autograf.hr

Nicholas Thomas Wright, IZNENAĐENI NADOM, Školska knjiga, Zagreb, 2024. Najčitanije djelo jednog od najpoznatijih bibličara danas, N. T. Wrighta – Surprised by Hope – IZNENAĐENI NADOM – konačno na policama knjižara Školske knjige. Cijena, 18 eura. Ovo djelo dovodi u ravnotežu izazove svakidašnjice i našeg iščekivanja ”Božjeg kraljevstva” koje ”dolazi ‘na zemlju kao što je […]

U Željezničkoj radionici Vaso Miskin Crni pedesetih je godina radio čovjek kojeg su zvali Crveni Štef. Nijemac, tridesetih se pojavio u Sarajevu, na glasu kao najbolji bravar u Radionici, ali bolesni lažljivac. Nitko nije mogao razabrati što je u njegovim pričama plod minhauzenovske mašte, a što mu se stvarno u životu dogodilo. Jer nešto se […]

15. festival Zagreb, grad poezije, 11. i 12. studenoga 2024. Ponedjeljak, 11. studenoga 2024. u 18 satiRestoran Vinodol, prva točka MagistraleUlica Nikole Tesle 17 (Tina Ujevića 17) Sudjeluju: Ksenija Prohaska, Sara Stanić, Sara Renar, Goran Grgić, Antonija Stanišić Šperanda, Nikša Marinović, Iva Visković, Vesna Tominac Matačić, Nina Romić, Jelena Galić, Dimitrije Simović, Irena Šekez Sestrić, […]

Tomislav Tomašević u informativnim emisijama HRT-a obrazlaže odluke o povećanju kazne za nepropisno parkiranje i poskupljenju pauka, koji odvozi nepropisno parkirana vozila. U njegovom glasu osjeća se nešto od onog sladostrasnog gnjeva hadezeovskog vladaoca kada govori o borbi protiv nepočinstava i zlodjela Srba, migranata, ateista ili homoseksualaca. I jedno, i drugo je, naime, stvar ideologije […]

Poštovana obitelji muftije Ševka efendije Omerbašića, Poštovani prijatelji i poštovatelji našeg muftije, Kako je jednom rečeno, muftija Ševko efendija Omerbašić bio je čovjek islama, ali i čovjek koji je ”prerastao okvire imamskog staleža i postao ovdje u Zagrebu i među muslimanima i među nemuslimanima simbol”. Bio je simbol vjere, poštenja i ljubavi prema svakom čovjeku, […]

Tu je upečatljivu i često viđanu sliku snimio novinski fotograf Damjan Tadić. Na njoj Milan Bandić, zaobilazeći lokve, korača kaljavom, neasfaltiranom stazom Kozari boka. U jeftinom odijelu i s namrtvo razgaženim cipelama, on upravo osvaja Zagreb, i započinje dugu personalnu vladavinu, za koje će se promijeniti sve. Prvi je ljevičarski, socijaldemokratski gradonačelnik Zagreba, kojemu ništa […]

Dok se nekim poslom, ili iz puste znatiželje, vozim po centru Zagreba, ili dok pješačim uz oronule, napuštene i polurazrušene palače donjega grada, osupne me taj tipično balkanski i orijentalni nesklad između javnog i privatnog. Pločnici su, naime, razrovani i uništeni, kolovoz je kao u Tetovu i Podujevu, iz napuštenih haustora vonj mačje mokraće miješa […]

Ovu kolumnu pišem uz prvu jutarnju kavu na sam dan održavanja prosvjeda u Zagrebu, u organizaciji Hrvatskog novinarskog društva, a povodom planirane izmjene Kaznenog zakona čime bi se uvelo novo kazneno djelo neovlaštenog otkrivanja sadržaja izvidne ili dokazne radnje. Vlada je u utorak, dan prije održavanja prosvjeda, aterirala davši obećanje kako nema kaznenog djela ako […]

Tog sam jutra, 27. prosinca, pregledavajući Facebook novosti na zidu moje dobre znanice još iz vremena aktivnog bavljenja politikom, Ivane, ugledala tekst: Tko god je bio danas za dezinfekciju na 4. katu hostela Arena je idiot! Budili su nas kličući: ”Potreees!! Potreees!!!” Pa da, ona je s kćerkom još uvijek u hostelu Arena i nakon […]

Ono što pojedinim domaćim muzičkim pedagozima nije polazilo desetljećima za rukom u besplodnim pokušajima da se predivnom instrumentu harmonici ”da pomilovanje” u hrvatskom izvođačkom i slušačkom okruženju, pošlo je za rukom, točnije za harmonikom, Elvisu Staniću, vrhunskom muzičaru i jednako tako vrhunskom team play makeru, u ponedjeljak, nastupom u Zagrebu u Centru za kulturu Travno.

”Mojem unuku Oliveru koji obožava bakine priče.” Tako počinje nova knjiga velike Snježane Banović u vidu posvete voljenom unuku. Iako mnogi tako danas ne misle naš prestoni grad Zagreb ipak je nekada bio mnogo više od glavnog grada centralizovane i neefikasne birokratije, te nije bio ovako musav i zapušten, nabudžen atributima neukusa i vrištećeg kiča, […]

”Odakle si lijepa djevojko. Ko ti rodi oko plavetno. Ko ti dade kosu zlaćanu. Ko te stvori tako vatrenu. Ko ti dade kosu zlaćanu. Ko te stvori tako vatrenu.” Našu licemernu naciju u nestajanju frapirao je fenomen koji se aktivno negira, od koga se radi udaljavanje i gnušanje, a vezan je za slušanje i pevušenje […]

Kada je u travnju i svibnju neprijatelj opsadio grad, preuzevši od JNA sve dominantne kote po okolnim planinskim vrhovima, i zauzevši neke kvartove u blizini njegova središta, spontano se mijenjala regulacija prometa, same od sebe formirale su se nove pješačke zone, promet pješaka, bicikala i automobila potekao je tamo gdje ga ranije nije bilo. Neprijatelj […]

Prema proceni Fonda Ujedinjenih nacija za decu (UNICEF) oko 100.000 dece u Maroku pogođeno je snažnim zemljotresom koji je u noći 8. septembra zadesio ovu zemlju. ”Iako UNICEF još ne zna tačan broj ubijene i povređene dece, poslednje procene iz 2022. godine pokazuju da deca predstavljaju gotovo trećinu stanovništva u Maroku”, navodi se u saopštenju.

Dostavljače hrane i njihove čudne četvrtaste ruksake – čuvare temperature onoga što se u njih stavi – počeo sam primjećivati kratko prije nego što će naići epidemija koronavirusa. Tada su to bili domaći mladići u dvadesetim i ranim tridesetim, te poneki stariji. Naokolo su jurili na biciklima i mopedima, po pločniku, biciklističkoj stazi i kolovozu, […]

Posao kojim se bavim, svejedno je pišem li za novine ili za knjige, pišem li fakciju ili fikciju, zapravo bi se mogao nazvati poslom osmatranja, izviđanja, imaginiranja. I korisno je mijenjati perspektive i očišta, biti malo ovamo, malo onamo. Tako sam se ovih dana zatekao Puli. A u srijedu popodne u Trstu, na tršćanskoj rivi.

Nakon kraće i teške bolesti umro je Inoslav Bešker, rimski dopisnik Jutarnjeg lista, ponajbolji hrvatski novinar (enciklopedijskog znanja) i odličan vatikanist. Iako je rođen u Zagrebu, 30. siječnja 1950. godine, smatrao se i držao se Splićaninom. Bio je čudo od djeteta, preskakao razrede, maturirao na splitskoj Klasičnoj gimnaziji sa 16 godina, upisao studij u Zagrebu. […]

Alla je stigla u Zagreb i vlada blaga pomutnja. Tu je po akademskim, predavačkim poslovima – šifra Erasmus! – smještena je u rezidenciju Hrvatskoga PEN- centra, i oko nje se u koncentričnim krugovima, koji se, naravno, međusobno ne dodiruju ni u beskraju Svemira, okupljaju hrvatski pisci, profesori književnosti i prevoditelji, njezini prijatelji, poznanici ili oni […]

Papa Franjo nije mogao, jednostavno nije mogao prijeći preko toga. Zaključno, u drugom pismo patrijarh Irinej pozdravlja prijedlog osnivanja komisije, moli da njen rad bude obogaćen i objektiviziran doprinosom i trećih, međunarodnih stručnjaka, obavještava papu Franju da je o cijeloj stvari Sveti sinod pisao drugim autokefalnim crkvama moleći da duhovni doprinos cijelom procesu, jer kao […]

Ovo je izvještaj o umorstvu jedne zagrebačke kuće. Zvala se Villa Peroš, sljedeće bi godine navršila 120. rođendan (premda je, možda, i koju godinu starija). Za kuću to nije mnogo, ali Villa Peroš bila je lijep i skladan primjerak secesijske arhitekture, važan za već odavno narušenu cjelinu Ribnjaka. U Zagrebu koji nije ni Beč, ni […]

Šetnja Istrom ovoga puta je gotovo utopijska, homerska, za me, nešto kao povratak Odiseja na Itaku. Istra kao Obećana zemlja, nakon briselskog plana ogromnih ulaganja u ”evropeizaciju” ovdašnje prometne mreže.

Javio se nedavno jedan naš ćelavi neonacist kratkim video snimkama na internetu i svi su se zgrozili kako je taj u Zagrebu zaustavljao tamnopute dostavljače hrane iz Indije i Nepala, nazivao ih Untermenschima, što će reći podljudima, i govorio kako nisu dobrodošli u Hrvatskoj.

Ovih dana Zagreb i Hrvatska obilježavaju na dostojan, dostojanstven način, jednu značajnu obljetnicu, istina, tragičnu i tužnu – stotinu godina od smrti, preranog odlaska, u 38-oj godini života, velike hrvatske kompozitorice Dore Pejačević. Svjedoci smo, ovih dana, značajnog i šireg osvještavanja činjenice življenja i djelovanja ove umjetnice u našim sredinama.

Novi Zagreb od Zagreba razlikuje se po tome što je novozagrebačka povijest još uvijek kraća od očekivanoga čovjekovog životnog vijeka. Tako tu žive dame i gospoda koja živo pamte vrijeme nastanka ovoga grada. Pamte kako su kopani duboki temelji Jelinekovih tornjeva, pamte melioraciju bara i močvara, izgradnju limenki koja je podsjećala na slaganje lego kockica, […]

Proljeće je 1945. godine. Amerikanci i Britanci ulaze u nacističku Njemačku sa zapada, dok sovjetska armija napreduje s istoka. Tih dana američki general Eisenhower, vrhovni komandant savezničkih snaga u Europi, te američki generali Bradley i Patton, obilaze Ohrdruf, jedan od prvih oslobođenih koncentracijskih logora.

Kad je u svibnju hiljadu devetsto osamdesete umro drug Tito, u Jugoslaviji je, bogzna otkud i kako, valjda po partijskoj direktivi, došao običaj saditi nekakva stabla ili grmlje. Uz travnjake oko općinskih zgrada nicali su kestenovi, kod bolnica drvoredi platana, u parkovima oko domova umirovljenika cvale su magnolije, pored škola uz more rasle su masline, […]

Zagrebačka kriza s (možda nezakonitim) štrajkom radnika Čistoće, izvukla je na površinu ideju gradske vlasti da u nemogućnosti udovoljavanja zahtjevima radnika preostaje pribjeći uvozu radne snage iz inozemstva ili agencijskom zapošljavanju. Ta je tema u Hrvatskoj aktualna i s obzirom na nedostatak radne snage, a nedostaje ih među ostalima i u djelatnosti čistoće.

Rijetko viđam Dragu Mlinarca, ali kad god ga sretnem ushiti me svojom čudesnom karizmom. Za njega je vrijeme stalo u pet poslije podne prije 30 godina i on, osunčan tim magičnim popodnevnim svjetlom, provodi vrijeme kroz svoje sklopljene vjeđe i igra se svojim notnim crno-bijelim tipkama kao sjenama dana i noći…

Arsene moj, sjećam se živo našeg prvog susreta 12. studenoga 1975. u gostionici Blato. Sudjelovali smo u programu ”Sjećanje na Tina” u povodu Ujevićeve 20. godišnjice smrti. Odmah smo sklopili pobratimstvo po Tinu.

Rođena sam, odrasla, školovala se, ljubila, udala, rodila, zaposlila, u državi koja se zvala Jugoslavija. Nije bilo sjajno, nije bilo bajno, bilo je svakojako. Ali sirotinja je imala šansu. Gradile su se tvornice, koje su danas u tuđem vlasništvu, obrtnici, odvjetnici i umirovljeni liječnici su imali pravo na privatni rad.

Od petka 2. do nedjelje 4. prosinca u Osijeku je svečano obilježena 50. godišnjica trajanja sustavnog evanđeoskog teološkog obrazovanja, u sjedištu Visokog evanđeoskog teološkog učilišta koji se, u doba kada sam tamo magistrirao, još zvao (a tako ga svi mi alumni i zovemo) Evanđeoski teološki fakultet (ili ETF).

Mali je broj ljudi koji metafizičko osjećaju, a još je manji broj onih koji potiskuju svoje općeprihvaćeno društveno mjesto, prepuštajući se melankoliji i tjeskobi metafizičkog. Upetljani, uronjeni u kolotečinu života, u svakodnevnicu neprekidnih, intenzivnih ”poduhvata”, fokusirani prema vlastitoj samopromociji, ne primjećujemo da se naš svijet preobražava u jedno strašno mjesto gdje su ljudski odnosi dovedeni […]

Od prvih dana studenog istočnim se kvartovima Novog Zagreba, Zapruđem, Utrinama i Travnom, širi osebujan smrad, u čijem kompleksnom bukeu, koji za osnovu ima vonj kakve svinjogojske farme na istoku Poljske godine 1942. i 1943, razabiru se note benzena, septičke jame podno koševskog leprozorija, čudovišnog urbanog siromaštva, neuspjele tranzicije i smrti.

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog spriječenosti autora). Prvi put sam u Zagreb došao godine 1966. Stigao sam na prijemni ispit na Akademiju dramskih umjetnosti.

Prošlo je gotovo dvadeset godina od zagrebačkog kadrovskog kratkotrajnog ”čuda”. Jedan je čovjek s Harvarda, naš student, tada već međunarodno prepoznatljiv, prihvatio radno mjesto u Zagrebu. Postao je šef Neurologije. Već sam o tome pisao u Autografu.

U životu svakoga grada, i sa svakim gradom, postoje oni momenti kad se njegovo lice mijenja i preobražava, kad polako nestaju oni toponimi koji su nas vezivali za mladost, drage ljude i nadahnjujuće razgovore. Kako bivamo stariji, tako se neminovno susrećemo, ne samo s promijenjenim vizurama, nego i s odlaskom ljudi s kojima smo se […]

Nevladivost, neupravljivost. Treccani tumaču taj pojam: Ingovernabilità di una popolazione, di un paese, di un movimento di protesta, o di un veicolo… Silvije, pak, Tomašević ističe kako je on autor kovanice ”referendumizam”, te će reći: ”I hrvatska vlada se plaši ‘referendumizma’… ali ni oporba nije drukčija… Talijani bi kazali: siamo messi male…”.

Posljednjih tjedana u Zagrebu je među građanima opet nastala podjela. Po uzoru koji je već poznat, kao, primjerice, odnos pobornika i protivnika cijepljenja, sada se javio i sukob na relaciji pobornika i protivnika uvođenja plavih vrećica za razvrstavanje i odvoz otpada.

U našoj centralizovanoj, ali opet administrativno izmrvljenoj Domovini busamo se u grudi kako smo ”veliki” vernici, inače statistika kaže da smo među najdebljima u Evropskoj uniji, te da nam je vera u Boga visoko u moralnoj nomenklaturi. Tako je nekako u teoriji, to je ono kada nas kamere snime kako se pogrešno krstimo, dok je […]

I ove godine, bivšu prijestolnicu kulture, pohodio je No Borders Orchestra, koji vodi dirigent Premil Petrović. Sjajan ansambl profesionalnih, mladih glazbenika, spreman na svaku vrstu umjetničkog izazova, ove je godine izveo program pod naslovom ”Prihvaćanje ranjivosti / Embracing Vulnerability”, što je ujedno i moto pod kojim je krenula čitava turneja s nastupima u Podgorici, Sarajevu, […]

Moja prva i najvažnija zagrebačka adresa je bila Kukuljevićeva 23, podstanarska garsonijera u potkrovlju, stan za služinčad u jednoj staroj i zapuštenoj zgradi s početka dvadesetog stoljeća. Siva peterokatnica malo iznad Iličkog trga, u vječnoj memljivoj hladovini podno Zelengaja, s nekim pomalo tijesnim ulazom, haustorom i stubištem koji me, ovako u sjećanju, podsjećaju na kakvu […]

Banija (ni)je naša kuća. Sada kada smo preživeli nacionalnu histeriju oko, ruku na srce, lepog mosta koji nas nakon više od 300 godina ponovo spaja (ovo aludira da smo vekovima bili razdvojeni) možemo da nastavimo da se aktivno ne bavimo raseljenim ljudima sa Banije, i onima u Zagrebu, koji i dalje nemaju svoje domove.

Vjerojatno nema zagrebačkog starosjedioca, a isto tako i novopridošlog stanovnika ili putnika namjernika koji danas ne uživa u pogledu na Splavnicu i tržnicu Dolac s Bartulićevom kućom (Dolac 1), zgradom Tržnog nadzorništva (Dolac 2) i prekrasnim baroknim zvonikom crkve sv. Marije u pozadini, na zapadnoj strani.

Probijanje zvučnog zida zvuči kao miniranje krčme u vlasništvu kakvog pripadnika nepoželjne nacionalne manjine. Zvuči kao dizanje partizanskog spomenika u zrak. Ali ni jedan ni drugi zvučni fenomen nije mi bio poznat u vrijeme kada je negdje nad mojom glavom neki rauber s vojnom pilotskom dozvolom prvi put probio zvučni zid. Zbilo se to oko […]

Čini mi se da se toga prvi dosjetio McDonald’s, omogućivši proslave dječjih rođendana, uz animatore, u svojim ”separeima”. Teenageri već generacijama izlaze s društvom za svoje rođendane, ali su djeca mlađeg uzrasta dugo ostala pri kućnim proslavama.

Evo su tri decenije i godinu dana kako se u našoj maloj sredini, u struci muzeja i baštine, pojavila inovacija koja, uporno, dobrim argumentima, traje sve od tada. Riječ je o multidisciplinarnoj, autorskoj grupi koja je smislila jeftin i efektan način ”oživljavanja” baštine: muzej izvan muzeja, muzej kao teritorij, muzej kao životni ambijent – ”Zagreb […]

Hajde da sad pokušamo, nakon što je od događaja u subotu 21. svibnja prošlo neko vrijeme, izložiti njihovu kronologiju. Ali da govorimo samo o onome što je prosječnom televizijskom gledatelju, novinskom čitatelju i web-surferu moralo biti očigledno. Prvo što moramo uočiti jest da su prešućeni događaji s utakmice.

U subotu (14.5. op. A.) je bilo sto godina od rođenja Franje Tuđmana. Da je živ, Andrej Plenković i društvo bi mu za okrugli, troznamenkasti rođendan vjerojatno napravili veliku zabavu. Odveli bi ga u fini restoran na ručak, vjerojatno u kolicima. Na pjegavu ćelu sa samo još pokojom vlasi, žalosnim ostacima nekad raskošne sijede grive, […]

Premda dobar dio godine proživim pri vrhu jednoga od onih Jelinekovih tornjeva u Zapruđu, jedva da sam u ovih dvadesetak godina dva-tri puta prošetao do Hrelića. Čudno je to, jer volim ovakva mjesta, vašarišta, buvlje pijace, trgovine na otvorenom, te ad hoc stvorene prostore ljudske društvenosti i nekoga prvobitnog, anarhičnog poduzetništva, gdje svaka stvar košta […]

Živjeti u jednom gradu od rođenja, znači pratiti sve njegove mijene, ne samo one urbanističke, već prije svega one mijene značenjskih toponima, koje se ogledaju u dijalogu koji grad kao otvorena struktura vodi sa svojim stanovnicima, koji krećući se svakodnevno njegovim ulicama i trgovima idući na posao, u kupnju, susrećući se s prijateljima, zadovoljavajući svoje […]

Mira Furlan, ”Voli me više od svega na svijetu”, Faktura, Zagreb, 2021. Dugo sam odgađala čitanje autobiografske knjige Mire Furlan ”Voli me više od svega na svijetu”. Odbijala me medijska halabuka koja se digla oko nekoliko stranica knjige, a koja je uglavnom uspješno anulirala čitav jedan buran umjetnički život opisan na 600-tinjak stranica ove zanimljive […]

Gostovanju Berlinske filharmonije prethodio je, kako to već u nas biva, trijumf nelagode. Na jednoj vrlo zanimljivoj fejsbučnoj platformi, u grupi “Zagreb – kakav je nekada bio”, gdje digitalni entuzijasti objavljuju fotografije, snimke, dokumente iz prošlosti glavnoga grada, davne i nedavne, i čine to uglavnom bez ideoloških primisli i ispada tako karakterističnih za društvene mreže, […]

U televizijskoj emisiji možemaški aktivist i zamjenik gradonačelnika Luka Korlaet objašnjava publici švicarski model selekcije i odvoza smeća. Premda Zagreb nije u Švicarskoj, taj učeni i pristojni biciklist veli da su zaključili kako je to najbolje za nas. Do sad je, kaže, prosječno domaćinstvo odvoz smeća plaćalo pedeset kuna mjesečno. Kada švicarski model proradi, bit […]

Polovicom prosinca, netom što je moja Kristina stigla iz Londona u kojem živi proteklih godina, sjele smo u auto i uputile se u Đurđevac, na obljetničku 50/70 (50 godina književnog stvaralaštva i 70 godina života) izložbu moje prijateljice, ”kompanjonke”, kako ona to voli reći, Božice Jelušić.

Ovih se dana navršilo dvadeset osam godina od tragičnog događaja – rušenja Starog mosta u Mostaru. Tada mi niko nije mogao reći usred Sarajeva pod opsadom, ali poslije rata mnogo puta sam čuo da su svi koji su ga ikada vidjeli, a tada živjeli širom svijeta, plakali kao da im je umro najrođeniji rod. Stari […]

Postoje ljudi koji od svojega života načine prizor, čak cijelu priredbu. Ima među njima i takvih u čijem ti je društvu neugodno biti, jer se njihovu postignuću zbog vlastitog neznanja ili taštine uvijek nedovoljno diviš, ili te, pak, njihovo postignuće oslovljava u onome za što smatraš da bi i sâm mogao postati – kada bi […]

Sjetih se ovih dana kako je bivši glavni urednik Glasa Koncila Ivan Miklenić svojedobno okolo širio priču da sam ja nikakav novinar, da ne znam pisati i slično. Tada se, nakon te njegove ”ocjene” moje malenkosti dogodilo da sam dvije godine za redom dobio godišnju nagradu Hrvatskog novinarskog društva u kategoriji vijest/izvještaj.

Posljednjeg tjedna listopada, skoro već dvadeset godina, putujem u Beograd. U početku sam, po vlastitom zadovoljstvu, osluškujući duhove predaka u kloparaju kotača, putovao željeznicom. Ali vlak do Beograda išao je nepodnošljivo sporo, a onda sve sporije i sporije, pa sam krenuo ići autom.

Ma divota jedna, Prešern u Zagrebu, a Gaj u Ljubljani, dva predsjednika u jednom danu u Ljubljani pa u Zagrebu… pa Pahor i Matarella u Goriziji i Novoj Gorici, pa Milanović u Rimu. Znači li to se stvaraju uvjeti za ideje koje je 1848. iznosio Šibenčanin Niccolo Tommaseo – ”federacija slobodnih jadranskih republika”? Eh, barem […]

Sredinom mjeseca, od 12. do 16. listopada, održavao se u Zagrebu deseti, jubilarni festival ”Ja BiH… Pet dana Sarajeva u Zagrebu”, kojega organizira Udruženje za promociju kulture i umjetnosti ”Ja bih”, u suradnji s Hrvatskim kulturnim društvom Napredak, Napretkovim kulturnim centrom, Bošnjačkom nacionalnom zajednicom Grada Zagreba, te Gradom Sarajevom i Gradom Zagrebom. Svake godine – […]

Nedavno, vozeći se autoputom Zagreb – Rijeka, zaustavljam se na sat – dva u Karlovcu, u nakani da ondje popijem kavu i prošećem prelijepom karlovačkom Promenadom.

Stvari mogu biti bezazlene. Recimo: Saša Kosanović na fejsu objavi onaj već sada čuveni filmić s YouTubea gdje sinjski alkari 1989. pjevaju Titu i Jugoslaviji pa se onda javi novinar Ilija Jandrić s N1, na široko poznat kao vodeći hrvatski ekspert za Euroviziju, koji kaže: ”Ovaj u bijeloj košulji je ok, kao Porfirije u Americi: […]

Gradska vlast u postpotresnom, ali i postsocijalističkom Zagrebu promijenila se nakon dvadeset godina. Golema gradska administracija, loši i koruptivni modeli i manjak u gradskoj blagajni tek su dio dubioza s kojima se novi gradski upravitelji trebaju nositi dugoročno i iznaći nove poslovne, a sukladno svojoj političkoj agendi i održive modele razvoja grada.

U ovo ljetno vrijeme obično se spremam na odlazak iz Zagreba, redovito zasićena ponavljanjem teških tema oko odnosa države prema antifašizmu i reviziji povijesti; o onome o čemu se u javnosti govori i posebno o onome što se prešućuje, ili o čemu se neiskreno i cinično određuje, temama ratova i pomirenja, pravde i krivde, očekivanja…

”Pješake treba voljeti”, prva je rečenica romana ”Zlatno tele” Iljfa i Petrova. Povijest nam pokazuje da se ta ljubav s vremenom smanjivala sve do današnjih dana kada u prenapučenim gradskim centrima umjesto o ljubavi možemo govoriti o netrpeljivosti automobilista, romobilista i biciklista prema pješacima i pješaka prema njima.

Da je 1991. godine, kada smo odlučili jednopartijski sustav zamijeniti demokratskim građanskim uređenjem društva, u sve hrvatske škole uveden obavezni nastavni predmet Građanski odgoj i obrazovanje, danas bi svi građani Hrvatske, u dobi od 12 do 40 godina, znali koja su im temeljna prava i obaveze, što je zapravo osnova demokracije, što je korupcija, što […]

Čovjek na biciklu drukčija je vizija hominizacije. Često se o biciklu danas govori kao o alternativi konvencionalnom prometu, napose u našim velikim i prometno zagušenim urbanim središtima, ali to je – iako ne posve promašeno i neopravdano – naprosto krivo.

Stariji Crnogorci još s užasom pamte jutro 15. travnja 1979. godine. U potresu snage sedam stupnjeva po Richteru srušeni su gradovi Ulcinj, Bar, Petrovac, Budva, Tivat, Kotor, Risan, Herceg Novi i oko dvjesto pedeset sela. Srušeni su hoteli uz obalu i pedeset tri zdravstvena objekta, petsto sedamdeset objekata socijalne i dječje zaštite, dvjesto četrdeset škola. […]

U Šibeniku je otvorena ”Kuća umjetnosti Arsen”. Mediji prenose uzbuđenje Šibenčana jer je grad dobio multifunkcionalni prostor, pogodan za glazbena i dramska događanja, filmove, pjesničke večeri…

Dovoljan je patrijarh Porfirije u svojstvu administratora zagrebačko-ljubljanske eparhije. Patrijarhu, na svu sreću, ne treba zeleno svetlo resornog ministra od kojeg zavisi da li nešto podržati, potpisati ili nekome čestitati.

Dok gledamo kako plešu kandidati i aktivisti grupacije Možemo! u Zagrebu i kako i o čemu govore, pak, dok promatramo ostale kandidate i njihove govore diljem zemlje ja bih bez straha od možebitnih negodovanja zaključio da ovo nije bio ”praznik demokracije” već smo prisustvovali karminama.

Tog sam nedjeljnog poslijepodneva, pomalo sjetnog zbog neba zakrivenog oblacima i gustog, teškog zraka koji sluti na kišu šetala savskim nasipom. Sretala sam ponekog rekreativca, šetače sa psima, jedan stariji par.

Pripremili smo vodič po Zagrebu kojim želimo olakšati upoznavanje nekih ključnih mjesta stradanja i otpora u Drugom svjetskom ratu. Sažeti opisi povezuju povijesna istraživanja, odabrane ulomke iz književnih djela, dnevnika i osobnih sjećanja.

Povodom 80-godišnjice od početka Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji organiziraju se tri spomen šetnje Zagrebom i predstavljanje vodiča “Zagreb u ratu, otporu, stvaralaštvu i pamćenju”       UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 […]

Ako želite postati gradonačelnikom Zagreba, grada šarolikog kulturnog spektra, ne mora vam se sviđati Balaševićeva muzika, ali biste u sadašnjem povijesnom trenutku jednostavno morali biti svjesni društvenog fenomena znanog kao Đorđe Balašević, njegova političkog, antiratnog, solidarnog i svakog drugog ljudskog rezona koji se tiče bratoubilačkog rata iz devedesetih.

Posljednja godina dana i pandemijsko vrijeme suspregnute društvenosti bilo je izazovno s više aspekata. Svatko se od nas, s tim izazovima nosio kako je znao, a ja mogu reći da sam izgradila čitav jedan svijet novih rituala i navika.

Iznenadna smrt Milana Bandića sklonila je njegovo lice s naših tv ekrana, a učinila da izrone druga lica koja su do njegove smrti bila u njegovoj sjeni.

Neka se Allah smiluje čovjeku koji je kad govori – govori ono što je dobro – pa bude nagrađen, ili se suzdrži od ružnih riječi – pa bude spašen. /Hadis 884 Za dvadesetak godina, koliko sam poznavao, s njim surađivao i prijateljski se družio, od Salima Šabića ružne riječi čuo nisam. A po onome što […]

Nisam oklijevao ni trenutka kada mi se krajem rujna 1991. ukazala prilika da se u Zagrebu ukrcam u auto sarajevske registracije i s troje slovenskih kolega pođem u Beograd. Tjerala me je znatiželja zbog koje sam i postao novinar: otići tamo kamo odavde više nitko nije odlazio, vidjeti svojim očima kako rat izgleda s druge […]

Lucinda Williams iz duše o čovjeku bez duše: YOU ARE A MAN WITHOUT TRUTH / A MAN OF GREED, A MAN OF HATE / A MAN OF ENVY AND DOUBT / YOU’RE A MAN WITHOUT A SOUL…

Bila jednom jedna pjesmica, koje sam se sjetila u utorak navečer (29. prosinca) dok sam gledala Dnevnik HTV-a , u kojem su se političari natjecali tko će više ”utješiti” postradale u potresu, obećavajući im pomoć iz Europe i svijeta.

Prvi put sam u Zagreb došao godine 1966. Stigao sam na prijemni ispit na Akademiju dramskih umjetnosti.

Tog sam poslijepodneva stajala na tramvajskoj stanici, promatrajući prolaznike s maskama kako zaobilaze dizalicu koja radnika podiže do krova ranjene zgrade, i kamion tik do nje, prepun šute i starih greda.

Dva je mjeseca od zagrebačkog potresa, a sve ti se gore stuži kad nekim poslom, ili po besposlici, obilaziš središte grada. Prvoga dana, onoga 22. ožujka, usred karantene, dok se još vjerovalo svim kriznim stožerima, grad te je, dok si ga oko podne prigledao, podsjetio na Sarajevo, sličnoga takvog podneva, 3. svibnja 1992, nakon granatiranja […]

Nakon mjesec dana izolacije, danas sam sjela na moj roza poni i prvi puta nakon potresa, odvezla se u centar, preko Adžijine do Kazališnog trga.

Dok kiša pada ravno u privremeno ili zauvijek iseljene zagrebačke stanove koji su u potresu ostali bez krovova i razmače sofe, parkete, bijele plišane zečeve u dječjim sobama, i obiteljske fotografije – jedna stvar je potpuno jasna. Bandićevu vlast potrebno je hitno razvlastiti kad je riječ o upravljanju ovom teškom krizom. Ta skupina ljudi ovo […]

Energija ovoga potresa, kažu, skupljala se pod zemljom cijelih sto i četrdeset godina. I onda je gruhnuo u nedjelju, 22. ožujka 2020, u šest sati i dvadeset četiri minute. Istresao nas je iz postelja, i razdijelio nam živote na prije i poslije potresa.

Upravo čitate meni najdraži tekst koji sam napisala posljednjih godinu dana! U vremenu kada su vijesti o opasnom virusu zasjenile kriminal i nepodopštine hrvatskih političara, kada su iz medija potpuno iščezle vijesti o izbjeglicama koje s istoka ”nadiru” preko hrvatskih granica, a iznad svega nas je potpuno prenerazio potres što je pogodio Zagreb i okolicu, […]

Svjetskim putnicima i istraživačima Englezima početkom 20. stoljeća gotovo je pomodno odredište, zahvaljujući novoizgrađenim željeznicama, postala balkanska ”divljina”. U prvom redu privlačila ih je Srbija, onda bi neke na povratku put nanio i u Bosnu i Hrvatsku. Istaknuto mjesto među njima zauzimaju dame iz visokog društva željne pustolovine. Poslije bi napisali knjigu o doživljajima i […]

Četvrt stoljeća nakon rata u kojem se na najgori način raspala Jugoslavija, na prostoru bivše države ne prestaje potpirivanje mržnje i nesnošljivosti. I dok mediji i političke struje ne propuštaju nijednu priliku da nas podsjete ”što su nam oni drugi radili”, neki ljudi na ovim istim prostorima, već dvadeset godina liječe ratne rane knjigom koja […]

Proces u kojemu se ljude preseljava kao da su mrtvi predmeti lišeni svoje volje i emocija naziva se humano preseljenje. Oni koji o tome odlučuju reći će da se to čini u skladu s najvišim interesima naroda.

Tri dana kasne, lijepe jeseni koja miriše na, kako bi rekao Cesarić, svježu naranču na grani, provela sam u Austriji. Pod granama divljeg kestena, čije lišće mijenjajući boju lelujavo pada pod noge šetačima, na promenadi uz Salzah, koja me neodoljivo podsjetila, po kestenima, klupama, ogradi i uličnim umjetnicima, na naš Štros.

Na stotine tisuća ljudi dolazi k nama, u zemlje spasa. A mi? Najbolji posao na Mediteranu danas su izbjeglice: konzlager mafija od svoje države i EU dobija 35 eura dnevno po glavi, potrošiš 10 eura, ostaje ti 25, dnevno, oko 700.000 esula lani i ove godine donosi solidan profit od 17 milijuna i 500 hiljada […]

Evo naslova s jednog od vodećih hrvatskih web portala, reći ćemo i kojeg, ali samo zato da ne bude da izmišljamo, premda smo svjesni da je isti naslov mogao izaći i na bilo kojem drugom web portalu – uz jedva jedan ili dva izuzetka, nezavisnih ili nacionalno-manjinskih medija.

U zadnje vrijeme pažnju javnosti uspijeva privući mlada Šveđanka Greta Thunberg kojoj je pošlo za rukom, na čemu joj zavide mnogi jer im to nije uspjelo, izmamiti na ulice u raznim dijelovima svijeta stotine svojih vršnjaka.

Dvije vijesti – sasvim različite u karakteru, ali obje vezane uz (kako bi rekla Elena Ferrante) ”moju genijalnu prijateljicu” – obradovale su me prošlog tjedna.

Prije dva tjedna vratila sam se u svoj rodni grad nakon mjesec dana izbivanja. U središtu svoga bića ja sam zavičajnik, duboko odana mjestima koja su me oblikovala, njihovim vizurama, mirisima koji su me budili, ljudima koji u njima žive i odnosima koje smo tijekom života stvarali.

U Rijeci je prošlog tjedna umro dirigent, zborovođa i skladatelj Dušan Prašelj. Desetljećima je bio riječka konstanta, najtvrđe uporište nastojanju da se primorski melos i čakavska riječ zadrže u upotrebi i dokaže da je autohtona, narodna pjesma ovog kraja jednako vrijedan segment svjetske glazbene baštine!

Drago Pilsel, ”Povratak Adolfa Pilsela”, VBZ, Zagreb, 11/2018. Ne tako davno pisao sam o odličnom dokumentarističkom romanu “Nestanak Josefa Mengelea” koji je napisao francuski književnik i novinar Olivier Guez, a objavila MeandarMedija. Riječ je o trilerskom i iznimno intrigantnom štivu koje i u literarnom smislu drži vodu, a pripovijeda o Mengeleovom dugogodišnjem uspješnom skrivanju po […]

Da odmah na početku teksta riješimo sve nedoumice: Željana Zovko zbog svog statusa i glorifikacije Herceg-Bosne, neće, za razliku od Elizabete Mađarević imati nikakvih problema, nigdje. Odgovor na pitanje zašto neće vrlo je jednostavan.

Mangus Carlsen imao je trinaest godina kada je odigrao prvu patriju šaha s Garijem Kasparovim. Tada već bivši svjetski prvak i živa legenda Kasparov malo je kasnio, bez riječi se rukovao s dječakom i crnim figurama počeo sigurno povlačiti poteze kao da je na rutinskom humanitarnom zadatku. Ali, kako se lijepo vidi na snimci, ubrzo […]

Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću i Srpsko narodno vijeće pozivaju na odavanje počasti pokojnoj Borki Pavićević, antiratnoj aktivistici, dramaturginji i direktorici Centra za kulturnu dekontaminaciju (CZKD), koje će se održati danas, srijeda, 10. srpnja u 19 sati u Novinarskom domu u Zagrebu, Perkovčeva 2.

Tijekom desetljeća novinarskog rada u kulturnoj rubrici Novog lista, pogotovo u vremenima kada je kulturni prilog ”Mediteran” na dvanaest stranica tjedno donosio zaista relevantne tekstove s područja umjetnosti, imala sam priliku upoznati mnoge umjetnike koji su na svom području djelovanja postigli ne samo zapažene rezultate već i svjetsku slavu. Među njima je bio i respektabilan […]

Svaki veliki projekt arhitektonske preobrazbe Zagreba u ovome stoljeću započinjao je zoološkim prispodobama. Najznamenitija je ona iz siječnja 2007, kada su prostori stare Vjesnikove tiskare i rodne kuće pjesnika Vladimira Vidrića, zajedno s unutarnjim dvorištima prema Gundulićevoj ulici, nazivani štakornjacima.

Senzacionalna vijest kako više nema Milana Bandića proširila se Hrvatskom, ali nije dobila ”breaking news” tretman.

Peter Kuzmič, ”Za bolji život i pravedniji svijet – Etika, politika, religija”, Synopsis, Zagreb-Sarajevo, 2018. Prof. dr. Peter Kuzmić, rektor Evanđeosko-teološkog fakulteta u Osijeku, jedan je od naših najznačajnijih i u svijetu najpoznatijih i najpriznatijih teologa, a to što pripada manjinskoj denominaciji reformacijske baštine (pentekostnoj zajednici) samo dodatno potvrđuje o kakvom se čovjeku vjere i […]

Po romanu Daše Drndić ”Leica format” u riječkom je kazalištu praizvedena istoimena predstava najavljena kao ”dijalog autorice s gradom”.

Jednog dana u svibnju 1945., točnije 10. svibnja rano ujutro, u Judenburg je, napustivši svoj ”voljeni hrvatski narod” u Zagrebu i na putu prema Austriji te izbjegavajući Ruse i Engleze, stigla mala grupa u bijegu. Nabasali su na moju baku Rozu i njenu kćer Bebu u dvorištu Pilselovih. Roza je odmah prepoznala čovjeka s naslovnih […]

Dana 5. jula 1941. godine u subotu u 2 sata u noći došli su u moj stan, Ilica broj 7/3, osam naoružanih ustaša s jednim svojim ustaškim oficirom. Naredili su meni, supruzi i sinu da odmah ustanemo iz kreveta i da se spremimo za pet minuta, nare­divši da uzmemo sa sobom samo sav novac i […]

Ovih dana na društvenim mrežama i uz pomoć medija više od pedeset tisuća ljudi podržalo je prosvjed  #spasime dajući mu tako legitimitet najmasovnijeg virtualnog otpora protiv nasilja u hrvatskoj povijesti.

Kao što znate, naša kolumnistica i novinarka specijalizirana za kulturne teme Svjetlana Hribar napravila je intervju s gospodinom Radom Šerbedžijom u kojem naš proslavljeni glumac obrazlaže motive, do tada nepoznate široj javnosti, koji su doveli do odlaska njega i njegove supruge Lenke Udovički sa studija glume koji su osnovali u Rijeci. Taj smo intervju objavili […]

(Opaska autorice i uredništva: Pošto je bez odjeka ostalo dodjeljivanje vrlo važne glumačke nagrade ”Mary Pickford” u Los Angelesu Radi Šerbedžiji, a s obzirom na činjenicu da su Lenka Udovički i Rade Šerbedžija napustili Studij glume kojeg su prije osam godina ustanovili na Sveučilištu u Rijeci, donosimo reakciju Rade Šerbedžije, to jest, njegov odgovor na […]

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog spriječenosti autora). Masovni egzodus stanovništva iz Hrvatske (ali i njezinih južnih susjeda iz bivše Jugoslavije) doista poprima višestruko zabrinjavajuće, po nekima čak i prijeteće razmjere po opstanak države.

Posljednji (dvo)broj ilustriranog časopisa za umjetnost i kulturu – 15 dana br. 5-6 – objavljen u 2018. godini posvećen je u cijelosti Predragu Luciću (Split, 1964.-2018.).

Dvije smrti novinara Novog lista dovele su u Rijeku brojne kolege iz metropole – prvi put bilo je to sredinom devedesetih kada je umro Veljko Vičević, a drugi put ovih dana na posljednji ispraćaj Miše Cvijanovića Cvije.

Deklaracija Hrvatskog narodnog sabora usvojena prošle subote u Mostaru, kojom je odbačena presuda Haškog suda protiv šestorice političkih i vojnih vođa nekadašnje ”HR Herceg Bosne” – a tom presudom je, između ostaloga, utvrđeno postojanje udruženog zločinačkog pothvata čiji je cilj bio odcjepljenje dijelova Bosne i Hercegovine i njihovo pripajanje Hrvatskoj

Ljubav prema suprugu Eugenu dovela je austrijsku povjesničarku i teologinju Annu Mariju Grünfelder u Zagreb prije gotovo pola stoljeća. Toliko dugo ta neumorna znanstvenica obogaćuje ovdašnji kulturni, znanstveni i društveni život, s vremenom fokusirajući svoj rad na stradanje Židova u Drugom svjetskom ratu. Povodom Međunarodnog dana sjećanja na žrtve Holokausta, Grünfelder za tportal komentira ovogodišnji […]

Zbog novih uvreda i laži na račun Budimira Lončara (čak i u Novome listu!), a u povodu odluke Milana Bandića da mu se dodijeli Medalja Grada Zagreba i to za ”izuzetna postignuća i značajan doprinos međunarodnoj suradnji Hrvatske i zemalja članica EU”, kao osoba kojoj je stalo do povijesne istine donosim kraći životopis Budimira Lončara […]

(Opaska uredništva: Činilo nam se potrebnim, sada kada je dosta oduševljenih glasova u povodu govora kardinala Josipa Bozanića ispred zagrebačke katedrale, a u povodu Dana sjećanja na Holokaust, podsjetiti na jedan možda već zaboravljen ali prevažan glas – onaj pokojnog Slavka Godsteina, i na otvoreno pismo koje je 29. rujna 2009. Goldstein poslao zagrebačkom nadbiskupu […]

Sredinom prošlog mjeseca zove me dragi prijatelj iz Splita – moj razredni kolega iz zadarske gimnazijske prošlosti. ”Kojim dobrom?”, pitam, jer čujemo se za rođendane, a ti nisu u prosincu. A on će:

(Opaska uredništva: Dana 12.1.2019. Udruga za vjersku slobodu u RH dodjelila je godišnje priznanje mitropolitu Porfirju Periću i o. isusovcu Tvrtku Barunu, voditelju regionalnog ogranka Isusovačke službe za izbjeglice – JRS. Donosimo obrazloženje za dodjelu priznanja o. Porfiriju Periću, episkopu Srpske Pravoslavne Crkve i mitropolitu zagrebačko-ljubljanskomu za promicanje dijaloga, praštanja i pomirenja).

Iako se ministrica vanjskih poslova Marija Pejčinović Burić pokušala ograditi od odlaska hrvatskog veleposlanika u BiH Ivana Del Vechija u Banju Luku na Dodikovu neustavnu proslavu dana Republike Srpske, tvrdeći da o tom odlasku nije bila obaviještena, teško je povjerovati da bi se tako iskusan veleposlanik odlučio na takav korak na svoju ruku i bez […]

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog bolesti autora). Duboka država, (u engleskom: deep state) pojam je koji se razvio iz latinskog imperium in imperio – vlast u vlasti, što je opet preuzeto iz grčkog kratos en kratoi i označava takvo političko stanje u kojem neka organizacija koja bi nominalno trebala biti podređena državnoj vlasti ili […]

Duboka država, (u engleskom: deep state) pojam je koji se razvio iz latinskog imperium in imperio – vlast u vlasti, što je opet preuzeto iz grčkog kratos en kratoi i označava takvo političko stanje u kojem neka organizacija koja bi nominalno trebala biti podređena državnoj vlasti ili državnom vrhu u stvari djeluje potpuno samostalno i […]

Propao jedan naš Dalmatinac na medicini te se nakon šest i po uzaludnih godina vratio iz Zagreba. On i pape u kužini natočili bevandu, zapalili po cigaretu pa sjeli da rasprave taj tragični visokoobrazovni slučaj.

Rat je, naučio nas je von Clausewitz, nastavak politike drugim sredstvima. Ali, kao nastavak politike, rat ima jedno nezgodno svojstvo. Naime, rat u nekom trenutku neizbježno prestane. A kada rat prestane i kada politiku treba nastaviti, umjesto drugih sredstava potrebna su vam ona treća. Tada ne scenu stupaju – spomenici.

Drago Pilsel, ”Povratak Adolfa Pilsela”, VBZ, Zagreb, 11/2018. Kako sam sebi iščupati srce i ostati živ, tako se mogao zvati novi autobiografski roman Drage Pilsela ”Povratak Adolfa Pilsela”, koji je u srijedu 5.12. predstavljen u Zagrebu.

(Opaska uredništva: Donosimo CJELOVITO poglavlje ”Tragedija djece s Kozare i iz ‘dignutih srpskih sela”’ iz mnonografije Ive Goldsteina ”Jasenovac”, Fraktura, Zaprešić, 2018, s dozvolom autora, jer se JEDINO tako može razumjeti i epizoda u Sisku. Ovaj tekst, kako naglašava prof. Goldstein, ”nije odgovor biskupu Vladi Košiću i drugima, nego skrupulozno objašnjenje tragedije kozaračke djece” s […]

Mislim da je likvidacija Mihajla i Marije Zec te njihova najstarijeg djeteta, 12-godišnje Aleksandre, jedno od najsramotnijih poglavlja novije hrvatske povijesti.

Likvidacija obitelji Zec ”jedno je od najsramotnijih poglavlja novije hrvatske povijesti”, kazao je aktivist za ljudska prava i novinar Drago Pilsel jučer na Sljemenu ponad Zagreba, nedaleko mjesta ubojstva Marije Zec i njezine 12-godišnje kćeri Aleksandre, prije 27 godina, 8. prosinca 1991.

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog spriječenosti autorice). Vrlo je malo vjerojatno da itko od čitalaca ove kolumne ne zna tko je Terry Eagleton. Naravno da je tek dio od pedesetak knjiga što ih je napisao preveden kod nas, ali svakako dovoljno; od ”Književne teorije” koja se još uvijek, koliko znam, koristi kao udžbenik, pa […]

U utorak 30. listopada 2018. godine doprla je do mene informacija da je navodno Hrvoje Zovko, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva, u maniri Andreja Plenkovića ili nekog drugog HDZ/SDP-ovskog aparatčika, ”javio da je sastanak Izvršnog odbora HND-a s odvjetnicima zakazan za 17 sati u Novinarskom domu zatvoren za javnost”.

Tri puta sam bio kod njega na neurokirurgiji u bolnici u Vinogradskoj. Jednom zajedno s časnom sestrom dr. sc. Valerijom Kovač, profesoricom na Katoličkom bogoslovnom fakultetu (KBF) Sveučilišta u Zagrebu. Bio je na aparatima, u komi, bez svijesti, pa nisam siguran da nas je čuo.

Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović ovih dana je u predizbornoj kampanji koju u Uredu predsjednice nazivaju “izmještanjem ureda”.

Masovni egzodus stanovništva iz Hrvatske (ali i njezinih južnih susjeda iz bivše Jugoslavije) doista poprima višestruko zabrinjavajuće, po nekima čak i prijeteće razmjere po opstanak države.

Otvoreno pismo predsjednici Republike Hrvatske Kolindi Grabar-Kitarović, premjeru Republike Hrvatske Andreju Plenkoviću, ministru branitelja Tomi Medvedu, ministrici znanosti i obrazovanja Blaženki Divjak i saborskim zastupnicima.

Gospođa Kolinda Grabar-Kitarović u ulozi je predsjednice Republike Hrvatske dala intervju štajerskim lokalnim novinama Kleine Zeitung. U tom je intervjuu pored ostaloga progovorila o svojim sjećanjima i uspomenama na prehrambenu svakodnevicu u vrijeme socijalizma.

Vrlo je malo vjerojatno da itko od čitalaca ove kolumne ne zna tko je Terry Eagleton. Naravno da je tek dio od pedesetak knjiga što ih je napisao preveden kod nas, ali svakako dovoljno; od ”Književne teorije” koja se još uvijek, koliko znam, koristi kao udžbenik, pa ”Ideje kulture”, polemičkih knjiga ”Zašto je Marx bio […]

“Volim Izrael, ali ne samo jevrejski”, napisao je Aleksandar Genis u jednoj gotovo usputnoj rečenici knjige “Povratna adresa”, podnaslovljene kao “Autoportret”. Ruski emigrant u Americi, po ocu cijeli jedan Jevrejin, po materi Rus, zavičajem i domovinom Ukrajinac i Latvijac, građanin Rige i Njujoršanin, izrekao je valjda i najsubverzivniju, da ne kažemo najopasniju stvar koju je […]

Neprijateljstvo države prema medijima kontinuitet je proteklih 27 godina – o tom neće dvojiti nitko tko išta zna o ”medijskoj politici” golemog dijela zakonodavnih, izvršnih i sudskih vlasti ove zemlje.

Mitropolit zagrebačko-ljubljanski gospodin Porfirije Perić je van sumnje jedan od najuglednijih duhovnika SPC-a novije generacije, sveštenik koji je jednako blizu Bogu i vernicima, duhovnik koji ne propušta priliku da druguje sa pastvom, ali i čovek koji jednako vešto posluje sa IT tehnologijom gde god da službuje u Božjoj kući.

Đorđe Matić, ”Historija i savremenici – Ogledi o srpskoj kulturi”, SKD Prosvjeta, Zagreb, 2017.  (…) još jedna istina o stanju koje nazivamo egzilom glasi da ono strahovito ubrzava inače profesionalni uzmak – ili skretanje – u izolaciju, u apsolutnu perspektivu: u stanje u kojemu je sve što čovjeku ostaje, biti sam sa sobom i vlastitim […]

Havla Kosu mi je spalio, tako to znam: za centimetar me promašio geler. Moju lobanju, moj mozak, mene. Zato sam prešla tri hiljade kilometara, od Alepa dovde. I još ću hiljadu i po, akobogda, odavde do Lunda. A i Faris je otišao prije toga, u Švedsku. Užasno je bilo. I još je. Hiljade nas, Sirijaca, […]

Prva javna kampanja: Umjetničko nasljeđe Vera Dajht Kralj Dragi članovi, prijatelji i vi koji ćete to tek postati, Naša INDIEGOGO kampanja je lansirana. Ovo je u isto vrijeme NAJAVA, kao i POZIV ZA PODRŠKU.

Poslije zaista fenomenalnog uspjeha naših nogometaša na Svjetskom prvenstvu u Rusiji nastala je euforija, a kruna je stupanje u prvi plan oduševljene odluke (ne prijedloga) da se gradi novi suvremeni nacionalni nogometni stadion u Zagrebu.

Zdenka Vučković je glas duboko utisnut u naše pamćenje pjesmama kao što su “Moja mala djevojčica”, “Zeko i potočić” i “Zagreb, Zagreb”. Đuka Čaić zagrmio je, pak, već na samom početku rata 1991. ratničku koračnicu “Hrvatine”. Što spaja ovo dvoje pjevača? Stih “Tisuću generacija noćas ne spava” koji su zajedno otpjevali u pjesmi “Moja domovina”.

Koliko god voljeli nogomet i svoju zemlju, priznajte, uvijek je neugodna misao da navijate za istu ekipu kao i Davor Šuker. Predsjednik Nogometnog saveza već i svojom pojavom u svečanoj loži čovjeku pokvari doživljaj, a njegova izjava u nedjelju kasno navečer, nakon velike pobjede nad Danskom, bila je prikladna, po prilici, kao biskupov prdac na […]

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog odsutnosti autorice). Svojevremeno sam negdje pročitala kako nije nebitno ime i prezime koje nosimo. Ime što ga odaberu i prezime dobiveno, jer su nam baš to dvoje ljudi roditelji, tvrdilo se u tekstu, bitno utječe na naš uspjeh, na to kako će nas prihvaćati okolina, hoćemo li biti skloni […]

Poziv na svečano obilježavanje i proslavu Dana antifašističke borbe 22.lipnja  u 19,30 na bivšem Trgu maršala Tita u Zagrebu Na taj dan obilježavamo 77. godišnjicu početka oružanog otpora fašističkoj okupaciji zemlje, otpora koji je prerastao u daleko najveću oružanu borbu na tlu okupirane Europe, a protiv vojski nacističke Njemačke, fašističke Italije i njihovih lokalnih saveznika ustaša […]

HĆI MOJA TANKA JELVICE MOJA… LEPA I SRDAČNA ROŽICE MOJA…  RANO MOJA…  LEPA NAŠA NEVESTICE PREZ OŽENJE…  OKRUNJENA MLADOST TVOJA…   GRANČICE MOJA…  VEL A NADIJO MOJA… JUBEZNIVA SRDAČNA RANIJE MOJA…  DA ĆU JA TEBE DO GROBIĆA SPROVAJAT I TVOJA MRZLA LIŠCA OBUŠEVAT…  DAŠA MOJA DUŠA MOJA…

Pri vrhu jedne lijepe i tihe zagrebačke ulice, u sjeni vila koje su nekad naseljavala židovska i srpska gospoda, mršav kao grana, s partizanskom kapom na glavi, i licem ostarjelog Don Quijotea, korača brončani Nazor, predvodeći onu Hrvatsku koja je 9. svibnja 1945. pobijedila fašizam pobjeđujući jednu drugu Hrvatsku, onu od koje je Vladimiru Nazoru […]

Posvećeno Branku i Jadranki Pilsel Trebalo mi je jako puno priprema i nagovaranja da dovedem oca Adolfa Zvonimira Pilsela u Hrvatsku. Otkako sam ga sa suprugom uspio posjetiti posljednji put u Paragvaju početkom 2009., u srcu sam znao da tata neće imati mira dok ne upozna našu domovinu, zemlju za koju sam se opredijelio, Republiku […]

U subotu, 12. svibnja, u šest sati ujutro, krenuli smo busom iz Zagreba, preko Slavonskog Broda, kraj Sarajeva, uz rijeku Željeznicu ispod Bjelašnice, pa kroz kanjon Bistrice između Jahorine i Treskavice, do raskrižja južno od Foče i nastavili uz lijevu obalu Drine, preko Sutjeske, do Tjentišta; oko devet sati vožnje. Iz Zagreba nas je došlo […]

U najavi je pisalo: “Prvi put u svom mandatu predsjednik Vlade Andrej Plenković odlučio je uživo odgovarati na pitanja četvero novinara vodećih medijskih kuća u Hrvatskoj”.

O ovoj temi mogu pisati iz prve ruke, itekako me se tiče: moji su (Pilselovi) spasili glavu Poglavniku u Judenburgu nakon što je pobjegao iz Zagreba, djed Erih Pavlinec se pak uspio probiti kod Bleiburga, njegova mlađeg brata Karla, po kojem sam dobio ime (Carlos), ubila je OZNA u Zagrebu u kolovozu 1945. Ne poznajemo […]

Ovih se dana obilježava 200 godina od rođenja Karla Marxa. A koliko je kapitalizam okretan, pokazuje i činjenica da ovaj zna zaraditi i na svom najvećem protivniku. Tako je Marxov rodni grad Trier ovih dana bio zapljusnut rijekom turista koji su time osigurali sasvim lijepu zaradu brojnim malim kapitalistima koji su im ponudili najrazličitije memorabilije […]

(Opaska uredništva: ponavljamo raniju kolumnu zbog spriječenosti autorice). Svojevremeno sam negdje pročitala kako nije nebitno ime i prezime koje nosimo. Ime što ga odaberu i prezime dobiveno, jer su nam baš to dvoje ljudi roditelji, tvrdilo se u tekstu, bitno utječe na naš uspjeh, na to kako će nas prihvaćati okolina, hoćemo li biti skloni […]

Gospođu Desu Baković i njenog supruga Jerka upoznao sam prije dvadesetak godina. Počevši od kasne jeseni 1995. aktivisti Građanskog odbora za ljudska prava obilazili su opustjela sela i gradiće na Kordunu i Baniji i raznosili hranu, odjeću, kućanske potrepštine i lijekove.

Ponedjeljak je. Jutro na mojem zagrebačkom brdu. Sjedim ispred kuće. Tamo gdje volim. Pijem kavu. Rasprostrla sam male ikonice, magnete koje sam donijela iz Jasenovca. Ikonopisala ih je monahinja Marija.

Policijska represija nad izbjeglicama proteklih se tjedana dramatično i zabrinjavajuće širi na nevladine organizacije za ljudska prava, pa čak i odvjetnike, prerastajući u organiziranu državnu akciju kršenja ljudskih i profesionalnih prava: suočavamo se s protudemokratskim skandalom kakav nije viđen još od onih masovnih prisluškivanja novinara, demoniziranja aktivista za ljudska prava i kojekakvih policijskih hajki što […]

Vrijeme poslije Uskrsa je bilo izuzetno naporno i neizmjerno bolno u našoj obitelji. Moj najstariji brat Franc je na intenzivnoj njezi bolnice u Murskoj Soboti umirao čitava dva tjedna. Njegova je smrt, koliko god bila neželjena, ipak bila očekivana.

 Svojevremeno sam negdje pročitala kako nije nebitno ime i prezime koje nosimo. Ime što ga odaberu i prezime dobiveno, jer su nam baš to dvoje ljudi roditelji, tvrdilo se u tekstu, bitno utječe na naš uspjeh, na to kako će nas prihvaćati okolina, hoćemo li biti skloni delinkvenciji i neprimjerenom ponašanju.

Premda ne volim etiketiranja, ona su neizbježna u društvu koje reagira isključivo na crno-bijele podražaje, pa ću radije samoj sebi prišiti etiketu ”uvjerene ljevičarke” nego da mi drugi prilijepe kojekakve.

Saša Pavlić je čitao novine i u istom broju vidio da Vlada ima silne milijune dolara za izraelske vojne zrakoplove, ali nema ili neće dati sredstava za lijekove za djecu. Od subote pješači starom cestom Rijeka-Zagreb noseći drveni križ na leđima. Križ koji je sam napravio. Težak je 20 kilograma, a ruksak na leđima teži još toliko.

Istra, naravno, nije antihrvatska. Nikom razumnom to ne treba niti dokazivati, niti objašnjavati. Ali kad slušamo i gledamo istupe pojedinih saborskih zastupnika, osobito onog Glasnog, te mnogih javnih “uglednika” koji bdiju nad čistotom hrvatstva, onda se i u to sumnja.

Prije nekoliko noći sam na dnevniku jedne od regionalnih televizija – koje gledam da ne bih gledao HTV – vidio scenu iz Hrvatskog sabora: zastupnik tobože ujedinjene tobože opozicije pokušavao je govoriti o cijeni banana na hrvatskome i širem europskom tržištu, ali mu tobožnji smijeh nije dao da o tome išta smisleno kaže, pa je […]

Krenula je ofenziva hrvatskih (nad)biskupa protiv pape Franje da ga se slomi u politici približavanju pravoslavlju, odnosno da ga se privoli da odustane od ”nepravednoga stava” i konačno odredi datum proglašenja Alojzija Stepinca svetim.

Da se politika ne može svesti samo na PR i protokol pokazala su zbivanja u vezi s posjetom Hrvatskoj predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Čak i on – koji se izvrsno pripremio i do u tančine provodio zamisao o usmjeravanju pozornosti na budućnost u skladu s očekivanjima europskih i američkih sponzora – pokleknuo je pred konkretnim […]

Ljepolikom Kad se u ovo godišnje doba autobus izvuče iz Like najčešće biva da se izvukao iz magle, golomrazice i leda, da se provukao kroz Svetog Roka i da je Mediteran vidljiva činjenica koju jedan od hrvatskih rječnika definira i kao pojas rasta masline.

Jadranka Brnčić, ”Biti kršćanin s papom Franjom”, Synopsis, Sarajevo-Zagreb, 2016. Dana 13. ožujka 2013. na balkonu bazilike sv. Petra pojavio se pomalo stidljiv čovjek i zaželio okupljenoj gomili dobru večer: Sorelle e fratelli… buona sera. Kako je počeo govoriti, tako mu glas postajao sigurnijim i osmijeh svjetlijim. A na kraju, nagnuo je glavu pred okupljenima […]

SNV i ZVO izražavaju ozbiljnu zabrinutost zbog negativne javne kampanje koju su protiv njih, kao ključnih manjinskih institucija Srba u Hrvatskoj, poveli pojedini predstavnici medija i političkih stranaka.

Priča je već legendarna, ali eto – vrijedi je ponoviti. Sredinom kolovoza prošle godine, u zaseoku Čalići kod Brguda u Šibensko-dalmatinskoj županiji izbio je ljetni požar.

Jeste me pitali tko je spalio moje kuće? Je l’ teža jedna rečenica nego paljenje, ubojstva? Nećete poniznost od mene vidjeti! – uzvratio je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić na tupo inzistiranje da komentira svoj govor u Glini 1995.

Međunarodni dan sjećanja na ŠOU težak je spomen-dan i javne ceremonije uglavnom djeluju kao ”obavezne vježbe” patetike – ”Nikad više” (kao da se genocidi od tada nisu ponavljali) koja nadomješćuje empatiju, a odaje uglavnom nepoznavanje povijesnih činjenica: na dan 27. siječnja Crvena armija je kročila na areal konclogora Auschwitza i spasila živote ostatku ostataka zatočenika.

Slovenske su kazne, baš kao što je i najavljeno, stigle u Savudriju. Slovenija je realizirala svoju prijetnju da će kažnjavati hrvatske ribare koje zatekne u ”slovenskom moru”. Savudrijskim ribarima nedavno je u Zagrebu rečeno da i dalje ribare kao što su ribarili dosad, na istim mjestima kao i prije. U Zagrebu su im obećali da […]

Aktivisti i aktivistkinje iz Hrvatske i Srbije, okupljeni u Koaliciju za REKOM, posjetili su u subotu 27. aprila Ahmiće, gdje su polaganjem cvijeća na spomen-obilježje žrtvama stradalim 16. aprila 1993. godine odali počast i uputili poruke mira i zajedništva.

Ušli smo u godinu u kojoj, posebno na današnji dan, ne možemo ne primjetiti da sve više čujemo glasove koji govore o odsustvu nade: nade u bolje, prosperitetnije sutra, nade u pravednije danas i nade u rasterećenije, rekoncilijantnije jučer.

Eto ga vraže, trese se i u HDZ-u. Darko Milinović podnio je ostavku na mjesto šefa ličke županijske organizacije HDZ-a. Milinović je ujedno i župan Ličko-senjske županije, jako je nezadovoljan jer za mjesto ravnatelja Nacionalnog parka Plitvička jezera nije prihvaćena njegova kandidatkinja Antonija Dujmović, nego je ministar zaštite okoliša i energetike Tomislav Ćorić imenovao Tomislava […]

Zagrebački sastanak hrvatskog i slovenskog premijera, osmi u posljednja tri mjeseca, baš kao što smo i najavljivali, nije donio nikakav proboj ni preokret, unatoč umjetno stvorenoj psihozi i velikim očekivanjima.

U prilogu objavljujemo tekst reagiranja Udruge Korektiv na napis objavljen 7. studenoga 2017. godine pod naslovom, ”Prevareni na Sudu u Strasbourgu, dođite u četvrtak u Novinarski dom”.

Ivica Prtenjača, ”Tiho rušenje”, VBZ, Zagreb, 2017. Prozna trilogija Ivice Prtenjače dobila je završni akord. Nakon romana “Dobro je, lijepo je” i “Brda” (koji je 2015. godine osvojio unosnu nagradu VBZ-a i Tisak medije za najbolji neobjavljeni roman), Prtenjača je u literarni život ispratio i roman “Tiho rušenje”, komorno, poetično i ekonomično štivo u kojem […]

Fašizam je opet na ulicama Europe. Tu jednostavnu činjenicu se nakon 60 tisuća poljskih prosvjednika za “Bijelu Europu bratskih nacija”, “Čistu Poljsku”, koja poručuje “Izbjeglice van” i “Molimo se za Islamski holokaust” više ne može negirati, niti umanjivati.

Ovdje smo da ne dopustimo izjednačavanje krvnika i žrtava, izjednačavanje ustaštva i antifašističke borbe, kazao je predsjednik Židovske općine Zagreb (ŽOZ) Ognjen Kraus na komemoraciji u povodu 79. obljetnice Kristalne noći, prvog masovnog pogroma Židova u nacističkoj Njemačkoj, održanoj sinoč na Trgu žrtava fašizma u Zagrebu.

Hoće li ovogodišnji Interliber zaliječiti rane hrvatskim nakladnicima koji su morali pretrpjeti očekivani raspad knjižara iz Algoritmovog lanca iz kojeg su ranije ispali Profil i Mozaik knjiga?

Zlatka Hasanbegovića zasmetao je putokaz što pokazuje vozačima i pješacima smjer ka odnedavno nepostojećem Trgu maršala Tita. Taj inicijator ukidanja naziva trga kakav, ne bez razloga, imaju mnogi hrvatski i svjetski gradovi broji dane od donošenja odluke da Zagreb ostane bez Tita, pa kaže da je eto proteklo pedeset i šest dana otkad je trg […]

Slavka Goldsteina upoznao sam onoga ljeta kada sam iz Sarajeva stigao u Zagreb. Uostalom, tada sam upoznao većinu onih koje ću u ovome gradu i upoznati. Nešto se od tih poznanstava primilo, ali većina je pošla u propast, kao što bi se mlijeko onih godina znalo uskisnuti u frižideru.

Goran Marić jedan od najzaposlenijih ministara, s obzirom na to da je zadužen za upravljanje golemom državnom imovinom. No, ipak nekako pronađe vrijeme za polemiku s političkim vodstvom Srbije o karakteru rata na prostoru današnje Hrvatske u prvoj polovini devedesetih godina.

Otvarati Muzej holokausta u glavnome gradu a da o njemu ništa ne znaju ni hrvatski Židovi ni hrvatski Srbi, niti ijedna druga zajednica žrtava fašizma, i to u trenutku dok zemljom niču ploče s ustaškim pozdravom – ima li čega bizarnijeg?

Tekst na portalu Novog lista od 29. rujna pod naslovom: ”U staroj tvornici ulja Zvijezda: Bandić i Lustig otvaraju Muzej holokausta“ donosi razgovor novinara Borisa Pavelića s gospođom Natašom Popović, direktoricom ”Festivala tolerancije – Festivala židovskog filma”. Grad Zagreb i Festival (suvremenog) židovskog filma osnovali su ove godine ”Centar za promicanje tolerancije i očuvanje sjećanja […]

Nakon neočekivane prošlotjedne eskalacije hrvatsko-slovenskog arbitražnog spora pred Općom skupštinom UN-a, za koju je ovaj put izravno odgovoran premijer Andrej Plenković, bilateralni prijepor sa Slovenijom u Hrvatskoj je pao u drugi plan.

Ako u ovdašnjoj politici postoji mantra koja neprekinuto traje dulje od četvrt stoljeća, tada je to sigurno teorija o bijegu Hrvatske s Balkana i priključivanju razvijenim državama Srednje i Zapadne Europe.

Kada su hrvatski hiperpatrioti pod nadzorom – da ne kažemo i visokim pokroviteljstvom – pripadnika Ministarstva unutarnjih poslova u dva navrata spaljivali dva različita broja zagrebačkog tjednika Novosti, u tim su novinama gorjeli i eseji Sinana Gudževića, nesumnjivo najbolji i najvažniji autorefleksivni novinski tekstovi o kulturi i umjetnosti u živoj hrvatskoj književnosti.

Dok se premijer Andrej Plenković u Americi susreće s Donaldom Trumpom i drži govor na Glavnoj skupštini Ujedinjenih naroda, predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović priprema se za put u Moskvu u prvi službeni posjet ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu.

Kada se u obitelji karlovačkog knjižara Ive i supruge mu Lee Goldstein u kolovozu 1928. rodio dječačić Slavko, mogli su se samo nadati da će njihov sin biti uspješan onako kako to svi roditelji žele svojoj djeci.

Hrvatska je zemlja koja živi pod pločom, a pod pločom je mrak, pod pločom ništa raste, a živi samo ono što ruje, puže i gmiže.

Zvuči ružno, ali ispada da su u pravu oni koji Hrvatsku imaju običaj zvati Apsurdistan. Nove priloge ovoj ocjeni dali su zadnjih dana zagrebački gradonačelnik Milan Bandić i anonimni ministri iz Vlade Andreja Plenkovića.

Moja obitelj i prijatelji znaju da od rane mladosti volim i pratim košarku, pa ih stoga ne iznenađuje što sam ovih dana mentalno i dalekovidno na Eurobasketu.

U godinama sam u kojima bi mi se u gradskom autobusu, da se njime vozim, bespogovorno trebala dizati djeca. Sijedima usprkos još uvijek me šokira zloća i zloba. Zluradost koja poprati tuđu nevolju. Ražalosti me količina ljudi spremnih gotovo s veseljem gledati ugrozu drugoga, pogotovo ako je taj drugi moćan, bogat ili tek popularan.

Kralja rock’n’rola nisam imao prilike osobno upoznati, ali sam propovijedao u crkvi u kojoj je on otpočeo svoju glazbenu karijeru i družio se s njegovim pastorom. Posjetio sam i luksuznu vilu na njegovom kultnom imanju Graceland u Memphisu, gdje je umro te razgledao iznutra njegov avion.

Kad smo mislili da smo se već navikli na biskupa Vladu Košića, on svaki put ”dere” sve gore i gore, šokirajući uvijek ponovo. Čak i blagdan Vele Gospe, jedan tako topao vjerski blagdan čak i za nas agnostike i ateiste, on koristi kako bi pljuvao po vlastitoj državi.

Računa se da je iz naše zemlje oko 50 tisuća ljudi lani otišlo u gastarbajtere. Državni zavod za statistiku bilježi manje brojke, nešto preko 36 tisuća građana. No, to su samo oni koji su se službeno odjavili, ostalih nema u evidencijama, pa je brojka nekompletna i varljiva.

SDP kreće u pisanje novog programa, a što će novo on donijeti u pozicioniranju najjače oporbene stranke, razgovaramo s predsjednikom stranke Davorom Bernardićem, koji vodi radnu grupu za novi program.

Tata mi je već prve noći po dolasku u Zagreb, u sitne jutarnje sate rekao: ”Ne možeš biti kršćanin i ustaša. Jasno je. Bili smo ludi”. Trebalo mi je jako puno priprema i nagovaranja da dovedem oca, Adolfa Zvonimira Pilsela, u Hrvatsku. Otkako sam ga sa suprugom uspio posjetiti posljednji put u Paragvaju početkom 2009., […]

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog odsutnosti autorice). Crveno, što volim crveno parafraza je pjesme Federica Garcíe Lorce kojom se oni što preferiraju, i metaforički i doslovno, zemlju bojiti crnom i zavijati je u crno rugaju Riječanima koji dosljedno na svim izborima, i onima na nacionalnoj razini i onim lokalnima, svoje povjerenje daju koaliciji s […]

U tjednu iza nas svjedočili smo još jednom, možda i najvećem u nizu skandala koje stalno uzrokuje Predsjednica Republike Hrvatske. O tome možete više pročitati u tek objavljenoj kolumni našega stalnog suradnika Ive Josipovića. Ovdje samo to da se u vezi požara iznad, oko i u Splitu Kolinda Grabar-Kitarović opet ponijela kao slon u staklarni.

Imamo Strategiju nacionalne sigurnosti, koja uopće nije apostrofirala vatrogastvo, a to je upravo zaštita od požara. Godišnje spasimo velik broj ljudi i imovine, a ako to nije nacionalna sigurnost, onda ne znam što jest – rekao je zapovjednik Javne vatrogasne postrojbe Zagreb Siniša Jembrih.

Svi ste pročitali tu priču, o poznatom jednom uglednom gradonačelniku, brižno njegovanom i dobrostojećem gospodinu aristokratskih manira, koji svoje dijete šalje na studij u Zagreb i priprema za život što ga čeka, pa – usprkos tome što dugački red ubogih mladaca iz siromašnih obitelji tu stipendiju čeka kao jedinu šansu za fakultet, i usprkos tome […]

Nikada još HDZ nije dobio na izborima u Zagrebu toliko malo glasova, a njihov kandidat za gradonačelnika doslovno je pretrpio potop i nestao. Ipak, hrvatski Frank Underwood, na kojeg i doslovno fizički nalikuje, Andrija Mikulić postao je predsjednik Skupštine, a cjelinu nove skupštinske većine čine još i hrvatska Marine Le Pen Bruna Esih i Zlatko […]

Da započnem prvo jednim vicom – Jehovin svjedok zvoni na vrata nekog stana, otvara mu domaćin, ljubazan i srdačan. Zove ovog jehovca unutra, stavlja ga za stol i toplo ga pita što mu ima za poručiti. Jehovac zbunjeno odgovara: ”Ne znam, nisam nikada došao ovako daleko”.

Dragi Mišo, poštovani prijatelji i poštovatelji naše Tanje, pripala mi je teška i časna dužnost da se u ovoj žalosnoj prilici oprostim od naše drage Tanje u ime njenih brojnih zagrebačkih prijatelja – ako je uopće ikada bilo moguće i ako je imalo smisla razvrstavati nas, njene prijatelje, po mjestu odakle dolazimo.  

Da nije bilo boraca Narodnooslobodilačke borbe i njihovog maršala Tita, danas Hrvatska i Slovenija ne bi pregovarale o granici u Piranskom zaljevu.

Uskoro će se (13. srpnja) navršiti tri godine od ustoličenja oca Porfirija za mitropolita zagrebačko-ljubljanskog pa je predstavljanje njegove knjige intervjua i obraćanja Zagreb i ja se volimo javno (Prosvjeta, Zagreb 2017) dobar način da to i proslavimo.

Vodstvo HDZ-a jako se vara ako misli da će upornim održavanjem Zlatka Hasanbegovića na infuziji riješiti problem ekstremne desnice u vlastitim redovima. HDZ-u treba stranka koja je desnija od njih, ali predsjednik HDZ-a Andrej Plenković trebao bi znati da HDZ-u može koristiti samo ona desnica koja diše samostalno, vlastitim plućima.

Sjedim na aerodromu Zaventem i čekam. Nekada bi jednostavno sjedio i o nečem razmišljao, možda razgovarao s nekim tko putuje kao i ja. Danas sjedim i tipkam po mom pametnom telefonu. Stižu me vijesti iz domovine, ljuti me Twittter, sajtovi s obaveznim djevojkama koje imaju što pokazati, dužnosnicima koji imaju što sakriti.

Izjavom o promjeni imena Trga Maršala Tita zagrebački gradonačelnik Milan Bandić nije samo iskazao potpuni prijezir prema vlastitim riječima i stavovima, koje je zagovarao godinama pa i u protekloj kampanji, niti je samo pristao na ucjenu ekstremističke političke grupacije.

Na početku priče, bio je jedan aerodrom. Taj aerodrom – istina – nije bio ni impozantan, ni naročito lijep. Izgledao je kao limeni funkcionalistički kubus, komad socijalističke javne gradnje kakav biste s većim ili manjim razlikama mogli naći u Sofiji, ili Varšavi, ili Minsku.

Prošloga sam tjedna putovao u Sarajevo. Često sam tamo u posljednjih nekoliko mjeseci. Rješavam administrativne posljedice majčine smrti, zatvaram mrtve bankovne i životne račune, sakupljam i raspoređujem sitniš svake vrste, i jednostoljetni privremeni boravak jedne porodice u Bosni – otvoren dolaskom mog pradjeda Karla Stublera iz njegovih podunavsko-švapskih i banatskih zavičaja – privodim njegovu konačnom […]

Hrvatska je postigla značajan napredak. Tako sebi tepaju preostali HNS-ovci koji kažu da su spasili našu zemlju jer da će nova koalicija ”popraviti HDZ“, da neće biti više ustašluka ni katoličkog talibanizma.

Dragan Markovina, ”Doba kontrarevolucije”, Razlog, Zagreb, 2017.  Dragan Markovina je

Sadašnji lokalni izbori, više od bilo kojih prije, nadrastaju lokalne okvire. Na njima se dijelom kroji sudbina Plenkovićeve vlade, a dijelom oblikuje i buduća nacionalna politička scena.

Saša Drach, ”Priče o Jazzu i drugi zapisi”, Zagreb, Sandorf, 2017. U jednom od nebrojenih pokušaja ne bi li našao nešto (kako se to nekad među muškom emotivnom nedonoščadi govorilo) za pod jaja, danas klasik, uvijek erotoman, Milko Valent, bio je subjektom prigovora kojega mu je uputio objekt njegove jebežljivosti. Odolijevajući Zizijevoj izravnosti, djevojka mu […]

Poštovani gospodine nadbiskupe, uzoriti kardinale! Otkad ste prije godinu i po pozvali mojega sina, povjesničara Ivu Goldsteina, i blizu dva sata s njim razgovarali uglavnom o Jasenovcu, znao sam da ozbiljno razmišljate o toj temi i da se spremate nešto poduzeti. Obradovalo me kad sam čuo da dolazite u Jasenovac na čelu hodočašća, u pratnji […]

Prema Miloradu Pupovcu, izjava Milijana Brkića “prekršila je nekoliko odredaba hrvatskog Ustava i protivna je člancima barem dvaju zakona”. Ali, “u ovom trenutku SDSS nije onaj koji će ljuljati Vladu”, rekao je podpredsjednik te stranke i šef Kluba zastupnika SDSS-a u Hrvatskom saboru.

U kazalište idu građanska djeca prvenstveno zato da bi se ugledala u profinjeno ponašanje glumaca i glumica i stjecala društveni šlif. Kazalište je – tako sam i ja naučila –uz roditeljski dom, kinderštube i školu treći važan odgajatelj, budući da je već klasik Friedrich Schiller u svom eseju ”Pozornica kao moralna ustanova” učenje uz uprizorenu […]

Maroje Mihovilović, ”Mi djeca Solferina”, Profil, Zagreb, 2017. ”Mi djeca Solferina“ Maroja Mihovilovića istinita je, dokumentirana priča o hrabrosti i požrtvovnosti, o ljubavima, zatvorima, idealima, rastancima, neisporučenim pismima, stradanjima, čežnjama, sudbinama, postojanosti, herojstvu članova jedne obitelji zagrebačkih korijena na vjetrometini povijesnih oluja tijekom dvaju stoljeća na četiri kontinenta.

Crveno, što volim crveno parafraza je pjesme Federica Garcíe Lorce kojom se oni što preferiraju, i metaforički i doslovno, zemlju bojiti crnom i zavijati je u crno rugaju Riječanima koji dosljedno na svim izborima, i onima na nacionalnoj razini i onim lokalnima, svoje povjerenje daju koaliciji s lijeva.

Beč, Prag i Vilnius već su se ponudili da budu sjedište uglednog sveučilišta Central European University (CEU), ukoliko se realizira protjerivanje te institucije iz Mađarske. Zbog novog zakona usvojenog u mađarskom parlamentu, ugledno sveučilište iz Budimpešte koje je 90-ih godina osnovao George Soros moglo bi biti protjerano iz te zemlje.

U petak 24.3. sam bio u Mostaru. Ljudi iz tačno.net pozvali su Viktora Ivančića, Nerzuka Ćurka, Dina Mustafića i mene da govorimo o ljevici i kulturi zaborava.

Poruka je sadržavala cijeli roman. – Dobar dan! Ovdje pametnjaković koji je danas zapalio napu. Puno vam hvala što ste brzo i kvalitetno reagirali. Može li pitanje? Naime, tata je došao doma i, naravno, bio je ljut… (s razlogom) kad je vidio situaciju. Sad zbrajamo štetu koja i nije (sva sreća) velika… ali za mene […]

(Opaska uredništva: Ova je kolumna trebala biti objavljena u ponedjeljak. 27. ožujka i unesena je u sustav u nedjelju 26. ožujka. Te je nedjelje u večernjim satima, nakon trodnevnog napada, naš server blokiran i pristup Autografu je bio onemogućen sve do utorka 28. ožujka u popodnevnim satima. To je razlog zašto se kolumna planirana za […]

Prije nekoliko tjedana pristupio mi je novinar tjednika Globus Darko Hudelist s molbom da razgovaramo jer je pripremao, kako mi je rekao, velik članak u povodu 4. godišnjice pontifikata pape Franje te želi čuti moje mišljenje, posebno o radu mješovite komisije o Stepincu. Sreli smo se dva puta. Dugo smo razgovarali. Naknadno mi je javio […]

Zlatko Hasanbegović nije imao petlje da na Predsjedništvu HDZ-a digne ruku protiv kandidature Drage Prgometa za gradonačelnika Zagreba. Kao što nema srca ni odvažnosti da otvoreno stane uz svoju prijateljicu Brunu Esih.

”Goranovo proljeće” najdugovječnija je i najznačajnija pjesnička manifestacija u Republici Hrvatskoj, u sklopu koje se dodjeljuju najprestižnije pjesničke nagrade – Goranov vijenac za pjesnički opus te Goran za mlade pjesnike, nagrada za najbolji rukopis pjesnikinja i pjesnika do 30 godina, koja rezultira objavljivanjem pjesničke zbirke.

Skoro kao grom iz vedra neba odjeknulo je priopćenje Plenkovićeve vlade, nakon naoko ničim izazvanog okupljanja i proustaškog postrojavanja Dražena Keleminca i njegovih pristalica na zagrebačkom glavnom trgu. Bio je to samo dan obljetnice osnutka Hitlerove nacističke stranke.

DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO REPUBLIKE HRVATSKE Glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan, dipl. pravnik Gajeva 30a 10000 Zagreb

Hrvatskoj historiografiji nedostaje prikaz međunarodnih inicijativa za kažnjavanje nacističkih zločina i uloga Jugoslavije u tim planovima. (Nesistematski prikaz nalazi se kod Martine GRAHEK RAVANČIĆ, Mađari kao neprijatelj. rad Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača;primjer: kotar Bjelovar ČSP, br. 1., 37.-52. Zagreb, 2012., ovdje 39-41.).

(Opaska uredništva: Zbog spriječenosti autora i zbog važnosti teme prenosimo novu autorovu kolumnu s P-portala). Darko Hudelist, novinar tjednika Globus, želio je ovih dana od mene saznati neke stvari u vezi Alojzija Stepinca s obzirom na to da u povodu četvrte godine pontifikata pape Franje priprema širu temu koja će uključivati i Papin odnos prema […]

Oslobođenje te uspostava Federativne Narodne Republike Jugoslavije (FNRJ) trebali su, prema viziji Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ), donijeti početak nacionalne i socijalne revolucije. No, najprije je valjalo ukloniti ”ostavštinu” fašističkih okupatora i njihovih pomagača, utvrditi ratne zločince, te ih privesti pravednoj kazni.

Predrag Matvejević, ”Granice i sudbine – o jugoslavenstvu prije i poslije Jugoslavije”, VBZ, Zagreb, 2015. Iz recenzije izdavača: Ova je knjiga nastajala u nelagodi: autor je pisao u inozemstvu o svojoj zemlji, u kojoj se vodio rat. Dio tekstova koji su ovdje sakupljeni bio je objavljen u domaćim i stranim glasilima, u prijevodu ili originalu, […]

(Opaska uredništva: Izlazimo u susret onima koji od nas traže ključne informacije i analize na engleskom jeziku o Alojziju Stepincu i odluke pape Franje o osnivanje mješovito pravoslavno-katoličke komisije. Osobito brojnim našim čitateljima u Kanadi, SAD-u, Australiji i Novom Zelandu, te veleposlanstvima u RH koji prate ovu tematiku i koji su nas u više navrata […]

Ivo Žanić, ”Jezična Republika – Hrvatski jezik, Zagreb, Split i popularna glazba”, Jesenski i Turk, Zagreb, 2016. Najnovija knjiga Ive Žanića “Jezična Republika” ima kristalno jasni podnaslov: “Hrvatski jezik, Zagreb, Split i popularna glazba”. U knjizi se (socio)lingvistički relevantno spominje “valjda stotinjak pjesama, od međuratnih šlagera preko zlatnih desetljeća domaćih festivala do onih što pripadaju […]

Ovo je nešto o čemu će se pričati i što će trajati, a mi ćemo, dok god budemo živi, ponosno moći reći: to je izgrađeno u naše vrijeme. Navedenim riječima sažela je njemačka kancelarka Angela Merkel prošle srijede navečer, u Hamburgu, svoje oduševljenje novom koncertnom dvoranom čijem je otvorenju prisustvovala. Rekla je to pred televizijskim […]

Godina je 2001, eno nas u kupeu vlaka Zagreb-Beograd, koji je jednom davno nosio Matoševo ime, kako se vozimo na književnu priredbu u Beograd, ispraćeni pogrdama i proklinjanjima komunističkog ministra kulture Antuna Vujića, koji je u svemu tome vidio antipatriotski čin.

(Opaska uredništva: Mnogo puta smo pitani zašto nema kolumni Drage Pilsela na engleskom i zašto Autograf ne donosi povremene analize na engleskom. Izlazimo u susret onima koji to od nas traže malim eksperimentom, da procijenimo kolika će biti čitanost, ali vrlo smo blizu realizacije ideje da se na Autografu, barem u tjednom terminu, ponude analize […]

Jasen Boko, “Dioklecijan – biografija kontroverznoga rimskog cara: reformator ili progonitelj kršćana”, Profil, Zagreb, 2016. Priča o Dioklecijanu kao brutalnom progonitelju kršćana izmišljena je stoljećima nakon njegove smrti, jer je trebalo nekako opravdati činjenicu da se osnivača Splita izbacuje iz mauzoleja koji je napravio kao svoju grobnicu, a kako bi se u njega smjestilo tijelo […]

Stipe Mesić otišao je za Novu godinu u SAD. Obično takva putovanja prate neugodna pitanja: koja je svrha, tko plaća troškove, tko je sve išao? Molim da se moja pitanja ne shvate kao neugodno ulaženje u detalje privatnog života i izbora. Ja mislim da je pristojno da on sam i unaprijed da odgovore na takva […]

Milan Gavrović, ”Bolesna vremena”, SNV, Zagreb, 08/2016. Milan Gavrović je prije šest godina u ovoj istoj dvorani primio nagradu Otokar Keršovani za životno djelo. Izjavio je tada i ponovio u intervjuu objavljenom u knjizi pred vama: nemam nikakvu poruku mladim kolegama. I nakon toga ispisao još koju tisuću stranica.

Podivljala je nacionalistička i fašistička sitnež na moj prošlotjedni tekst o Aleksandri Zec. Ali, uz sve vrlo osobne uvrede na moj račun i najbliže mi familije, uputili su mi i neočekivani kompliment: neka se taj pofuk (koji, kažu, ne zaslužuje veliko slovo) drži muzike koju razumije i o kojoj dobro piše, a ostavi se politike. […]

Opće je poznato da je osnivanje stranke mukotrpan i nezahvalan posao. Posebno lijeve stranke koja iskreno zastupa i promiče individualne slobode i ravnopravnost prema van, a zahtjevi za efikasnošću guraju njene unutrašnje odnose prema Fuererovu principu.

Predrag Finci, ”Estetička terminologija”, Antibarbarus, Zagreb 2014. (Vidi Elektroničko izdanje knjige, Zagreb, 2016).  Estetika je gramatika umjetnosti. Predrag Finci Nedavno je svjetlo dana ugledalo elektroničko izdanje knjige Estetička terminologija Predraga Fincija. Radi se o djelomično korigiranom, nadopunjenom i proširenom izdanju knjige koja je izvorno bila objavljena u mekoukoričenoj verziji iz 2014. godine u Izdanjima Antibarbarus.

U samo dva mjeseca poznati dramatičar i publicist, dugogodišnji autor novolistovske kolumne ”Opasne veze” Slobodan Šnajder dobio je pet iznimno značajnih književnih nagrada koje nose imena velikana ovih prostora – Meše Selimovića, Mirka Kovača, Petra Kočića, Radomira Konstantinovića i jedinu domovinsku – Tportalovu.

Naši istočni susjedi vole reći kum – pa Bog! Ni mi nismo daleko; i u nas se vjeruje da odbijanje kumstva, bez obzira na to radi li se o krštenju ili vjenčanju, donosi trajnu nesreću.

Mario Vargas Llosa, ”Junak iz sjene”, Vuković& Runjić, Zagreb, 2016. Mario Vargas Llosa posljednjih je godina novinske stupce punio više zbog svog ljubavnog života i braka s Filipinkom Isabel Preysler, majkom Enriquea Iglesiasa zbog koje se nakon 50 godina razveo od dojučerašnje supruge, rodice mu Patricie, negoli zbog literature.

Građanski rat u bivšoj Jugoslaviji dogodio se zbog toga što je Vatikan (uz Njemačku) priznao neovisnost Hrvatske i Slovenije, neistina je koja je kao istina prikazana u mnogim knjigama, zapisima, analizama. Bez obzira na to koliko su stvarne činjenice drugačije, to mišljenje neće nikad nestati. Na stranu to što datumi događanja pokazuju drugačiji povijesni tijek

Komunisti, fašisti, antifašisti, antitotalitaristi, liberali i neoliberalni kapitalisti, nacionalisti, tradicionalisti i konzervativci, socijalistički i kršćanski demokrati, populisti, ljevičari, desničari i centristi… naposljetku ustaše i partizani… lete slova, nabacuju ljudi riječi na sebe i na druge.

Posavino, spaljena i pusta, prodala te iskrivljena usta – ovu pjesmicu, negdje je nazivaju preskakušom, spjevao je narod Bosanske Posavine, referirajući se na spaljenu posavsku zemlju i prvog hrvatskog predsjednika, koji je, vjerovali su, Posavinu prepustio Srbima, a sve u okviru dogovora s neprijateljem (i partnerom?) Slobodanom Miloševićem.

OLIČENJE ČOJSTVA I JUNAŠTVA Danas se navršava 15. godišnjica tragične smrti Božidara Kneževića. Božo Knežević bio je tih, miran čovjek, ali vrlo čvrst i principijelan. Bio je jedan od onih ljudi koji nisu pristajali na konformizam naš svagdanji, koji često vodi ravno u pakao.

Recep Tayyip Erdoğan pripada u političare koji jednostavno i razumljivo kažu što im je na duši – pa je tako ovih dana jasno rekao da su mu na duši nekadašnje turske granice, iz doba Osmanskog Carstva: danas Mosul, sutra tko zna, možda i Solin, gdje je dugo bila ukopana sultanova kći.

Kad je 2005. uhvaćen Ante Gotovina, na Trgu bana Jelačića skupilo se bitno više građana nego na skuputu potpore Zlatku Hasanbegoviću. Uvečer 7. prosinca prije 11 godina stradala su i neka stakla na obližnjim Banskim dvorima.

Negativne posljedice krivog djelovanja crkve Kada je 18. XII. 1941. fašistička Prefektura Kvarnera donijela odluku o ukinuću starokatoličke crkve sa sjedištem u Sušaku, jer su ti starokatolički svećenici bili od reda antifašisti. To je učinjeno u potpunoj suglasnosti s zagrebačkim kaptolom, čime je klerofašizam još jednom objelodanjen.

Ivica Ivanišević, ”Primavera”, Hena-com, Zagreb, 2016. Još malo nedostaje da se ova rubrika preimenuje u – “O Ivici Ivaniševiću i ostalima”! Šalu na stranu, intenzitet kojim on u posljednje vrijeme “izbacuje” svoje nove knjige doista je ne samo impresivan, već trenutno o njemu možemo govoriti kao najproduktivnijem piscu.

Nema više u Hrvatskoj nijednog većeg medija koji ima dovoljno volje, snage i ljudi da barem dostojno najavi i zabilježi, a kamoli kritički poprati sva kulturna zbivanja kojima vrve ovi posljednji ljetni i prvi jesenski dani.

POZDRAVNO SLOVO MITROPOLITA ZAGREBAČKO-LJUBLJANSKOG G. PORFIRIJA POVODOM BLAGOSLOVLJENOG POSJETA NJEGOVE SVESVETOSTI PATRIJARHA CARIGRADSKOG G. BARTOLOMEJA  MITROPOLIJI ZAGREBAČKO-LJUBLJANSKOJ

Goran Babić rođen je 1944. na Visu, odakle nije bio nitko njegov. Otac iz doline Neretve, Hrvat, komunist; mati Beograđanka, iz jevrejske obitelji u kojoj je nakon rata ostalo malo živih. Oboje partizani, pa su sina donijeli na svijet tamo gdje je tih tjedana i dana boravila glava pokreta.

Alen Kristić, ”Prognani u zaborav – Fragmenti o pozitivnom potencijalu religioznog’’, Synopsis, Sarajevo–Zagreb, 2015. Gotovo je cijelo desetljeće, prvo desetljeće dvadeset i prvoga stoljeća, mladi teolog Alen Kristić ispisivao rubriku ”Upoznajmo druge“ u tada iznimno prestižnoj sarajevskoj mjesečnoj reviji ”Svjetlo riječi“.

Za zabrinjavajući gubitak utjecaja i autoriteta odgovorne su Milanovićeva i Oreškovićeva vlada, predvođene predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović. Diletantski prekasno, razočaravajuće premalo: tek nakon što je ratni zapovjednik Armije BiH Sefer Halilović alarmantno upozorio da će Dodikov nedjeljni referendum razoriti postdaytonski mir te BiH vratiti u vrijeme prije potpisivanja Daytona

Sredinom sedamdesetih godina britanski je dramatičar Tom Stoppard napisao i producirao komad pod naslovom “15 Minute Hamlet”. Unatoč naslovu, Stoppardov “Hamlet” nije trajao 15, nego 13 minuta, a tijekom tih trinaest minuta Stoppardu je uspjelo, kao u nekom filmskom traileru, protrčati kroz čitav zaplet klasične Shakespeareove drame.

Hans Küng, ”Doživljena čovječnost: Sjećanja”, Sv. 3, Ex libris – Rijeka i Synopsis – Sarajevo, 2016. Među tolikim vrlinama koje hvale i veličaju Hansa Künga među ljudima, nije se, izgleda, našla i vrlina skromnosti. Ili barem skromnost nije među prvih stotinu Küngovih vrlina.

Krešo, duhoviti odvjetnik srednje generacije, učinio mi se pretjerano ozbiljan. Pita se je li krivo glasovao. Nije rekao za koga, ali mu je Plenković, kaže, drag, a HDZ odbojan. SDP mu je drag, a Milanović neprihvatljiv. Pa imao si preferencijalni glas, kažem. Gleda me onako visok, kao da sam malouman, jer kako to rješava njegovu […]

Nema tog vica koji bi me više nasmijao od urlanja tehničkog ministra vanjskih poslova Mire Kovača na skupu Hrvatske demokratske zajednice u Splitu, na rivi. Svojim “Idemo! Haj’mo, haj’mo, haj’mo, haj’mo…. i tako je, brat bratu, zaurlao jedno petnaest puta (ne pretjerujem – brojite ako mi ne vjerujete),

Treće dijete. Frend je rekao da je bio u velikoj drami kada je ona opet izgovorila da je trudna, ne znajući da li da skoči kroz prozor ili preko ograde Savskog mosta, u strahu da neće moći brinuti o tolikoj djeci. Financijski.

Ova će vijest bez ikakve sumnje pozicionirati Srpsku pravoslavnu crkvu na mirotvornoj karti svijeta te onemogućiti revizioniste koji ili divljački umanjuju broj žrtava najvećeg koncentracijskog logora tzv. Nezavisne Države Hrvatske rugajući se time i žrtvama i Bogu ili propagandistički manipulirajući i uvelićavajući broj istih, također ih obezvređujući.

Adriana Altaras, ”Dojča”, Mozajk knjiga, Zagreb, 2016. Zagrepčanka Adriana Altaras više nije nepoznata hrvatskoj publici. Njezin literarni prvijenac, provokativni roman “Titove naočale” koji je u Njemačkoj bio bestseler, Mozaik knjiga je promptno objavila u Hrvatskoj. A onda je pred ovo ljeto isti izdavač objavio i drugi roman Adriane Altaras “Dojča” (u prijevodu s njemačkog Branke […]

Najnovija makljaža na relaciji Zagreb – Beograd sigurno predstavlja vjetar u leđa HDZ-u, bratskoj stranci Vučićevih naprednjaka, kao što će zasigurno koristiti i Kovačevom beogradskom kolegi Ivici Dačiću, srpskom šefu diplomacije, koji je u prvim redovima novog hrvatsko-srpskog fronta – ili srpsko-hrvatskog, svejedno – započeo svoju kampanju za predsjedničke izbore u Srbiji sljedeće godine Hrvatska […]

Povijesna religija uvijek je iznova kapitulirala pred svjetovnom vlašću i stupala u kompromise s njom. Nije se neprekidno i nepopustljivo suprotstavljala, kad je svjetovna vlast kršila duh religioznih ideala; naprotiv, i sama je stalno sudjelovala u tom nasilju.

Ivan Lovrenović, ”Ulazeći u Varcar”, Fraktura, Zagreb – Synopsis, Sarajevo 03/2016. Eto kako u dva-tri poteza, malo mahalsko sjećanje najedanput dobiva svjetsko-povijesni kontekst, a tihi liječnik iz tvojega intimnog sjećanja izrasta u jednoga od likova i protagonista te velike i strašne povijesti.

U svom osvrtu (u Glasu koncila) doktor Ivica Raguž primjećuje kako će njegov tekst izazvati podsmijeh mnogih ljudi. Ne, doktore Raguž, to što ste naveli u vašem tekstu Marijina poslušnost i žene danas neće izazvati podsmjeh, već sablazan. Sablazan, nevjericu i duboku tugu da jedan visoko obrazovan teolog, dekan KBF-a (u Đakovu) proizvoljno tumači biblijske […]

Nakon što sam na Facebooku objavio link na govor predsjednika Antifašističke lige RH Zorana Pusića, koji je izrečen u povodu obilježavanja 75. godišnjice Dana ustanka u Srbu, 27. srpnja 2016. (i koji smo objavili na Autografu u rubrici vijesti vezanih za Antifašističku ligu), nekoliko osoba je kazalo da im je ta obljetnica sporna. Vidim da […]