zakone.

Sve nenarodne režime iz hrvatske prošlosti, koji su ubijali ljude i razarali hrvatsko jedinstvo, tretirala sam jednako negativno, znajući da im nema mjesta u modernoj i demokratskoj Hrvatskoj – izjavila je predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović u prigodi službene najave svoje kandidature za drugi mandat. Također je obećala da će tako činiti i ubuduće, ma […]

Samo jedna pogreška potkrala se autorici natuknice o kompozitoru Bernardinu Sokolu u “Muzičkoj enciklopediji” Jugoslavenskog leksikografskog zavoda u Zagrebu iz 1977. godine. Kao godina smrti navedena je 1945., umjesto 1944.

V jutro dišeče gda bregi su spali, a mesec još zajti ni štel potiho sam otprl rasklimanu lesu i pinklec na pleča sem del.

Malo sam jutros, skupa sa svojim prijateljem i kolegom Davorom Vukovićem, sjetan i tužan jer se bliži kraju naše putovanje po tajanstvenoj i predivnoj zemlji drevne civilizacije, kulture i najsrdačnijih i najgostoljubivijih ljudi koje smo ikada sreli i upoznali. Prokrstarili smo Iranom uzduž i poprijeko. Bili smo u njenom pustinjskom srcu, nekoliko tisućljeća starom gradu […]

Frank-Walter Steinmeier održao je možda najvažniji, a svakako jedan od najvažnijih govora u svom životu – napisale su njemačke novine Tagesspiegel o govoru koji je njemački predsjednik 1. rujna 2019. godine održao u Poljskoj. A kada predsjednik tako velike i važne zemlje održi govor života, bit će da je to nešto važno ne samo za […]

Dvadeset i jednu godinu nakon što je Deutsche Grammophone objavio album sa snimkom Chopinovih scherza, na svjetskoj glazbenoj sceni i diskografskom tržištu ovih se dana pojavio novi CD Ive Pogorelića. Povodom tog događaja vratio sam se još jednom na intervju predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović Hrvatskom tjedniku.

Što to znači kada kažemo da je Nagrada Vladimir Nazor najveća i najvažnija nagrada koju na polju umjetnosti i kulture dodjeljuje hratska država? To znači da je prvi predsjednik slobodne, demokratske i neovisne Republike Hrvatske Franjo Tuđman 3. lipnja 1991. godine potpisao Ukaz o proglašenju Zakona o “Nagradi Vladimir Nazor” koji je nekoliko dana ranije […]

U nakladi Umjetničke organizacije Knjigohvat iz Varaždina prije dva mjeseca objavljena je knjiga Nikice Mihaljevića “Emigrantska pisma Borisa Marune”. Imao sam tu knjigu u rukama i dok sam prošlog tjedna pisao kolumnu posvećenu preminulom Jakši Kušanu koji je desetljećima u Londonu uređivao i izdavao hrvatski emigrantski časopis “Nova Hrvatska”.

Riječka izdavačka kuća Otokar Keršovani objavila je 2000. godine, u biblioteci “Svjedočanstva” knjigu Jakše Kušana pod naslovom “BITKA ZA NOVU HRVATSKU”. Naslov otisnut upravo tako, velikim slovima, može se pročitati i na način da Kušan piše o bitci za novu Hrvatsku, u smislu mlade, samostalne i slobodne države naspram svim njenim starim oblicima u kojima […]

Prva televizijska slika koju pamtim je spuštanje i hodanje prvih ljudi po Mjesecu prije točno pola stoljeća. Imao sam tada samo četiri i pol godine i zato je prilično nejasno moje crno-bijelo sjećanje na dva čovječuljka koji u glomaznim svemirskim odijelima smiješno skakuću po nekoj prašnjavoj svemirskoj visoravni, a lica Neila Armstronga i Edwina “Buzza” […]

Hrvatski vojnici u Afganistanu vrlo rijetko rijetko dobivaju pažnju hrvatskih medija i javnosti. Dobro posluže kao statisti za slikanje sa svojom vrhovnom zapovjednicom, kad ova odluči skoknuti do Afganistana.

Nemojte se povoditi za stranim medijima, koji rade ne znam u čijem interesu – poručila je ovih dana nama, hrvatskim novinarima, predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. Pri tom je na pasja kola izvrijeđala Švicarsku radio-televiziju (Schweizer Radio und Fernsehen – SRF) optuživši je za pogrešno reinterpretiranje, izvlačenje iz konteksta i krivi prijevod njenih riječi, usporedivši je s […]

Bilo je to sedamdesetih godina, kad je u Rusiji borba revolucionara protiv vlade dostigla vrhunac. Tom rečenicom počinje pripovijetka “Božansko i ljudsko” Lava Tolstoja. Pronašao sam je u depou zagrebačke Knjižnice Božidara Adžije.

Mangus Carlsen imao je trinaest godina kada je odigrao prvu patriju šaha s Garijem Kasparovim. Tada već bivši svjetski prvak i živa legenda Kasparov malo je kasnio, bez riječi se rukovao s dječakom i crnim figurama počeo sigurno povlačiti poteze kao da je na rutinskom humanitarnom zadatku. Ali, kako se lijepo vidi na snimci, ubrzo […]

Dima Šutak je jedan od oko milijun ukrajinskih radnika u Poljskoj. Stroj u nekom pogonu zgnječio mu je i spržio šaku koja je morala biti amputirana. Vozeći ga liječniku, od Dime je poslodavac tražio da slaže da mu se nesreća dogodila kod kuće.

Znate li što je i gdje je Miskolc? Priznajem, ja nisam imao pojma kad mi je prije dvije i pol godine iz tog grada na sjeveroistoku Mađarske stigao poziv na festival. I to operni. Uspio sam te 2017. doći u Miskolc na pola dana. Stigao sam u kasno poslijepodne, bio na jednom koncertu i sljedeće […]

Jasno je kao dan kome smeta Torcida zbog svojih domoljubnih i državotvornih stavova. Tako glasi rečenica iz reakcije splitskog gradskog vijećnika Martina Pauka, kako prenosi Dalmatinskiportal.hr, na odluku supetarske gradonačelnice Ivane Marković da povuče novčanu potporu grada nogometnom Torcida kupu te da u budućnosti uskrati toj humanitarnoj sportskoj manifestaciji korištenje sportskih terena u vlasništvu grada.

Spočitavajući Austrijancima što Hrvatima dijele lekcije o suočavanju s prošloću, jedan desno i suverenistički postrojen komentator suvereno je odbrusio Klagenfurtu i Beču ovim riječima: “Za razliku od Njemačke, Austrija nikada nije prošla denacifikaciju i dehitlerizaciju. Sva ova perverzija sažeta je u aforizmu: ‘Austrijanci su najgenijalniji narod. Cijeli svijet su uvjerili da je Hitler bio Nijemac, […]

I dalje sam čvrsto uvjeren u ono što sam napisao prije tjedan dana: naša je država propustila podičiti se uspjehom naših umjetnika kada nije uputila nijednog izaslanika višeg ranga na koncertnu izvedbu “Ere s onoga svijeta“ u Münchenu, premda je Ministarstvo kulture bilo na usluzi i dalo u okviru svojih mogućnosti potporu našim umjetnicima koje […]

Na kraju je Prinzregententheater proključao od oduševljenja, i to nisu bili samo Hrvati koji su slavili svoju nacionalnu operu “Ero s onoga svijeta“ Jakova Gotovca u vatrenoj, iznimno živahnoj i veličanstveno pjevanoj i sviranoj koncertnoj izvedbi Orkestra Minhenskog radija i Zbora Hrvatske radiotelevizije pod vodstvom Ivana Repušića.

Zločin je zločin i žrtva je žrtva. Bilo bi lijepo kada bi svi oni koji izgovaraju te riječi doista u njih vjerovali. Žrtve dijelimo i razlikujemo na mnogo načina. Na žrtve naših vlastitih i nekih tuđih obitelji. Na žrtve našeg i nekih drugih naroda. Na žrtve s prave i krive strane povijesti. Na žrtve naše […]

S obzirom na ono što slijedi, dužan sam upozoriti sve ljubitelje “Igre prijestolja” koji još nisu pogledali najnovije epizode da ne čitaju dalje ovu kolumnu. Doduše, ne znam da li se takvi uopće mogu nazvati ljubiteljima ove televizijske serije, osim onih koji se namjerno suzdržavaju kako bi za dva tjedna mogli u jednom dahu odgledati […]

Dobro je što je Hrvatsko novinarsko društvo priopćenjem reagiralo i osudilo senzacionalistički način na koji su mediji izvještavali o slučaju liječnika i djevojke koja je s njim ordinirala u Obrovcu.

Žiga Hirschler rodio se 21. ožujka 1894. u Trnovitici kraj Bjelovara. Na prvi dan proljeća i na rođendan Johanna Sebastiana Bacha. Posvetio se glazbi. Od 1910. pohađao je Glazbenu školu Hrvatskoga glazbenog zavoda, koja će 1916. postati Konzervatorij, iz kojeg će kasnije izrasti Muzička akademija.

Dietrich Bonhoeffer je dobro upoznao zlo kojem se odupirao i koje ga je na kraju ubilo. Bio je njemački evangelički pastor, teolog i antinacist, jedan od utemeljitelja “Ispovjedajuće crkve” (Bekennende Kirche) disidentske frakcije među njemačkim luteranima koja se suprotstavila suradnji s nacističkom državom i Hitlerom uz kojeg su zdušno pristali “Njemački kršćani” (Deutsche Christen) pod […]

Imam prijatelja koji početkom svakog proljeća svaki dan gleda u nebo čekajući povratak lastavica. Kada kasne postane uznemiren. Gdje su? Zašto ih još nema? Pa onda zajedno zbijamo šale na račun njegove zabrinutosti. Da mi se nije što dogodilo? Da nas možda ove godine nisu odlučile zaobići i ne vratiti se u gnijezda koja svjedoče […]

Imenom Križni put, uz asocijaciju na osnovno značenje sintagme Križni put, naziva se stradanje pripadnika poraženih snaga NDH i izbjeglih hrvatskih civila nakon izručenja Jugoslavenkoj armiji kraj austrijskog gradića Bleiburga (pliberka) 15. svibnja 1945. godine.

U noći između srijede i četvrtka netko je u Zagrebu polio benzinom i zapalio Otvoreni ormar, natkriveno mjesto u dvorištu zgrade u Martićevoj 71 na koje su građani donosili odjeću, da bi je drugi građani, kojima je ona potrebna mogli slobodno uzeti. Za Otvoreni ormar o kojem brinu mnogi volonteri mnogi su prvi put čuli […]

On je terorist, on je kriminalac, on je eksremist, ali on će, dok ja govorim, biti bezimen, a i sve vas ostale zaklinjem: izgovarajte imena onih koje smo izgubili radije nego ime čovjeka koji im je oduzeo život. On je možda tražio slavu ali mi na Novom Zelandu nećemo mu dati ništa – čak ni […]

Vratimo se godinu unatrag, na izjavu koju je 23. travnja 2018. u povodu bleiburške komemoracije objavila biskupija Gurk-Klagenfurt. U njoj se, kako je prenijela hrvatska Informativna katolička agencija (IKA), “Crkva u Koruškoj jasno i odlučno distancira od svih krajnje desničarskih i fašističkih javnih skupova u okružju spomena na mrtve”.

”Europski građani, Slobodan sam obratiti vam se izravno, ne samo u ime povijesti i vrijednosti koje nas spajaju, nego i zato što za to postoji nužnost. Predstojeći europski izbori bit će presudni za budućnost našeg kontinenta…”

Slušam neki dan na jednoj hrvatskoj radio postaji oglas njemačkog poslodavca koji poziva montere, električare i majstore čitavog niza korisnih zanata da napuste Hrvatsku. Samo mu se javite i on, njemački poslodavac, sredit će sve ostalo. Ne morate brinuti čak ni o putovanju, on će sam doći po vas i odvesti vas u Njemačku na […]

Bio je slika i prilika smušenog profesora, jednog od onih o kojima se pričaju legende, rastresenih u svemu osim u predmetu koji poučavaju, u koji su vječno zadubljeni i zaljubljeni. Čitavom svojom pojavom uklapao se u stereotipnu sliku takvog profesora: uvijek istim već odavno izlizanim i malo prevelikim odijelom, naočalama, kosom i bradom koji su […]

Bila je to jedna od prvih objavljenih knjiga o Golom otoku. Štoviše, Wikipedija na srpskom tvrdi i “prva knjiga memoarske proze koja je, u tadašnjoj Jugoslaviji, progovorila o zverstvima na kamenom ostrvu” kojom je “na svojevrstan način otvorena posleratna komunistička tabu tema – Goli otok”.

O lijepa, o draga, o slatka slobodo… Treći put pišem kolumnu nadahnutu Gundulićevim stihovima i notama Jakova Gotovca koji je u svojoj suiti “Dubravka” uglazbio zanosnu Himnu slobodi.

Prije tjedan dana glavna je tema bio govor kardinala Bozanića i snažna gesta upućena “orbi et urbi” s tornja zagrebačke katedrale uz Dan sjećanja na žrtve holokausta. Bio sam jedan od onih koji su kardinalov govor o holokaustu nazvali povijesnim.

Neka svaka država prihvati sjećanje na holokaust kao obvezu, kako bi buduće naraštaje poštedjeli tog užasa – rekao je 1. studenog 2005. godine u palači Ujedinjenih naroda u New Yorku tadašnji stalni promatrač Svete stolice pri UN-u nadbiskup Celestino Migliore, pozdravljajući ustanovljenje Dana sjećanja na holokaust.

On hrvatstvo ne hvasta, no hrvatstvo živi i to dokazuje svakodnevno – rekao je Branko Bačić u “Otvorenom” o Andreju Plenkoviću, objašnjavajući njegovu uzbuđenu reakciju na provokacije mostovca Grmoje.  

Pa dogodilo se, svi griješimo i to je to. Meni je žao što se to tako dogodilo, ali eto, svi griješimo…

Ne treba i nema veće počasti umrlom piscu od one kakvu je Amosu Ozu jednim kutkom svog izloga ovih dana iskazala glasovita, velika i važna amsterdamska knjižara Athenaeum. Tek jedan list najobičnijeg bijelog papira, na njemu velikim slovima otisnuto ime pisca i manjim slovima datum njegova rođenja i smrti: “4 mei 1939 – 28 dec […]

Brunhilde Pomsel je bila obična njemačka djevojka, rođena 1911. godine. Obitelj je pripadala dobro stojećoj srednjoj klasi. Živjeli su u jednoj od boljih berlinskih četvrti Südende.

Tema predprošlotjedne emisije Točka na tjedan na N1 televiziji bila je ukidanje državnog inspektorata i s tim povezana raširena korupcija i kako je suzbiti. Sugovornik u studiju bio je vrlo kompetentan, čovjek s vjerojatno najvećim iskustvom u državi na tom polju, bivši glavni državni inspektor Branko Jordanić.

Život je mnogo bogatiji, čudesniji i ljepši od smeća na površini bujica i vrtloga u kojima živimo. I naše je društvo sazdano i od plemenitosti i velikodušnosti samozatajnih ljudi. Uz priče o njima čovjek se može barem malo ogrijati usred duge hladne zimske noći. Pa, upalimo onda jednu takvu vatricu.

Država je prije devet godina primila peteročlanu obitelj koja je svoju domovinu napustila jer im je prijetio progon zbog očevog političkog aktivizma. Troje djece u toj je državi raslo, školovalo se i po svemu sudeći prigrlilo život u novoj domovini. A onda se država ove jeseni predomislila i odlučila čitavu obitelj deportirati, šutnuti tamo odakle […]

“S njima skupa ni na rajska vrata, nema sloge Srba i Hrvata“, kaže jedan guslarski stih. Lijepo je tim desetercem beogradski etnolog, antropolog Ivan Čolović neki dan u Zagrebu, na tribini pod naslovom “Anatomija hrvatsko-srpske mržnje“, poentirao tvrdnju da sama kultura, kojom se guslarski nacionalisti služe, demantira njihove tvrdnje o dubokoj podijeljenosti, ukorijenjenoj i neiskorjenjivoj […]

Enrico Onofri je čudesan čovjek i glazbenik. Jedan je od najtraženijih i najslavnijih svjetskih violinističkih virtuoza specijaliziranih za sviranje barokne glazbe na baroknoj violini na barokni način, strastveno i ekstravagantno.

Godina je 1938. u Beču. Društvance u kući dobrostojećeg advokata čavrlja čekajući večeru. O čemu? O ratu. Odnosno, rječima romanopisca: “Kasniji kroničari našega vremena jednom će ustanoviti da su godine 1938. u svakom razgovoru vođenom u svakoj zemlji naše smušene Evrope vladala nagađanja o vjerojatnosti ili nevjerojatnosti novoga svjetskog rata.

U jedanaest sati jedanaestog dana jedanaestog mjeseca 1918. potpisivanjem primirja završen je Prvi svjetski rat. Na stotu godišnjicu, 11. studenog 2018., u Parizu će se okupiti državnici i najviši predstavnici svih zemalja koje su sudjelovale u tom sukobu, a u isto vrijeme u zagrebačkoj katedrali će, s početkom u 10 sati, biti služena misa za […]

Vic ide ovako. Dovedoše pred Isusa preljubnicu s namjerom da je kamenuju i da vide što će tesarov sin iz Nazareta reći o tome. A on im kaza onu svoju čuvenu rečenicu: “Tko je među vama bez grijeha neka prvi baci kamen“. I tek što je izrekao posljednju riječ, kamen doleti iz mnoštva i pogodi […]

Lijep odjek u javnosti imale su poruke i riječi koje su 24. listopada u Novinarskom domu u Zagrebu izrekli zagrebački muftija i predjsednik Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj Aziz Hasanović, mitropolit zagrebačko-ljubljanski Srpske Pravoslavne Crkve u Hrvatskoj Porfirije Perić, rabin Židovske općine Zagreb i glavni rabin u Republici Hrvatskoj Luciano Moše Prelević i Mate Uzinić, […]

To nije bio bilo kakav koncert, a ponajmanje uobičajeni koncert klasične glazbe. To je bio jedan od najvažnijih koncerata u kulturnoj i općoj povijesti glavnoga grada zemlje predvodnice slobodnog svijeta – kako o Sjedinjenim Američkim Državama i samima sebi, kao vođama te zemlje, vole govoriti američki predsjednici.

Što su ti Nijemci! Veličina i snaga države u središtu kontinenta Europe ogleda se u snazi njihove ekonomije, najnižoj stopi nezaposlenosti u povijesti, u industriji najvidljivijoj na cestama u premoći njemačkih automobila.

Ako se može govoriti o mozgu jednog čitavog naroda, recimo Hrvata, ili o imaginarnom zajedničkom mozgu čitave države, recimo svih građana Republike Hrvatske, onda se može i mora govoriti i o kolektivnoj traumi, žestokom potresu, ili još gore, trajnom teškom nagnječenju tog mozga.

Mnoge je potresla i dirnula priča izbjeglice koji je ovih dana tvrdio da ga je hrvatska policija razdvojila od vlastitog djeteta vrativši ga, bez sluha za njegove vapaje, iz Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu, odakle je ilegalno ušao na teritorij naše države.

Spremam se u Varaždin, na otvorenje Varaždinskih baroknih večeri, a iz glave mi ne izlazi jedna suluda scena.

 Zamislite da se pročuje kako u nekom domu zdravlja, recimo u nekom lijepom mjestu Kupske doline, službuje liječnik s valjanom diplomom Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu koji pacijentima postavlja dijagnozu gatajući, a umjesto lijekova im dijeli kristalne kamenčiće i amajlije protiv uroka.

Dubrovački biskup Mate Uzinić dospio je na naslovne stranice svojim otvorenim kritičkim riječima o zlu klerikalizima. Zasluženo. Jer u Hrvatskoj je, naime, potpuno izvanredan događaj koji graniči s čudom kada katolički biskup ponovi, propovijeda i zastupa ono što vrhovni poglavar svih katolika, papa Franjo, već godinama govori i ponavlja u Rimu i po čitavom svijetu.

Kada su ovih dana radnici jednog brodogradilišta, a nedugo prije njih i jedna aktivistica u individualnoj protestnoj akciji, pred vrata Vlade Republike Hrvatske na ponositom i uznositom Markovom trgu u samom srcu hrvatske metropole istresti govna, novinari većine medija našli su se u neprilici kako nazvati taj smrdljivi i otrovni otpad, a da ostanu pristojini […]

Na većini drugih mjesta na svijetu publika bi se razbježala i otišla kući. Ne i u Lihtenštajnu. Da njeni stanovnici nisu disciplinirani, izdržljivi i uporni ne bi ta mala kneževina bila tako uzorno uređena. Baš kao i čitava Švicarska.

Argumenti kojima je Koordinacija udruga proisteklih iz Domovinskog rata u Petrinji pokušala objasniti svoje protivljenje održavanju Festivala ojkače vrlo su neuvjerljivi. Ali, to nije razlog da ih odbacimo kao glupe i odgovaramo na njih psovkama, jer to je kapitulacija vjere u razum, misao i riječ.

Petog kolovoza 1995. Hrvatske oružane snage pokrenule su veliku ofanzivu pod kodnim imenom Oluja. Tom akcijom privedena je kraju četverogodišnja pobuna naoružanih elemenata srpske manjine koja je zahvatila trećinu zemlje.

Pjesnici pišu stihove, skladatelji note, a onda pjevači to napisano pjevaju. A pjesmu na kraju stvaramo mi, vi i ja, dok je slušamo. U nama se pjesma utjelovljuje, onoliko dobra koliko nas duboko dira, usreći suzom ili smijehom, učini nas dobrima.

Potresno je čuti svjedočanstva onih koji su preživjeli ovo jasenovačko mjesto užasa, kojima je glas dao predsjednik Rivlin. Dugujemo sjećanje svakom pojedincu stradalom u Holokaustu.

Zdenka Vučković je glas duboko utisnut u naše pamćenje pjesmama kao što su “Moja mala djevojčica”, “Zeko i potočić” i “Zagreb, Zagreb”. Đuka Čaić zagrmio je, pak, već na samom početku rata 1991. ratničku koračnicu “Hrvatine”. Što spaja ovo dvoje pjevača? Stih “Tisuću generacija noćas ne spava” koji su zajedno otpjevali u pjesmi “Moja domovina”.

Svijet nije savršen, a život nije bajka. Osim onda kada jest. Barem jedan tren, kao što će i ova hrvatska bajka u Rusiji, kako godine budu prolazile, čitava stati u jedan trenutak.

Knjiga izlaska donosi jednu od najuzbudljivijih priča u Starom zavjetu, a u cijelini Biblije, odnosno onoga što kršćani nazivaju i smatraju Svetim pismom, ona je protuteža i proročka najava velike sage o Isusu u Novom zavjetu.

Mađarska je ovih dana donijela zakonske promjene prema kojima je pomaganje nesretnim ljudima na putu proglašeno kriminalnim i protuzakonitim ponašanjem. Naravno, ne spominju se u mađarskim, niti zakonima bilo koje druge države, nesretni ljudi na putu. Tko bi to mogao zabraniti i proglasiti nepoželjnim i protuzakonitim pomaganje ljudima u nevolji?

Ispričavam se Dubravki Vrgoč i Oliveru Frljiću što sam pomogao Ani Lederer u hajci protiv njih. Branimir Pofuk *** Dan nakon imenovanja na mjesto pročelnice zagrebačkog Gradskog ureda za kulturu, gospođa Ana Lederer pristala je dati intervju Večernjem listu. Međutim, ispričavši se velikom zauzetošću, gospođa Lederer molila je pitanja pismenim putem, a odgovori su u […]

Jednog hladnog i maglovitog jutra u studenom 2011. godine pod mojim se prozorom odvijala jedna, danas već zaboravljena i nebitna epizoda hrvatske novije političke povijesti. HDZ, tada pod vodstvom Jadranke Kosor, simbolički je započinjao predizbornu kampanju na mjestu gdje je stranka osnovana 17. lipnja 1989., u klupskim prostorijama tada NK Borca, a danas NK Jaruna.

Pri vrhu jedne lijepe i tihe zagrebačke ulice, u sjeni vila koje su nekad naseljavala židovska i srpska gospoda, mršav kao grana, s partizanskom kapom na glavi, i licem ostarjelog Don Quijotea, korača brončani Nazor, predvodeći onu Hrvatsku koja je 9. svibnja 1945. pobijedila fašizam pobjeđujući jednu drugu Hrvatsku, onu od koje je Vladimiru Nazoru […]

Ovako je prije nekoliko dana novinarima zborio Milorad Pupovac: “Kad bih ja znao gdje naći odgovor na vaše pitanje da ne bude gore, ja bih ga našao, ali ja se bojim da toga odgovora nema i da smo prisiljeni čuvati ovo što imamo, vjerujući da gore neće doći, iako su svi pokazatelji govore da gore […]

U malom parku u središtu Bleiburga nalazi se jednostavan spomenik. Na velikoj i debeloj mramornoj ploči nalazi se željezni križ, a ispod njega uklesana figura ležećeg mrtvog vojnika u uniformi bez ikakvih oznaka. No, iz povijesnih činjenica, kao i po šljemu na njegovoj glavi, znamo kojoj je vojsci pripadao. Onoj koja je u oba u […]

U najavi je pisalo: “Prvi put u svom mandatu predsjednik Vlade Andrej Plenković odlučio je uživo odgovarati na pitanja četvero novinara vodećih medijskih kuća u Hrvatskoj”.

Jednostavnije je, i na mapama povjesničara umjetnosti, da se slikovito izrazim, pratiti veliku rijeku i njezino porječje, nego ispitiviati ponornice koje sad izbiju na povrišnu, sad iščeznu u vrtačama i kraškim jamama.

U razgovoru za Slobodnu Europu 2011., dvije godine prije svoje smrti, Mirko Kovač je rekao: “U samoj Srbiji, kroz neka kulturna zbivanja koja pratim, mnogo manje pratim političare i više ne znam ko je ko, ostalo je sve kako je bilo. Dakle, nacionalisti su ostali nacionalisti. Pridružio im se još po neko. Međutim, koliko sam […]

Verdijeva opera Don Carlo. Četvrti čin. Kralj Filip sam u svojim odajama, zdvojan zbog spoznaje da ga njegova kraljica nikada nije voljela. Pjeva o tome u velikom monologu. Taman kad završi, otvaraju se vrata, uz najavu gosta čiji posjet ni kralj ne smije odbiti: Il Grand’ Inquisitor! Veliki inkvizitor!

Već sam bio počeo pisati o Claudeu Debussyju, stogodišnjici njegove smrti i o tome kako su ovih dana tisuće đaka prošle kroz Lisinski učeći o glazbenom impresionizmu, kad se počeo događati narod na splitskoj rivi. Debussy će biti jednako sto godina mrtav i jednako velik i slavan i sljedeći tjedan, dok bi drugo po redu […]

Bilo mi je sedam ili osam godina. Najviše devet. Ne sjećam se točno dana. Ali jako dobro pamtim kako je izgledala prva haljina koju sam u toj dobi obukao. Zapravo, radilo se o kompletu koji se sastojao od do poda dugačke crne suknje i bijele čipkane tunike kao gornjeg dijela te kombinacije.

Stoljećima su Hrvati živjeli pod tuđinskim jarmom. Svakojako su nas pokušavali odnaroditi, latinizirati, germanizirati, mađarizirati, posrbiti, kolonizarati. Ugrađivalo nas se kao cigle od mesa u kršćanska predziđa. Dio hrvatskog nacionalnog bića je otrpio i stoljeća osmanlijskog zuluma.

Kolinda Grabar-Kitarović, tada još predsjednička kandidatkinja HDZ-a, 25. studenog 2014. godine na Facebooku je u povodu Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama napisala sljedeće: 

Ja sam ga nazivao plemićem duha, aristokratom i princom gitare, ali još precizniji opis Petrita Çekua dao je svojedobno u Jutarnjem listu Dobroslav Silobrčić, u uvodu sjajnog intervjua s tim izvanrednim mladim glazbenikom: “Tih, miran čovjek, svjestan svojeg uzvišenog talenta. Izgledom podsjeća na – Isusa.”

(Opaska uredništva: zbog bolesti autora ponavljamo raniju kolumnu). Na bojišnici kod Saarburga, na njemačko-francuskoj granici, u Prvom svjetskom ratu snimljena je fotografija na kojoj se usred polja vidi visoko kameno postolje, a na njemu kip čovjeka ruku podignutih u zrak. Izgleda kao čovjek koji se predaje. Ali, to nije bilo koji čovjek. Po krpi privezanoj […]

Sasvim na kraju svog dugog života i vladavine nad jednim od najvećih i najuređenijih carstava, prvi i jedan od najvećih rimskih careva u svojim posljednjim danima razmišlja o pjesnicima. I piše:

Neki su Hrvati uživali u tome kako se Aleksandar Vučić mora pokloniti hrvatskoj zastavi i pozdraviti hrvatske vojnike, pa su taj svoj svoj osjećaj pobjedničke nacionalne nadmoći još i preporučili nama ostalima kao najpoželjniji način doživljaj jedne isprazne političke i protokolarne geste.

Jean-Luc Picard, kapetan zvjezdanog broda Enterprise, čovjek je 24. stoljeća. U intergalaktičkoj Federaciji vlada mir. Napredno razorno oružje služi samo za odvraćanje neprijatelja i, kad baš ne ide nikako drugačije, urazumljivanje divljaka. Upotreba nasilja tek je ružna uspomena u dalekoj prošlosti ljudske vrste. Isto tako i zgrtanje profita kao temelj civilizacije. Siromaštvo je iskorijenjeno, nema […]

Recite mi, po kojem to pravu i pravdi držite ove ljude u tako okrutnom i strašnom ropstvu? Tko vas je ovlastio da povedete tako odvratne ratove protiv ovih ljudi koji su mirno i miroljubivo obitavali na svojoj vlastitoj zemlji? U tim ste ratovima uništili mnoge od njih, počinili ubojstva i nečuvene pokolje.

Prvi put kad su zaplesali, i Ozrenu i Kseniji bilo je pomalo neugodno. – Ne znaš kako treba primiti partnericu, a ona, pak, ne zna što ovaj zapravo hoće, u kojem će se smjeru kretati – opisao je Ozren. Ksenija objašnjava kako je ženama na početku teško potpuno se prepustiti partneru.

Nizozemac Bastiaan Everink pjevao je kao tinejdžer u crkvenim i školskim zborovima, a znao je svojim glasom zabavljati i društvo u pubovima. A onda se, s devetnaest godina, odlučio za vojničku karijeru. Tri godine kasnije bio je vrhunski obučeni marinac, pripadnik specijalnih postrojbi, u Prvom zaljevskom ratu u Iraku. Vratio se iz tog rata 1991. […]

Sir Charles Gray, sudac Visokog suda pravde u Londonu, donio je 11. travnja 2000. godine presudu u parnici koju je engleski povjesničar David Irving pokrenuo protiv izdavačke kuće Penguin Books i američke povjesničarke Deborah Lipstadt, autorice knjige “Denying the Holocaust” u kojoj je spomenut i Irving kao jedan od notornih Hitlerovih apologeta i revizionista.

Prilično sam siguran da bi mi, kao i mnogim drugim gledateljima, promaklo “Ministarstvo ljubavi” emitirano neku večer u programu Hrvatske radiotelevizije, da nije bilo cirkusa koji je oko tog filma Pave Marinkovića povelo nekoliko žena, predstavnica udruga udovica poginulih hrvatskih branitelja i nekih drugih braniteljskih udruga.

Sveden na sudsko-pravnički izričaj, nedavni ispad vjeroučitelja Krešimira Bagarića u jednoj zagrebačkoj osnovnoj školi može se učiniti manje zlokobnim i odvratnim. Ali, treba pažljivo pročitati kako je incident opisan u priopćenju Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu:

U imenovanju Zlatka Hasanbegovića članom Kazališnog vijeća Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu vidim moguću višestruku korist, za gospodina Hasanbegovića osobno, a samim tim i za uravnoteživanje odnosa političara, osobito desnih, prema kulturi i umjetnosti.

Ja mislim da su moji roditelji također hteli da ja odem u Moskvu, pošto je u tome velika perspektiva u budućnosti – rekao je jednom davno, u Beogradu, pred kamerom, Ivo Pogorelić. Veliki ulomak te emisije lako je naći na YouTubeu pod nazivom “Young Ivo Pogorelich”.

Pri kraju je godina obilježena grubošću, nepristojnošću, prostotom i lažima američkog predsjednika Donalda Trumpa. Jedan od njegovih posljednjih ispada, jer svakog dana on izazove neki novi skandal, bio je kap koja je prelila čašu strpljenja uredništva američkih novina USA Today koje su obračun pristojnog dijela američke javnosti s nepristojnim predsjednikom podigle na novu razinu i […]

Trostruko sjajno blistalo je te večeri nebo. Bila je vedra, po kalendaru jesenska, a po studeni već prava zimska večer s treperavim zvijezdama na nebu iznad Varaždina. Na velikom zidu u dnu pozornice Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu izmjenjivale su se boje i slike, među njima i ona noćnog neba.

U dane poput ovih, označene sjećanjima na rat, vojnike, junake i žrtve, meni u misli uvijek dolazi ista glazba, isti stihovi i molitva: Ratni requiem Benjamina Brittena.

Ovdje će riječi danas ušutjeti o svemu onome o čemu svakodnevno brbljamo. Ovdje će riječi danas zastati i odati počast umjetniku za kojim se crne zastave viju na operama širom svijeta. Tuguju Milano i Beč. Velika je minuta šutnje u New Yorku. Zanijemio je London u kojem je umro pred zoru, 22. studenog.

(Opaska uredništva: Umjesto redovne kolumne Kontrapunkt, koja prošle subote zbog tehničkih razloga nije objavljena u Večernjem listu, prenosimo reportažu o Ovčari Branimira Pofuka objavljenu u prilogu Obzor Večernjeg lista 12.11.2016.). 

Htjeli – ne htjeli, morali ste početkom ove jeseni zapaziti jumbo-plakate sa sljedećom porukom: “Naša zemlja treba ljude koji vjeruju u sebe”. Možda je doista bilo ljudi koji su se pitali tko nam upućuje tu poruku. Ali, većina nas toliko je svakodnevno izložena oglasima da smo već u boji plakata i obliku slova prepoznali vizualni […]

Prvi, šesti, četvrti, peti… Glazbenici i glazbeno obrazovani ljudi prepoznat će u ovim brojevima harmonijski obrazac, jedan od najjednostavnijih, kojim barataju svi autori popularnih i jeftinih pjesmuljaka. Izmjena durskih trozvuka na prvom, četvrtom i petom stupnju durske ljestvice, a među njima još i molski trozvuk na šestom stupnju. Čim svladate ta četiri zahvata na vratu […]

Gibonni me je lijepo zamolio, mene i dvadesetak tisuća drugih ljudi koji su mu 21. listopada došli na koncert u zagrebačku Arenu, da ne pričam okolo o tom događaju, neka to ostane naša mala tajna. Ali, neka mi oprosti na indiskreciji, jer napravio je nešto što ne bi trebalo ostati skriveno i zatrpano u svem […]

Nedjelja 1. listopada bila je u Šibeniku lijepa i sunčana, kao stvorena za veliku i važnu svečanost koja je održana u pravoslavnom Hramu Uspenja Presvete Bogorodice. Tamo je tog dana ustoličen novi episkop Dalmatinske eparhije Srpske pravoslavne crkve. Nikodim Kosović je sa svojih 36 godina postao najmlađi episkop, dakle biskup, Srpske pravoslavne crkve, a vjerojatno […]

Ovdje već dugo nitko ne želi razgovarati, slušati drugoga i preispitivati sebe, odmjeravati riječi. Stoga nije čudo da smo već i zaboravili kako se razgovara.

Sitnu i podlu kampanju protiv “boljševičkih” i “protuhrvatskih” elemenata u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu započeo je u Hrvatskom saboru Zlatko Hasanbegović. Par dana kasnije priključila se udruga Vigilare bizarnim javnim apelom i pozivom građanima da se zgražaju nad plakatom za novu sezonu tog istog HNK koji, u njihovim očima, promiče i potiče na bludne radnje.

Velik je čovjek i političar Andrej Plenković, uvijek korak ispred svog vremena. Stoga nije čudo da mu se događa da bude neshvaćen i nepravedno napadan kao povodom brzojava sućuti koji uputio obitelji preminulog Slavka Goldsteina.

Hrvatski branitelji iz HOS-a imaju toliko veze s ustaštvom koliko neki, koji su zadnjih dana vrlo glasni, imaju veze s hrvatstvom. Ti nikada nisu ni željeli Hrvatsku; ne samo da je nisu željeli već su i radili protiv njene slobode i neovisnosti. Neka se i dalje, kao i inače, odmah dižu na zadnje noge na […]

Hrvatska je zemlja koja živi pod pločom, a pod pločom je mrak, pod pločom ništa raste, a živi samo ono što ruje, puže i gmiže.

Čudna neka i sasvim čudesna misa otpjevana je prošlog ponedjeljka u pravoslavnom hramu Preobraženja Gospodnjeg u Zagrebu koji je širom otvorio vrata danskom dirigentu Mogensu Dahlu i njegovom komornom zboru.

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu, odabranu od autora, zbog godišnjeg odmora kolege Pofuka). Postoje priče koje su poput smrtonosnih spirala, pa se svojim hrđavim kukama ukapaju sve dublje i dublje u svijest onoga tko ih mora slušati. Takve priče ja zovem “perpetuum morbile”. Priče, koje nikada nisu započele i nikada neće stići do kraja, jer […]

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu, odabranu od autora, zbog godišnjeg odmora kolege Pofuka). Ništa ne znači jeka zvona onima koji su umrli kao stoka. Samo čudovišni bijes topova, samo mucajuće brzo štektanje pušaka može izreći njihove žurne vapaje Bogu. Ne rugajte im se molitvama i zvonima, nisu zborske tužaljke za one kojima pripadaju piskavi, poludjeli […]

O mrtvima samo dobro – poznata je i preko dvije i pol tisuće godine stara izreka. Starogrčki pisac Diogen Laertije u svom djelu o životima velikih filozofa pripisao ju je Hilonu, jednom od sedmorice spartanskih mudraca iz 5. stoljeća prije Krista.

Što je saveznička vojska činila s gomilama mrtvih tijela koje je zatjecala u netom oslobođenim nacističkim koncentracijskim logorima? Naravno, pokapali su ih. Ali ne prije nego što su ih snimili. Ti grozomorni filmovi poslije su na sudovima poslužili kao dokazi protiv onih koji su osmislili, opskrbljivali i opsluživali tu paklenu industriju smrti.

Skupa sa svime što je u stanju izmisliti, napraviti i izgraditi, čovjek je i dalje dio prirode. Vatra nema obzira prema ljudskim tvorevinama i životima, ne zaustavlja se sama od sebe pred naseljima, preskače asfalt, tali željezo i razara beton.

Je li ovaj svijet zaista baš toliko glup? – pitao sam na kraju prošlotjedne kolumne. Pitanje je, nažalost, retoričko. Poljska redetaljica Agnieszka Holland, u ovom istom broju Večernjeg lista, na pitanje je li doista u odnosu na ljudski rod pesimistična, odlučno odgovara potvrdno. I odmah potom dodaje: “Ali ja se ne prestajem boriti”. U tome […]

Na dan povijesnog posjeta američkog predsjednika Trumpa Poljskoj i njegova govora pred desecima tisuća razdraganih Poljaka u Varšavi, javio mi se veliki i znameniti poljski povjesničar, pisac i jedan od utemeljitelja poljske demokracije Adam Michnik.

Strašno sam umoran – kaže jedan od likova u posljednjoj epizodi treće sezone televizijske serije Fargo. On je žrtva. Obraća se glavnom zlikovcu koji mu je preuzeo život i posao, uništivši u njemu svaku pomisao na mogućnost otpora.

Kada sam posljednji put bio na zagrebačkom Trgu maršala Tita, otišao sam gutajući suze, dirnut, potresen, ganut ljepotom i zgrožen strahotom onoga što su mi tamo bez riječi, samo glazbom i govorom svojih tijela, ispričali požrtvovni vrhunski umjetnici Baleta HNK. Uhvatio sam posljednju ovosezonsku izvedbu baleta “Gospoda Glembajevi”,

Ne smijemo dokinuti ni jednu od zapovijedi, ali niti zaboraviti da “slovo ubija, a Duh oživljuje” – napisao je u srijedu navečer dubrovački biskup Mate Uzinić na Facebooku. Možda je mislio na biskupa Košića i njegovo ubitačno slovo upućeno premijeru Plenkoviću, a možda i nije. To zna samo biskup Uzinić.

Nagledali smo se u novije vrijeme preokreta u sklapanjima i raskidanjima političkih saveza i koalicija. Sve je moguće. Uz tu nužnu ogradu, ipak se u ovom trenutku, u četvrtak poslijepodne, kada pišem ovu kolumnu, čini da je nova politička koalicija između HDZ-a i HNS-a izvjesna stvar i da će Hrvatska narodna stranka dati ruku predsjedniku […]

Narod koji ne podupire svoje kazalište umire, ako nije već umro – ponavljao je ovih dana gdje god je stigao Duško Ljuština, citirajući Lorcu. Najavljujući 41. izdanje festivala Dani satire, ravnatelj Kerempuha imao je još nekoliko poruka koje mu je bilo važno prenijeti javnosti u tom rijetkom trenutku kada ima pred sobom mikrofone, kamere i […]

Divljački okrutna i nemilosrdna bila je odmazda kolonijalnih sila nakon gušenja Bokserskog ustanka 1901. u Kini. Ali, osim svjedočanstava o masovnim pljačkama, silovanjima i pogubljenjima, u tom vrtlogu nasilja nastala je i sljedeća priča. 

Milijarda je broj koji nije po mjeri čovjeka, osim ako nije milijarder, no milijarderi baš i nisu ljudi po mjeri ljudskosti. Čast izuzecima.

Prema Miloradu Pupovcu, izjava Milijana Brkića “prekršila je nekoliko odredaba hrvatskog Ustava i protivna je člancima barem dvaju zakona”. Ali, “u ovom trenutku SDSS nije onaj koji će ljuljati Vladu”, rekao je podpredsjednik te stranke i šef Kluba zastupnika SDSS-a u Hrvatskom saboru.

Hrvatskoj vlada pravna država. Institucije vlasti i ljudi koji ih vode pridržavaju se zakona slijepo i beskompromisno. Svako slovo Ustava za njih je najveća svetinja. Malo je još drugih država na svijetu, ako ijedna, u kojima se tako, kao u Republici Hrvatskoj, poštuje trodioba vlasti. To se osobito odnosi na pravosuđe koje je potpuno neovisno […]

U svom romanu-dnevnika iz Auschwitza Primo Levi piše: “Neka se iza bodljikave žice zatvori na tisuće pojedinaca različite dobi, položaja, podrijetla, jezika, kulture i običaja, i neka ondje budu izloženi režimu života koji će biti nepromjenjiv, provjerljiv i istovjetan za sve, a ispod razine svih potreba:

Auschwitz. Ta riječ, to njemačko ime jednog poljskog mjesta, postalo je najsnažniji simbol svih zala što ih je čovjek izmislio i proveo u djelo u 20. stoljeću. Bilo je i drugih logora, jednako strašnih i ubitačno efikasnih u ispunjavanju svoje čudovišne svrhe. Ali, ta riječ Auschwitz osobito je pogodna da ostane simbol tog zla već […]

Oglasio se ovih dana nadbiskup zagrebački kardinal Josip Bozanić tradicionalnom uskrsnom porukom. Napisao ju je kao svojevrsni teološko-lingvističko-etnološki esej o odrazu Uskrsa u hrvatskim narodnim običajima i jeziku.

Bio sam jednom u zemlji u kojoj, zamisli, sedamdeset godina nije bilo rata. Tamo ljudi više uopće nisu znali kako se zovu, tko su i što su.

Koreografska poema “La valse” jedno je od najljepših remek-djela Mauricea Ravela. Veliki francuski skladatelj zamislio je tu skladbu još tamo 1906. godine, kao balet posvećen tročetvrtinskom ritmu i melodijama bečkih valcera Johanna Straussa. Ali, sticajem raznoraznih okolnosti, djelo je završeno i praizvedeno, najprije u Parizu, a onda i u Beču, tek 1920. godine. U međuvremenu […]

Da, velike baletne premijere u velikim kazalištima, a zagrebačko Hrvatsko narodno kazalište u našoj je zemlji po svom statusu i važnosti najveće koje imamo, oduvijek su bili elitni događaji, za elitu. U prvom redu onu kulturnu, intelektualnu, duhovnu.

Umjereno pušim i znam da to nije zdravo. Ali, ove slike kojima su sada u Hrvatskoj oblijepljeni svi duhanski proizvodi, neukusne su, glupe i uvredljive. Pogotovo jedna. Upozorenje o štetnosti pušenja za djecu u okolini pušača pojačano je fotografijom žene s bebom u naručju.

Pozdravljam konstruktivnu kritiku, kritika nam pomaže da ponekad ispravimo ono što sami ne vidimo, svoje vlastite greške, ali držim da ta kritika mora biti artikulirana pristojno i s poštovanjem.

Svjetske agencije, poput Reutersa, a za njima i mnogi hrvatski mediji, prije desetak dana prenijeli su ponovo jednu izjavu pape Franje. Poglavar Katoličke crkve i svih katolika na svijetu pažnju je, kao i u većini prethodnih slučajeva, zaslužio tako što je rekao nešto sasvim normalno i ljudski, jednu očitu istinu, u skladu sa zdravim razumom […]

Za mene je domovina ljubav. Ja sam protiv shvaćanja domovine kao bilo kakve ekskluzivnosti ili mržnje prema bilo komu. Ja sam za pozitivan odnos prema domovini, protiv rasizma i protiv shvaćanja da je domovina način da se mrzi druge.

Lovro Merčep je Hrvat iz Hrvatske. U Amsterdamu je osnovao kvartet saksofona u kojem s njim još sviraju Holanđanka, Švicarka i Kinez iz Australije. Osvojili su već pregršt priznanja i nagrada. Između ostalog i u Hrvatskoj, gdje su prošle jeseni pobijedili na natjecanju Ferdo Livadić.

Vidio sam stvari koje vi ljudi ne biste vjerovali… svemirske krstarice u plamenu pokraj Orionova ramena. Gledao sam C-zrake kako sjaje u tami blizu Tannhäuserovih vrata. Sve ti trenuci bit će izgubljeni u vremenu, kao suze na kiši. Vrijeme je za umiranje.

Nikako ne mogu ući u njihovu kožu i glavu svih tih hrvatskih, srpskih, francuskih, mađarskih, engleskih, njemačkih i ne znam kojih i čijih sve još nacionalista da bih razumio njihovo oduševljenje pojavom, likom, djelom i tek naslućenom politikom novog američkog predsjednika Donalda Trumpa.

Na zagrebačkom Kaptolu, ispred franjevačkog samostana, prije šest godina podignut je jedan mali spomenik. Povod je bila dijamantna obljetnica svećeničkog ređenja fra Bonaventure Dude. Taj veliki čovjek, znanstvenik i redovnik, kao vjeran sin svetog Franje Asiškog u vjeri, pjesništvu i skromnosti, sigurno ne bi dao da mu se živom, pred vlastitim samostanom podigne spomenik.

Ovo je nešto o čemu će se pričati i što će trajati, a mi ćemo, dok god budemo živi, ponosno moći reći: to je izgrađeno u naše vrijeme. Navedenim riječima sažela je njemačka kancelarka Angela Merkel prošle srijede navečer, u Hamburgu, svoje oduševljenje novom koncertnom dvoranom čijem je otvorenju prisustvovala. Rekla je to pred televizijskim […]

Ja sam rođen ovdje i osjećam se Zagrepčanin – kaže Paul Schreiner, glavni lik prve epizode dokumentarne serije Stambeno pitanje koja je prvog ponedjeljka ove godine emitirana na Hrvatskoj televiziji. Namjera je autorice serije Silvane Menđušić da preko sudbine odabranih kuća u Hrvatskoj ispriča priče njihovih stanara.

More, pusti vojsku neka spava, to su samo djeca daleko od kuće. Ovaj stih ne samo da je nešto najljepše i najljudskije što je ove godine skladano i otpjevano u Hrvatskoj, nego je i čitava pjesma Udica jedna od najboljih koju je ikada napisao Zlatan Stipišić Gibonni.

U petak navečer uzeli ste život jedne iznimne osobe, ljubavi mog života, majke mog sina, ali nećete dobiti moju mržnju.

Podivljala je nacionalistička i fašistička sitnež na moj prošlotjedni tekst o Aleksandri Zec. Ali, uz sve vrlo osobne uvrede na moj račun i najbliže mi familije, uputili su mi i neočekivani kompliment: neka se taj pofuk (koji, kažu, ne zaslužuje veliko slovo) drži muzike koju razumije i o kojoj dobro piše, a ostavi se politike. […]

Strašno je i žalosno što i dvadesetpet godina kasnije to moramo ponavljati i što o tome u jednom dijelu hrvatskog društva i javnosti očito postoje različita “mišljenja”.

U Betlehem se tih dana, pišu evanđelja, slila sva sila svijeta zbog carskog popisa stanovništva. Ukratko: svi smještajni kapaciteti bili su popunjeni, a ljudska srca tvrda čak i pred prizorom mlade žene s trbuhom do zuba i njenog zbunjenog muža.

Dok je 17. kolovoza 1896. šetala po Londonu, Bridget Driscoll je udario i usmrtio automobil. Istraga nije uspjela ustanoviti kojom se točno brzinom kretalo vozilo, da li maksimalnom od 13 km/h, ili onom od 6,4 km/h, koju je priznao vozač. U svakom slučaju, jedan je svjedok izjavio da je vozilo bezobzirno jurilo, poput poput vatrogasnih […]

Ime rijeke Somme na sjeveru Francuske znači smrt i užas. Tamo se u Prvom svjetskom ratu, od 1. srpnja do 18. studenog 1916. godine vodila bitka u kojoj je izginulo više od milijun vojnika, engleskih, francuskih i njemačkih.

Nije glavna težina pitanja u tome kako žaliti žrtve vlastite zajednice i kako prepoznati krivnju druge zajednice. Hrvati i Srbi, katolici i pravoslavni, muslimani i drugi pred težim su moralnim pitanjem: kako žaliti žrtve druge zajednice, kako priznati krivnju u vlastitoj zajednici? A zatim: kako okajati krivnju, kako zadobiti oproštenje Božje i ljudsko, mir savjesti […]

Komunisti, fašisti, antifašisti, antitotalitaristi, liberali i neoliberalni kapitalisti, nacionalisti, tradicionalisti i konzervativci, socijalistički i kršćanski demokrati, populisti, ljevičari, desničari i centristi… naposljetku ustaše i partizani… lete slova, nabacuju ljudi riječi na sebe i na druge.

Dva su čovjeka ovih dana na mene ostavila snažan dojam svojim televizijskim nastupima. Prvi je bio Luka Popov koji je u razgovoru na N1 televiziji predstavljao zakladu Vigilare. Povod je bilo održavanje TradFesta – “godišnje međunarodne manifestacije tradicionalnih i konzervativnih lidera, mislilaca i aktivista koji svojim djelovanjem potiču uspostavu tradicionalnih i konzervativnih vrednota u Hrvatskoj […]

Ako imate imalo sluha za jezik, primjetili ste da novi predsjednik Hrvatskog sabora Božo Petrov muško ime Tomislav izgovara s naglaskom na drugom slogu: ToMIslav. (Kako bi svakom bilo jasno o čemu pišem, nastavit ću u ovom tekstu krive i prave naglaske označavati velikim slovima.)

Bob Dylan je dobio Nobelovu nagradu. Za književnost. Volim Dylana, ali primam vijest s pomiješanim osjećajima i moram napraviti izbor između dva stava i načina razmišljana.

Čovjek je kao trava, okreneš se, osuši se i već ga nema. Ova jednostavna biblijska i univerzalna žalobna konstatacija o ljudskoj prolaznosti, tako divno uglazbljena u Brahmsovom Njemačkom requiemu, vrijedi za većinu nas smrtnika.

Na Radio Sljemenu, popularnoj radijskoj postaji u sustavu Hrvatske radiotelevizije, odnedavno se svakog petka poslijepodne može čuti emisija koja se, prema opisu na internetskim stranicama HRT-a, “bavi hrvatskim identitetom” te “kroz zanimljive rubrike obrađuje književnost, glazbu, velikane hrvatske prošlosti, prirodnu i kulturnu baštinu, gastronomiju i etnografiju”.

Nema više u Hrvatskoj nijednog većeg medija koji ima dovoljno volje, snage i ljudi da barem dostojno najavi i zabilježi, a kamoli kritički poprati sva kulturna zbivanja kojima vrve ovi posljednji ljetni i prvi jesenski dani.

Možda mi je i promaklo, ali čini mi se da nitko od novinara i njihovih gostiju na ona četiri televizijska programa koje sam naizmjence pratio u izbornoj noći nije prokomentirao neke važne momente u ponoćnom nastupu predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića.

Ako svijet promatrate samo kroz programe hrvatskih televizija, onda ste proteklog tjedna bili zatrpani festivalom ispraznih predizbornih poruka, obraćanja i rasprava hrvatskih političara. Ali, u isto vrijeme u Zagrebu, s ponekim događanjem i u Splitu, održan je Festival svjetske književnosti o kojem ste na tim istim televizijama mogli čuti i vidjeti vrlo malo, ili ništa.

Malo se ljudi zna baviti bliskom prošlošću. Ili nas velikom snagom prikuje tekući život, ili uronimo u prošlost pa nastojimo, koliko god je to moguće, prizvati i nanovo uspostaviti ono što je već odavno minulo. Čak je i u velikim i bogatim obiteljima koje puno duguju svojim precima običaj da se radije sjećaju svojih djedova […]

(Napomena uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog godišnjeg odmora autora). Nije lako mozgu oduprijeti se vulgarnosti, banalnosti, lažljivosti, tuposti i gluposti što ga svakodnevno gnječe, ovih dana češće i žešće nego inače: kako odozgo, gdje se na brdu izazivaju problemi koji se onda beskonačnim vijećanjima ne rješavaju, tako odozdo, gdje se ulicom valja nahuškana rulja svetom […]

Još kao dijete od svoje sam bake Hercegovke naučio što znači turska riječ muštuluk. Izgovara je glasnik najavljujući dobru vijest za koju mu slijedi i nagrada.

Pišući prošlotjednu kolumnu ispao sam naivčina. Ili, što bi rekao Zoran Milanović, papak. Dobronamjerno sam pretpostavio da je spomenik Miru Barešiću u Dragama podignut u čast poginulog hrvatskog branitelja, a ne terorista. Također, ministarsko poziranje uz idiotsku zastavu s natpisom FrankfUrt tretirao sam kao incident koji iskrivljuje kontekst. 

Znate li koja je razlika između dirigenta i terorista? U tome što teroristi imaju i simpatizere. Ovim starim vicem neki je glazbenik duhovito dao oduška mrzovolji i zlobi kojom ga je, očito, ispunjavao pogled na čovjeka za dirigentskim pultom.  

Nakon ubojstva katoličkog svećenika u Francuskoj vrlo se često u medijima, kako u komentarima, tako i u samim vijestima, pojavljuje neistina koja u mnogim glavama već postoji kao činjenica. Zaključuje se, naime, kako je očito da su kršćani glavna meta napada islamističkih terorista.

Velikoj umjetničkoj glazbi ne trebaju slike. Pročišćenje, ganuće, oduševljenje, nadahnuće i ekstaze događaju se u umu i duhu slušatelja. Znanost danas zna sve o tome kako se titranje žica, ljudskih glasnica i zraka u različitim drvenim i limenim cijevima glazbala pretvara u zvuk.

Saveze i prijateljstva zasnovana na malim prljavim tajnama znaju stvarati već i mala djeca. “Reći ću te mami”, često se čuje među mališanima, braćom i sestrama, kada netko od njih počini kakvu nepodopštinu, a drugi zaprijeti da će ga prijaviti tužiti. Međutim, dijete vještije oponašanju odraslih prijetnju će pretvoriti u ucjenu: “reći ću te mami, […]

Englezi su otišli 1947. i iza sebe ostavili rat, podjelivši teritorij kojim su do tada vladali na Indiju i Pakistan. Počela je jedna od najdramatičnijih seoba i “zamjena” stanovništva u novijoj povijesti: muslimani su iz Indije odlazili u Pakistan, a hindusi iz Pakistana u Indiju, ostavljajući sve iza sebe, spašavajući živu glavu od krvoprolića koje […]

Nismo se čuli, ni vidjeli godinama. Ali, onog jutra kada su objavljeni rezultati referenduma o ostanku ili izlasku Ujedinjenog Kraljevstva iz Europske unije, odmah sam se sjetio svog najboljeg engleskog prijatelja i napisao mu pismo. Bilo je suvišno pitati ga je li i kako glasao. Čovjek je umjetnik, glazbenik kojem je dom čitav svijet.

U to nema sumnje: društvene mreže, a osobito Facebook, već dugo imaju status ozbiljnog medija. Vi možete smatrati Facebook tek još jednom tehnološkom igračkom, bezvezarijom i sredstvom zaglupljivanja masa, ali oni koji ga koriste učinili su ga relevantnim. Vrlo službeno u komunikaciji s javnošću njime se služe svaki političar i stranka.  

Uvjeren sam da nisam osamljen u osjećanju nelagode, sve do gotovo fizičke mučnine, na spomen riječi domoljublje. Riječ je samo riječ. Slova nanizana u naziv ili ime neke pojave, stvari ili bića. Ali, problem je u načinu na koji se riječ (zlo)upotrebljava.  

Deda, a što je to protest? Priča mi prijatelj kako mu je unučica postavila to pitanje prošle srijede, putem prema Trgu bana Jelačića. ”Znaš kako te doma učimo, kada ti nešto nije po volji i kada misliš da nešto radimo krivo, da nam lijepo kažeš da to tako ne može, i da moramo pokušati nešto […]

Pametnom čovjeku ne treba puno da stvari, riječi i simbole dovede u logički i moralni red. U nekoliko misaonih koraka, zaključaka i rečenica. Evo primjera. Svastika je, prema značenju te riječi na sanskrtu, drevni simbol sreće i nikom ne pada na pamet brisati ga i uklanjati s hinduističkih i budističkih hramova širom Azije.

Koliko je ono već dana prošlo otkako je predsjednica države izrekla vrlo ozbiljne optužbe na račun bivšeg šefa Sigurnosno obavještajne službe i bivšeg premijera? Da podsjetim: “Lozančić je bio osobni Milanovićev obavještajac”, rekla je Kolinda Grabar-Kitarović, ne kao privatna osoba u nekom privatnom, slučajno snimljenom razgovoru, nego vrlo službeno, kao Predsjednica Republike Hrvatske, u službenoj […]

Moja mjera tuge zbog zloupotreba crkvenih oltara u političke svrhe odavno je prepunjena do ravnodušnosti. Uostalom, neka se za evanđeosku čistoću i svetost crkvenih prostora i liturgijskih obreda bore oni pravi, iskreni i praktični vjernici koji u crkve još odlaze. Ne znamo koliko ih ima i jesu li tiha manjina ili većina. Ali, ovih smo […]

Luka Rajić ovih me je dana silno i vrlo osobno zadužio, pa sam mu, susrevši ga, osobno i usmeno zahvalio. On je vrlo skromno odgovorio “hvala, nema na čemu”. No, itekako ima na čemu. Zato ću to ovdje učiniti i pismeno. Da, onaj Luka Rajić. 

Upravo slušam Šostakovičevu Sedmu simfoniju. Lenjingrad. Tako se zove skladba napisana za vrijeme njemačke opsade toga grada u Drugom svjetskom ratu. Grada koji od 1991. godine, kao i onda kada je utemeljen prije tri stoljeća na močvarnom ušću rijeke Neve u Baltik, nosi ime Sankt Peterburg. Od 1914. do 1924. zvao se Petrograd, da bi […]

Upravo čitam knjigu “Čovjek bez lica”, drugi roman Milorada Popovića. Da se znamo, jednostavno bih vam rekao pročitajte je i vi, pa ćemo popričati. Ali ovako, preko novina, moram vam o “Čovjeku bez lica” napisati još ponešto, a pogotovo za one koji knjigu zbog bilo kojeg razloga neće moći, stići ili htjeti pročitati.

U glavi sam već lijepo posložio temu kolumne. Imao sam i naslov s Tomislavom Karamarkom i boljševizmom kojeg je, u trenutku nadahnuća, ubacio u saborsku arenu. Uglavnom, trebalo je to biti još jedno uzaludno trošenje i ponižavanje našeg lijepog hrvatskog jezika i njegova smisla.

Tog 26. siječnja 1936. Dmitrij Šostakovič se spremao na put iz Moskve u Arhangelsk, gdje je imao zakazan nastup. U pakiranju ga je prekinuo poziv da te večeri svakako dođe u Boljšoj teatar na izvedbu svoje opere Lady Macbeth Mcenskog okruga.

Doista nije bilo nikakve potrebe da Vojislav Šešelj prošlog četvrtka bude u haaškoj sudnici. Dostojno ga je zamijenio sudac Jean Claude Antonetti. Velika Srbija? Legitiman cilj na demokratskom tržištu političkih ideja. Regrutiranje, naoružavanje, ratno huškanje, poticanje na zločine i transportiranje koljača na mjesta zločina? Ma ništa, samo bodrenje vojske. Nije kriv.

Neki dan, na stadionu u Osijeku, dio navijača na tribinama jedva je dočekao početak utakmice da iskaže svoje nogometno domoljublje. Odnosno, “zadomoljublje”. Nije prošla ni minuta od prvog sučevog zvižduka, a ispod glasa televizijskog komentatora već se jasno, glasno i složno orilo dvozborno “Za dom – spremni!”

Svake godine na blagdan Uzašašća, četrdeseti dan nakon Uskrsa, mletački bi dužd isplovio na more, predvodeći ploveću procesiju svečano okićenih brodova i barki. Uz blagoslov svećenika, u more bi bacao prsten. Bio je to simboličan obred vjenčanja Presvijetle Mletačke Republike s morem iznad kojeg se Venecija uzdigla, o čijoj je dobrostivosti ovisila i preko čijih […]

Bio je to pravi trijumf hrvatske kulture. I to glazbene. Prije dva tjedna, u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Na inicijativu Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu okupili su se mladi glazbenici iz… kako ono sada treba reći? A da. Iz Hrvatske i šire. Taj izraz u ovom slučaju obuhvaća studente visokoškolskih glazbenih ustanova iz Slovenije, Austrije […]

Alain Finkielkraut je čovjek kojem se vrijedi vraćati, slušati i čitati što govori, pogotovo kada se obraća izravno nama, Hrvatima, kao što je to veliki Francuz učinio u razgovoru kojim je prije tjedan dana počastio naše novine.

Nevjerojatna je sposobnost hrvatskih političara i javnosti da zamagle i zakompliciraju i najočitije stvari. Upravo to se događa sa slučajem sporne diplome gospodina Milijana Brkića, glavnog tajnika HDZ-a i navodnog kandidata za ministra branitelja.

Prošle je zime u zagrebačkom kazalištu Kerempuh pripremljen ring za verbalni okršaj između Tihomira Dujmovića i Igora Mandića. Polazeći od pretpostavke da ni o čemu pod suncem ne misle isto, od dvojice velikih lajavaca očekivao se boks. Jedna od najčešće spominjanih riječi bila je Jugoslavija.

Urša Raukar na neke je stvari malo osjetljivija nego ostali svijet. Zato u posljednjih dvadeset godina često među prvima svoje nezadovoljstvo iznosi na ulici. Uz to, Urša Raukar je i žena nešto slabijih živaca. To mi je sama rekla kada sam je pitao zašto je onog dana, kada je Zlatko Hasanbegović imenovan novim hrvatskim ministrom […]

Na sve ovo što se događa kod nas i u svijetu danas gledam svisoka. Doslovno. Glava mi je u oblacima dok letim iz Zagreba za London, a odatle za New York. O čemu god da razmišljate i pišete, u jednoj običnoj ljusci visoko iznad beskrajne i puste pučine Atlatnika pespektiva se nužno mijenja. Ponajprije perspektiva […]

Nije lako mozgu oduprijeti se vulgarnosti, banalnosti, lažljivosti, tuposti i gluposti što ga svakodnevno gnječe, ovih dana češće i žešće nego inače: kako odozgo, gdje se na brdu izazivaju problemi koji se onda beskonačnim vijećanjima ne rješavaju, tako odozdo, gdje se ulicom valja nahuškana rulja svetom vodom poškropljenih huškača.

Krajem 19. stoljeća Pasquale Bertolino zaplovio je iz svog rodnog Termolija preko Jadranskog mora i nadomak hrvatske obale doživio brodolom. Trgovačka kompanija poslala je brod da svoje pomorce vrati u Italiju. Ali, Pasquale se nikada neće vratiti u Termoli. Ljubav je bila brža. Oženio se Hrvaticom i nastanio u Omišu gdje će 1940. godine čitav […]

Žao mi je kolega novinara koji ovih dana satima dežuraju na cesti čekajući dolaske i odlaske, ulaske i izlaske, početke i završetke sastanaka, vijećanja i dogovaranja na kojima stari i novi izabranici hrvatskih birača kroje vlast i uzimaju nam mjeru.

Otkako traju dogovori i pregovori između Mosta i Domoljubne koalicije oko sastavljanja nove Vlade, nitko nije spomenuo kulturu. Niti smo do sada čuli da se ijedna strana otima za Ministarstvo kulture, niti se licitira imenima stručnjaka koja će mandataru Tihomiru Oreškoviću biti predloženi za taj resor. Da je drugačije, bilo bi to ugodno iznenađenje.

Bila je 1989. godina. Komunistički istočni blok se raspadao. Nezadovoljstvo ljudi i napetost rasli su i u Istočnoj Njemačkoj. Zahtijevajući promjene, demonstranti su se u Leipzigu okupljali na Trgu Karla Marxa, nekadašnjeg i današnjeg Augustusplatza, između Opere i Gewandhausa, slavne koncertne dvorane koja je dom istoimenom orkestru.

Bila je 1989. godina. Komunistički istočni blok se raspadao. Nezadovoljstvo ljudi i napetost rasli su i u Istočnoj Njemačkoj. Zahtijevajući promjene, demonstranti su se u Leipzigu okupljali na Trgu Karla Marxa, nekadašnjeg i današnjeg Augustusplatza, između Opere i Gewandhausa, slavne koncertne dvorane koja je dom istoimenom orkestru.

Kad bolje promislim, tu sam bajku čuo i doživio prije nego sam čuo za Ivicu i Maricu, Snjeguljicu, Trnoružicu i ostale bajke. Idealna je to priča za malu djecu. Pričala se svake zime. Ma, nije to bila samo priča. Bilo je to čitavo kazalište. Mali kućni lutkarski teatar, kao stvoren da u njemu sudjeluju upravo […]

Kad bolje promislim, tu sam bajku čuo i doživio prije nego sam čuo za Ivicu i Maricu, Snjeguljicu, Trnoružicu i ostale bajke. Idealna je to priča za malu djecu. Pričala se svake zime. Ma, nije to bila samo priča. Bilo je to čitavo kazalište. Mali kućni lutkarski teatar, kao stvoren da u njemu sudjeluju upravo […]

U trenutku kada je veći dio svijeta opet uvučen u žestoku raspravu o ravnoteži sigurnosti i slobode, Kancelarka postavlja velike zahtjeve pred njemački narod, a preko njihovog primjera također i pred nas ostale. Da iskazujemo dobrodošlicu. Da se ne bojimo. Da vjerujemo kako velike civilizacije grade mostove, a ne zidove, i da se ratovi dobivaju […]

U trenutku kada je veći dio svijeta opet uvučen u žestoku raspravu o ravnoteži sigurnosti i slobode, Kancelarka postavlja velike zahtjeve pred njemački narod, a preko njihovog primjera također i pred nas ostale. Da iskazujemo dobrodošlicu. Da se ne bojimo. Da vjerujemo kako velike civilizacije grade mostove, a ne zidove, i da se ratovi dobivaju […]

Prije deset dana u zagrebačkoj su se zračnoj luci susrela dva orkestra. Tamburaški orkestar HRT-a letio je na turneju u SAD, a Zagrebačka filharmonija, i ja s njom, u Oman. Poželjeli su jedni drugima sretan put, ali poneki je tamburaš ipak izrazio blagu zabrinutost za filharmoničare što u ova vremena lete baš u arapski svijet.

Na posljednji teroristički napad u Parizu reagirao je i Charlie Hebdo, satirički časopis čiji su ljudi bili meta i žrtve siječanjskog pokolja u francuskoj prijestolnici. Sada su objavili karikaturu Francuza koji se protiv terorizma bori šampanjcem. Držeći u jednoj ruci bocu, a u drugoj čašu, on pleše dok pjenušac iz njegova tijela curi kroz rupe […]

U prva dva desetljeća 19. stoljeća Europom su harali ratovi. Sila je krenula iz Francuske, u ime bratstva, jednakosti i slobode. Ime joj je bilo Napoleon koji je naumio, današnjim jezikom rečeno, svijetu donijeti demokraciju. Cijena u ljudskim životima bila je strašna, čak i prema kriterijima genocidnog 20. stoljeća. Procjene povjesničara kreću se od tri […]

U utorak Njemačka je stajala mirno. Ne na ukočen vojnički način, nego pognute glave, s velikim poštovanjem. U utorak, 10. studenog 2015. godine, umro je Helmut Schmidt. Nije, naravno, stala čitava Njemačka, užurbana, zaposlena, uskomešana, zabrinuta, prepuna izbjeglica i stranaca. Nisu se oglasile sirene koje prekidaju dan, zaustavljaju život i naređuju minutu šutnje.

U utorak Njemačka je stajala mirno. Ne na ukočen vojnički način, nego pognute glave, s velikim poštovanjem. U utorak, 10. studenog 2015. godine, umro je Helmut Schmidt. Nije, naravno, stala čitava Njemačka, užurbana, zaposlena, uskomešana, zabrinuta, prepuna izbjeglica i stranaca. Nisu se oglasile sirene koje prekidaju dan, zaustavljaju život i naređuju minutu šutnje. Ali, ona […]

Na početku drugog čina Verdijeve opere Sicilijanske večernje u svoju se domovinu, Siciliju, okupiranu od Francuza, iz progonstva vraća liječnik Jean de Procida. Opera je na francuskom jer Verdi ju je, prema libretu francuskog dramatičara Eugenea Scribea, skladao za parišku pozornicu. Zato likovi imaju francuska imena, pa tako i Jean de Procida, u povijesnoj stvarnosti […]

Na početku drugog čina Verdijeve opere Sicilijanske večernje u svoju se domovinu, Siciliju, okupiranu od Francuza, iz progonstva vraća liječnik Jean de Procida. Opera je na francuskom jer Verdi ju je, prema libretu francuskog dramatičara Eugčnea Scribea, skladao za parišku pozornicu. Zato likovi imaju francuska imena, pa tako i Jean de Procida, u povijesnoj stvarnosti […]

Rigonce. Mjestašce u Sloveniji, uz granicu s Hrvatskom. Nismo znali za njega sve dok se prošlog tjedna nije našlo na putu tisućama ljudi s istoka, koje zovemo izbjeglicama i migrantima. Do njega su stigli preko malog mosta, a neki, izgubljeni usred noći i panike, kroz hladnu vodu rijeke Sutle.

Mjesec listopad prošao je u znaku Chopina, najvećeg na svijetu natjecanja za pijaniste u dobi od 17 do 30 godina koje se svakih pet godina, dakle rjeđe nego Olimpijske igre, održava u Varšavi. Naravno, ne odnosi se to na Hrvatsku koja je zaokupljena predizbornom kampanjom kroz koju se prelama sve, pa i rijeke ljudi koje […]

Nebo se oblacima nježno prislonilo na mirogojske brežuljke maglovito prigušujući plamen jeseni u krošnjama. Kiša je čas nečujno sipila, a čas pljuskom spuštala šušteću zavjesu nad riječi i glazbu kojom smo se oproštali od Saše Britvića.

Poljski pisac Tadeusz Borowski bio je nepoznat čitateljima knjiga na hrvatskom jeziku, sve dok izdavačka kuća VBZ nedavno nije objavila zbirku njegovih odabranih priča pod naslovom “Kod nas u Auschwitzu”. Knjiga je izašla u okviru niza “Europom u 30 knjiga” koji nam donosi po jedno djelo autora iz trideset europskih zemalja, u prijevodu Ivane Vidović […]

Stephen Roe je oksfordski doktor muzikologije. Ravno sa studija otišao je u Sotheby’s. Tridesetpet godina u toj velikoj aukcijskoj kući bio je šef odjela za vrijedne knjige i rukopise i postao jedan od najpoznatijih stručnjaka, tragača, pronalazača, procjenitelja i prodavača skupocjenih muzikalija i memorabilija.

Kad je u pitanju pružanje pomoći ljudima u potrebi, Sveto pismo ne ostavlja prostor za različita tumačenja: “Ako se stranac nastani u vašoj zemlji, nemojte ga ugnjetavati. Stranac koji s vama boravi neka vam bude kao sunarodnjak; ljubi ga kao sebe samoga. Ta i vi ste bili stranci u zemlji egipatskoj. Ja sam Gospodin Bog […]

Dvoje glumaca gotovo sat i pol sjede svaki na svom biciklu, okreću pedale i razgovaraju. Jenny König i Christoph Gawenda sjajni su glumci. Sjajni na onaj jedini način koji glumu čini sjajnom. Na način da gledatelji zaborave da gledaju glumce.

Potpuno razumijem zbunjenost i dezorijentiranost koju u svojim istupima i komentarima iskazuju mnogi samoopredijeljeni pripadnici hrvatske desnice. Konzervativci, nacionalisti, katolici katoličkiji od pape, a da ne govorimo o onima koji bez pardona zaslužuju etiketu filoustaškog klerofašizma.

Kao u nekim vremenima guba, kolera i kuga, tako današnjim opismenjenim i umreženim svijetom haraju glupost, sebičnost i mržnja. Raspamećena i obesmišljena slova, riječi koje rasturaju bijedne ostatke razuma, prostačke i bešćutne rečenice uskovitlane bezumnim strahom i bijesom, sve to poput uraganske pješčane oluje nezaustavljivo bijesni prijeteći da jalovom prašinom zaspe i zatre ovu krhku […]